28.07.2018., subota

Pravo i sloboda Sa Sljemena gledam tako Grad u izmaglici Što sudbine krije mnogih Plesača na žici. Umjetnici to su pravi, Traju svoje dane Kontejnera mnogih ti su Upoznali tajne. Slobodni su kao ptice, Perspektive sjajne, Svaki pravo na red ima Do kuhinje javne. Nekažnjeno smiju svašta, Došli su do daha, Predsjedniku psuju majku Bez imalo straha. Na "svjetlo" ih tata Franjo Izveo iz "mraka", Ti ljudi su redom žrtve Tog starog luđaka.

- 15:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nedjeljna propovijed VI Kršćanska braćo i sestre, danas je svijet nažalost opsjednut mnogim nečistim dusima. Nisu li opsjednuti nečistim duhom oni koji porobljavaju druge narode i države? Koji nemilosrdno ubijaju, sakate i ponižavaju milijune ljudi samo zato da se dočepaju njihovim prirodnih bogatstava? Nisu li opsjednuti nečistim duhom svi oni koji šalju tuđe sinove u tuđe države u tuđe ratove da štite prljave interese tzv. «velikih», a u stvari malih i srozanih svjetskih veličina kojima je bogatstvo i profit jedini motor pokretač i koji ispred sebe drobe i melju sve na što naiđu – u prvome redu ljude? Nisu li opsjednutosti nečistim dusima i naša trošenja dragocjenog vremena i novca sjedeći pred televizorima i gledajući razne neprimjerene poruke i teme? Nije li opsjednutost nečistim duhom graditi u samome moru bazene za pedesetak onih koji će ih koristiti i stotinjak onih koji će okolo kreštati i pljeskati a istovremeno jadikovati kako u bolnici ne rade rentgenski aparati, mamografi i sl.? Kakav duh ako ne nečisti imaju oni koji odlučuju o takovim svakojakim besmislicama što truju ljudske duše? Došlo je do teške zamijene vrijednosti, do proglašavanja neprirodnog za prirodno i obratno. Nečisti dusi svakoga dana na nas vrebaju iz svih mogućih sredstava priopćavanja i truju nam duše. Dosta je samo pogledati laži i zavaravanja koja nam se veoma nasrtljivo i nametljivo nude putem reklama koje su skrojene i nameću se bez ikakvih moralnih načela. Dosta je poslušati samo npr. kako prodavači automobila reklamiraju razne tipove automobila: svaki je vrhunski – samo ga kupi – i onaj najmanji i onaj najskuplji i najveći. Potrebno je i danas ići i istjerivati te nečiste duhove! No, ni na koga ne valja bacati kamenje osude, prezira i omalovažavanja: svi mi dijelimo zajedničku sudbini i zajedničke tjeskobe. Pa što je drugo nego opsjednutost nečistim duhom one naše župljanke, koju neću imenovati, a koju svi znate, koja uporno odbija pristati na ljubavne ponude ovog vremešnog župnika? Kao da je ljubav grijeh, a ljubav prema bližnjemu, a pogotovo bližnjoj, je ono što i sam Gospodin zagovara. To samo znači da bi što prije trebalo zlog duha istjerati iz te naše župljanke, kako bi i u ovoj dolini suza osjetila blaženstvo. Amen! Idite u miru!

- 15:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pijani od ljubavi Pijani smo od ljubavi, Smiluj nam se nebo, I dok **** želi dečka, Ja želim *******. Dok u zlatu leži, sama, U noćima dugim, Ja bih da je samnom I ni s kime drugim. Makar sutra sve novine Spominjale mene: „Ostarjeli mand skončao Ispod mlade žene.“

- 15:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Za dan zaljubljenih Buket crvenih ruža Kupih tebi na dar, Samo tebi, ljubavi, Za zaljubljenih dan. Kog upitah za tvoj naslov, Tvoje ime, Uz prostakluk i uvrede, Svak' odbi me. U mislima šaljem zato Ovaj buket krasan, Pun ljubavi za te Stiže u sat kasan. Skini mu celofan U vazu ga stavi, Znaj da meni ti si U srcu, u glavi. K'o tepih sam prostrt Ispod tvojih nogu, Više od tog ne znam, Više i ne mogu. Ali nisam sretan Na dan zaljubljenih, Jer ti ne osjećaš Ljubav prema meni. „Trokutu“ ću zato reći Nek' ti baci čini, Tvoje srce nek magija Podatnim učini.

- 15:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kako? Pitaju me znatiželjni, Znajuć' fakte sve, Kako spojit' te očite Suprotnosti dv'je? Tu *******, mladu damu, Visoku k'o bor I Feniksa, starog manda, Niskog, debelog. Ta je ljubav jednostrana I platonska k tome Feniks voli, a ******* ne mari. Po svome! Svi me tješe neutješnog, Stalno govore, Nije važna ni ljepota, Ni visina, nisu godine. Ono što u srcu nosiš, Ljubav koju osjećaš, Jedino je mjerodavno, Ono što se računa. Pomozite, sve vas molim, Formulu pronaći, Kako u ******* ljubav Prema Feniksu potaći.

- 15:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zaslijepljenost Ne vidim od nosa dalje, K’o mandrila ti me vozaš, Od ljubavi slijep sam posve, Dulcinejo moja od Tobosa. Smiluj se, svoj pogled svrni Na ovo biće što tako pati; Zato što ne daš željeno ono Što imaš, a nećeš mi dati. Ponašaš se baš bez veze, Ne daš ni za što na nebu, Kao da tražim nešto, što je Za jednokratnu upotrebu.

- 15:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Rušenje svijeta Ulicama pustim plazim Poput gluhe kuje, Pokušavam rastjerati U glavi oluje. Koliko sam u mislima Silno je ljubio, Koliko je puta tako Nježno obljubio!? Sve, baš sve, je bilo U životu mome, Tek njoj podređeno I više nikome. U mom srcu mjesta Tek je za nju bilo, Bez nje sve je pusto, Bezlično, sivilo. Izdala me, napustila A u srcu mi i duši Silnu pustoš ostavila, Čitav svijet se ruši.

- 15:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ošamućenost Ošamućen sam i dalje, A u srcu skupljam tugu, Kako ne bih kad sam Izgubio najmiliju drugu. Feniksićem ili Fenom Zvala me odmila Onda kad je dobro Raspoložena bila. Fenuardom zvala me je Po pjesničkom bardu, Komunistu i junaku, Paulu Eluardu. Ugristi me ona znala Krvnički za srce Kad se sjetim i sad Još osjetim trnce. I danas se sjećam Teškoga udarca Učas me pretvorila u Nenormalnog starca.

- 15:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tuga Navika mi bje ******* Kroz godine duge A sad mi je nedostupna Pa venem od tuge. A odnos naš, svima čudan, U svom dugom vijeku Među nama stvorio je Privrženost neku. Svađasmo se ona i ja Šest godina svakog dana, Među nas budalaš uđe Poput buzdovana. Nepozvan i nepotreban Koristeć' ovlasti svoje Bezobzirno prekidajuć' Taj odnos nas dvoje. Zaštitit' će on *******, Koju, eto, Feniks vrijeđa, K'o da ona tražila je Da za nju podmetne leđa. Vratit' ću se ja, *******, Jer buzdovan nestat mora. Opet pisat' ću ti pjesme, Njemu bit ću noćna mora. Opet bit ću onaj stari, Pun ljubavi i pun želja, Priredit ću još ti puno Ja radosti i veselja. Nadam se da dalje čuvaš Pjesme moje u čast tebi Na nekima, pun ponosa, Čestitam sam sebi.

- 14:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Privrženost I dok tako gledam kišu Kako marno tiho pada U glavi se misli roje; Gdje je i što radi sada? Godine su puste prošle Otkad smo se dohvatili I sigurno nismo nježni Jedno prema drugom bili. Padale su teške riječi I optužbe svake vrste, Nikad nismo bili spremni Progledati si kroz prste. Bila je to stalna borba, Misaona i verbalna, Ma koliko da je tema Bila glupa i banalna. Što je vrijeme dalje išlo Što tko misli mi smo znali Iako se nikad nismo I formalno upoznali. Čak mislim i da je dobro Što ne sretosmo se u lice Jer postoje ti trenuci Kad popuste sve kočnice. Sama mi je spominjala Da i odnos takav čudni Privrženost neku rađa Kad u pitanju su ljudi. Ja ništa ne mogu reći O prirodi naše veze Znam jedino da postoji Nešto što nas čvrsto veže. Bar za sebe siguran sam, Svakom kažem to u lice, U mom srcu ******* je K'o član moje porodice.

- 14:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Povratak Ta župljanka bivša Dostojanstva nema. Misli da je na izletu Pa povratak sprema. Feniksa je starog Prestala da voli, A sad tobož mazno Za povratak moli. Otišla je misleć' Onom tko je bolji, Al' pokazalo se Da je taj ne voli. Ja prevaru, rekoh, Još oprostit' mogu, Al' izdaju, nikako, Neću i ne mogu!

- 14:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Smiraj dana Smiraj dana, zalaz Sunca, K'o da gori nebo Na visokoj stojim hridi, Mislim na *******. Ispod sebe gledam more, Mirno i bez vjetra, Na rijetkim jedrilicama Opuštena jedra. Sad je mirno kao ulje Čak se ni ne mreška Kao da je sve prekrila Koprena preteška. U moru se k'o zrcalu Sunce kupa zalazeće Oprašta se s danom I pozdravlja veče. I tako sa hridi gledam Kako tamni nebo, Uvijek misleć samo na nju, Misleć na *******.

- 14:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nevjerna žena Što, zar si rugala tad se kad si mi: "Ljubim te!" rekla? Što, zar si i to lagala bijednice, a čemu sve to? Prevarom više si sebi no meni sramote stekla, Mjesto da dobiješ ljubav dajem ti oproštaj. Eto! Otvoren on je, iskren, k'o što i ljubavi sila, Ne treba zbog mene na srcu tuga da ti sjeda. Ono što ljubljah u tebi tvoja opojnost je bila, Ono što ljubljah u tebi to se zaboravit' ne da! Ti nisi nikada bila, ni kad si najviše dala, Nego instrument skromni pobjednom mojem luku, U tvom je šupljem drvu duša mi pjevati znala Sve moje; polet i muku. Svjetiljci sjaj je tvojoj svjetlo dalo tek moje I k'o što nekoć u Kaani slavni gost učini, tako U čisto pretvorih vino ništavilo duše tvoje I to je svečanost bila kojoj se divio svatko. Ako je pjema divna, zasluga nije to tvoja. Mogu je reći svijetu, a ti mu neznana osta I dok ti blistavim sjajem gozba još zasja moja, Vjernosti dosta je bilo, ljubavi bilo je dosta. Sad odoh! I ti stazu ostavi našu! Diskretni neka ti prašci bore na čelu kriju, Svršila gozba je sjajna, kad ja sam ispio čašu, Ako još ostade vina, sluge nek dalje piju! (Louis Buillet)

- 14:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Molba Tražih dugo, no ne nađoh Za ******* ja zamjene Providnost je pokazala: Samo ona je za mene. Oškoprcna, bistre glave, Kakvom dragi Bog je dade, Sve najbolje od Feniksa Samo ona izvuć znade. Usporedim ja s ******* Sve na Forum što dolazi, Nijedna joj blizu nije, Na trepavicama baš da plazi. Sve beštije na Forumu I palandre svake vrste Nisu nešto zbog čega bi Feniks baš obliz'o prste. Probao sam dati značaj Jednoj, drugoj, trećoj s njom, Sve su one svete krave Vrte se u filmu svom. Sve su nešto uzvišeno, U nebesa nos podižu, Za ******* nisu dobre Niti da joj pete ližu. Sve opraštam ti ******* I račune svoje plaćam. Molim ti se da me primiš, Jer se evo tebi vraćam.

- 14:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Radost života Ostavimo perspektive, Crne preko svake mjere, I pustimo da nas ponese, Ona - gioia di vivere. Uz mene ti neće trebat, Ni droga ni piće, Za ugodit tvoje strune Imam jezik i vješte prstiće. Možda čaša finog vina, Ma jedna divota, Popijena (polizana) Na tvojemu "izvoru života". O tehnici ja ne zborim, Ta je svima znana, Tehnologija se konta K'o "poslovna tajna". Ugoda ugodu stiže, Sve izvanvremenski, Tijelo ti je preplavio Osjećaj taj božanski. Polako dolaziš sebi, Pribireš se od silne miline, Dok nosnice draška Fin, opori miris prčevine.

- 13:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dar Nakon čekanja predugog Dočekah taj dan ******* me posjetila, Donijevši mi dar. Donijela mi sve je Najvrednije što ima, Nesebično mi je Samu sebe podarila. Uvodim je ja u sobu I nježno je ljubim, Osjećajuć' na trenutke Kako razum gubim. Možel' itko proniknuti U tu njenu tajnu, Pretvori mi dan obični U svečanost sjajnu? Dok joj ljubim grudi I jezikom kružim, Bradavice samo bubre, K'o pupoljak ružin. Svojom rukom vodi moju, Osjećam dlačice, Rekla je da ipak neće Obrijati p**e. Tad osjetim vruću Svu ženstvenost njenu, Bože, kako volim Ja tu divnu ženu. Položim je tad na krevet, Svlačim joj gaćice, U životu još ne vidjeh Tako lijepe p**e. Upošljavam sve „resurse“, Ruke, jezik, kitu, A ona se topi, tone I nestaje u silnom užitku. Svršavam joj po trbuhu, Malo iznad p**e, Jer rekla je: „Ne unutra i neću u lice!“ Od umora slatkog leži Kao žrtva na oltaru, Ljubeći je zahvaljujem Na predivnom daru. Dok korakom nesigurnim Prema tušu kroči, Gledam je onako lijepu; Kad će opet doći?

- 13:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Muka Ne vidjet' *******, A sanjat je stalno, Muka je prevelika, To je straobalno. Tako blizu srcu mome, A daleka tako, Ta predivna žena Ne popušta lako. Nedostižna mi je, A sanjam je stalno, Ljubim je, izgaram, Silno patim za njom. Uhvatit ću sjenu I dok Sava teče Dobiti ******* Bar za jedno veče. Bit će to večera, Krasna, pod svijećama, Zbit' će se il' neće, Odlučit će sama. Spreman sam podnijeti Ja svaki udarac, Pa i da mi reče da sam Nenormalni starac. Ako svlada predrasude I neprijateljstva, Slutim ja početak Divnog prijateljstva.

- 12:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nešto lijepo Napiši mi nešto lijepo, Fena, Zamolila tada me *******. Napisat ću, jer si lijepa žena, A ja bih te najrađe po..bo. Imal' nešto ljepše napisano Od ljubavi u njenoj silini? Bil' to bilo čudo straobalno, Da popušiš časnome starini? Pojašit' te, k'o ždrebicu divlju, Kad se propne u ludom galopu, Zadovoljit' želju nikad življu, Maziti te sa sjetom u oku?

- 12:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nedjeljna propovijed V Kršćanska braćo i sestre, u ono vrijeme, Gradić Lumezzane kod Brescie na putu prema Milanu, sve prepuno industrijskih pogona ... Surađivali smo s jednom tamošnjom firmom pa se i putovalo tamo s vremena na vrijeme. Sjećam se da nas je prilikom prvog posjeta početkom 70-ih vlasnik firme odveo na ručak u jedan prekrasni restoran, „Da Ugo“, uređen u stilu starog Rima, zidovi oslikani motivima lukulovskih gozbi i natpisima duhovitog sadržaja. Meni je u oči upao natpis koji mi se činio besmislen, iznad naslikanih vitica vinove loze, grožđa, amfora s vinom i veselih Rimljana, kočio se natpis: „Eviva la foca e che Baccho noi benedoca!“, ali dobro, rekoh sebi, ni tvoj talijanski nije baš bogzna što. Zapitah domaćina da mi kaže što taj natpis znači, a čovjek mi reče da to ni njemu ništa ne znači. Došao je konobar i nakon što smo naručili zapitam njega, a on mi reče da će pitati vlasnika restorana. I zaista pojavi se vlasnik restorana i kaže da mu je konobar rekao da se zanimam za jedan natpis na zidu, a ja rekoh da druge natpise razumijem ali da mi ovaj baš ne izgleda smisleno. Jedino znam da je Baccho (Bako, Bakus) bog vina. Ma da, kaže vlasnik, taj natpis, ovakav kakav je, nema smisla, ali ako bismo zamijenili dva „o“ sa dva “i“, imao bi smisla. Itekako! Dakle ono „Eviva la foca e che Baccho noi benedoca!“, treba zapravo čitati kao „Eviva la fica e che Baccho noi benedica!“, pa zaista ima smisla, ali pristojni ljudi, je li, ne koriste javno izraze poput „fica“. A kad ovaj vaš skromni vremešni župnik čuje izraz „fica“ ili samo pomisli na njegovo značenje, odmah mu na pamet padne jedna naša župljanka, koju neću imenovati, ali svi je znate. Amen! Idite u miru!

- 12:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nedjeljna propovijed IV Kršćanska braćo i sestre, Bog je stvorio čovjeka na sliku i priliku svoju, a da bi se čovjek i dodatno razlikovao od životinje, dao mu je i slobodnu volju. Kroz deset zapovijedi pomogao mu je da luči dobro od zla, a kroz sedam glavnih grijeha definirano je zlo. Kako smo mi ipak samo ljudi, ne činimo uvijek i samo Bogu ugodna djela, skloni smo griješiti nesvjesno ali i svjesno, čime kršimo neku od deset zapovijedi, izazivajući Božji gnjev. Budući da Bog nije mačka pa da za kaznu ogrebe svaki puta kad smo griješili, nekoga će Božji gnjev stići prije, nekoga kasnije, a sve u trenutku našeg odlaska iz ove doline suza. Na listi glavnih grijeha nalazi se i škrtost. Tom grijehu je posebno sklona jedna naša župljanka, neću je imenovati, ali svi je znate. Naime ta naša župljanka ima nešto što ovaj skromni i vremešni župnik silno želi, a ona mu neprestano odbija ispuniti tu želju. Dakle, ima a ne da. Škrta je! Bude li ustrajala u činjenju toga grijeha, to će se vrednovati, pa će na posljednjem sudu biti osuđena na plač i škrgut zubiju, umjesto na blaženstvo koje je mogla osjetiti još za života. Amen! Idite u miru!

- 12:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Znatiželja Pišu ljudi svi u čudu, Nerijetki i zovu: "Ševiš li ti, Feniks, stvarno, Ljepoticu ovu?" Objasniti ja ne mogu To bogatstvo veze Koja mene i ******* Godinama "veže". ******* je doista Lijepa mlada žena, Al' u smislu odgojnom Silno zapuštena. U sredini svakoj ona Mora biti najvažnija. Ako tome nije tako, Načisto podivlja. Čitav čopor održava Samo radi sebe, Uoči li suparnika, Odmah ga odjebe. I mene je tako htjela Uvrstit u čopor, Odbio sam i za nju Tad bio sam "gotov". Otada mi samo sočne "Komplimente" dijeli, Al' i ja nju obasipam Arsenalom cijelim.

- 12:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sraz ******* skida masku samoce I sve nacrtane osmjehe čopora Na putu gdje je stala cekaju Sjene i kamenje i ta banda lopova. Sad ima korak lakši od pera I hoda pravo, bez zastajkivanja Ne mogu je prevariti više ni oaze, Ni pustinje, ni lažna divljenja. Dobri dusi na njenom dlanu Vode je kao zvijezde vodilje, Ide sama protiv Feniksa, Kao protiv oluje i protiv sudbine. Feniks je jači no ikad, osjeća snagu sudbine I vatru u svojim venama, Osjeća njene usne na svojima, Vreli dah i vlagu na tim usnama. Jači je Feniks no ikad, Jer osjeća snagu ljubavi, osjeća novi dan, Ljubav prema ******* preplavljuje ga, Njegovo srce je uragan.

- 12:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ustašuljačka brgulja Ustašuljci slave, Okuplja se čopor, Došli su mu glave, I "Kutak" je gotov. "Kutak" više nije Top tema ko prije, Oni misle jadni Da ni Feniks nije. Brgulja se sprema, Kupuju se janjci, Sve vrste pijače, Slavit će pijanci. Kerovođa im je Trenirala vrijedna. Trijeznila se nije Čitava dva tjedna. Pjevat će se "Juru" Slaviti do dana U pomoć će pozvat I Rafu Bobana. Gange će ko nikad Razgaliti srce, "Gluho" će se plesat' Dok ne svane sunce. Na rastanku samom Sa prepuno žara Zaorit će "Jasenovac I Gradiška Stara".

- 11:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nedjeljna propovijed III Kršćanska braćo i sestre, danas govorimo o tome kako jedna naša župljanka, neću je imenovati, al' svi je znate, na riječima vrla kršćanka katolkinja i nadasve velika Hrvatica, u praksi realizira tu svoju privrženost vjeri i naciji. Elem, dok vjera naučava o ljubavi prema bližnjemu, ona bezgranično mrzi neke koji su drugačiji prvenstveno po vjeri i naciji, političkim uvjerenjima ili su u poodmakloj životnoj dobi, pa tako čak i mene, svojeg župnika. Dok vjera naučava o strpljivosti, poniznosti i toleranciji, ona je uglavnom nasilna, bahata i krajnje netolerantna. Dok nauk vjere poziva na umjerenost u jelu i piću, naša župljanka je vrlo neumjerena, posebno kad je piće u pitanju. Njena sklonost prema misnom vinu je poslovična. Osim toga vjera naučava o zajedničkom životu muškarca i žene u okviru svete institucije braka, a naša župljanka je u jednom periodu svojeg života, kako je sam priznala, bila vrlo živahna i vrlo "darežljiva" prema muškarcima, riječju sklona bludu i razvratu. Teško je povjerovati da plod tog njenog grješnog i neodgovornog ponašanja nije bilo i pokoje neželjeno začeće, a kako naša župljanka nije rodila, morala se plodova svoje nepromišljenosti, ukoliko ih je bilo, rješavati abortusima. A znamo kakav je stav Svete Matere Crkve kad su abortusi u pitanju!? Danas se naša župljanka prikazuje kao osoba u celibatu za koju su "svi muškarci svinje", pa vas pitam što je to nego krajnje licemjerje, a osobina pravog vjernika je, kako smo rekli, ljubav prema bližnjemu i iskrenost. Naša župljanka prikazuje se i kao velika Hrvatica, koja hrvatsku himnu sluša s rukom položenom na sisu i suzom ganuća u očima. Ali koji je njen doprinos voljenoj naciji, koja nestaje, topi se, jer je proždire "bijela kuga", u praksi? Ona nije, a najvjerojatnije nikad i neće, ispunila osnovnu dužnost prema rodu i domovini, onu majčinsku, nije toj domovini u koju se kune podarila nijednog malog Hrvata. A trebala je najmanje troje. Teško je povjerovati da se eto baš u njenom slučaju nije našao pravi muškarac s kojim je trebala u skladu i harmoniji braka, poštujući ljudske i Božje zakone, bogobojazno živjeti život, privesti, kako je sama rekla, maternicu i sise svrsi i odužiti se rodu i domovini. Dakle, ta naša župljanka, kad kaže da nadasve voli svoju domovinu Hrvatsku, bezočno laže, a to nije osobina pravih domoljuba na braniku hrvatstva. Valjda znamo tko tvrdi da ga je (i) laž očuvala kroz vjekove. Kao što vidimo grješna je toliko da svoje grijeha ne bi mogla okajati sve da ovom svojem župniku bude podatna do kraja života. Amen! Idite u miru!

- 11:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Iščekivanje Opsjednut s *******, A tužan i sam Istrajati moram Ružni, tmurni dan. Nadam se da u njoj Toplo srce kuca. Kako postat' dio Toga njenog srca? Na silu ne mogu, Nisam, a i neću, Prije il' kasnije Do njega doprijet ću! A to njeno srce, Kada se otvori, Otvorili bi se Svi nebeski dvori. Ljubiti je, grliti je, Ono je što hoću Ljubiti je, grliti je I danju i noću.

- 11:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Fatal error Priopćila nam *******, Bez imalo tuge. Da se nije po**bala Od devedes' druge. Tad pronađe nekog, Mislila muškarca, Al' od njega nije bilo Pravoga «udarca». Mislio je mulac doći Do slasnog kolača, Al' mu znanje sjebala Dlaka tandrkača. Baš kada je krenuo Ka konačnom užitku, Ispriječi se kobna dlaka Pred rđavu kitu. Ostao je nesretnik S povredom na ku*cu, A *******, ne**bana, S grčem u želucu. Ojađena tad ******* Oko svoje p*ce Ogradu je podigla Od bodljikave žice.

- 11:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Čarolija Ti najljepša si mi pjesma, Što je spjevah ovih dana. Srce samo za te kuca, Pjesmo još nedopjevana. San si moj nedosanjani I najljepša čarolija. Tamo gdje su tvoji snovi, Vjeruj da sam tamo i ja. Odbijaš me, ne pristaješ, Podarit mi kap veselja. Čarolija ne prestaje, Ti najljepša od svih želja.

- 11:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Koncert "slave i ponosa" (Split, lipnj 2007.) Jesil' i ti Pobratime mio U nedjelju Na koncertu bio. Jesil' i ti "Kukuruz mjerio", Kad j' s Dinare Vjetar zapirio? Jel' i tebi Srce zaigralo Kad je mnoštvo Na „spremni“ ustalo? Jesul' tebi Na srcu "svetinje" Koje nude Crne avetinje? Sjetiš li se Možda žutih traka Pa i plavih, Obilježja mraka? Sjetiš li se i ti Stare „slave“ Kad židovske Letjele su glave? Sjetiš li se Maksovih mesara, „Jasenovac I Gradiška Stara“? Sjetiš li se Čistki na terenu I svih srpskih Sela u plamenu. Sjetiš li se Na terenu klanja I svih onih Silnih silovanja? Sjetiš li se Djece sa Kozare, Tisuće su Nijemo umirale? Za ponos je Pobratime mio, Tko se tome Ne bi veselio? Thompson će ti Proširit vidike Upoznat ćeš Sve hrvatske dike.

- 10:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nedjeljna propovijed II Kršćanska braćo i sestre, znamo da se Gospodin nalazi u svako vrijeme na svakom mjestu, pa ipak ćesto se upitamo gdje zaista živi, gdje stanuje, gdje prebiva ... Mi živi ljudi stvorili smo puno toga što nam pomaže u svakidašnjem životu, što nam olakšava probleme i poteškoće... Stvorili smo države, različite udruge, poduzeća, vojsku, policiju, zdravstvene ustanove, socijalne ustanove, asfaltom prekrili ogroman dio zemaljske kugle, sagradili goleme građevine i stambene jedinice, itd. Stanuje li Gospodin igdje u tim ustanovama, stanovima, automobilima, avionima... Stanuje li u barovima, hotelima? Je li prisutan na izletima, skijalištima, nogometnim utakmicama, maškarama... Boravi li u uredima Ujedinjenih Nacija, tajnih službi, predsjedničkih palača? Je li ikada bio prisutan na rasprodaji ljudskoga tijela ili kako mi to vješto znamo kazati na izboru ljepotica? Je li slučajno barem prolazi pokraj zgrade u kojoj se stvara EU i kroji sudbina stotina milijuna njenih žitelja? Na gornja pitanja nije jednostavno odgovoriti i ovaj vaš vremešni župnik na ta pitanja pravog odgovora i nema, on samo zna da Gospodin boravi u svakom srcu koje oplemenjuje i koje tako postaje puno ljubavi za svoga bližnjega. Ovaj vaš vremešni župnik također zna da ona naša župljanka, koju neću imenovati, ali je svi znate, neprekidno odbija voditi ljubav s njim, što znači da u njenom srcu nema ljubavi, dakle nema Gospodina. Njeno je srce prazno. Amen! Idite u miru.

- 10:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Lontano degli occhi ... Lontano degli occhi, Lontano del' cuore. Izreka koja ne vrijedi Uz ovo ljubavi more. Da se nalaziš baš U beskraju svermira Ljubav za tebe, znaš, Ne bi mi dala mira. Uz tebe mi i Sunce Izgubilo bi sjaj, Zašto mi doći nećeš Ususret, u zagrljaj?

- 10:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gospodarica I dok ja gazim tako Bespućima života Obasja me na kratko Blistava tvoja ljepota. Blistava ljepota tvoja Nije do Božji dar, Probudi sva čula moja Ti moj si gospodar. I mada sam svijestan Da zlorabiš svoje moći I dalje rob tvoj jesam Svih dugih dana i noći.

- 10:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Lokot *******ce, žrtvo Lažnoga morala, Kaješ li se ikad Što mi nisi dala? Dopusti mi ući U prostore svoje. Sve ispunit želje Tvoje ću i moje. Ključić mi podari Od lokota svoga, Obradovat ćemo Mi veseljka moga.

- 10:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Misno vino ******* je cura Više nego fina, Dok se misnog Ne nalije vina. Tad podivlja, U njoj bukne vatra, Tad poševit I zadnjeg će fratra.

- 10:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Droga Navukoh se na ******* K'o đanki na špricu, U mislima nemam drugo, Samo njenu p*cu. Predložih joj da zajedno Koju popijemo kavu, Al' ******* sve odbija, Neće ni za živu glavu. U strahu je, dobro znade, Kad bismo se sreli, Da bismo se istog trena Strastveno uzeli. Opet mislim, da se zritne, Onako golema, Bil' tad Feniks pao I s nje i kreveta njena?

- 10:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sklonost piću I mada znam ti manu, Tu tvoju sklonost piću, Ne smeta mi ni brvno Kad je na voljenom biću. Zanimljivo te je pratit Misno kad popiješ vino, Kočnice sve popuste, A ti se osjećaš fino. Zabavljaš društvo cijelo Finim humorom svojim, Iako nekad pregrubo Gudiš po strunama mojim.

- 10:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Čekanje zore Stessa spiaggia, stesso mare, Stessa donna da chiavare. I zamišljam si ******* I plažu uz more A na plaži, kog' bih drugog, Zamišljam nas dvoje. U mislima diram tako Preplanulo njeno tijelo, Prsti sami uživaju Istražujuć' smjelo. Sav opčinjen ljubim Obnažene grudi njene Velike i lijepe grudi Te predivne žene. I dok njene k'o pupoljci Bubre bradavice, Ljubim je posvuda, Njena usta, oči, lice ... Nesvjesno mi ruka Njeno međunožje traži Koje je već vrelo I spremno se vlaži. Čvrsta lijepa bedra Razmiču se sama Otkrivajuć' užareno Grotlo međ' nogama. Ljubimo se divlje Grizemo do krvi Kao da se natječemo Tko će svršit prvi. Dišemo isprekidano Srca divlje tuku Svršavamo istodobno Na blaženstva luku. Dok biserni mjesec Sjaji blijedim sjajem Zahvalno je ljubim, Sav joj se predajem. Ostadosmo mi te noći Na plaži još dugo Ljubismo se divlje, ludo, A što bismo drugo. Dočekasmo tako zoru I nebo što rudi Tad uputismo se kući, Dvoje sretnih ljudi. Još pijani od ljubavi Napuštamo plažu Dvoje ljudi što se ludo I vole i slažu. I Sunce već prostrlo je Svoje zrake zlatne Grijući nas i sušeći Sve od pijeska blatne. Njenu ruku čvrsto Ja držim u svojoj Tako bar zamišljam Ja u mašti mojoj. Opraštam se od ******* Ispred njenog stana, Navečer će opet doći I bit' ona stara. Tako ćemo svake noći, Na plaži uz more, Ljubeći se i grleći Dočekivat' zore.

- 10:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Put beščašća Prašne ceste, Na zapad se vuku Razbijene vojske Partizani tuku. Kud krenuše Kamo bauljaju Ti što više Države nemaju? Zapovijed im došla Iz Glavnoga stana Da pobjeći treba Od zlih partizana. Austrija cilj je, Englezi su tamo, Predat im se treba To čekaju samo. Doprli su tako Do željenog cilja Došli do Engleza Sjaje se od milja. Smješkaju se, Sami sebi čestitaju, Uspjeli su, eto, K'o da su u raju. Ali zbilja kruta Ubrzo nastupi Izbrisa im smiješak Sad su opet ljuti. Rekli im Englezi, Flegmatici znani, Njihovi su saveznici Ipak partizani. Stoga neka lijepo Kupe krpe svoje, U Jugu se vrate I nek' se ne boje. Tko da se ne boji, Svak se za se pita, Pitat će za Jasenovac Vojska druga Tita. Pitat će ih tako Za logore druge, Za zakone rasne, Da umreš od tuge. Pitat će ih tako Za u Glini crkvu, Za djecu s Kozare Već odavno mrtvu. Pitat će ih isto Za punjenje jama Leševima nepoćudnih Al' mirnih seljana. Zaboravit neće, U svojemu maru, Ni selo Gudovac Blizu Bjelovaru. Pitat će ih, znaju, I za zla sva znana Pa i za sudbine Nestalih građana. Sudit će im znaju Za sva ta zlodjela Pa u Jugu kreću Lica nevesela. Boje se jer znaju Da sve bje zaludu, Odgovarat moraju Narodnome sudu..

- 09:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tertium non datur Uvijek smo ******* i ja, Tertium non datur, Ne treba nam za to Ničiji imprimatur! Za tvoju ljubav, *******, Ja zaista bih dao sve, Zato, kad god poželiš, Dođi u moje sne. Kao otirač prostrijet ću se Ispod tvojih nogu. Bit ću sretan da i za to Poslužit ti mogu. Gazi me, kudi, ruži, Kao i dosad što radila si, Ipak ćeš najveća ljubav Života moga ostati. Dok o tebi maštam I tvojim se dražima opijam, Osudit me nitko neće, Jer sam od ljubavi pijan.

- 09:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nedjeljna propovijed I Kršćanska braćo i sestre, o reče Jahve: «Idite i plodite se!» Rečeno je to u maniri dobrog i brižnog pastira koji preporučuje onima koje je stvorio na svoju sliku i priliku da u međusobnim odnosima podare život drugim bogolikim bićima u ovoj dolini suza. Jedna naša župljanka, neću je imenovati, ali svi je znate, iako se kune u svoju poniznost i bogobojaznost, oglušuje se uporno o poziv Svevišnjega, jer živi neprimjerenim i besplodnim, a time i beskorisnim životom. Ta naša župljanka, opijajući se i družeći s kojekakvim vražjim nakotom i drugim paklenim artefaktima, Bogu krade dane. «Idite i plodite se!» riječi su Svevišnjega, a ne: «Idite i uzgajajte mačiće!», jer upravo to radi spomenuta župljanka, trateći život i čineći sve samo ne boguugodna djela. Njezino opravdanje, kako nije uspjela naći partnera s kojim bi dijelila život i plodila se, je samo puki izgovor i bijeg od odgovornosti, jer mi dobro znamo da bi se uz malo volje i za tu krpu našla zakrpa. A u periodu potrage za srodnom dušom, tu je uvijek skromni, ali pun ljubavi, vremešni župnik, da joj se nađe pri ruci, da je utješi i ispuni joj praznine, hoću reći potrebe. Amen! Idite u miru!

- 09:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Opsjednutost Samo na nju mislim, Opsjednut sam njome, Ta žena u potpunosti Gospodari mnome. Uzela je srce moje I dušu mi samu, Bez ljubavi njene kročim Kroz ledenu tamu. Tu predivnu ženu Posla samo nebo I očiju otvorenih Ja sanjam *******.

- 09:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mušičavost Neusporediva *******, Ta naša heroina, Uz sve vrline svoje Ipak i mana ima. Njezina narav, tako, Posebna je priča, Ponekad se ponaša K'o "crna udovica". Tako vodite ljubav, I sve izgleda divno, Kad li ona poludi I izdere se gnjevno: "Što mi to radiš nakazo? Gubi se idiotu! Da mi nisi prišao blizu, Nikad više u životu!" Tebi je "rampa" pala, Ne možeš doći k sebi, Ona te divlje udara I pljuje svuda po tebi. Odlazi prema tušu, Ti čuješ je malo zatim: "Nemoj da te tu nađem, Kad se u sobu vratim!" A tebi prolaze dani, Svoj bol utapaš u piću, Iznenada osvane ona Popodne u kafiću. Prilazi ti uz smješak, Svojim korakom znanim: "Gdje se sakrivaš, mišu, Znaš, svuda te tražim?" Grli te, ljubi strasno, Čvrsto uz tebe privija, I nježno te milujući Bezazleno čavrlja. Gricka ti resicu ušnu, I tiho šapćući veli: "Hajde, kupimo piće, Pa onda idemo k meni!" Kao paraliziran stojiš, I ne znaš što bi kaz'o, Samo tiho propentaš: "Dobro, idemo onda, mazo!" A onda opet piće i ljubav, Jednostavno divota, Dok opet ne uslijedi Izgon iz njezinog života.

- 09:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

******* - perspektive Makar moja ljubav za nju Trajala dovijeka, Srce mi se bolno steže, Jer znam što je čeka. Sise će se objesiti, Omlohavit' guza, A iz očiju usahlih će Poteć' mnogo suza. Lijepo lice izbrazdat će Preduboke bore, Koje sakrit neće moći Niti krema more. Kosa će se prorijediti I postati sijeda Isprobat će na njoj Sve boje od reda. Ciklusi će se prekinut, Menge izostati, A manjak hormona Vrag zna što će dati. Život tako bol zadaje, Sve udarac do udarca, Usmine se već ne vlaže Kad vidi muškarca. Jesen je života lijepa, Kad si na nju spreman, Al' kako kad ona misli Da je starost neman. ………………….. Kasna večer, A vremešna jedna dama Za kuhinjskim stolom Sjedi sasvim sama. Glavu teških misli punu, Međ' rukama drži, Cigareta dogorijeva, Požutjele prste prži. Ispred nje na stolu Poluprazna flaša, To je nekoć drčna ********* naša. Tužne dane traje Nikome potrebna, Sudbinu proklinje Sad zaboravljena. Čopor ju je napustio, Njeni zaštitnici, Sanjali su k'o i Feniks Svi o njenoj pici. Samo što to Feniks Priznaje pošteno, U čoporu nijekali su, Lažuć' otvoreno. K'o Feniksu mirila im Njena lijepa pica, Maštali su dokopat se Njenijeh gaćica. Drkali su zborno Svi na njenu sliku, Čekali su strpljivo Svak' svoju priliku. Ali vrijeme lomi, mrvi I cvijeće i travke Slomilo je i *******, Nema više bajke. ……………………… Pitate se što ostade Od te lijepe žene? Jednostavno, postala je Podloga za vene.

- 09:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Želja Obljubit ******* želim, Samo ne znam kako, Znam jedino da se može, Jer to želim jako. Odbija me grubo, prijeti I čopor spominje. Čemu bi joj poslužiti Mogle ljudske svinje? U ljubavi ******* je Kao ženka onagera, Koja se zapasat ne da, Iako se tjera. Pogledava svog mužjaka, Pogled joj je pitom, Kad joj ovaj priđe bliže, Dobije kopitom. Na kraju se ipak zbude Što priroda traži, Poda mu se nesebično, Nudeć' svoje draži. Eh da mi je samo doći U ********* blizinu, Da razbucam čopor, Tu svinjsku družinu. Nakon toga sve bi bilo Pitanje vremena, Zbilo bi se kad bi ona Bila na to spremna. Što ćeš Feniks, pitaju me, Ako ne uspiješ? Ništa! Ni panteru crnu Dosad nitko ukrotio nije!

- 09:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nedjeljna propovijed Kršćanska braćo i sestre, četvrta od deset zapovijedi Božjih glasi: Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji! Djeca roditeljima duguju poštovanje, poslušnost i pomoć. Roditelji su opet prvi odgovorni za odgoj svoje djece u vjeri kao što su dužni brinuti o duhovnim i materjalnim potrebama djece. Tko se drži Božjih zakona, njegov će život proteći harmonično. U svom životu on neće imati velikih prijeloma, niti kroz tešku bolest niti kroz preranu smrt. On će živjeti i sa svojim bližnjim u miru, i tako će svi, koji se ove i daljnjih zapovijedi drže, moći zajednički mirno živjeti »u zemlji«. Ova zapovijed, međutim, ima i dublje i univerzalnije značenje: Poštuj starije! A kako se prema ovoj zapovijedi odnosi jedna naša župljanka, koju neću imenovati, ali svi je znate? Ona je ignorira! Jer da nije tako, ne bi uporno odbijala svojeg vremešnog župnika, nego bi mu, kao starijem i bližnjemu svojem, iskazivala ljubav i spremno ispunjavala sve želje. Budući da se ne pridržava ove zapovijedi, teško da može računati na život vječni u blaženstvu na nebesima, već na vječno roštiljanje u ognju pakla. Ali Bog je čovjeku podario, ne samo svoj lik, nego i slobodnu volju, možemo zaključiti da je ta naša župljanka svojevoljno izabrala pakao, umjesto trijumfalnog prolaza kroz vrata nebeska u blaženstvo i život vječni. Poželjela je, neka gleda! Amen! Idite u miru!

- 09:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

And now something completely different Eh da, uzeo sam si tamo pravo biti virtualni župnik, pa onda slijedom toga i održavati propovijedi virtualnoj pastvi. Evo jedne od tih propovijedi: Kršćanska braćo i sestre, ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe, zapovijed je ljubavi. Za pravu ljubav ne trebaju zakoni, jer onoga koji ljubi, nitko ne treba tjerati da bude dobrohotan prema onome koga voli. Sve naše bližnje, a posebno neke, voljet ćemo i to onako kako bi i same sebe voljeli: jer voljeti nekoga manje nego znamo sebe voljeti - odmah osjetimo da to i nije prava ljubav, cjelovita ljubav. (moći ćemo voljeti druge tim više ako i sebe znamo voljeti). Ljubav ne poznaje granica, ljubav je prava onda kada želi uvijek rasti u svojoj dobrohotnosti - dobroti, kad želi uvijek biti još veća i još veća. Ako poželimo iskreno ljubiti - već smo počeli zbiljski ljubiti. Jedna naša župljanka, neću je imenovati, ali svi je znate, je poput zabludjele ovčice, ima silnih problema u poimanju ljubavi. Ona čak i prema svojem skromnom vremešnom župniku ne gaji i ne iskazuje ljubav, koju on pokazuje prema njoj. Moglo bi se čak reći da ona svojeg župnika uopće ne ljubi. Ali ovaj župnik nada se, uzdajući se u Božju milost, da će mu uspjeti ovu našu župljanku dovesti do spoznaje o tome što je prava ljubav prema bližnjemu, a posebno prema svojem skromnom vremešnom župniku, koji se neće štedjeti u vođenju ljubavi s njom. Amen! Idite u miru!

- 08:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gluvarenje Zadimljeno, miris kave, Sjedim tako u kafiću Sve misleći na ******* Gledam ljude sklone piću. Raspravljaju, pamet sole, Svi bogati, zgodni, jaki ... Tek kad se otrijezne vide Da je govno od njih svaki. „Što se tako nalih sinoć, Koji mi je kurac bio? Ja i ne bih, nisam takav, Prijatelj je tako htio.“ Naručuje, barmen toči Čaša uvijek tjera drugu. Prilika se ne propušta, Utopit će u čaši tugu. Jednoga šef silno tlači, Drugog žena šikanira ... Ne može se nigdje skrasit, Nigdje naći malo mira. Ali za to kafić tu je, Barmen šutke poslužuje, Toči piće, čaše pere, A razgovor i ne čuje.

- 08:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Krenulo me ... Krenulo me, pred očima, Njene sise, mufić, guza ... Ja pomislim samo na nju, Ne treba mi druga muza. U mislima ja je gledam, Dražit maštu ne prestaje, Pred pojavom zamišljenom Sav se topim i nestajem. U mislima promatram je, Gladim njenu kosu, leđa, A ljubavni naboj silni, Ranjeno mi srce vrijeđa.

- 08:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.07.2018., petak

Frenetični pljesak za "najvećeg zločinca" Povodom reakcije publike u dupkom punoj Areni za vrijeme dodjele Festivalske nagrade za životni doprinos filmskoj umjetnosti, jednom od najdugovječnijih glumaca, Cristopheru Lee-u, 19. 07. 2008., objavio sam 20. 07. 2008. pod naslovom „Frenetični pljesak za "najvećeg zločinca"“ sljedeći upis: „Sinoć je u Areni dodijeljeno priznanje, Festivalska nagrada za životni doprinos filmskoj umjetnosti, jednom od najdugovječnijih glumaca, Cristopheru Lee-u. U kratkom osvrtu na svoj životni put, glumac je spomenuo da je 1944. za vrijeme desanta na Drvar upoznao J. B. Tita. Na spomen Titova imena Arenom se prolomio frenetični pljesak. Zanima me samo nisu li se u Arenu sjatili Titovi poštovatelji, oni isti koji se povodom njegovog rođendana svake godine okupljaju kod spomenika u Kumrovcu, pa u inat "pravovjernima" zapljeskali "najvećem zločincu". Zanimljivo, dugotrajni pljesak, a nitko nije urlao "Tito-partija", nitko prinosio stisnutu šaku sljepoočici, nitko isticao crvenu zvijezdu .... Bil' iz ovog ponašanja nešto mogli naučiti fanovi MPT-a, pa se ne bi govorilo o "zabrani hrvatske domoljubne pjesme", pogotovo ne na način na koji se hrvatskoj javnosti obratio dio hrvatskih "intelektualaca, umirovljenika, biskupa ...". Što bi na takvo ponašanje posjetitelja u Areni, od kojih veliki broj nije bio ni rođen za Titova života, rekao Josip Jurčević, nego da su se te subotnje večeri u Areni sjatili mrzitelji svega hrvatskog, pa zapljeskali "najvećem zločincu" i "zatiratelju" hrvatskog naroda. Čini mi se da netko nije u pravu ili posjetitelji Arene ili Josip Jurčević. Kakav odgovor sugerira frenetični pljesak čovjeku koji je umro prije 28 godina?“

- 09:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nemo propheta in patria sua Kad je kriza već žestoki pokucala na naša vrata, objavio sam 22. 04. 2010. pod naslovom „Nemo propheta in patria sua“ sljedeće: „Jedan dugogodišnji forumaš, koji prati moje pisanje na političke teme još tamo od pokretanja Politika.neta, napisao mi je povodom obznanjivanja Programa gospodarskog oporavka, koji nije ništa drugo nego priznanje svih zala koja je HDZ-ova vlast donijela hrvatskom narodu i državi, apostrofirajući pritom posebno nepodnošljivi teret koje Hrvatskoj kroz ostvarivanje prava i privilegije predstavljaju branitelji: "Kao sto vidimo, opet si ispao prorok. To sto danas čujemo u vezi lažnih branitelja i kakav će postati problem za RH, ti si već prije mnogo godina predvidjao. Reci mi, jel ti to na neki način daje satisfakciju, da taj ološ koji te je napadao po forumima mora uvidjeti da je imao pogrešan pogled na stvari?" Odgovorio sam mu ovako: "Pa dobro, čovjek osjeti neko unutrašnje zadovoljstvo, koje nije potpuno zato jer su potezi koje povlači kretenska vlast iznuđeni, nisu plod uvjerenja i saznanja da se godinama radilo pogrešno. Ja sam bio i protiv samoga naziva branitelj." Da, radi mojeg pisanja i stavova koje sam zastupao napadan sam od ustaša, hrvatskih fašista i klerofašista, pa pod njihovim pritiscima i baniran na Forum.hr i Index.hr (doduše, na Indexu normalno i nesmetano pišem samo pod drugim nickom). Prijetnjama koje su mi upućivane ni broja ne znam, a onda se mic-po-mic svaka od mojih tvrdnji obistinjavala, najprije stidljivo, a potom sve hrabrije javljali su se i sami protagonisti i očevici određenih događanja, potvrđujući moje navode. Nikad nisam pisao napamet, niti sam pisao tako da sam opisivao stvari onakvima kakvima sam ih ja zamišljao, a proglašene istine opet nikad prihvaćao nisam. Nikad nisam događaje izvlačio iz konteksta vremena u kojemu su se događali i pokušavao ih projicirati u vrijeme sadašnje. Uvijek sam zastupao princip čišćenja ispred vlastitog praga, jer samo taj princip jamči vjerodostojnost u nastupu prema drugima. I kad komentiram tuđe teme i upise, polemiziram sa stavovima autora, osim u slučaju kad odgovaram na otvorene ad hominem nasrtaje na moju ličnost. Moje pisanje je najmanje proročko, ja sam samo uvažavao činjenice i istinu iz kojih su se rađali moji stavovi kao princip i podloga mojeg pisanja. Zato bih volio da konačno u hrvatskom društvu prevlada razum, da se u RH počnu uvažavati samo činjenice i istina, a stvari počnu nazivati pravim imenima, pa kad se to dogodi, moje pisanje više neće biti proročko.“

- 05:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.07.2018., ponedjeljak

Neodgovornost je već odavno prerasla u zločin Ponukan silnim „delanjem“ zagrebačkog gradonačelnika uglavnom obilježenim nebrigom, neradom, nemarom, neodgovornošću, koruptivnim radnjama i svim onim radnjama koje su radi svojeg obilježja kaznenog djela navedene u stotinama kaznenih prijava, na koje DORH uglavnom nije reagirao, objavio sam tridesetak upisa. Htio bih ja, da mi je gradonačelnik pružio priliku, objaviti i ponešto lijepo iz palete njegovih „delanja“, nešto što zaslužuje pohvalu, ali nije mi pružio priliku, takvih radnji u njegovih pet mandata jednostavno nije bilo. Sve je uglavnom ili na rubu zakonitog djelovanja ili preko ruba, što zaslužuje kazneni progon. Dakle čak i kad bih izuzeo sve njegove marifetluke i suspektne aktivnosti, ostaje činjenica da je on Zagreb, jedini hrvatski grad koji ima dovoljno vlastitih prihoda za pokrivanje svih svojih potreba, bilo kao Grad, bilo kroz Zagrebački Holding potpuno nepotrebno prezadužio, prvenstveno kroz manipulacije gradskim zemljištima, upuštanja u stanogradnju kojom se trebalo konkurirati državnom POS-u, višestrukim preplaćivanjima neki gradskih investicija (postrojenje za kondicioniranje otpadnih voda, naprosto „bode oči“) ili brojnih radova od uređenja autobusnih i tramvajskih stajališta, izrade nadstrešnica, javnih WC-a, ali i nabave sjedala za „Lisinski“ … ogromno prelijevanje sredstava u privatne džepove odvija se kroz „prilagodbu“ procesa javne nabave. Povod za ovaj današnji upis je nebriga oko održavanja kapitalnih infrastrukturnih objekata u gradu, neću o oronulim fasadama kuća, pothodnicima koji nisu taknuti od „Univerzijade“, osvrnut ću se na dva slučaja, petlja Slavonska avenija - Držićeva s koje na pješačke hodnike otpadaju sve veće betonske gromade i Most slobode koji se naprosto raspada. Takvi infrastrukturni objekti traže trajni nadzor i održavanje umjesto gradonačelnikovog „bašmebrigizma“. Uostalom oba objekta izgrađena su za vrijeme „totalitarnog mraka“ Pa je možda i bolje da se što prije raspadnu kako bi nas prestali podsjećati na „ropski položaj“ Hrvata i Hrvatske u Jugoslaviji i „zlodjela komunista“, a onda će ih gradonačelnik napraviti iznova i „ljepše i starije“, kao što mu to izgleda „uspijeva“ s Meštrovićevim paviljonom na Trgu žrtava fašizma. Što se petlje tiče ne znam je li na njoj, otkad je sagrađena, ikad išta rađeno, osim popravaka asfaltnog sloja i popravaka ograde koju su probila vozila. Istinabog spominju se neki pregledi petlje od prije par godina, pa je jedno vrijeme čak bio ograničen promet na njoj, da bi to ograničenje ubrzo bilo ukinuto , ali jedna traka je ostala trajno zatvorena za promet. Bilo je govora o planovima za rekonstrukciju tog objekta, ali do dana današnjeg ništa učinjeno nije. Ponašanje prema betonskim konstrukcijama infrastrukturnih objekata kao što su nadvožnjaci, petlje, mostovi mora biti drugačije nego prije četrdesetak godina, ti objekti traže drugačiju brigu i nadzor posebno radi velikih, a često i prevelikih količina soli koja se koristi za posipavanje prometnica u zimskim uvjetima. Otopina soli penetrira u beton, dopire do željezne armature, uzrokuje početak korozije i pospješuje je. Kako su produkti korozije željeza daleko voluminozniji od osnovnog metala, dolazi do stvaranja velikih pritisaka koji u uvjetima temperaturnih promjena jednostavno dovode do svojevrsnog „mrvljenja“ betona i otpadanja tako razmrvljenih dijelova. Stoga bi betonske konstrukcije infrastrukturnih objekata poput nadvožnjaka, petlji i mostova trebalo zaštiti organskim zaštitnim prevlakama ili na njima u zimskim uvjetima zabraniti upotrebu soli i za posipavanje, radi sprječavanja proklizavanja, koristiti isključivo sipinu. Most slobode, inače jedan od najljepših hrvatskih mostova, osim zamjene asfaltnog sloja drugih radova u vremenu trajanja aktualnog gradonačelnika nije vidio. Čeličnu konstrukciju mosta korozija je žestoko načela, tu više nikakvi popravci niti sanacija neće biti mogući, ograda i neki drugi dijelovi mosta morat će biti napravljeni potpuno novi. No nije stradala samo konstrukcija mosta, korozija je jednako napala i cjevovode. To što sam posebno istakao Most slobode, ne znači da su drugi mostovi u boljem stanju, ali kasnije su građeni, pa još nisu tako propali. U mojem fokusu, kad se radi o zagrebačkom gradonačelniku i njegovom „delanju“, je sve vrijeme zabrinutost zbog nebrige za vodocrpilišta, pa sam o tom problemu 24. 09. 2010. objavio pod naslovom „Gdje prestaje neodgovornost, a počinje zločin?“ sljedeći upis: „Još 23. 09. 2007. pisao sam povodom zagađene vode u naselju Vrbani III i Rudešu o općoj nebrizi i neodgovornosti u ponašanju prema zaista velikim zalihama kvalitetne pitke vode u okolici Zagreba: „Problemi s pitkom vodom u Zagrebu Prateći ovu trakavicu oko zagađene vode, prvenstveno u naselju Vrbani III, ali u zadnje vrijeme vidimo da to baš i nije usamljen slučaj, spominju se neke kuće u Rudešu, mislim da se može zaključiti da je i ovdje na djelu sve ono "dobro" što nam je donio kabadahije iz Pogane Vlake na privremenom radu na radnom mjestu gradonačelnika Zagreba: neodgovornost, nebrigu i korupciju. Voda je zgađena, potvrdile su to analize provedene u tuzemnim i inozemnim laboratorijima, ali za to, kao što se vidi prema reakcijama rečenog kabadahije, nitko nije ni odgovoran ni kriv. Mislim na one koji bi trebali osjećati bar malu grižnju savjesti zbog toga što su ljudi, namjerno ili nenamjerno, svejedno, sustavno trovani mjesecima. A pogođeni stanari su upozoravali, kumili i molili nadležne da nešto učine, jer njihova voda zaudara., a onda kad su kemijske analize pokazale da su stanari itekako u pravu, nadležni ne čine ništa sve do trenutka kad problem s vodom počinje poprimati konture afere. A kako problem pokušava riješiti kabadahija iz Pogane Vlake, koji prema svojim reakcijama nije ništa doli opasni luđak? Negiranjem! Ne toliko problema samog, koliko odgovornosti za stanje opskrbe vodom u Zagrebu, kroz nepoduzimanje mjera zaštite vodocrpilišta, a neradom sanitarne inspekcije na mikroplanu, kao što pokazuje ovaj slučaj u Vrbanima III. A svakome, tko iole poznaje problematiku, je jasno da se u lancu odgovornih nikoga ne može ekskulpirati, ni investitora, odnosno generalnog izvođača radova na izgradnji objekata, ni sanitarnu inspekciju, ni Zavod za javno zdravstvo, ni Poglavarstvo Grada Zagreba. Naime nijedan objekt ne može proći tehnički pregled i dobiti uporabnu dozvolu, ukoliko nema uvjerenja o ispravnosti vode za piće. Predmetne zgrade su prošle i na tehničkom pregledu i dobile uporabnu dozvolu, što znači da je prilikom tehničkog prijema investitor, odnosno generalni izvođač radova, priložio važeća uvjerenja o ispravnosti vode za piće. Kako je to moguće? Jednostavno, ovlaštena institucija je dobila na analizu vodu, ne sa slavina predmetnih objekata, nego iz nekog drugog izvora, izvora za koji se zna da je na njemu voda ispravna. Znači da je investitor dostavljajući drugu vodu na analizu išao na svjesnu obmanu. Zavod za javno zdravstvo ili druga ovlaštena institucija/laboratorij nije poslala, a morala je, svojeg tehničara da uzme uzorke vode sa slavina objekta, već se oslonila na deklaraciju na od investitora/izvođača radova dostavljenim uzorcima. Zato sam napisao da se ekskulpirati od odgovornosti ne može nikoga u lancu odgovornih. Pročelnik za zdravstvo u Poglavarstvu, Zvonimir Šostar, trebao je biti prvi koji podnosi neopozivu ostavku, valjda ne zato što mu je striperica sjedila u krilu! Ali naš populista, kabadahija iz Pogane Vlake, na mjestu gradonačelnika Zagreba, ne smatra odgovornim ni sebe ni svoje suradnike, lunja vodeći te svoje apologete, ljude koji zaista u potpunosti ovise o njemu, od hidranta do hidranta, od vodocrpilišta do vodocrpilišta i javno ispija vodu, uvjeravajući nas kako "pijemo najbolju vodu na svijetu", koju će on, eto, "konfekcionirati i prodavati u trgovinama kao vodu za piće", jer "je bolja od bilo koje izvorske vode koju možete kupiti u trgovini". Može li se na taj način riješiti pitanje ispravnosti vode za piće u Zagrebu, zaključite sami. Što ne uđe u neku od apostrofiranih zgrada u Vrbanima III i tamo iz slavine natoči i popije makar jednu čašu vode!? Ne bih htio nikoga plašiti, ali zbog totalne nebrige kabadahije iz Pogane Vlake, Zagrebu, koji doslovno leži na ogromnim količinama pitke vode, jednom od rijetkih gradova na svijetu u kojem se ulice peru prvoklasnom pitkom vodom, prijeti opasnost da sutra počne žeđati, jer se područja vodocrpilišta ne štite na adekvatan način. Na zaštićenim vodocrpilišnim prostorima, gdje bi svaka gradnja, ali i intenzivno bavljenje poljoprivredom, trebali biti strogo zabranjeni, niču bespravno sagrađeni objekti bez riješene kanalizacije, a u zemlju dospijevaju velike količine umjetnih gnojiva herbicida i pesticida, sve potencijalnih zagađivača podzemnih voda. Odlaganje otpada, pa i otrovnog, kao i strvina uginulih životinja neću ni spominjati. Ako se zna da litra mineralnog ulja može do neupotrebljivosti zagaditi milijun litara vode, onda i najvećem laiku postaje jasno kolika opasnost prijeti zagrebačkim vodocrpilištima. Napisao sam već, pišući o Rukometnoj areni, da će Zagrebu doći na naplatu svi potezi koje vuče kabadahija iz Pogane Vlake, nevažno radilo se o prekomjernom i nepotrebnom financijskom zaduživanju Zagreba ili nebrigom o vodocrpilištima, samo neke stvari u međuvremenu mogu postati nenaplative, kao što se može dogoditi ukoliko se zagade zagrebačka vodocrpilišta. Trebam li napomenuti da Ameri takve lokacije štite čuvarima naoružanim dugim cijevima. Što mislite zašto? Pa zato što pitka voda sve više i više poprima obilježja prvoklasnog strateškog resursa. RH, a s njome i Zagreb, je na sreću bogata izvorima pitke vode, koja to može prestati biti, ukoliko se taj dar prirode ne zaštiti na adekvatan način, prvenstveno uklanjanjem s pozicija potpuno neodgovornih ljudi kao što je kabadahija iz Pogane Vlake.“ upozoravajući na odlaganje opasnog otpada svuda pa i na vodozaštitnom području. Krajnja neodgovornost, prvo gradonačelnika, a potom i ministrice prostornog planiranja i zaštite okoliša, pokazana je u slučaju kad je poslije incidenta i požara u postrojenju PUTO, postrojenju zabranjen rad, a nije ponuđeno drugo cjelovito rješenje za zbrinjavanje opasnog otpada. To je zapravo neodgovornim čelnicima mnogih poduzeća značilo zapravo zeleno svjetlo za "punjenje" šljunčara, drugih jama i lokvi, šumaraka, živica, livada... opasnim otpadom iz svojih poduzeća, pa i na vodozaštitnom području. Neki su da sakriju tragove takav otpad zakapali, dok su ga drugi jednostavno "iskipali" bilo gdje, najčešće pod okriljem mraka. Ni gradonačelnik, ni ministrica nisu pokazivali interes za takva, mogu reći, zlodjela, jednostavno se nisu htjeli miješati u svoj posao, valjda da se ne bi kome zamjerili. I sada poslije onog sustavnog trovanja vodom stanara u Vrbanima III i Rudešu, od pred tri godine, na sreću bez fatalnih posljedica, slijedi trovanje nepoznatim plinom trojice radnika poduzeća "Portun Ferum" i dvojice policajaca, pri čemu kod dvojice radnika sa smrtnim ishodom. Svi se čude, nitko ništa ne zna, nitko da na temelju kliničke slike leševa zaključi čime su otrovani ... Pa bar da su zaključili, obzirom da su se treći radnik i dvojica policajca na sreću oporavili, da se očito radi o nekom iz skupine otrova koji "uzimaju sve ili ništa", kakav je npr. cijanovodik, otrov kod kojeg se onome tko je primio letalnu dozu, ne može pomoći, a onaj pak koji je primio manju dozu od letalne se brzo oporavlja bez ikakvih trajnih posljedica. Baš na cijanovodik upućuju izjave da su tijela dvojice preminulih radnika "poplavila". Ni te smrti nisu trgnule iz letargije gradonačelnika i njegovog stručnjaka za terorizam na mjestu predstojnika Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, a još manje ministricu Marinu Matulović Dropulić, da se bar snimi stanje "divljih" odlagališta opasnog otpada, i pristupi asanaciji terena, jer ćemo sutra u Zagrebu zaista ostati bez pitke vode. Pitam gradonačelnika i ministricu koliko još žrtava prvenstveno njihove nebrige, neodgovornosti i nerada treba pasti, pa da oni počnu raditi posao za koji primaju plaću ili da DORH započne istragu, ustanovi razmjere "divljih" odlagališta opasnog otpada i podigne optužnicu protiv odgovornih koji su svojim neradom, nebrigom i neodgovornošću doveli u opasnost zdravlje i živote građana Zagreba. Ako pak nalazi patologa i toksikologa nedvosmisleno pokažu da je do trovanja radnika došlo radi negdje u blizini zakopanog opasnog otpada, optužiti ih za ubojstvo. Radi silne opasnosti od zagađenja podzemnih voda, do kojeg toplo se nadam još nije došlo, pitanje odlaganja opasnog otpada posvuda, nije više samo pitanje zaštite okoliša, već prvorazredno političko pitanje.“ Na istu temu objavio sam 10. 06. 2013. sljedeći upis: „Dosadašnji, a na svu nesreću građanki i građana Zagreba i budući gradonačelnik, koji je upravo potvrda svih apsurda slučajne države koju je „stvorio“ najpoznatiji „neimar“ u hrvatskoj povijesti, Franjo Tuđman, u svojem opsežnom intervjuu danom „Jutarnjem listu“ govori o svojim prioritetima koji teško da bi mogli biti prioriteti grada Zagreba. Ali prioriteti Milana Bandića u funkciji podizanja spomenika za života samome sebi, da, bez svake sumnje. Pogledate li izbliza i malo pomnije Milana Bandića, vidjet ćete ruinu od čovjeka, nekoga tko nije toliko ostario koliko je „potrošen“, a čovjeku u ponedjeljak počinje novi mandat na čelu glavnog grada. Ne ulazeći sad u to tko su oni koji su si izabrali Bandića, a mislim da se većinski radi o „stočarima“ mahom porijeklom iz „tamnog vilajeta“ ali i onima istog mentaliteta s naše strane granice, poduprtim klerofašistima, da za sve nas upravlja Gradom i njegovim poslovima, a evidentno se radi o čovjeku, koji radi svojih „performansi“ u iole uređenoj državi nikad ne bi ni „primirisati“ mogao bilo kakvoj političkoj ili upravljačkoj funkciji na kojoj je moguće donositi odluke o kojima ovisi kvaliteta života stotina tisuća ljudi, moramo se zapitati gdje to postoji da netko između dvaju izbora, znači pune četiri godine, radi što ga je volja i pritom za svoj (ne)rad odgovara jedino samome sebi. Upravo takvu situaciju imamo danas u Zagrebu. Neće se Bandić u najavama svojeg budućeg „delanja“ zaboraviti zahvaliti SDP-u, kao nesporno najzaslužnijem za njegovu izbornu pobjedu, lažući o tome kako su u proteklom mandatu SDP-ovci kroz Skupštinu grada opstruirali njega i njegovo „delanje“, činjenice kažu da ga je 2009. SDP kandidirao kao „nesporno najboljeg kandidata za gradonačelnika“, a da su prestali „titrati na istoj valnoj dužini tek po njegovom isključenju iz SDP-a. Dotad su „rukice letjele u zrak“ za svaku ludost koju je „Miki“ predlagao. Danas stari/novi gradonačelnik najavljuje čistke u Gradskom poglavarstvu i strukturama Holdinga Zagreb kojima će biti pometeni „partijski kadrovi i stranački uhljebljenici“, gubeći iz vida da je upravo on uz punu suglasnost vrha SDP-a ili bar bez njegovog protivljenja „instalirao“ najveći broj tih poslušnika, plaćenika i uhljebljenika kako u redove Gradskog poglavarstva, tako i u redove Holdinga, pa ni Ivo Čović nije, nakon neizbježne smjene „Kikaša“, doveden na čelo Holdinga bez Bandićeve suglasnosti. No dobro, neka u „interesu Zagreba i Zagrepčana“ smjenjuje, neka čisti i izgoni koga hoće, znam da među tima smijenjenima i najurenima neće biti nikoga za kim bi čestit čovjek suzu pustio, al' neka mi ne dira dokazane „pregaoce“, na njegovu sliku i priliku poput takvih stručnih i moralnih vertikala kao Slavko Kojić, Davor Jelavić, Zvonimir Šostar, Miodrag Demo, Pavle Kalinić, Pero Kovačević ... jer bez njihovog „delanja“ teško da bi i Zagreb bio Zagreb. Doznajemo i koji su gradonačelnikovi top-prioriteti u „delanju“ za Zagreb i Zagrepčane ... Znam, očekivali ste da će to biti rješavanje odlagališta/spalionice otpada i zbrinjavanje opasnog otpada, najveće prijetnje podzemnim zalihama pitke vode. Ništa od toga, u Zagrebu će se i dalje podizati spomenici kabadahiji iz Pogane Vlake, a ne oni objekti koji Zagrebu trebaju više od ičega ... Što je to što je ili može biti preče od zaštite crpilišta pitke vode, koje najbolje štite kvalitetno zbrinjavanje otpada a pogotovo opasnog otpada? Doznajemo tako da su za sudbinu Zagreba i njegovih građana puno presudnija izgradnja kongresnog centra, žičare i zgrade opere, jer upravo to je stari/novi gradonačelnik iznio kao svoje top-prioriteta u budućem „delanju“. Dakle nebriga oko zbrinjavanja otpada, a pogotovo opasnog otpada, prestaje biti pitanje neodgovornosti i prelazi u kategoriju zločina, zato što se pukim nečinjenjem svjesno ugrožavaju zalihe pitke vode. Ono što ja sasvim sigurno znam, a moje životno i radno iskustvo mi to govori, da će Zagreb (pre)skupo platiti gradonačelnikovanje i „delanje“ Milana Bandića, koje će biti vidljivo kad konačno „sjaši“, a netko pametan „podvuče crtu“ pod sva ostvarenja nastala kao rezultat Bandićevog „delanja“, ali i pod sve ono što je bilo nužno napraviti, a nije napravljeno, nedajbože da se tu nađu i zagađena vodocrpilišta. I sve to nikada ne gubeći iz vida da je Bandića na čelo Zagreba doveo SDP, podržavao ga sve vrijeme, osim u polovici zadnjeg mandata, a na kraju mu pomogao da pobijedi i na ovim zadnjim izborima. I na kraju, da se razumijemo, nisam ja protiv izgradnje kongresnog centra, žičare ili zgrade opere, objekata koji se uvijek grade u „mirnodopskim“ uvjetima, a Zagreb danas nije u mirnodopskim uvjetima već je u teškom „ratu“ s otpadom, a taj rat radi „delanja“ može završiti teškim porazom.“

- 16:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.07.2018., ponedjeljak

Peđa Grbin otkriva antifašizam i brigu za čovjeka … … kako ideološku potku SDP i osnovni smisao postojanja i djelovanja te političke stranke. Jer po Peđi je te značajke SDP kao imao, a onda ih pod Bernardićevim vodstvom izgubio, a birači SDP-a upravo traže da se to „izgubljeno“ vrati, kaže Peđa, kao autentični tumač volje SDP-ovog biračkog tijela. Vrag je u tome što te značajke SDP, onakav kakvog ga je Račan uspostavio, nikad nije niti imao, jer je on prihvativši retoriku ratnih gubitnika iz 2. Svjetskog rata, kojom je antifašizam, prvo pripisan komunistima, a potom proglašen zločinačkom ideologijom, odričući se komunističke prošlosti odrekao i antifašizma. Račan se ponašao kao da SKH-SDP nije u svojim redovima imao Branka Horvata, makroekonomista svjetskog formata, koji je za vremena upozoravao na opasnosti koje donosi slijepo povođenje za „iskustvima drugih“ i to onih koji nisu imali ono što smo mi imali, a imali smo sustav koji vodeći svjetski ekspert za strukturalne promjene, Ichak Kalderon Adizes, bez ikakve zadrške zove demokratski socijalizam. No, Branko Horvat je uzalud upozoravao i vapio: „Doći će dan kad će nam se u ekonomiju uvući neznalice i plaćenici stranih konzorcija i korporacija, doći će dan kad će svoje ljude imenovati, premijerima, državnicima, taj dan će biti sprovod naše suverenosti i demokracije, taj dan će biti sprovod slobode, prava radnika i svijeta kakvog smo poznavali, taj dan će doći uskoro, a mi ćemo ga slaviti kao državni praznik.“ Ta upozorenja, ti vapaji, nisu nalazili puta do ušiju Ivice Račana i njegovog glavnog savjetnika, fac totuma pače, Zdravka Tomca, srljali su u Tuđmanov zagrljaj kako bi s njime zaigrali svojevrsni dance macabre, taj ples smrti za hrvatsko gospodarstvo i demokraciju. Na gospodarskom planu, povodeći se za Margaret Thatcher i prihvaćajući ekonomske ideje teoretičara „šok-terapije“, SDP se odrekao samoupravljanja, a time i brige za radničku klasu, odnosno brige za čovjeka. Dakle SDP je uspostavljen kao HDZ II, a samo zahvaljujući komunističkoj prošlosti je sačuvao imidž lijeve političke opcije, na do krajnjih granica udesno pomaknutoj hrvatskoj političkoj sceni. Njegovo djelovanje bi se do danas u normalnim okolnostima moglo opisati kao djelovanje stranke desnog centra. A da je Peđa sve samo ne tumač volje SDP-ovog biračkog tijela pokazuje i njegova, ali ne samo njegova šutnja onda kad SDP-ov predsjednički kandidat, Ivo Josipović, radi pogrešne retorike u predizbornoj kampanji gubi predsjedničke izbore, a onda radi iste pogrešne retorike, uopće se ne obraćajući svojem biračkom tijelu, SDP krajem 2015. gubi i parlamentarne izbore od gotovo potpuno rastrojenog HDZ-a i to, usudim se reći, samo zato što je Milanović tako htio. I predsjedničke i parlamentarne izbore sam analitički razmotrio i nedvojbeno zaključio da je gotovo isključivi razlog gubitka tih izbora bilo upravo odricanje od antifašizma i prihvaćanja „domoljublja“, koje je glavni oslonac HDZ-a. Kad je u proljeće 2016. bilo potpuno jasno da unutar pola godine moraju uslijediti prijevremeni parlamentarni izbori, ja sam se upravo Peđi Grbinu, danas priznajem, pogrešno ga procjenjujući i to isključivo radi njegove, po meni vrlo hrabre i ispravne, intervencije kod Račana 2006., uputio 14. 06. 2016. sljedeći e-mail: „Poštovani gospodine Grbin, obraćam Vam se kao čovjek lijevih političkih opredjeljenja i čovjek koji ponešto zna o politici, kao mladom čovjeku, pretpostavljam sklonom lijevoj političkoj misli, ali i čovjeku s kojim dijelim mišljenje o Franji Tuđmanu, ako sudim prema Vašim stavovima iz pisma koje ste 2006. uputili Ivici Račanu. Povod za ovo moje obraćanje Vama su sve izvjesniji prijevremeni izbori i želja da skinemo HDZ s dnevnog reda za duže vrijeme. To danas može jedino SDP, ali uz retoriku iz predizborne kampanje 2011., sasvim sigurno ne uz retoriku kojom ste se 2015. obraćali onom dijelu biračkog tijela od kojega ne možete dobiti jedan jedini glas. Osobno sam se nadao da ćete Vi u SDP-u iz primjera Ive Josipovića, koji je predsjedničke izbore izgubio od objektivno ne-kandidata i to isključivo radi svoje „domoljubne“ retorike i zato što je „antifašiste odveo na Bleiburg“, naučiti ono što ne smijete raditi, jer Vaše biračko tijelo je antifašistička Hrvatska. Da je Ivo Josipović, o kojemu ja osobno nemam baš laskavo mišljenje, koristio antifašističku retoriku zahvaljujući kojoj je svojedobno naprosto „pomeo“ Milana Bandića, Kolinda Grabar Kitarović ne bi imala nikakvu šansu, kao što je nije imao ni Milan Bandić, usprkos svim naporima hrvatske desnice, fašista i klerofašista. Zato što je antifašistička Hrvatska još uvijek bar dva puta brojnija od one profašističke. Tužno je saznanje da je SDP danas, striktno politički gledano, uz predsjednika koji sam za sebe tvrdi da je liberalni konzervativac, zapravo stranka desnog centra, a trebali biste biti bar stranka lijevog centra, ako već ne već stranka političke ljevice. Tko je g. Zorana Milanovića savjetovao da u predizbornoj kampanji počne koristiti u suštini HDZ-ovu retoriku, ne znam, ali znam da samo radi toga niste pobijedili na prošlim parlamentarnim izborima, uz još jedno kardinalnu pogrešku što u koaliciji Hrvatska raste nije bilo IDS-a. Naime „domoljubnom“ u suštini HDZ-ovom retorikom SDP nije dobio nijedan glas desnice, ali je izgubio mnoge glasove ljevice. Ako biste pak u predizbornoj kampanji najavljivali borbu za Hrvatsku kao državu vladavine prava i sekularnu državu (najavom revizije „Vatikanskih ugovora“, uvođenje crkvenog poreza za potrebe financiranja vjerskih zajednica i isključivanje vjeronauka iz svjetovnih škola). Naravno kao conditio sine qua non svake reforme je prvenstveno funkcionalni teritorijalni preustroj, a tek potom reforma državne uprave. Pritom trebali biste isticati svoje antifašističko opredjeljenje, naglašavajući da je antifašizam ne samo civilizacijski doseg, nego i svjetonazorni princip slobodnog pojedinca u slobodnom društvu, čime biste prekinuli procese fašizacije, ali i daljnju izgradnju Hrvatske kao nacional-socijalističke države kakvom ju je zamislio Franjo Tuđman, mislim da biste kao dosadašnja koalicija Hrvatska raste, uz već spomenuti IDS u svojem sastavu, dobili izbore i osigurali solidnu saborsku većinu. Gospodine Grbin, uvjeravam Vas da kad biste baš ustvrdili da ste ustaša i s ustaškom kapom na glavi otišli na „hodočašće“ na Bleiburško polje, nijedan braniteljski glas na izborima dobili ne bi. O tome se radi. Naravno da bi sve što sam napisao trebalo stručno obraditi i precizirati, zadati si i neke rokove, potom dobiti izbore. S poštovanjem, Mijo Vinceković“ Uslijedio je Peđin izuzetno brz odgovor: „Poštovani, zahvaljujem na Vašem mailu te mi dopustite da Vam govorim odgovorim s: agree to disagree. S poštovanjem, Peđa Grbin“ nakon kojeg sam ja g. Peđu Grbina proglasio „ogromnom hrpom politički ničega“, a da sam ja bio u pravu pokazali su rezultati izvanrednih parlamentarnih izbora održanih u rujnu 2016. Budući da je SDP, odnosno njegov predsjednik g. Zoran Milanović krenuo u predizbornu kampanju koristeći istu retoriku kao i 2015., ja sam u mojem blogu od 16. 08. 2016. u zaključnoj rečenici prognozirao te izbore za SDP izgubljenima: „Ja ne samo da znam, nego sam siguran, da Zoran Milanović ništa od toga napraviti neće i zato će nam upravo on, a ne klerofašisti iz redova Stepinčeve crkve, dovesti na vlast HDZ poslije izbora 11. 09.“ Svjedoci smo da je Zoran Milanović u tome u potpunosti uspio. I sad da vidimo, našeg Peđu nije smetao ni gubitak predsjedničkih ni dvaju parlamentarnih izbora niti to što je na čelu SDP-a bio čovjek koji je sam za sebe tvrdio da je po uvjerenju liberalni konzervativac, nije ga smetalo niti Milanovićevo rezolutno odbijanje da se makar razmotri mogućnost revizije Vatikanskih ugovora, nije ga smetalo kad mu se predsjednik stranke „hvalio“ djedovim ustašama, niti što je predlagao da se po Tuđmanu nazove Zagrebački aerodrom ili da se u Trg Franje Tuđmana preimenuje Trg sv. Marka … o „hrvatskoj svetinji“ i „hrvatskom ponosu“ iz šatora u Savskoj da i ne govorim. Nije Peđe bilo nigdje kad je Davorko Vidović „sklanjao“ antifašizam iz fokusa SDP-a kao nečeg zastarjelog, démodé i passé, kao da je antifašizam nekakav modni trend. Danas smo svjedoci da Peđu Grbina smeta ponašanje Davora Bernardića, koji ispada kriv za sve SDP-ove promašaje i nedaće, bivše, sadašnje i buduće, s jednim brojem istomišljenika „bijelu knjigu“ piše i traži od Bernardića da odstupi i tako okaje sve Račanove i Milanovićeve propuste, greške i grijehe. Ja niti znam niti sa sigurnošću mogu tvrditi stoji li iza Peđe i njegovih istomišljenika itko ili nitko od imena željan nekakvog obračuna s Davorom Bernardićem ili možda osvete radi neispunjenih očekivanja, ali znam da Peđa Grbin nije taj kojemu bi trebalo dopustiti da pravi red u stranci. Mislim da sam dovoljno argumentirano obrazložio zašto tako mislim Nije to ni gotovo nitko od potpisnika peticije ili „peticije“ za smjenu Davora Bernardića. A nije to, bogami, ni Gordan Maras, samozvani „autentični“ tumač volje građana.

- 16:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #