26.02.2019., utorak

ZDS-ni me nježno, braniteljski, nikako ustaški Da parafraziram onu poznatu; ako nešto izgleda kao patka, hoda kao patka i glasa se kao patka, onda vjerojatno i jest patka, pa tako, ako netko veliča Ustaški pokret i tzv. NDH, pozdravlja ustaškim pozdravom, negira holokaust, širi mržnju prema drugim i drugačijim, dakle govori i ponaša se kao ustaša, onda vjerojatno i je ustaša. Puno smo toga „poučnog“ čuli od predsjednice RH, izrečeno u uredu na Pantovčaku ili za vrijeme njenih landranja po svijetu ili po izmještenim „komandnim mjestima“ u Hrvatskoj, ali smo samo izuzetno rijetko čuli nešto smisleno. Naročito su iritantna i glupa njena laprdanja o bivšoj SFRJ kao državi iza „željezne zavjese“, pozivajući se pritom na tobožnju izjavu Winstona Churchilla i to i nakon što su iz Zaklade i Društva Winston Churchill opetovano demantirali da je Winston Churchill ikad izrekao išta takvog, bar kad je Jugoslavija bila u pitanju. Ne znam u koji bih registar mogao staviti njenu izjavu kako je ona sukreatorica američke vanjske politike, to valjda po onom odvratnom guranju u Trumpovu blizinu na skupovima državnika na kojima su oboje bili. Posebno mjesto, rekao bih čak počasno, zauzima njeno tumačenje pozdrava ZDS. Predsjednica RH nas je naime podučila da „onaj“ ZDS i HOS-ovski ZDS nisu isto, jer onaj ustaški je bio fašistički, zločinački, a HOS-ovski je domoljubni, državotvorni!? Ma što ima veze što je HOS osnovan ispod Pavelićevog portreta i što su HOS-ovci, inače vojnički bezvrijedna paravojska, bili proustaški orijentirani, niti su to ikad krili? Trudili su se oponašati „Crnu legiju“, onako u crnim uniformama načičkanim ustaškim znakovljem, a i svoje jedinice su uglavnom nazivali prema ustaškim „vitezovima“. I samo ime HOS, tobože Hrvatske obrambene snage, je izabrano baš prema HOS, Hrvatska oružana sila, kako su se zvale objedinjene snage Ustaške vojnice i Hrvatskog domobranstva u tzv. NDH. Dakle, prema predsjednici RH, jedno je fašistički pozdrav, a drugo braniteljski poklič, kako reče. Pravo je pitanje, jel' ta žena zdrava u glavi? Što biste rekli, a što bi svijet rekao, da predsjednik SR Njemačke izjavi da „onaj“ „Sieg! – Heil!“ i „Sieg! – Heil!“ koji se može čuti na nekim stranačkim okupljanjima AFD-a nisu isto, jer ono je bio nacistički pozdrav a ovo domoljubni poklič? Mislim da bi ostao predsjednikom toliko koliko treba da se hitno sazove parlament i donese odluka o njegovoj smjeni. A potom bi vjerojatno „sijevnula“ i kakva optužba radi promocije nacizma ili možda i više njih. Podsjećam da nas je dezorijentirana osoba s Pantovčaka uvjeravala da je ZDS stari hrvatski pozdrav, ali sad je reterirala, tvrdeći da je danas svjesna koliko je to bilo pogrešno, ali da je tako govorila, jer su je u to uvjeravali njeni savjetnici. Da mi je znati koji su joj savjetnici rekli da ustaški ZDS i ovaj tobože braniteljski nisu isto. Uz navedeni kretenizam ta nesuvisla osoba nije propustila ponoviti onu Tuđmanovu budalaštinu kako: „NDH nije bila samo kvislinška tvorevina i fašistički zločin nego i izraz vjekovnih težnji hrvatskog naroda da ima svoju državu“. Zanima me koji joj je savjetnik sugerirao da tu ni na čemu zasnovanu tvrdnju bolesnog čovjeka ponovi? Takav kretenizam nije mogao izreći nitko osim monstruma naherenih usta, prvo zato što to nije istina, a drugo, ako bi to i bilo istina, postavlja se pitanje bi li tada tzv. NDH bila manje kvislinška tvorevina i manje fašistički zločin? Onima koji nešto znaju dobro je poznato da je tzv. NDH bila uspostavljena isključivo Hitlerovom voljom iskazanom njegovom Direktivom br. 25 od 27. 03. 1941., čime je vjerojatno odgovorio na molbu pape Pia XII te na nekadašnjem području A-U Monarhije uspostavio dvije katoličke države, Tisovu Slovačku i tzv. NDH. I gdje su tu bili i hrvatski narod i njegovi tobožnji vlažni snovi? Još samo čekam predsjednicu da izjavi kako je „srećna što njen muž nije ni Srbin ni Židov“ i tako se u pameti potpuno izjednači s naherenim. Što reći o predsjedničinom deklarativnom zalaganju za prevladavanje ideoloških podjela u hrvatskom društvu, neprekidnim poticanjem tih podjela nasrtanjem na antifašizam i ne samo uklanjanjem Titove biste s Pantovčaka, nego brojnim izjavama ili već spomenutom „dvofaznošću pozdrava ZDS“, izborom svojih izaslanika kao na obilježavanju Dana antifašističke borbe, a onda i kojekakvim pokroviteljstvima opskurnih komemoracija, odnosno ustaških derneka, poput onoga kod jame Jazovka, ali i prijateljevanjem s otvorenim promotorima ustaštva. Dakle predsjednica RH bi ideološke podjele u društvu prevladala poticanjem fašizacije hrvatskog društva, što je opet ravno Tuđmanovoj floskuli „ratom do mira“. No predsjednica RH se može ponašati kako se ponaša zato što predsjednik hrvatske Vlade nije ništa bolji, jer da on vrijedi i ona bi morala biti bolja ili bi se pokrenuo postupak njenog opoziva. Osobno mislim da ni ovakvi kakvi smo ne zaslužujemo baš toliko nesuvislu osobu za šefa države. Predsjednica RH je i za dom nespremna.

- 12:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.02.2019., petak

Zavjera protiv vlastitog naroda ili „stvaranje države“ (U povijesti nikad viđena) Kad su nam okrutni pljačkaši, bagra i brabonjci, dokopavši se vlasti, koristeći neke za njih povoljne okolnosti, krenuli, predvođeni samoprozvanim „hrvatskim George Washingtonom“, vizionarom 19. stoljeća, „stvarati državu“, samo su i u svijetu vrlo rijetki znali, a ne puno brojniji slutili, namjere i procese koji su tome prethodili, a odvijali su se u pozadini daleko od očiju javnosti. Svjedoci smo danas da su se toj bulumenti besprizornih, odmah po osvajanju vlasti, pridružili „disidenti“, pripadnici klera KC, kao i brojni iz redova ustaške emigracije i krenuli u pljačkaški i sve-uništavajući pohod, nazivajući to svoje, u povijesti nezabilježeno, rušilaštvo i uništenje „stvaranjem države“. Ni više ni manje! To “stvaranje države“ koje je, vrag će znati zašto, najsličnije fašističkoj kontrarevoluciji, bilo je zapravo uništenje prosperitetne države i mjesta ugodnog za život, SRH i njeno prevođenje u jednu od najzaostalijih država EU, koju razdiru siromaštvo i korupcija, radi čega je i označena kao „muljevito dno Evrope“. E sad, pokretati rat i uništavati i razarati vlastitu državu ne mogu normalni ljudi, to mogu samo zločinci, zavjerenici protiv interesa vlastitog naroda. Oni su u potpunosti realizirali vizionarsko predviđanje prof. Branka Horvata: „Doći će dan kad će nam se u ekonomiju uvući neznalice i plaćenici stranih konzorcija i korporacija, doći će dan kad će svoje ljude imenovati, premijerima, državnicima, taj dan će biti sprovod naše suverenosti i demokracije, taj dan će biti sprovod slobode, prava radnika i svijeta kakvog smo poznavali, taj dan će doći uskoro, a mi ćemo ga slaviti kao državni praznik.“ Eto, kao najzaslužnije za taj „državni praznik“ mi slavimo Franju Tuđmana i hrvatske branitelje. Zavjerenike protiv vlastitog naroda i države. Nikad Ivo Andrić nije bio više u pravu, kad je rekao: „ Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati! - nego u procesu Tuđmanovog „stvaranja države“ Ti (ne)ljudi su bili puki provoditelji namjera gospodara svijeta, prvenstveno Amerikanaca, Njemačke i Vatikana, da razmontiraju Jugoslaviju, tu fantaziju kako je zove Phil Butler (politički istraživač i analitičar, politički znanstvenik i stručnjak za istočnu Europu), opisujući je kao: „jedan od najvećih kulturnih i ljudskih eksperimenata u povijesti. Nastala na raskrižju omeđenom sukobom između Austro-Ugarskog i Otomanskog carstva, Jugoslavija je spojila ljude obiju kultura i to na način koji nije bio viđen još od vremena Aleksandra Velikog, odnosno asimilacije naroda nakon njegovih velikih osvajanja. Eksperiment, ako to mogu nazvati, trajao je nešto više od pola stoljeća. Ideja je bila da se formira jedinstvena država za sve južnoslavenske narode. Iako je stvaranje Jugoslavije bilo dijelom geostrateški potez Britanije i Francuske, kako bi se ograničila ili blokirala Njemačka, temeljni idealizam bio je zdrav i pravedan. Odredbe tzv. "Krfske deklaracije" zahtijevale su ono što je predstavljalo ustavnu monarhiju koja nije bila nalik Engleskoj. Prava i pravo glasa, te temeljna načela nečega što se naziva ilirskim pokretom, bili su obećavajući aspekti rane Jugoslavije. Iako bi kralj Aleksandar na kraju obustavio ustav i izbore, stapanje etničkih skupina i kultura još uvijek je obećavalo. Rat, političke makinacije, unutarnji i vanjski pritisci uvijek su se snažno nadmetali s ovom novom svjetskom snagom. Kao što je to bio slučaj u mnogim takvim eksperimentima, autoritarna vlast je postala nužnost, čak i poželjna.“ https://journal-neo.org/2016/02/22/a-yugoslavian-fantasy-24th-versus-149th-place/ Drugi jedan znalac, nagrađivani autor, politolog i gostujući suradnik na Institutu za političke studije u Washingtonu, dr. Michael Parenti, ovako je opisao razloge uništenja Jugoslavije: „Jugoslavija je izgrađena na ideji da južni Slaveni ne budu slab i podijeljen narod. Ujedinjeni narod Jugoslavije nije bio lak plijen za imperijalističke namjere kakve danas vidimo. Činjenica je da je nakon Drugog svjetskog rata socijalistička Jugoslavija postala svojevrsna uspješna evropska priče. Između 1960. i 1980. godine zemlja je imala jednu od najsnažnijih stopa rasta u svijetu: pristojan životni standard, besplatnu medicinsku skrb i obrazovanje, zajamčeno pravo na posao, plaćeni mjesečni odmor, stopu pismenosti od preko 90 posto i očekivani životni vijek od 72 godine. Koliko znam, nijedna od balkanskih država koje su stvorene raspadom Jugoslavije danas nije niti upola tako prosperitetna. Upravo je taj prosperitet doveo do toga da primarni zapadni interes bude uništenje Jugoslavije. Neprofitna ekonomija je uglavnom bila u društvenom vlasništvu, dakle ne baš objekt za zapadnu demokratsku ljubav, jer londonski i luksemburški bankari nisu mogli izvlačiti tako poželjne milijarde iz socijalističkog sustava. Zato je Jugoslavija morala umrijeti, a Reagan, Bush i Clinton su pomogli da se to dogodi. Komadanje i sakaćenje Jugoslavije bilo je dio usklađene politike koju su inicirale Sjedinjene Države i druge zapadne sile 1989. godine. Jugoslavija je bila jedina zemlja u istočnoj Europi koja se ne bi dobrovoljno odrekla onoga što je ostalo od socijalističkog sustava i uspostavila tržišno gospodarstvo. Zapravo, Jugoslaveni su bili ponosni na svoj poslijeratni gospodarski razvoj i svoju neovisnost od Varšavskog pakta i NATO-a. Cilj SAD-a bio je transformirati Jugoslaviju u regiju Trećeg svijeta, kao skupinu slabih desničarskih kneževina sa sljedećim karakteristikama: - nesposobnih za neovisno kreiranje vlastitog razvoja; - uništenih ekonomija s prirodnim resursima koji su u potpunosti dostupni multinacionalnim korporativnim iskorištavanjima, uključujući ogromno mineralno bogatstvo na Kosovu; - osiromašenog, ali pismenog i kvalificiranog stanovništva prisiljenog raditi na nadnice, što znači jeftinu radnu snagu što će voditi prema smanjenju plaća u zapadnoj Europi i drugdje; - bez naftnog businessa, inženjeringa, rudarstva, proizvodnje gnojiva i automobilske industrije, ali i bez raznih lakih industrija, koje više neće predstavljati konkurenciju postojećim zapadnim proizvođačima. Donositelji odluka iz SAD-a također su željeli ukinuti jugoslavenske usluge javnog sektora i socijalne programe - iz istog razloga zbog kojeg žele i u samim SAD ukinuti usluge u javnom sektoru i socijalne programe. Krajnji cilj je privatizacija i Treća svjetska revolucija Jugoslavije, kao što je to Treća svjetska revolucija Sjedinjenih Država i svake druge nacije. U nekim aspektima, bijes zapadnog uništenja Jugoslavije je osveta za uspjeh te nacije kao alternativnog oblika razvoja i utjecaja koje je imala na susjedno stanovništvo i na Istok i na Zapad. Jugoslavenski čelnici su u kasnim šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća nastojali u isto vrijeme proširiti industrijsku bazu zemlje i povećati proizvodnju potrošnih dobara, a time i potrošnju. To je trebalo postići zaduživanjem na Zapadu. Međutim, uz kredite MMF-a došlo je do brzog rata duga, što je vodilo otežanom njegovom servisiraju, tako da je ubrzo uslijedio zahtjev MMF-a za restrukturiranjem jugoslavenske ekonomije, što je dovelo do oštrog programa štednje, koji je donio zamrzavanje plaća, smanjenja javne potrošnje, povećane nezaposlenosti i redukcije radničkih prava pa i prestankom nekih poduzeća. Ipak, velik dio gospodarstva ostao je u neprofitnom javnom sektoru, uključujući bogate zalihe minerala i drugih prirodnih resursa ne samo na Kosovu nego i drugdje. U studenome 1990. Bushova je administracija vršila pritisak na Kongres da donese Zakon o odobrenim sredstvima za strane operacije u 1991. godini, koji je predviđao da će bilo koji dio Jugoslavije koji ne proglasi nezavisnost u roku od šest mjeseci izgubiti financijsku potporu SAD-a. Zakon je zahtijevao odvojene izbore u svakoj od šest jugoslavenskih republika, te je ovlastio američki State Department da odobri i izborne postupke i rezultate. Također je zahtijevala da pomoć ide direktno republikama, a ne jugoslavenskoj vladi. U stvari, pomoć je otišla onim snagama koje je Washington definirao kao "demokratske", što znači male desničarske, ultranacionalističke stranke. Reakcionarne i fašističke organizacije koje nisu viđene 45 godina iznenada su se ponovno pojavile naoružane i prepune novca. U Hrvatskoj je džoker Zapada bio Franjo Tuđman, koji je u knjizi koju je napisao 1989. tvrdio da se "uspostava Hitlerovog novog europskog poretka može opravdati potrebom da se riješe Židova". Nadalje je ustvrdio da je u Holokaustu ubijeno samo 900.000 Židova, a ne šest milijuna. Tuđman je na hrvatsku javnu i političku scenu izveo ustaštvo, fašističku ideologiju poraženu u 2. Svjetskom ratu. Tuđman je diskriminatornim mjerama i mjerama državnog terora prepunih svih vrsta nasilja i likvidacija po kratkom postupku između 1991. i 1995. godine provodio prisilnu evakuaciju Srba iz Hrvatske. To uključuje i 200.000 ljudi iz Krajine 1995. godine, čije su protjerivanje omogućili i napadi NATO ratnih zrakoplova. Nepotrebno je reći da vođe SAD-a nisu učinili ništa da zaustave i spriječe mnoge od ovih zločina. Tuđman i njegovi pajdaši sada žive u nepristojnom bogatstvu, dok se hrvatski građani bave ekonomskom bijedom. Hrvatsko vodstvo nametnulo je čvrsto kontroliranu jednostranački tisak o novoj "demokraciji". Svatko tko kritizira predsjednika riskira zatvaranje. Ipak, Bijela kuća pozdravlja Hrvatsku kao novu demokraciju.“ http://www.newyouth.com/archives/balkans/destruction_of_yugoslavia.html Vodeći svjetski ekspert za strukturalne promjene, dr. Ichak Kalderon Adizes, koji je društveno-politički sustav u SFRJ označio kao demokratski socijalizam u zaključku svojeg feljtončića na temu Jugoslavije piše ovako: „Danas je svaka država koja je nekada bila dio Jugoslavije u lošijem stanju nego kad je bila dio federacije. Za vrijeme mojih posjeta tamo vidio sam da ljudi žale zbog raspada jugoslavenske federacije. Tada je, kažu, bilo više ekonomskog uspjeha, više ponosa i značaja u međunarodnoj zajednici. Sada je sve nestalo.“ https://www.huffingtonpost.com/dr-ichak-kalderon-adizes-/why-yugoslavia-is-no-more_b_12433440.html Da, to je prava istina o vjekovnim težnjama hrvatskog naroda i o tome kako je Hrvatima sustav u čijem je fokusu bila briga o čovjeku, a ne profit, sustav s elementima direktne demokracije (delegatski sustav je upravo to bio), bio nepodnošljiv. Istina o tome kako Hrvati nisu mogli podnijeti da imaju potpunu, besplatnu i svima dostupnu zdravstvenu zaštitu ili da im se na korištenje dodjeljuju stanovi sa subvencioniranim stanarinama, da imaju besplatan i svima dostupan obrazovni sustav, da plaćaju subvencionirane naknade za smještaj djece u predškolskim ustanovama … Istina o tome kako Hrvati nisu mogli podnijeti da imaju poduzeća koja su rame uz rame s najvećim i najrenomiranijim svjetskim poduzećima gradila po čitavom svijetu putove, mostove, vijadukte i druge infrastrukturne objekte, energetske i druge sustave, industrijska postrojenja, pa i ona najsloženija … nisu mogli podnijeti da imaju 4. brodogradnju svijeta … „Hidroelektra“ i „Viadukt“, primjerice, bi gradili putove i mostove u Kini, ne bi Kinezi gradili Pelješki most. Istina je to i o tome kako Hrvati nisu mogli podnijeti da budu građani najotvorenije i najsigurnije države svijeta, čija im je putovnica otvarala sva vrata ... Tobože su čeznuli za državom, a državu su imali, ali nisu imali 200 bogatih obitelji i potkapacitiranog monstruma s ne samo naherenim ustima, nego i naherenim stavovima, čiji su i sami javni istupi bili nahereni … monstruma, koji je okružen bulumentom besprizornih, koje je pokojni akademik Krešimir Balenović, kad je shvatio s kime se "uhvatio u kolo", nadahnuto prozvao "šumskim ljudima", krenuo "stvarati državu" rušeći sve pred sobom. Čeznuli su da im se s Kaptola određuje kako će živjeti i što će misliti. Pa sad, kakvi stvaratelji, takva i država. Tepaju nam da smo "muljevito dno Evrope", država na sliku i priliku njenih stvaratelja. Ante Marković je za vremena označavao Tuđmanovo „stvaranje države“ kao zabludu i rekao: „Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije u Evropi.“

- 13:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.02.2019., nedjelja

Ugledni i „ugledni“ komentatori, opinionmakeri, influenceri … (Nisam siguran jel' me više rastužuju ili ljute) Na hrvatska javnoj sceni postoji jedan broj zaista respektabilnih političkih i gospodarskih analitičara i komentatora, čije analize i komentare je užitak čitati ili slušati. Svi oni u svojim analizama polaze od utemeljenih postavki lišenih ideoloških i navijačkih strasti. Ali istodobno hrvatska javna, zašto ne reći i znanstvena, scena naprosto vrvi (pre)velikim brojem političkih i gospodarskih analitičara i komentatora koje možemo opisati kao „navijače“, neke od njih počesto ne zanimaju ni činjenice, ni povijesna i politička podloga, oni sami ili tek samo radi sebe ili za račun drugih naprosto „tepu svoje“, pišu, objavljuju znanstvene radove, pa i knjige izdaju … Što mislite čime, jer tu očito mozgu mjesta nema, raspolaže „ugledni“ komentator kad napiše „da nije bilo SAD, ne bi bilo ni Hrvatske“? A čovjek sa znanstvenim pedigreom je komentator najposjećenijeg hrvatskog portala. Takva tvrdnja autora upućuje nas tek na njegovu potpunu ignoranciju, zato što je od dana 07. 06. 879. kad je papa Ivan VIII svojom bulom priznao knezu Branimiru naslov vladara Hrvatske, što je ravno današnjem međunarodnom priznanju neke države, jer se u ono vrijeme dobro znalo tko priznaje države i vladare, pa do Kolumbovog otkrića Amerike prošlo 614 godina, a onda još 284 godine do osnutka države SAD. A za sve to vrijeme je Hrvatska bila država, bila je to i poslije 1102. i 1526. čak i kao „Reliquae reliquiarum“, osnovne atribute državnosti nije imala jedino u periodu od 1918. do 09. 04. 1944. kad je odlukama ZAVNOH-a, koje je kasnije potvrdio AVNOJ, uspostavljena FDH, kasnije preimenovana u NRH/SRH, definirana kao nacionalna država hrvatskog naroda nositelja izvornog suvereniteta. Tražio sam, ali nigdje ne naiđoh ni na kakvu, a kamo li ključnu ulogu SAD u tom procesu. E ali u procesu rušenja jugoslavenske federacije, a time i Hrvatske kao njene federalne jedinice, ima i previše dokaza, pa ako se radi samo o tome da bez SAD Hrvatske „kao muljevitog dna Evrope“ ne bi bilo, onda se ja slažem s vrlim komentatorom. Ali nekako imam dojam da na tu ključnu ulogu SAD vrli komentator nije mislio. Jedan drugi autor, opet, u izjavi kardinala Bozanića izrečenoj povodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta, vidi „potpuni zaokret Bozanićeve politike“, a to znači politike Stepinčeve crkve. On zna i da će Bozanić ove godini pohoditi Jasenovac, pače i što će tamo reći i da će to što će tamo reći, između ostalog, u potpunosti odudarati od onoga što i kako crkveni velikodostojnici temperaju na temu tzv. NDH. Veliki i umni komentator ne zna da bi potpuni zaokret u crkvenoj politici značio da će se konačno, po uzoru na njemačke biskupe, koji su to učinili odmah po završetku 2. Svjetskog rata, svjesni da su duboko „zabrazdili“ uz nacizam, HBK urbi et orbi ispričati za sva svoja činjenja i nečinjenja u vrijeme 2. Svjetskog rata, za svoje neprilično govorenje i svoju šutnju onda kad se šutjeti nije smjelo, riječju za svoju najpriležniju suradnju s monstruoznim ustaškim režimom. On ne zna da bi to značilo i prestanak širenja svih laži o trovanju Stepinca i njegovom mučeništvu, pardon „mučeništvu“, kao i prestanak svih onih silnih laži koje je dosad izrekao i napisao dr. Stjepan Razum na račun „rada logora Jasenovac poslije 1945.“ A bogami pametno bi bilo i prestati čekićati o Stepinčevoj svetosti, ispričati se svim žrtvama ustaškog režima, ali i za skrivanja svirepih ustaških zločinaca i njihovo spašavanje tzv. „štakorskim kanalima“. To su valjda radili neki drugi klerici, a ne oni iz redova klera Stepinčeve crkve!? Pa neka onda pročitaju sjećanja klerika Krunoslava Draganovića, on ih je organizirao, a potom i SDS bivše države upoznao s ulogom Crkve i svim detaljima te operacije. I na kraju proglasiti tzv. NDH onim što je u stvari bila, kvislinškom tvorevinom i fašističkim zločinom, a ne Katoličkom državom Hrvatskom, kako joj je tepao Stepinac, a i danas se slijedeći Stepinca iz crkvenih redova sve agresivnije nasrće na sekularizam i o RH sve češće govori kao o katoličkoj državi. Svi smo svjesni da se ništa od navedenog dogoditi neće, pa pitam vrlog komentatora u čemu se onda ogleda tobožnji Bozanićev „potpuni politički zaokret“? Što misliti o političkom analitičaru iz redova redovnih sveučilišnih profesora Zagrebačkog sveučilišta, koji se čudom čudi negodovanju Austrijanaca radi „najvećeg neonacističkog mitinga u Evropi“, svakogodišnje „komemoracije“ na Blajburškom polju, kojima je pokrovitelj Hrvatski sabor a glavni organizator Stepinčeva crkva? Vrli znanstvenik čak misli da bi tamo trebalo dopustiti i ustaške uniforme i insignije, jer tamo se okupljaju ustaše i „komemoriraju svojima“. Valjda ga Austrijanci nisu čuli pa zabranjuju i ZDS i simbole koji podsjećaju na ustaški režim. A onda opet, hoćemo li se čudom čuditi što u Zagrebu još nema ulice s imenom Ante Paradžika? Hm, pa nema ni one s imenom puno poznatijeg Mile Budaka npr. Pisati o fenomenu otoka Goli, kao mjestu internacije onih, mahom komunista, iz redova državnih i partijskih struktura, vojske, represivnog aparata, obrazovnog sustava … koji su pristali uz Rezoluciju IB, na način kao da se neka skupina, sadista, pripadnika represivnog aparata sjetila pa na otok Goli dovela veći broj potpuno nevinih ljudi, kako bi se nad njima mogla nekažnjeno iživljavati na najgori mogući način, je bolesno i sasvim sigurno ne pridonosi rasvjetljavanju tadašnjih odnosa između SSSR-a i FNRJ, ali i Tita i Staljina osobno. Takav nepovijesni i neznanstveni pristup tumačenja prošlosti je pogrešan, neovisno o činjenici da je među internircima bilo i potpuno nevinih ljudi, da je bilo represije, pa i one najgrublje, jer to sasvim sigurno nije suština fenomena „Golog otoka“. Neću dalje, mislim da sam dovoljno oslikao ono što sam htio reći, naime da je na hrvatskoj javnoj i političkoj sceni prevelik utjecaj ovih „uglednih“ i da je radi uglavnom radi tog utjecaja hrvatsko društvo bolesno.

- 08:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #