U nedjelju navečer odigran je najveći derbi hrvatskog nogometa, Hajduk i Dinamo odmjerili su snage četvrti put ove sezone. To je bila posljednja utakmica 34. kola HNL-a, lopta je krenula s centara Maksimira u 21:05. Upravo termin utakmice mi se svidio, mislim da najveća utakmica našeg nogometa zaslužuje biti zaključna utakmica kola, te mislim da bi to trebalo postati pravilo, a ne iznimka. Hajduk i Dinamo dva su najveća hrvatska kluba, i njihovoj međusobni okršaj je sam vrh svih dvoboja u HNL-u. To je „vječni derbi“, i apsolutno zaslužuje biti odigran u posljednjem nedjeljnom terminu, kao točka na i prethodno odigranih utakmica ostalih klubova u ligi. Nedjeljni derbi odigran je pred tek nešto manje od 2000 navijača, od čega je 300 bilo Hajdukovih. Oni su bili smješteni na zapadnoj tribina , jer je južna od potresa neupotrebljiva. Zaista je nevjerojatno da jedna takva utakmica nije uspjela na Maksimir privući više navijača, da se igralo u Splitu ta bi brojka nesumnjivo bila veća, dostojna najvećeg hrvatskog derbija. Iako je zbog izvanredne situacije odlučeno da utakmici neće prisustvovati više od 6000 ljudi, ni trećina tog kapaciteta nije bila popunjena, što je prežalosno. Što se pak tiče same utakmice, Hajduk je od početka do kraja dominirao, te više nego zasluženo pobijedio velikog rivala, i to u gostima.

Hajduk je otpočetka krenuo hrabro i napadački, čime je pokazao da se u Zagreb došao nadigravati. Dinamo je pak, izgledao poprilično bezidejno, bili su gotovo neprepoznatljivi. No, unatoč dominaciji „bilih“, oni su bili ti koji su prvi vadili loptu iz mreže. Kapetan Hajduka, Josip Juranović, napravio je veliku pogrešku, koju Luka Ivanušec nije propustio kazniti. Primljeni pogodak nije nimalo narušio igru „majstora s mora“, već su nastavili igrati hrabro i ofenzivno. Nedugo nakon Dinamovog gola, Ademi igra rukom u svom kaznenom prostoru, a sudac pokazuje nakon reakcije VAR-a pokazuje na bijelu točku. Loptu kao i uvijek uzima Mijo Caktaš, ali ovaj put puca nebu pod oblake. Čak ni promašeni jedanaesterac nije poljuljao samopouzdanje Hajdukovih igrača, nedugo nakon toga uspjeli izjednačiti. Devetnaestogodišnji Mario Čuić, na asistenciju Eduoka snažno je opalio i pogodio za poravnanje. Bio je to njegov prvijenac za Hajduk, a bolji trenutak za postići gotovo da nije mogao izabrati. Malo prije kraja prvog poluvremena, veznjak Dinama Amer Gojak dobio je drugi žuti karton, i to nakon što je prvi dobio niti pet minuta ranije! Udario je Dimitrova vrlo grubo i nekorektno, i za to je prikladno sankcioniran. Tako je napravio „medvjeđu“ uslugu Dinamu, koji je ionako jalov i indisponiran, još ostao i bez svoje važne karike. Ubrzo nakon toga, sudac je označio kraj prvog dijela. Nastavak je donio jednu promjenu u momčadi Dinama, umjesto Sandra Kulenovića, u igru je ušao Mario Ćuže. Hajduk pak nije ništa mijenjao, a iskreno, za to nije ni bilo potrebe. Hajduk je i drugom poluvremenu nastavio igrati svoju igru, nizao je priliku za prilikom. No, nakon nekoliko propuštenih šansi, ponovo je stigla kazna. Opet je Juranović bio taj koji je pogriješio, a njegov propust je iskoristio Mislav Oršić, koji je tim golom prekinuo svoj dugi golgeterski post. Deset-ak minuta prije kraja susreta, na scenu ponovo stupa Mario Čuić. Juranović je centrirao, Caktaš glavom prebacio loptu za Čuića, koji, također glavom, zabija za 2-2. Kada se već činilo da će veliki derbi završiti remijem, da tomu ne bude tako pobrinuli su se igrači Hajduka. Mladi Leon Kreković ubacio je loptu u kazneni prostor „modrih“, a Theophile Catherine zabija autogol. Do kraja utakmice rezultat je ostao nepromijenjen, i velika fešta „majstora s mora“ mogla je početi.

Hajduku je nasušno trebala jedna, prava , „muška“ utakmica, da napokon malo dođe do zraka od silnih turbulencija u posljednje vrijeme, te da najavi izlazak i rezultatske krize. Ova pobjeda došla je „bilima“ kao melem na ranu, jer nema slađeg prekida negativnog niza od rušenja najvećeg rivala i to u gostima. Ovakva pobjeda može preokrenuti sezonu, i sigurna sam, da se utakmica protiv Dinama igrala koje kolo ranije, da bi Hajduk dobio takav elan da bi odigrao savršeno do kraja i uhvatio drugo mjesto i kvalifikacije lige prvaka. Ovako je vremena premalo, a i ne ovisimo sami o sebi, trebalo bi nam se dosta toga poklopiti za drugu poziciju, ali, dok god matematika ne pokaže suprotno, ja ću se nadati čudu, i savjetujem svim istinskim navijačima Hajduka, da učine isto, da se ne predaju prije nego li stvarno bude gotovo. Lopta je okrugla, i ništa nije nemoguće, samo treba vjerovati. Osobno sam prezadovoljna Hajdukovim nastupom u derbiju, te se nadam da ćemo zadržati maksimalan učinak do kraja prvenstva, pa ako i ne budemo drugi, barem ćemo pasti sa stilom. Sljedeće utakmicu Hajduk igra u nedjelju protiv Rijeke na Poljudu, a ukoliko još budemo u igri za LP( Osijek igra u subotu, a Lokomotiva neposredno prije Hajduka), vjerujem da nas očekuje „vatreni“ jadranski derbi.