29.01.2019., utorak

A da konačno prestanete ratovati? Svjedoci smo da i nakon dvadeset godina od završetka rata u Hrvatskoj, ako dovršetak procesa mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja uzmemo kao datum završetka rata, nikad proglašeno ratno stanje u Hrvatskoj ne prestaje. Jednako tako u Hrvatskoj, za one kojima na javnoj i političkoj sceni ne bi smjelo biti mjesta, jer ideološki pripadaju naci-fašističkim snagama poraženim u 2. Svjetskom ratu, ni nakon 45 godina od njegovog završetka taj rat nije bio završen, jer tzv. NDH „nije potpisala kapitulaciju“. Pa je onda ona valjda i nastavila postojati!? I je, u glavama nekih, poput „disidenta“ Tuđmana, koji ju je preuzevši vlast uspješno „ugurao“ i u Ustav RH. Oni su nakon sumanutog poticanja i raspirivanja mržnje prema drugim i drugačijim, rat nastavili 1991. provodeći fašističku kontrarevoluciju, prozvavši je Domovinskim ratom, kao odgovorom na tobožnju agresiju Srbije na Hrvatsku, pobjedonosno okončanim performansom zvanim VRO „Oluja“, prozvavši sve to skupa „stvaranjem države“… I čovjek bi rekao, dobro, tu je sad valjda kraj, 2. Svjetski rat je u Hrvatskoj konačno okončan ustaškom pobjedom. Ali nije, ostala je „knedla u grlu“, nije im dopušteno da etnički očiste Istočnu Slavoniju. Oni misle da su to mogli, ja osobno mislim da nisu, jednako kao što nisu mogli ući u Banja Luku. Prvo zato jer bi tim aktom Tuđman raskinuo deal s Miloševićem, na što je izgleda, ponesen euforijom nakon „veličanstvene“ VRO „Oluja“, bio spreman, a drugo zato što MZ ne bi imala nikakav izgovor da spriječi VJ da ne uđe ne samo u BiH nego i u Istočnu Slavoniju, a to bi značilo rasplamsavanje rata, a ne njegovo okončanje. No dobro, kako rekoh dovršetkom procesa mirne reintegracije, koji i vlast i opozicija u RH bezobrazno svojataju iako se radi o operaciji UN-a, Hrvatska je „zaokružena“ u svojim avnojskim granicama, proces njenog proširenja otimanjem teritorija susjedne BiH nije uspio, rat bi trebao biti završen. Ali nije! Kokošari i jajare DR-a, koji podržavaju zločinački HDZ i održavaju ga na vlasti, ne dopuštaju da rat završi niti ratnim ranama da zacijele, oni ratuju i dalje, istinabog oružje ne govori, imam dojam samo i isključivo radi straha od reakcije MZ. Republika Hrvatska je danas u većoj ili manjoj svađi sa svim svojim susjedima i uglavnom od svijeta označena kao glavni krivac za te svađe, kao zemlja koja naprosto izbjegava normalizaciju odnosa. Odnosi sa R Srbijom su posebna priča, radi „srbijanske agresije“, nečeg nespornog u Hrvatskoj kako u redovima vladajućih, tako i u opoziciji. A agresija se ogleda u tome što su „tenkovi iz Srbije ulazili u Hrvatsku“, a onda valja postoji i agresija Hrvatske na Sloveniju, jer su i tenkovi iz Hrvatske ulazili u Sloveniju, onda kad to prema Tuđmanu „nije bio naš rat“, floskula koja nije bila grijeh, grijeh je postala kad je rat buknuo u Hrvatskoj, a tadašnji čelnik BiH, Alija Izetbegović, je izjavio da to „nije naš rat“. Ma kako li se samo usudio, sram ga bilo. Što se to, osim agresije i logora za zarobljenike koje je na teritoriju Srbije uspostavila JNA, spočitava Srbiji? 1. Univerzalna jurisdikcija za počinjene ratne zločine, jer „neće srbijanski sudovi suditi hrvatskim braniteljima“ … iz Srbije kažu nema problema šaljemo dokumentaciju, sudite im vi, e ali trebalo bi suditi i hrvatskim „kapitalcima“ poput Vladimira Šeksa ili danas pokojnog Ivana Vekića, ratnog ministra unutarnjih poslova RH, koji su po svemu sudeći bili sve samo ne nevini, kad su u pitanju zločini prema Srbima, koje su počinili „hrvatski vitezovi“ u Istočnoj Slavoniji i prije bilo kakvih oružanih sukoba. Pa onda u Srbiji „nepravedno“ osuđeni „hrvatski vitez“ radi ubojstva civila, vraćen Hrvatskoj na izdržavanje kazne, u pokušaju revizije procesa istraga dolazi do dokaza da je taj „nevini i u Srbiji nepravedno osuđeni hrvatski vitez“ na pravdi Boga ubio još jednog civila. 2. Dostava podataka o nestalima, jer se zna da u Srbiji znaju gdje su nestali, ali ta saznanja iz vrag će znati kojih razloga neće posredovati Hrvatskoj. Samo zašto onda Hrvatska ne posreduje Srbiji podatke o nestalim Srbima, a oni ne tragaju za manjim brojem nestalih Srba? 3. Skice minskih polja – kao Srbija ih ima, ali ih ne da Hrvatskoj iz čiste pakosti, a sve skice minskih polja koje je postavljala JNA su dobili osim za mine koje su bez ikakvih skica jednako „posijali“ „četnički zlikovci“ i „hrvatski vitezovi“. 4. Opljačkana imovina – nesporno, samo nisam stekao dojam da se Hrvatska prekinula u obeštećenju prognanih Srba. N-da, tko je Srbima kriv, sami su se iselili, sami opljačkali, spalili i uništili svoje domove i gospodarske objekte, zar ne? 5. Razgraničenje između dvije države – kao da to nije obostrano pitanje koje se rješava političkim putem, dakle pregovorima, sklapanjima kompromisa i postizanju konačnog dogovora, koji je nemoguć u uvjetima neprekidne svađe, svađe koju u najvećoj mjeri potencira hrvatska strana. 6. Položaj hrvatske manjine u Srbiji, koji bi kao trebalo izjednačiti s položajem srpske manjine u RH, koji je kao što znamo naprosto idealan. 7. Priznanje agresije koju je prema Hrvatskoj počinila Srbija, a da se pritom ne kaže prema kojoj definiciji agresije bi nasilna secesija iz federalno uređene države, koju je Hrvatska nedvojbeno počinila napadima svojih paravojnih jedinica na saveznu vojsku, ustavno obaveznu čuvati teritorijalni integritet savezne države, bila agresija jedne federalne jedinice prema drugoj. 8. Isplata ratne štete, koju radi tobože izvršene agresije kao treba tražiti od Srbije, počinjene u nikad objavljenom ratu između hrvatske paravojske i JNA, za što zaista niti ima osnove niti se to ikad može realizirati. Ali je za svađu i ne normalizaciju odnosa između dvije države gotovo idealno. Itd. i t. sl. Pretužno je da taj nastavak rata najskuplje plaćaju građani Vukovara, grada koji je po svemu sudeći svjesno žrtvovan radi što bržeg međunarodnog priznanja Hrvatske. Ovim ratnim huškačima nije dosta što je Vukovar razoren, osakaćen i osiromašen i što mu je uništena multietnička i multikonfesionalna duša, koja je grad na Vuki obilježavala stoljećima. Stvoreni su nacionalni torovi, posebno Hrvata i Srba, stvara se dojam o nepomirljivosti i nemogućnosti suživota što se umjetno takvim održava nedopuštanjem ratnim ranama da zacijele. Ne znate tko to radi? Vukovarci, neovisno o tom što su po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, to dobro znaju i ne žele to. Trebam li vam ja reći da to danas radi aktualni gradonačelnik Vukovara, Ivan Penava, uz logističku pomoć bulumente besprizornih, okupljenih oko „Stožera za obranu hrvatskog Vukovara“, koji su grad premrežili strahom. Smijenite i onemogućite Penavu, zabranite rad Stožeru i raspustite ga, pokažnjavajte njegovo vodstvo radi uznemirivanja javnosti i za najviše godinu dana nestat će trzavice i imat ćemo u Vukovaru mir i suživot, naravno ne baš onakav kakav je bio prije rata, ali sasvim sigurno uspostavu povjerenja i ljudsko ozračje daleko iznad ovoga danas. Dobit ćemo Vukovar u kojem će prioritet dobiti nastojanja za gospodarski oporavak i otvaranje novih radnih mjesta, što će ga učiniti mjestom bez svađa i razdora, riječju mjestom ugodnim za život. Vukovar će i dalje ostati grad s nepunih 30.000 duša, s nostalgičnim sjećanjima na predratni život u miru i slozi i moćno vukovarsko gospodarstvo s oko 35.000 zaposlenih od čega preko 20.000 samo u ponosu hrvatskog i jugoslavenskog gospodarstva, „Borovu“, da „Vupik“ i „Vuteks“ ne zaboravimo ... Ne znam, jeste li svjesni da uspostave dijaloga i rješenja nesuglasica sa susjedima, na državnoj razini, posebno sa Srbijom, neće biti moguće dok god je HDZ na vlasti i dok u Hrvatskom saboru „tempo udaraju“ tipovi poput, ne samo Đakića, Culeja i Glasnovića, nego i vjernici hercegbosanske vjeroispovijesti okupljeni oko Bože Ljubića. Bolji od njih nisu ni opozicionari iz redova živog zida i MOST-a, oni koji su svjesni da se Tuđmanov projekt nacional-socijalističke države ne može niti nadograđivati niti popravljati, već ga se mora do temelja srušiti i otpočetka graditi novo društvo, su jedini u pravu, ali su i vrlo rijetki. Tuđmanovo „stvaranje države“, dakle proces osamostaljenja i plaćenu cijenu, DR i branitelje i njihovu ulogu u svemu, mora se preispitati i svaku stvar vrednovati i staviti na njeno mjesto je conditio sine qua non opstanka hrvatskog naroda i države. Kad to učinimo vidjet ćemo da od tog „novog stanja stvari“ možemo prihvatiti jedino R Hrvatsku kao subjekt međunarodnog prava, a to je projekt, ne baš dobronamjeran, svjetskih centara moći podržan prvenstveno od SAD i Njemačke. Franjo Tuđman je u tom procesu bio dobrodošao suputnik, a ne glavni igrač. Ali i taj proces preispitivanja zahtjeva prestanak ratnohuškačke retorike, nastavak rata pa makar on bio samo u glavama opasnih luđaka samo ubrzava naš put u propast.

- 20:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.01.2019., četvrtak

PreS(OA)eravanje u cilju odvlačenja pažnje Andrej Plenković i njegova Vlada hrle iz laži u laž, iz obmane u obmanu, iz prevare u prevaru, iz afere u aferu, iz "uspjeha" u "uspjeh" održavajući hrvatsku državu na razini "muljevitog dna Evrope", na predzadnjem mjestu u EU. Kad radi nečinjenja, neke od nepodopština, afere koja miriše na pljačku ili naprosto radi nepodnošljivih "uspjeha" zaprijeti raskrinkavanje, pribjegava se zamagljivanju puštanjem u javnost nekih „šokantnih“ činjenica i „činjenica“ ili kao u ovom zadnjem slučaju pikanterijom, stvarnom ili izmišljenom, svejedno, važno je da se poluči rezultat i oči javnosti ali i opozicije skrenu s gorućih problema i zemlje i naroda. Ta tko će primjerice voditi brigu o zatvaranju rafinerije u Sisku ili oko nedopustive blamaže s pokušajem kupnje F-16 od Izraela, ako ti se nude gole sise i guzice s lajnama "bijelog" i potpredsjednikom vlade u glavnoj ulozi. I sad, ne lezi vraže, video uradak u javnost pušta "Nacional" uz napomenu da se radi o vještoj montaži i pakovanju poznatoj političkoj faci. Ako je to točno i u "Nacionalu“ su znali da se radi o falsifikatu, zašto su to i s kojom namjerom uopće išli objavljivati? Da preduhitri priče ili da ipak tolvaju „nasapunaju dasku“, bar kad je njegova žena u pitanju? Ili da možda Plenkoviću u ruke daju oružje kojim može primiriti tolvaja, ako se uzjoguni, kao što su mediji svojedobno slično postupili sa Zvonimirom Šostarom, tada pročelnikom Gradskog ureda za zdravstvo snimljenom sa stripericom u krilu, nakon čega je Šostar imao status roba kod don Michelea Fontane. A onda još gora stvar, angažira se SOA da dokaže da je to što je, naglašavajući da se radi o falsifikatu, objavio "Nacional", provjeri i potvrdi da je falsifikat. I naravno SOA je "zalegla na rudo" i obavijestila Andreja Plenkovića i javnost da se radi o falsifikatu s jedinim ciljem da se kompromitira potpredsjednik vlade tobože uhvaćen spuštenih gaća. Na stranu to što bi izvještaj SOA glasio jednako i u slučaju kad se ne bi radilo o patvorini. Ne daj Bože da bi itko išao angažirati SOA da ispita sve okolnosti, sve laži i muljaže oko pokušaja kupnje F-16 od Izraela, iako se znalo da takav aranžman nije moguć. Ili da je Agencija bila angažirana da istraži sve okolnosti zakonski i inače nedopuštene petljavine Ante Ramljaka s Knighthead lešinarskim fondom, pa o rezultatima te istrage obavijesti Andreja Plenkovića i javnost. Ne, to nije važno, važno je jel' neki od mlatimudana iz Vlade "bode" što "sa strane" i jel' pritom povuče malo "bijelog" tek da odagna stres. Ili što bi tek bilo da je neka služba angažirana da istraži sve okolnosti pokušaja prisile čelnika lokalne samouprave da potpisuju ugovore o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta s dvojbenim iznosima najamnina s društvima iz sustava "Agrokor", koja je pokušana 21. 12. 2018. u prostorijama Ministarstva poljoprivrede? Pa da javnost vidi pod kojim je uvjetima Todorić dobivao državna zemljišta u zakup. A sad se to sve želi bez ikakvih korekcija cijena ili uvjeta prenijeti na društva s prefiksom "nova"? Nijedna služba, pa ni SOA nije zadužena da istraži prekomjernu sječu hrvatskih šuma, valjda još jedinog bogatstva koje je u hrvatskom vlasništvu, a onda i ulogu potpredsjednika Vlade u toj raboti, koju se krije od javnosti. Nitko da istraži „curenje“ povjerljivih informacija i nestajanje dokumenata i drugih dokaznih materijala iz prostora represivnog aparata, posredovanje podataka iz povjerljivih istraga kriminalnih radnji potencijalnim optuženicima, da o trgovanju utjecajem u takvim situacijama i ne govorim. Da, što je s aferom SMS, u kojoj je to fazi i zna li itko zašto je navodno Franjo Varga pri uhićenju tražio da nazove Gordana Jandrokovića? Narodu, umjesto rješavanja krucijalnih egzistencijalnih problema, problema koji istjeruju Hrvate iz Hrvatske, valja posredovati pikanterije, gluposti i tračeve, pa neka se narod time bavi kao nečim značajnim, ali sve je dobro što može poslužiti za prikrivanje zakulisnih radnji tako karakterističnih za (ne)rad Plenkovićeve Vlade. Ako mene pitate što ja mislim, jel' ta priča istina ili konstrukt, iskreno, nemam pojma, niti me briga, ali sam uvjeren da je tolvaj sposoban i za puno gore i po narod zaista opasne stvari. I na kraju što ćemo s pričom da se preko SOA otkazuje savjetniku predsjednice Republike?

- 15:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.01.2019., subota

Grm(oja)ljavina u Hrvatskom saboru Poslovicu nisu znali, Savjet mudrih ni da čuju, Zrno vjetra posijali, Pa su požnjeli oluju. Bezobrazluk, bezobzirnost, trijumfalizam i besprimjerna bahatost Andreja Plenkovića u njegovim saborskim istupima rezultirala je uzvraćanjem na isti način. Veleizdaja, teška riječ i još teža optužba nositeljima vlasti koji teže biti apsolutisti, a upravo tu riječ je 16. 01. 2019. upotrijebio saborski zastupnik iz kvote MOST-a, Nikola Grmoja, inače politički tajnik te grupacije, koju bismo teško mogli nazvati političkom strankom, obraćajući se predsjedniku hrvatske Vlade Andreju Plenkoviću. Nad takvim istupom „uvaženog zastupnika“ zgražaju se mnogi, najčešće licemjeri i politički nepismeni ljudi, koji nisu nikad našli shodnim zgražati se nad trijumfalizmom, bahatošću, omalovažavanjem i lažima vladajućih, a posebno istupima Andreja Plenkovića, koji su odisali potpunim neuvažavanjem saborskih zastupnika, a time i samog Hrvatskog sabora, najvišeg tijela vlasti u Republici Hrvatskoj. Sam je Andrej Plenković, prema onom što smo vidjeli i čuli, bio na tu optužbu spreman i fizički obračunati s „uvaženim zastupnikom“ prethodno ga opisavši kao „jadnog“, riječju, postupio je, za sve osim za HDZ-ovce, na apsolutno nedopustiv način. Ono što čudi je da takvu optužbu izriče netko iz redova one političke opcije koja je poslije izbora 2015. pomogla HDZ-u da se „digne iz mrtvih“ i formira vladu, a onda ga ponovo poslije izbora 2016. dovela na vlast. Ona politička opcija koje bi i radikalnije obračunavala sa Srbima, podržavajući vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu i Srbijom ili još radikalnije „uredovala“ po BiH, opcija koja primjerice nije podržala Deklaraciju o položaju hrvatskog naroda u BiH, ali ne zato što bi je smatrala miješanjem u unutarnje stvari države BiH, već zato što smatra da je ta Deklaracija nekako „mledna“ odnosno preblaga u svojim stavovima sotoniziranja Bošnjaka. No, bez obzira na sve, ako je ova grm(oja)ljavina uvod u „oluju“ „demontaže“ otuđenog centra moći, Andreja Plenkovića, koju bi trebala slijediti i „demontaža“ HDZ-a i sveg onog zla što je prosperitetnu državu i mjesto ugodno za život, SR Hrvatsku, „stvaranjem države“, a zapravo provedbom fašističke kontrarevolucije pretvorilo u „muljevito dno Evrope“, onda je dobro došla, pa makar dolazila i od MOST-a kao stanovite ekspoziture Opusa Dei. Za očekivati je bilo, pa se to i dogodilo, da je uz Andreja Plenkovića, zvanog „anemični“, Damira Krstičevića, zvanog „avijatičar“ donekle suzdržanog Gordana Jandrokovića, zvanog „njonjo“ u cilju prokazivanja i sotoniziranja Nikole Grmoje i MOST-a proradilo „teško topništvo“ HDZ-a, neki ministri predvođeni Lovrom Kuščevićem, zastupnici Sunčana Glavak, Josip Borić i Branko Bačić koji su stameno stali uz Andreja Plenkovića kao što su jednako stameno stajali i uz Ivu Sanadera, Jadranku Kosor i Tomislava Karamarka. Naravno da su i drugi saborski zastupnici kao i svi koji nešto drže do sebe s hrvatske javne i političke scene imali potrebu komentirati „čudo neviđeno“ koje se dogodilo u Hrvatskom saboru. Grmojine optužbe da aktualne vlasti pogoduju Srbiji, da rade u Srbijanskom interesu, gotovo kao plaćenici Beograda, zaista jesu potpuna besmislica, jer te vlasti, ako nešto ne rade, onda upravo to ne rade, a kad bi baš u nastojanjima Beograda za ulazak u EU Zagreb Srbiji ponekad i „progledao kroz prste“, bi li se to moglo na bilo koji način okarakterizirati kao veleizdaja? Ali kao što rekoh, svakoj oluji prethodi grmljavina, pa ako je ovaj istup „uvaženog zastupnika“ uvod u neku „oluju“ kojom bi se trebale raščistiti neki postupci i ponašanja HDZ-ovih vlasti u nedavnoj prošlosti, kojima je Hrvatska, bačena na koljena, gospodarski uništena, poražena i ponižena, a ti postupci se mogu bez svake sumnje opisati kao veleizdaja, onda je dobrodošao. E sad, ima li danas na hrvatskoj javnoj i političkoj sceni itko tko je istinski spreman uhvatiti se u koštac prvo s Tuđmanovim tlapnjama, obmanama i mega-lažima koje su proglašene gotovo neupitnim, sakrosanktnim istinama, u koje danas baš i nije uputno sumnjati. Bez prokazivanja Tuđmana i nazivanja stvari i događanja poslije njegovog dolaska na vlast pravim imenom, a u tom ponašanju i postupcima Tuđmanovih vlasti obilježenim neznanjem, neodgovornošću, erozijom morala, bujanjem nepotizma i korupcije i porastom kriminalnih aktivnosti, te izvođenjem ustaštva na javnu i političku scenu, kriju se doslovno svi uzroci ubrzanog propadanja Hrvatske. Potpuno nepotrebno krenulo se u proces „stvaranja države“ što je eufemizam za nasilnu secesiju, a onda je zaklonjeno zaglušnom ratnom halabukom proveden proces mega-pljačke kroz podržavljenje društvene imovine, a potom je kroz neslućenim kriminalom obilježenu privatizaciju teško stradalo hrvatsko gospodarstvo, procesu u kojem su mnoge „perjanice“ hrvatskog i jugoslavenskog gospodarstva naprosto zbrisane, nestale, a stotine tisuća radnika su nepovratno ostale bez posla. Ali važno je lupetati o suverenitetu, a koliko uopće može biti suverena država s uništenim gospodarstvom? Dolaskom Tuđmana na vlast Hrvatskoj su se dogodila ona vremena koja je Ivo Andrić prepoznavao kao „vremena kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati“. Ondašnji predsjednik SIV-a, Ante Marković, opisivao je Tuđmanovu politiku kao „zablude koje ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi“. Najjasniji je u svojim predviđanjima bio Branko Horvat, koji nam, je predvidio sljedeće: „Doći će dan kad će nam se u ekonomiju uvući neznalice i plaćenici stranih konzorcija i korporacija, doći će dan kad će svoje ljude imenovati, premijerima, državnicima, taj dan će biti sprovod naše suverenosti i demokracije, taj dan će biti sprovod slobode, prava radnika i svijeta kakvog smo poznavali, taj dan će doći uskoro, a mi ćemo ga slaviti kao državni praznik.“ Danas smo svjedoci koliko su sva trojica poznatih o priznatih ljudi bili u pravu, jer sve što su predskazali nas je snašlo, dogodilo nam se. Loše nam je s izgledima da će nam biti još lošije i zato se naprosto mora kritički progovoriti, što prije to bolje, o 90-im godinama i politici Franje Tuđmana i njegovih apologeta i ne samo onih iz HDZ-a, i to prvenstveno radi duševne higijene hrvatskog naroda. Mora se dobiti odgovor na pitanje cijene „stvaranja države“, zločina koje je u ratu počinila hrvatska strana, kamo je nestalo gotovo 10% hrvatskih državljana pripadnika nacionalnih manjina, zašto na kninske proslave 05. 08. ne dolazi nitko iz redova stranih diplomatskih predstavništava … Ne progovorimo li o tome sada, za desetak godina ćemo sigurno morati, samo tada ćemo biti u daleko težoj situaciji nego smo to danas. Zato je ovo Grmojino „načinjanje“ Plenkovića dragocjeno iako ne na pravim pitanjima. Pravo pitanje je posvemašnje uništavanje Hrvatske i njeno pretvaranje u „muljevito dno Evrope“. To je čin veleizdaje, a ne eventualno pomaganje R Srbiji na njenom putu prema članstvu u EU.

- 20:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.01.2019., utorak

Hrvatska, zemlja u kojoj se previše toga podrazumijeva (Vlast kvari ljude, apsolutna vlast kvari apsolutno!) Uvesti u platni promet zemlje Euro kao vlastitu valutu ili ne, pitanje je za stručnjake, one koji dobro poznaju sve elemente monetarne i fiskalne politike, pitanje koje ne bi trebalo biti predmetom nekakvih ad hoc odluka. Samo naš premijer, Andrej Plenković, poučit će nas da smo se mi na referendumu o priključenju EU zapravo izjasnili i za uvođenje Eura, jer se to podrazumijeva. Samo, meni se odmah nameće pitanje kako se to onda nije podrazumijevalo i još se ne podrazumijeva za primjerice našu susjedu Mađarsku i još 7 članica EU. A Mađarska je članicom EU postala 9 godina prije nas, da Dansku i ne spominjem. Ali tema o kojoj želim pisati nije uvođenje Eura, treba li ili ne treba, neka odluči struka, nego fenomen podrazumijevanja, koji nam je donio toliko muka i nesreća. Tako se primjerice podrazumijevalo da se dajući svoj glas Tuđmanu i njegovom HDZ-u, na prvim višestranačkim izborima izjašnjavamo za uvođenje kapitalizma, podržavljenje društvenog vlasništva i privatizaciju, ukidanje statusa konstitutivnog naroda Srbima u Hrvatskoj i provođenje diskriminatornih mjera nad njima, izvođenje ustaštva i kriminala na hrvatsku javnu i političku scenu, odricanje od antifašizma, naoružavanje članstva HDZ-a i još puno toga, što ni spomenuto nije ni u stranačkom programu a bogami ni u predizbornoj kampanji. A onda sve to što se „podrazumijevalo“ izborom Tuđmana, potvrđeno je na referendumu 19. 05. 1991., na kojem se opet većinskim pozitivnim odgovorom na prvo od dva pitanja: 1. Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)? 2. Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)? „podrazumijevala“ nasilna secesija, rat u cilju rušenja Jugoslavije svim sredstvima, izgon „viška“ Srba iz Hrvatske, kao i podjelu BiH i pripajanje dijelova te države Hrvatskoj. Ta „podrazumijevanja“ vodila su ne samo u kršenje nekih odredbi međunarodnog prava, poput recimo zabrane preglasavanja konstitutivnog naroda majorizacijom ili nepoštivanje federalnog ugovora kao pravnog akta najvišeg prioriteta koji se ne smije jednostrano raskidati niti raskidati silom, nego i u rat. Da, mi smo preglasali Srbe u Hrvatskoj, a onda u zajednici s Bošnjacima i u BiH, a potom smo jednostrano i na silu raskidali federalni ugovor i osamostaljivali se ratom, umjesto kroz institucije sustava. Vidite do čega su nas dovela sva ta podrazumijevanja popraćena „voljom naroda“ iskazana na izborima i izjašnjavanjem na referendumu, a dovela su nas do statusa najzaostalije zemlje EU (podijeljeni Cipar i ne smatram nekakvom državom), koju je The Economist pred desetak godina proglasio za „muljevito dno Evrope“ (soggy bottom of Europe). Negdje u isto doba u 19. stoljeću dacahu ovim našim pustopoljinama Ljudevit Gaj i njegovi Ilirci, Josip Juraj Strossmayer i Ante Starčević. Svi pobrojani ostaviše ponešto u amanet svojem hrvatskom narodu; Ilirci ime i ustanovu, Maticu hrvatsku, koja je trebala njegovati hrvatski jezik, običaje i kulturu, Strossmayer akademiju, JAZU, ustanovu koja je na polju znanosti i umjetnosti trebala hrvatskom narodu osigurati vodeću ulogu među južnim Slavenima, a Ante Starčević, Otac domovine, namro je svojem hrvatskom narodu nacional-šovinizam i mržnju prema drugim i drugačijim. I koga se od pobrojanih danas u Hrvatskoj najviše spominje, ne one što su promovirali znanost i kulturu nego Antu Starčevića, pa su i Matici dodijeljene neke druge i drugačije uloge od onih koje su joj namijenili Ilirci, a JAZU je promptno preimenovana u HAZU, valjda kako bi se ispravilo „pogrešku“ njenog osnivača. Obje institucije su danas legla hrvatskog nacional-šovinizma. Franjo Tuđman uveo je mnoge novine u demokratski sustav vlasti koji je demokraciju suštinski preveo u njenu suprotnost. Pa nas je tako Franjo Tuđman podučio da: - pod svaku cijenu treba osvojiti vlast, pa makar i lažima u programima i u predizbornoj kampanji i izbornim prijevarama, a potom sve podrediti ostvarenju vlastite koristi. - narod odgovara nositeljima vlasti, a nikako nositelji vlasti narodu. - u na izborima osvojenom mandatu, vlast smije raditi što je volja, nitko nema pravo na prigovore i kritiku sve do sljedećih izbora. - umjesto trodiobe vlasti, odnosno njene podjele na zakonodavnu, sudbenu i izvršnu vlast, koje su nezavisne jedna od druge, ostvaruje se jedinstvo vlasti, tako da postoji samo vlast, jedna jedinstvena i neprikosnovena. - objektivna odgovornost nositelja vlasti ne postoji. - pri obavljanju javnih poslova dužnosnici ne trebaju imati niti minimum osjećaja za opće dobro. - ne treba dopuštati „oporbene situacije“, odnosno priznavati rezultate izbora tamo gdje je pobijedila opozicija. - u komunikaciji treba baratati s po nekoliko istina, pa i ideološki i drugačije potpuno suprotstavljenih, ovisno o grupaciji kojoj se obraća. (Tako će primjerice za Slavka Godsteina biti dosljedni antifašist pored kojeg „ustašija neće proći“, a za „Hrvatski domobran“ biti „svjestan da se u 2. Svjetskom ratu borio na krivoj strani“). Itd., i t. sl. Naravno da sve te nakaradne ideje Tuđman nije moga realizirati sam, već samo uz zdušnu pomoć na nauku Oca domovine „nacionalno osviještenih Hrvata“, ljudi od imena i s reputacijom, čak i na svjetskoj sceni. Premnogi su se sami upregnuli u Tuđmanova kola. Ne mislite li valjda da ugledni profesori Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pojma nisu imali o Teoriji države i prava i koji to osnovni atributi definiraju državu, da ništa znali nisu o nedopustivosti majorizacijskog preglasavanja konstitutivnog naroda ili nedopustivosti jednostranog raskidanja federativnog ugovora, pogotovo njegovog raskidanja silom … da primjerice prof. Smiljko Sokol nije znao da je novac imovina, da prof. Jakša Barbić nije znao da je ozakonjenje podržavljenja društvene imovine čin otimanja od naroda, dakle ordinarna mega-pljačka? Sve su to oni znali, ali su ipak radili to što su radili, tvorno pomažući Franji Tuđmanu i njegovim apologetima u procesu „stvaranja države“, odnosno uništavanja i naroda i države. A onda nam eto Smiljka Sokola u Ustavnom sudu, a Jakše Barbića u HAZU. Prisjetimo se samo Slavena Letice i njegovih trčkaranja oko i iza Tuđmana, poput pudlice ili onih udivljenih pogleda Antuna Vrdoljaka i zla koja su ta dva „dična hrvatska muža“ obasjana Tuđmanovom milošću zdušno radila. Na spomenutim „demokratskim“ principima radile su sve Tuđmanove vlade, ali i sve vlade posttuđmanovskog razdoblja, no niti jedna tako zdušno i tako dosljedno poput vlade Andreja Plenkovića. Izgleda da je Andrej Plenković uspio uspostaviti osobnu vlast neovisnu o narodu, parlamentu i HDZ-u, samo imam dojam da baš i ne zna što bi s njom, bar ne na planu općeg dobra. Moć Ive Sanadera je bila zaprepašćujuća, ali Andrej Plenković ga je nadmašio. On i njegova Vlada, ako slušamo njega i njegove apologete, nižu samo uspjehe, a Hrvatska tone u bezizlaz sve dublje i dublje, tako da smo danas kao zemlja i narod na samom dnu među članicama EU, ispod nas je samo Cipar, a on, onako podijeljen, jedva da je država. Andrej Plenković, lišen svakog osjećaja za opće dobro i odgovornosti za svoje riječi i djela i kao Franjo Tuđman bez imalo dobrostivosti i suosjećajnosti za patnje drugih, čije bi patnje trebao i morao bar ublažavati, ako već ne potpuno otklanjati. To njega ne zanima, unesrećeni ljudi koje je unesrećila vladavina Franje Tuđmana i HDZ-a su si sami krivi, valjda zato što su svojim glasovima na izborima te ništarije doveli na vlast. Vlada Andreja Plenkovića srlja iz laži u laž i iz afere u aferu, a neke od tih afera žestoko mirišu na kriminal, realiziran kao u slučaju „Agrokor“ ili u pokušaju kao u slučaju F-16. Ozbiljne afere razdiru zdravstveni sustav, ode rafinerija nafte u Sisku, a izgleda i čitava INA s njom, pompozno najavljivani otkup INE se više ne spominje, a po svemu sudeći odoše i brodogradilišta „Uljanik“ i „3. Maj“ … I sad paradoks, sve se to događa pred očima javnosti, a moć otuđenog centra moći, Andreja Plenkovića, nije ugrožena!? Kako je to moguće? Moguće je zato jer se, prema jednom od Tuđmanovih „demokratskih“ principa, podrazumijeva da vlast u osvojenom mandatu radi što je volja sve do idućih izbora.

- 15:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #