24.08.2021., utorak

Patologija suočavanja s prošlošću Pohrlili jučer naši klerofašizmom i ustaštvom obdareni antitotalitaristi obilježiti još jedan besmisleni spomendan, EU Parlamentu nametnut od onih koji slave svojih 300.000 pripadnika SS-a, 23. kolovoz „Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima - nacizma, fašizma i komunizma“. Odaju se počasti i polažu vijenci na mjestima na kojima to nema baš nikakvog smisla. Oni koji su predložili takvu glupost EU Parlamentu, a bogami i sami zastupnici izgleda nisu čuli za Thomasa Manna, velikog njemačkog književnika, esejista i društvenog kritičara, dobitnika Nobelove nagrade, koji je 1945. izrekao sljedeće: „Staviti ruski komunizam na istu moralnu razinu s nacifašizmom, jer su oba totalitarna, u najboljem je slučaju površno, a u gorem slučaju to je fašizam. Tko inzistira na toj jednakosti, tvrdeći za sebe da je demokrat, stvarno i u svom srcu on je već fašist i sigurno će se boriti protiv fašizma neiskreno i prividno, potpuno mrzeći samo komunizam.“ (Essays „Meine Zeit“, ed. by H.Kurzke, Frankfurt 1986, vol. 2, p. 311) A ako Thomas Mann kao suvremenik nije dovoljno poznavao nacifašizam i komunizam, tko je? U svjetlu rečenog jasno je da naši „antitotalitaristi“ ni o jednom ni o drugom doslovno pojma nemaju, ali fanatično mrze čak i jugoslavenski samoupravni socijalizam, nazivajući ga komunizmom, samo da bi ga mogli mrziti. I ne samo to, za njih je i antifašizam floskula i zločin. I zato su fašisti. Bili bi to čak i da ne koketiraju s ustaštvom. Kaže Thomas Mann, ne ja. U procesu koji se zove "suočavanje s prošlošću" sadržana je patologija, prebrojni su taj proces shvatili na pogrešan i potpuno nakaradan način, ne kao povijesno sagledavanje događanja iz prošlosti i njihovo vrednovanje u smislu izbjegavanja činjenja pogrešaka u budućnosti, nego kao pokušaj intervencije u prošlost i pokušaj mijenjanja prošlosti, a to nakaradno shvaćanje kod nas je još i prisnaženo potpuno besmislenim procesom "pomirbe sinova partizana i ustaša", koji se u svojoj konačnici svodi na izjednačavanje antifašizma s fašizmom i izvođenje ustaštva na hrvatsku javnu i političku scenu, tim procesom je ustaštvo legitimizirano i legalizirano. Ta dva hrvatskom narodu nametnuta procesa, jedan shvaćen na potpuno pogrešan način i drugi potpuno besmislen i štetan, su nas kao narod prisilili da svoju sadašnjost živimo u prošlosti, a budućnosti uopće nemamo. Zamislite da se Nijemci krenu „suočavati s prošlošću“ na ovako nakaradan način, ja mislim da narednih nekoliko tisućljeća ne bi ništa radili nego se samo „suočavali“. Jedan dio Nijemaca bi osuđivao nacizam i sve zlo koje je čovječanstvu donio, dok bi ga drugi dio slavio i hvalio i pritom bi oba stava bila ravnopravna, pa koji prevagne. Tamo se istinabog ne bi imao tko miriti jer „partizana“ u Njemačkoj nije bilo Digresija: Promišljajući s dovoljnog vremenskog odmaka događanja čiji sam sudionik htijući ili ne htijući i sam bio, odvajajući žito od pljeve, uhvatim se u „raskoraku“ između službenih tumačenja tih događanja i mojih vlastitih saznanja o njima. Kako jučer, tako i danas. Često se upitam pristupam li ja stvarima iz naše prošlosti na pravi način ili mi u mojem promišljanju radi mojeg krivog pristupa nešto promiče. Nakon pažljive analize samoga sebe i svojih stavova zaključujem da je u službenim stavovima premalo uvažavanja činjenica, a previše nekakvih ideoloških i drugih natruha, koje naprosto odvlače pažnju od ispravnog vrednovanja događanja iz naše prošlosti. A onda i ispravne ocjene ličnosti koje su u nekom vremenu igrale značajnu pa i najznačajniju ulogu važnu za sudbinu naroda i države. Mogao sam ja primjerice u procesu poznatom kao „Hrvatsko proljeće“ stati na stranu „proljećara“ ili biti protiv njih. Bio sam uz njih! No kako ja strogo lučim „Hrvatsko proljeće“ od popratnog „Maspoka“, to su za mene dvije različite stvari, dva procesa od kojih je jedan bio progresivan, društveno koristan, a drugi vrlo opasna nacionalšovinizmom, zašto ne reći ustaštvom, obilježena destrukcija, koju hrvatske vladajuće strukture nisu znale suzbiti, a trebale su i morale su. A nisu, zato je to morao učiniti netko drugi a hrvatski državni i partijski vrh je bio smijenjen. Ne proganjan i ne suđen, proganjani su i suđeni organizatori i nositelji „Maspoka“, pa i oni koje se danas s Pantovčaka naziva nevinom hrvatskom mladošću, koja je samo pozivala na pokretanje ustanka u Hrvatskoj, dopustila penetraciju neoustaša u studentske redove i na kraju bila prekursor „Bugojanskoj skupini“. U vrijeme „Maspoka“ prof. Ljudevit Jonke, Vlado Gotovac i brojni drugi pretvorili su Maticu Hrvatsku, stožernu ustanovu kulture, u depandansu „Maspoka“. Nedopustivo! Iz Matice i danas kreću HDZ-ove političke akcije i kandidature uoči izbora, tako da je ona u potpunosti postala nekakva politička, a ne kulturna institucija. Ljudevit Gaj i njegovi Ilirci se radi toga okreću u grobu. Oznake: suočavanje s prošlošću, „Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih, fašizma i komunizma“, Thomas Mann, antitotalitaristi

- 12:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.08.2021., petak

Ako mogu Plenković i Janša, … … onda mogu i ja meditirati o Afganistanu. Što ja osobno mislim o Plenkoviću i Janši ne smijem napisati, jer je utuživo. Ne ulazeći u razloge zašto su prvo Sovjeti, a potom i Ameri krenuli „uredovati“ po Afganistanu, pa i jedni i drugi otamo neslavno otišli ostavljajući iza sebe veći nered od onog koji je vladao prije njihovog nadobudnog dolaska. Po meni ni jedni ni drugi tamo nisu imali što raditi. „Krali su posao“ prvo Pokretu nesvrstanih, a potom i OUN, pogotovo njenom VS. Osobno mislim da će sada VS OUN morati u vezi Afganistana najozbiljnije „zaleći na rudo“, spriječiti masivna i masovna kršenja osnovnih ljudskih prava ili priznati da je povratak u 17. stoljeće moguć. I da je dobro i poželjno ukinuti sva ljudska i građanska prava ženama, pretvarajući ih u neobrazovane seksualne robinje i strojeve za rađanje? Da je dobro i poželjno javno kažnjavati prijestupnike, a pogotovo „prijestupnike“ bičevanjem, kamenovanjem, sakaćenjem, odsijecanjem nosova, ušiju, prstiju, ruku pa i odsijecanjem glava? Ako je, onda gospodo iz OUN, nemojte poduzimati ništa, pustite talibanima da „rade svoj posao“, jedini koji zaista majstorski rade. Zapitajte se ipak jesu li to uopće ljudi i ima li u svijetu išta slično, dobro, ISIL im je blizu, a sa Svetom Inkvizicijom bi se mogli uspoređivati kad je inventivnost u tehnologiji mučenja u pitanju. Sjećam se kako smo se znali zgražati nad postupcima iranskih pasdarana, a oni su u usporedbi s talibanima tek „zašećerena vodica“. Da ne idem daleko u prošlost 1979. su kao „grlom u jagode“ na krilima Brežnjevljeve doktrine „ograničenog suvereniteta“ u Afganistan upali Sovjeti tobože spašavajući tamošnji komunistički režim. Danas naprosto nevjerojatno zvuči nesporna činjenica da su se Sovjeti upustili u tu avanturu, misleći da znaju sve, a znajući puno premalo ili ne znajući gotovo ništa o afganistanskom društvu. I zato što su znali previše o premalo toga otišli su iz Afganistana „podvijenog repa“. Nemalu ulogu u opstrukciji sovjetskih nastojanja odigrali su Ameri koji na sam spomen riječi koja počinje sa „c“(„k“) obilno pomažu mudžahedine koji su tako silno ojačali, a kao talibani postali leglo svjetskog terorizma. Da talibani su „djeca“ američke paranoje u borbi protiv komunizma. Teroristički napad 11. rujna 2001. koji je na tlu SAD organizirala i izvela teroristička skupina al-Qaeda bio je povod Amerima da pod egidom borbe protiv terorizma sa svojim britanskim saveznicima započnu upravo neslavno završenu vojnu intervenciju u Afganistanu koja će potrajati 20 godina. I Ameri su kao i Sovjeti prije njih mislili da o Afganistanu sve znaju, a i oni su kao i Sovjeti znali previše o premalo toga i zato jednako kardinalno griješili i odlaze i oni „podvijenog repa“ ostavljajući iza sebe nikad jače talibane i nikad veći društveni kaos. Zašto? Pa zato što nisu shvatili da su im stvarni neprijatelji sve vrijeme zapravo bili ideologija i religija, odnosno vjerski vođe, religijska zatucanost i političke i društvene ideje koje pristaju 17. stoljeću, a talibani samo njihova „udarna pesnica“. Naprosto je neshvatljivo da Ameri nisu shvatili da je već i prije ulaska u Afganistan trebalo sklopiti strateški savez s Pakistanom, državom koja se po meni samo deklarativno bori protiv terorizma, bez čije pomoći naprosto nije moguće išta pametno riješiti s Afganistanom i u Afganistanu. Da je pakistanska borba protiv terorizma samo prividna najbolje ilustrira činjenica da je iz Pakistana godinama djelovao Osama bin Laden vodeći otamo al Qaedu, pa i Ameri su ga „neutralizirali“ u Pakistanu. Drugo, trebalo je naći načina da se spriječi izvore novca najvjerojatnije iz Saudijske Arabije da financiraju talibane, koji sve vrijeme, ne radeći ništa i ne privređujući, nemaju baš nikakvih financijskih problema, imaju čak dovoljno novca da nezanemarivim sumama korumpiraju državne dužnosnike, pripadnike komandnog kadra u vojsci i sigurnosnim službama, pa i obične vojnike i policajce same. Taj novac sasvim sigurno nije talibanima dolazio iz Irana, na koji su Ameri bolesno narogušeni, dolazio je otamo gdje postoje ogromna financijska sredstva izvan službene kontrole. Osim Saudijske Arabije ne pada mi nitko drugi na pamet. Treće, danas nitko ne zna da li uopće i u kojoj mjeri Talibane pomažu tri bivše sovjetske republike, danas samostalne države Turkmenistan, Uzbekistan i Tadžikistan, premda nema nekakvih neprijepornih saznanja o tome da bi u tim državama, iako pretežito muslimanskim, tolerirali radikalne islamiste. I na kraju čini mi se da Ameri nisu našli pravi način da uz sebe kao saveznike čvrsto vežu vrlo utjecajne plemenske vođe, a trebali su, a morali su najveći broj njih vezati uz sebe, ako su mislili polučiti ikakav uspjeh. I ne na zadnje valjalo je u okviru afganistanske OS ustrojiti, dobro obučiti i opremiti jedinice sastavljene od žena. Žene i njihova ljudska prava talibani u Afganistanu najviše ugrožavaju, pa im je trebalo pružiti priliku i mogućnost da se same za njih i s puškom u ruci bore i izbore. U 20 godina mogli su u Afganistanu i kampovima američke vojske diljem svijeta osposobiti desetine tisuće dobro obučenih, opremljenih i vođenih vojnikinja. Po potrebi angažirati i iskusne IDF-ove instruktore, ali i kurdske borkinje koje su iskustvo stjecale u borbama protiv ISIL-a u Siriji, gdje su naprosto „raskrojile“ te talibanske jednojajčane blizance. A ne da uz snažni USA – NATO vojni kontingent vjerski vođe, istinski kreatori zla, gotovo nesmetano „štancaju“ sve nove i nove terorizmu tako sklone vjerske fanatike, talibane, koji su se, kad bi im istinski zagustilo, sklanjali u Pakistan, državu koja je puno ozbiljnije morala, mogla i trebala suzbijati to zlo. No bilo je i vremena i načina da se mnoge stvari poslože tako da se spriječi da vrijeme radi u korist talibana, jer kao što se vidi radilo je, pa je i rezultat takav kakav je. Nije se znalo spriječiti, pa će se morati liječiti. Ili neće!? Svjetski vođe djeluju zatečeno, smušeno, nemaju jasnog stava, oni u OUN isto tako „zuje“ k'o muhe bez glave, pa se bojim da će i njihovi zaključci i odluke biti jednako besmisleni. Talibani su prijetvorni, lažu i varaju kako i gdje god stignu, ne poštuju sporazume niti se drže dogovora i datih obećanja, a jedino što razumiju je jezik sile. Činjenica je da će se s njima morati razgovarati jer drže sve poluge vlasti u Afganistanu, ali to ne znači da njihovu vlast treba bezuvjetno međunarodno priznati. Po meni bi prije tih razgovora, uz blokadu pristupa svim svjetskim organizacijama i svim afganistanskim novčanim sredstvima, trebalo hermetički zatvoriti sve granice (Iran je to već učinio). Međunarodno priznanje uvjetovati društvenopolitičkim uređenjem i pravima žena recimo po uzoru na Iran, te potpunim odustajanjem od javnog kažnjavanja prijestupnika i „prijestupnika“ bičevanjem, kamenovanjem, sakaćenjem, odsijecanjem nosova, ušiju, prstiju, ruku pa i odsijecanjem glava. Tako ja, a sad Plenković i Janša! Oznake: Plenković, Jana, afganistan, sovjeti, Ameri, talibani, al qaeda, Pakistan, vjerski vođe, iran

- 09:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.08.2021., petak

Veličanstvena pobjeda nad zdravim razumom i čovječnošću Dan je pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, ulice su pune razdraganih ljudi koji mašući hrvatskim zastavicama pjesmom i plesom slave taj prevažni datum. Najvažniji u hrvatskoj povijesti, reći će hrvatska bagra i brabonjci, zaljubljenici u laž, mržnju i zločin. A niste to vidjeli? Ništa čudno, nisam ni ja. Predsjednik R Srbije Aleksandar Vučić na skupu za žrtve „Oluje“ u Busijama 04. 08. 2021.: “Ovo je Hrvatima Dan pobjede. Pobjede nad kim?“ A ja mu, iako znam da on baš i nije nevinašce, odgovaram: „Nad zdravim razumom i čovječnošću.“ Jučer, 05. 08. 2021., su uglavnom oni koji su se time okoristili, u Kninu proslavili 26. godišnjicu VRO „Oluja“ kao „najveće vojne pobjede u hrvatskoj povijesti“. Ostat će vječna tajna bi li ti i takvi jednako slavili da se nije umiješao prst sudbine pa u „vječna lovišta“ poslao Tuđmana, Šuška, Červenka i Bobetka kojima je Tužilaštvo Haaškog suda „dahtalo za vratom“, radi prebrojnih zločina koje je hrvatska strana počinila u ratu, jednako u Hrvatskoj kao i u BiH. Optužnica je sastavljena jedino za Bobetka, ali je i on uspio „klisnuti“ za Tuđmanom. Uz prst sudbine umiješali su se i Ameri koji su u „Oluju“ bili direktno umiješani, ne samo kao savjetodavci, primjerice uništili su aerodrom u Udbini i radarske sustave tzv. VRSK, pa je prijetila opasnost da budu proglašeni suučesnicima u zločinima, zato su se preko predsjednika Haaškog suda Therona pobrinuli da Čermak, Gotovina i Markač budu oslobođeni, a to znači da zločina i nije bilo, pa ni Ameri ne mogu biti umiješani. Ili bi možda da su pobrojani baš svi osuđeni sve bilo isto, jer ovi hrvatski mlatimudani iz redova hrvatske političke elite presude Haaškog suda i onako ne priznaju. Odnos hrvatskih vlasti prema osuđujućoj presudi HR HB šestorci je skandalozan, samo ne znam jel' to radi same presude ili njenog obrazloženja u kojem se govori o UZP-u na čijem je čelu bio Franjo Tuđman, što je zapravo potvrda da je RH izvršila agresiju na BiH. U hvalospjevima braniteljima i genijalnom političkom vodstvu „hrvatskog velikana“ dr. Franje Tuđmana izredao se čitav politički vrh, ta nije mala stvar, reći ćete, u "briljantnoj oslobodilačkoj operaciji" koju su planirali i izveli najsposobniji general-podnarednici Legije stranaca uz svesrdnu pomoć general-konobara, general-šofera, general-montera, general-harmonikaša … pobijediti treću komunističku i četvrtu vojnu silu Evrope, misleći pritom naravno na JNA, koje te 1995. već više od četiri godine nije bilo. Dakle laž; kad bi bar bila jedina!? Ali prema slavogovornicima na proslavi u Kninu nema mjesta ni bilo kakvim sumnjama o nekakvim dogovorima između Tuđmana i Miloševića, to je samo pokrenut moćni vojni stroj upravo stasale "regionalne vojne sile", koja je pobijedila "treću komunističku i četvrtu vojnu silu Evrope" ... Pa onda „zlonamjerne priče“ o nekakvom izgonu Srba! Kakva izgon Srba, što vam je, pa "hrvatski George Washington" nudio je tim Srbima, tom remetilačkom faktoru u Hrvatskoj, sva manjinska prava "prema najvišim svjetskim standardima", tako da je odbijao s njima razgovarati čak i o kulturnoj autonomiji, prethodno im, preglasavši ih majorizacijom, postupkom koji je prema odredbama međunarodnog prava nedopustiv, oduzevši status konstitutivnog naroda, kakav su u SRH imali ... Uostalom zna se da su se Srbi samoizgnali jer nisu mogli podnijeti nikakvu hrvatsku državu toliko da su u njoj živjeli 400 godina, a zajedno s Hrvatima je kao nacionalnu državu hrvatskog naroda i uspostavili 09. 05. 1944. Toliko i o tome. Ne, nije Franjo Tuđman nikad rekao da će "nastaviti tamo gdje su ustaše stali 1945. i istjerati Srbe iz Hrvatske", bilo bi to u potpunoj suprotnosti s prirodom njegovog dobrostivog, tolerantnog i nadasve čovjekoljubivog bića ... Ne nije on na Brijunima uoči VRO „Oluja“ vojnim zapovjednicima naložio da "Srbima treba zadati takve udarce da naprosto nestanu" ... Ne, nije ljudska nakarada Gojko Šušak, ministar obrane RH, dao naputak za razaranje kuća i gospodarskih objekata u vlasništvu hrvatskih Srba, tako da se "nemaju kamo vratiti, čak i ako to požele", jednako kao što ista ništarija nije pokrenula ni program "droga za oružje", jednako kao što nije rekao da mu je "svejedno koliko će vojnika poginuti jer su oni u ratu i tako potrošna roba" ... Svaki hrvatski političar koji nešto drži do sebe podučit će nas da smo operacijom "Oluja" konačno pobijedili u ratu sa Srbijom, a oni u Srbiji pojma nemaju da su bili u ratu s Hrvatskom, niti da su tamo nešto okupirali ... Tomu je tako zato što isprani mozgovi u današnjoj Srbiji pojma nemaju ni o čemu, ne znaju da u Srbiji u vrijeme „Oluje“ apsolutnu vlast nije imao Tuđmanov prijatelj Slobodan Milošević, već su vladali Vojislav Šešelj, Mirko Jović, Milan Paroški, Željko Ražnatović - Arkan, Brana Crnčević ... i slične eminencije ... Tko mari što je temeljem Sarajevskog sporazuma od 02. 01. 1992. JNA napustila Hrvatsku, a nakon što je "balkanski krvnik", Slobodan Milošević, intimus "hrvatskog Georgea Washingtona", Franje Tuđmana, preuzeo potpunu kontrolu nad ostacima JNA, nakon Kadijevićeve ostavke, nijedan vojnik iz Srbije nije kročio na hrvatsko tlo? Važno je da su hrvatski branitelji u VRO „Oluje“ tu JNA vojnički smlavili 4 godina poslije njenog odlaska iz Hrvatske.(sic!) Pa tko, takvu “veličanstvenu“ pobjedu „regionalne vojne sile“ ne bi slavio!? Valjda "regionalna vojna sila" zaslužuje relevantnog neprijatelja kojeg će pobijediti, a to je u to vrijeme mogla biti dva-tri puta vojnički jača VJ, a ne tek slomiti pobunu nekakvih 5 % vlastitih državljana!? Trebali su samo krenuti vojnički „oslobađati“ Istočnu Slavoniju, ali je brat Sloba preko Hrvoja Šarinića poručio bratu Franji da on u tom slučaju neće imati drugog izlaza nego poslati trupe VJ na zapad preko Dunava, pa …. Tako je Istočnu Slavoniju umjesto „regionalne vojne sile“ morao „oslobađati“ američki general Jacques Paul Klein u okviru misije UNTAES. Da stvari budu gore javljaju se "kojekakvi smutljivci i mutikaše, jalnuški diletanti, ne samo crni, nego i crveni, žuti i zeleni vragovi" koji ne prihvaćaju proglašene istine, ne smatraju DR svetim, već naprotiv govore o njemu kao o potpuno nepotrebnom dogovorenom ratu za teritorije i provedbu etničkog čišćenja eufemistički nazvanim „humano preseljenje naroda i razmjena teritorija“, koji je bio i zvučna kulisa za mega-pljačku koju je u Hrvatskoj izvela HDZ nomenklatura pod dirigentskom palicom "hrvatskog državnog poglavara" ... Ti isti ne priznaju herojstvo "hrvatskih vitezova", omalovažavaju hrvatske branitelje, pričaju o nekim i nekakvim nepostojećim i ničim dokazanim zločinima, koje su oni kao počinili, a dobro je poznato, sam predsjednik najviše instance sudbene vlasti je to rekao, da se u obrambenom ratu, u kojem se brani od napada tako da vlastita paravojska napada legalnu oružanu silu, ne može počiniti zločin ... „Spaljena zemlja“ i na pravdi Boga pobijena starčad u bivšem UNPA sektoru Jug ne ukazuju ni na kakav zločin, a pogotovo ne zločin kojeg bi počinili hrvatski branitelji, toga, ako je i bilo, počinitelji su potpuno nepoznati, koji su u „zatvoreno područje“ ušli nepoznatog dana u nepoznatom broju. A to što su promatrači OUN, EZ i drugi u svojim svjedočenjima pred Haaškim sudom pojedine jedinice HV opisivali „prije kao razbojničke družine nego li organiziranu vojsku“ (Alun Roberts) ne znači baš ništa jer primjerice predsjednik Republike zna da je u vrijeme VRO „Oluja“ u redovima HV vladala „zavidna stega“! Pa ti vidi, promatrači koji su bili na licu mjesta ne znaju što su vidjeli, to je Zoran Milanović krijući se od rata u Bruxellesu bolje vidio. A Andrej Plenković mu je tamo sekundirao. Zato obojica sve znaju o onome o čemu ništa ne znaju. I zato su prema generalu Pattonu izuzetno opasni ljudi; znaju previše o premalo toga. Zoki-Zorul u svojoj adresi nije izdržao, morao se očešati i o BiH i Haaški sud, poručujući da je on taj koji će reći jel' nešto zločin ili nije i tko je zločin počinio ili je za zločin odgovoran; to nikako ne može biti Hrvat, a pogotovo ne BiH katolik, potomak podanika Mostarskog paše, kakav je i sam. Kritičari ništa ne znaju niti pojma imaju o tome da su im branitelji stvorili državu i osigurali to da danas ne moraju pisati ćirilicom, kako su to oduvijek morali, kao recimo Vlado Šeks kad je pisao Advokatskoj komori u Novom Sadu ... Neprocjenjivo je da Hrvati danas slobodno mogu stati na Terazije u centru Beograda i vikati "Ja sam Hrvat!", što nikad prije nisu smjeli, jer nisu smjeli ni priznati da su Hrvati, osim što su ih pri popisu stanovništva popisivači kundacima tjerali da se upišu kao Hrvati. Uvijek se na Terazijama i drugdje po Beogradu smjelo i moglo proderati „Ja sam Hrvat!“, samo što bi takvog Beograđani, kako onda tako i danas, smatrali idiotom. Opravdano! A da se radi o nečem veličanstvenom pokazuje i današnja nikad brojnija bulumenta kostimiranih performera Stepinčeve crkve da naglase katolički identitet hrvatskog naroda i svoju ulogu čuvara tog identiteta. Koliko ja znam KC u Hrvatskoj nije autokefalna ili ona to možda i je al' samo u Mostarskom pašaluku. Pa sretan vam Dan puta u nestanak! Oznake: Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatsk, Aleksandar Vučić, VRO Oluja, Franjo Tuđman, proslava u Kninu

- 22:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.