10.09.2018., ponedjeljak

Tuđmanova kletva („stvaranje države“)? Ne znam čije su sve kletve i čija prokletstva sustigla hrvatski narod, jer kažu da ih je u prošlosti izrečeno više, a ne samo ona Zvonimirova, koja vjerojatno sama ne bi mogla hrvatski narod i njegovu državu već 28 godina držati s krive strane povijesti, ali ona bi bila sasvim dostatna da nam kao posljedicu podari Franju Tuđmana i njegovu vlast, što je samo po sebi kletva. Sudeći prema ponašanju aktualnih hrvatskih vlasti pokazuje se da je ta Tuđmanova kletva mnogo teže prokletstvo od one kralja Zvonimira, koje je sustiglo hrvatski narod vodeći ga prema nestanku. Eto i ministri u javnosti iskazuju počast osuđenim ratnim zločincima … Sve što rade HDZ-ove vlasti je stvaranja mita od agresije, DR, VRO „Oluja“ kao „najveličanstvenije pobjede u hrvatskoj povijesti“ kao podloge za proces „stvaranja države“ u kojoj funkciji je i „braniteljstvo“ ovjenčano aureolom svetosti … jer ništa nije postojalo prije Franje Tuđmana i HDZ-a, „da njih nije bilo, ne bi bilo ni Hrvatske“, koja je „izborena krvlju i žrtvom branitelja u krvavom ratu“, okončanom već spomenutom „najveličanstvenijom pobjedom“ ... Eto Hrvatske ne bi bilo, da nam ne bje Franje Tuđmana, HDZ-a, DR i branitelja, kao što je znano da je vjekovima nije bilo, kao što se i kao nacionalna država hrvatskog naroda, uspostavljena odlukama ZAVNOH-a 09. 05 1943., nije udružila s drugim nacionalnim državama u DFJ/FNRJ/SFRJ, odričući se dijela svojeg suvereniteta i prenoseći ga na saveznu državu čime je ova stekla međunarodni subjektivitet. Ne znam samo što ćemo sa FDH/NRH/SRH svojim i saveznim ustavima definiranom kao nacionalnom državom hrvatskog naroda u jasno omeđenim granicama i zakonodavnom, sudbenom i izvršnom vlašću na tom jasno omeđenom teritoriju? Ako uzmemo u obzir da je malo vjerojatno da hrvatske vlasti ne barataju povijesnim činjenicama i ne znaju ništa o uspostavi tzv. NDH, rasnim zakonima, zločinačkom karakteru ustaških vlasti i logorim smrti na njenom teritoriju, da ne znaju baš ništa o veličini NOB-e i brojnosti Hrvata antifašista kao boraca u partizanskim redovima, da ne znaju baš ništa u ulozi KPJ i Josipa Broza Tita u organizaciji ustanka i vođenju NOB-e, da pojma nemaju o ZAVNOH-u i njegovim odlukama, pa ni onima iz 1943. i 09. 05. 1944. kad je uspostavljena FDH kao nacionalna država hrvatskog naroda ili da ni oni pravnog obrazovanja pojma nemaju o Teoriji države i prava i osnovnim atributima državnosti, postavlja se pitanje što nagoni hrvatske vlasti na njihovo iracionalno ponašanje? Budući da su njima sve činjenice iz naše prošlosti dobro poznate, znaju one itekako dobro i da je najveličanstvenija pobjeda ona ostvarena u NOB-i, onda ih jedino njihova neljudskost nagoni da se ponašaju kako se ponašaju i sramote i državu i narod. Od Tuđmanovog izlaska na hrvatsku javnu i političku scenu, a posebno od njegovog dolaska na vlast, najprije stidljivo, a onda sve više se razmahujući je na djelu ustaški revival, tako da danas imamo situaciju da aktualni hrvatski politički vrh prednjači u povijesnom revizionizmu, promociji ustaštva i zašto ne reći, negiranju holokausta. Njegov dolazak na vlast kao i njegova vladavina odvijali su se u sferi iracionalnog, bilo je to čisto prokletstvo kojeg se hrvatski narod nikako osloboditi ne može. S njim na hrvatsku javnu i političku scenu dolazi ustaštvo i kriminal, a Crkva u Hrvata, preimenovana u Stepinčevu crkvu postaje omnipotentna zločineća institucija. Franjo Tuđman je sa sobom donio i u praksu uveo mnoga osebujna politička shvaćanja, od „jedinstva vlasti“ umjesto njene trodiobe, preko vođenja politike kao „momačkog nadmetanja“, do nakaradnog poimanja i demokracije same. A tu je i poistovjećivanje Hrvatske s njegovom osobom, a onda i s drugim izabranim pojedincima, čak i onima s kojima se nitko pametan ne bi ni htio ni želio poistovjetiti, kao primjerice s Mirom Barešićem, Zvonkom Bušićem, Mirkom Norcem, novovjekim Isusom prema biskupu Košiću, Darijem Kordićem … Kao posljedica povijesnog revizionizma koji sustavno provode hrvatske vlasti, imamo upravo promociju fašizma, jer se veliča kvislinšku tvorevinu i fašistički zločin, tzv. NDH, državu obilježenu rasnim zakonima, nezamislivim zločinima i logorima smrti, tako da se uz promociju fašizma kroz umanjenje ili čak negaciju zločina ustaškog režima negira holokaust. Prema aktualnim hrvatskim vlastima zločina je u 2. Svjetskom ratu bilo, ali samo zato što su ih činili antifašistički borci i „jugokomunisti“,. a poslije rata „zločinačke komunističke vlasti“, sve se svodi na kažnjavanje zločinaca krajem 2. Svjetskog rata, popraćeni činovima bezobzirne osvete i retalijacije („Bleiburg“ i „križni putevi“) i „zločini jugokomunizma“ („otok Goli“), čime je nacifašizam amnestiran, jer državna delegacija obilježava Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih sustava 23. 08. ne na mjestu nekog od ustaških logora smrti (Jasenovac nije bio jedini) nego upravo na otoku Goli, gdje su bili internirani oni koji su svojim pristajanjem uz Rezoluciju IB počinili veleizdaju, djelo koje je u to doba u svim državama svijeta bilo zapriječeno smrtnom kaznom. Otok Goli kao mjesto internacije nema baš ničeg zajedničkog ili usporedivog s ustaškim logorima smrti, ali ima jako puno sličnosti s interniranjem američkih državljana japanskog porijekla za vrijeme 2. Svjetskog rata ili interniranjem pučista u Francuskoj šezdesetih godina prošlog stoljeća. I to rade, ne bilo kakve, nego povodljive i poslušne vlasti, iako se nemaju niti u koga ugledati, niti to itko u EU, ali i čitavom svijetu, od njih očekuje, niti od njih traži. Baš naprotiv! Zato je ponašanje hrvatskih vlasti to čudnije. U svijetu se pitaju zašto hrvatske vlasti RH uporno guraju u ralje tzv. NDH, što mi liči na pokušaj da se RH prikaže kao pravnu slijednicu tzv. NDH, a ne SRH, odnosno Titove Jugoslavije. Demoniziranje bivše države, koje među vladajućom elitom nesmiljeno traje i danas, je on započeo, opisujući bivšu SFRJ kao komunistički pakao u kojem su Hrvati bili „roblje i žrtve Beograda“, pa je njegovo poslanje da ih iz tog pakla izvuče, i od obespravljenog roblja pretvori u ponosni slobodni narod s „hrvatskom lisnicom u hrvatskom džepu i hrvatskom puškom na hrvatskom ramenu“. Da bi se i danas ukazivalo na svu zloćudnost i samog pojma jugoslavenstvo, kao najveći grijeh svakom Hrvatu se uzima jugonostalgija, jer što se itko ima i sjećati nekakve državne tvorevine, koja „nije opstala, zato jer nije valjala, jer da je valjala, valjda bi i opstala“. Istinabog nikad nije jasno rečeno kome to i zašto ta država nije valjala i tko je i zašto zagovarao „rušenje Jugoslavije svim sredstvima“. Prema hrvatskoj vladajućoj eliti sustav vlasti u bivšoj SFRJ bio je gori od onoga u bilo kojoj zemlji nekadašnjoj članici VU, pa se o njoj danas i govori kao da je bila članica VU i stavlja je se rame uz rame s tim državama u periodu do rušenja Berlinskog zida. Kolika je to laž najbolje govori nesporna činjenica da je SFRJ godinama slovila za najotvoreniju i najsigurniju državu svijeta. Jedino što bi moglo povezivati bivšu državu sa zemljama članicama VU je činjenica da su u zemljama VU oni koji su se deklarirali kao komunisti imali u rukama sve poluge vlasti, a u SFRJ su oni koji su se deklarirali kao komunisti bili vodeća snaga društva, s time da KPJ/SKJ za razliku od drugih KP nije bila isključivo kadrovska partija, niti je u svojem programu imala borbeni ateizam. I još nešto vrlo bitno, za razliku od zemalja članica VU Jugoslavija se razlikovala i po tome što se sama oslobodila okupacije, a zemlje VU je oslobodila CA. Kad se nakon odluke o osnivanju Haaškog suda, koji je ustavnim zakonom postao de facto i hrvatski sud, čak u pitanjima ratnih zločina nadređen nacionalnom pravosuđu, počelo govoriti o tome da će protivno očekivanjima za ratne zločine biti optuženi i neki od Hrvata, krenula je priča o „optužbama protiv Hrvatske“ kao posljedica poistovjećivanja države s pojedincima. To neosnovano guranje Hrvatske na optuženičku klupu Haaškog suda trajalo je sve vrijeme njegovog postojanja, iako nikom na pamet padalo nije optuživati hrvatsku državu, već samo i isključivo neke pojedince iz političkog i vojnog vrha. Ta praksa i dalje traje, a najbolje se ogleda kroz nakaradno shvaćanje osuđujuće presude bivšim čelnicima tzv. HR HB, jer i to je prema nedotupavnim hrvatskim vlastima bilo suđenje Hrvatskoj, valjda radi navođenja postojanja UZP-a, uz eksplicitno navođenje Tuđmana i Šuška kao pokretača i glavnih poluga toga zla u tekstu obrazloženja presude. Ali to sasvim sigurno nije prozivanje i optužba protiv hrvatske države, a još manje je to upereno protiv hrvatskog naroda. No ono što najviše brine je isticanje kvislinške tvorevine, tzv. NDH ne samo kao nekakve države hrvatskog naroda već njeno prikazivanje kao „ostvarenja vjekovnog hrvatskog sna“. A tu „sanjanu državu“, koja je kao čista kvislinška tvorevina uspostavljena prema Hitlerovoj „Direktivi br. 25“ od 27. 03. 1941., su „zli partizani“, boreći se u NOB-i za Jugoslaviju, srušili samo zato jer „nisu mogli smisliti nikakvu hrvatsku državu“. To što su među partizanskim borcima do jeseni 1944. apsolutnu većinu činili Hrvati, a status relativne većine zadržali do kraja rata, za te povijesne revizioniste ne znači ništa. A baš ništa im ne znače ni odluke ZAVNOH-a iz 1943. kojima su udareni temelji hrvatske državnosti, kao ni uspostava Federalne države Hrvatske kao nacionalne države hrvatskog naroda 09. 05. 1944., što je još veća tragedija. Prepretenciozno bi od takvih svatova bilo očekivati da shvate da je Titova Jugoslavija bila po završetku 2. Svjetskog rata jedini častan izlaz za hrvatski narod i njegovu novo uspostavljenu državu, jer je tako postala članicom antifašističke koalicije, znači na strani sila pobjednica nad fašizmom. Pitam se postoji li itko tko bi mogao skinuti to prokletstvo koje očito određuje sudbinu hrvatskog naroda i njegove države vodeći ih u izumiranje i nestanak?

- 10:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.09.2018., utorak

Requiem za PLIVU? (19. 08. 2008) PLIVA, ponos hrvatske farmaceutske industrije, kako joj volimo tepati, tvrtka s 85 godišnjom tradicijom, nositeljica 380 zapaženih patenata na području farmaceutika, posebno poznata po razvoju epohalnog lijeka, antibiotika širokog spektra, kojeg se karakterizira kao lijek koji je poboljšao kvalitetu života, AZYTROMYCINA, ulazi po svemu sudeći u područje sumraka, što može značiti samo jedno, njen potpuni nestanak. AZYTROMYCIN je nastao kao plod dugogodišnjeg rada, u to vrijeme istraživački orijentirane tvrtke, koja je lijek patentirala u čitavom svijetu, ali nije imala kapitala da poprati njegov plasman. Uslijedila je prodaja licenčnih prava farmaceutskom divu PFIZER 1986. koji je lijek komercijalizirao u čitavom svijetu i 1991. počeo ga prodavati pod imenom ZITROMAX, dok je PLIVI ostalo pravo nesmetanog njegovog plasmana u zemljama Srednje i Istočne Evrope, gdje ga ona počinje plasirati 1988. pod imenom SUMAMED. Tako je ovaj izvrsni patent postao za naredno desetljeće i pol PLIVINA najvrjednija imovina. I najveći izvor prihoda i profita. Ali svemu dođe kraj, pa je tako istekom patentnih prava došao i kraj prihodima od rojaltija koje je donosio licenčni ugovor s PFIZEROM. Tvrtku u kojoj je kasniji nobelovac V. Prelog već 1935. počeo s razvojno-istraživačkim radom, koja je 1936. bila među prvim proizvođačima sulfa lijekova u svijetu, 1952. osnovala vlastiti Razvojni institut, 1959. započela s proizvodnjom oksitetraciklina i vitamina B6, 1971. patentirala antibiotik širokog spektra metaciklin, 1997. počinje njena međunarodna ekspanzija akvizicijama u Poljskoj, Češkoj, Njemačkoj i SAD, koje su se redom pokazale kao izuzetno loši poslovni potezi, uzrokujući gubitke u poslovanju koje su pokrivali prihodi od AZYTROMYCINA, je u listopadu 2006. preuzeo BARR PHARMCEUTICALS Inc. PLIVA je nakon što su vlast u Hrvatskoj preuzeli Tuđman i njegova sljedba, kao i sva velika poduzeća, proglašena socijalističkim mastodontom kojeg je trebalo rasformirati, jer prema tim ekonomskim analfabetima osnovu gospodarstva čine srednja i mala poduzeća, pa slijedom toga socijalistički mastodonti moraju izumrijeti. Na čelo velikih poduzeća dovođeni su pouzdani ljudi koji su trebali provesti tu "demontažu", a onda na dijelove razbijena i okljaštrena poduzeća privatizirati a la tuđmaniana. Mnoga poduzeća su uz takve "managere godine" i obilnu pomoć banaka jednostavno nestala, najzorniji je primjer PRVOMAJSKA, a druga zbog korištenja statičke metode pri procijeni vrijednosti strašno podcijenjena i budzašto prodana stranim kompanijama, koje su ta poduzeća otkupile samo da se riješe konkurencije i dočepaju značajnih tržišta. Najzorniji primjer je NIKOLA TESLA, čiji ostaci ostataka danas tavore pod zvučnim imenom ERICSSON TESLA. Vremena su to trabunjanja o core businessu, pa se velika poduzeća a među njima i PLIVA počinju oslobađati "popratnih" sadržaja čak i u slučaju da se radilo o izuzetno profitabilnim segmentima, tako je i Ž. Čović "oslobodio" PLIVU njene imovine, uspio u tome da se nikad nije doznalo tko je vlasnik PLIVE do BARROVOG preuzimanja i predao kompaniju u ruke BARRU. Uglavnom, PLIVA je prodala i svoj Razvojni institut, orijentirala se isključivo na proizvodnju generičkih lijekova i od nekadašnjih više od 6.000 zaposlenih spala na oko 2.600., od kojih 600-tinjak radi u proizvodnji a ostali u pratećim djelatnostima kao što su laboratoriji, marketing, prodaja i sl. Nepune dvije godine od BARROVOG preuzimanja izraelska TEVA objavljuje preuzimanje BARRA, a kako se radi o kompaniji koja je u Evropi dobro "usidrena", ima regionalne centre u Amsterdamu i Moskvi, pretpostavlja se da joj PLIVA kao regionalni centar neće biti potrebna i da će bez posla ostati oko 2.000 PLIVINIH zaposlenika, dok će ih nekakvih 600 ostati do daljnjega zaposleno u proizvodnim pogonima i 50-tak u prodaji, naravno ukoliko se ne odluči da će se i pogoni seliti iz Hrvatske. Na tu najavu uslijedili su demantiji, ali samo iz PLIVE, dok od TEVE nema ni glasa. Petlja se kako će opsežni posao preuzimanja potrajati do kraja godine, pa da će tek onda biti moguće govoriti o budućim planovima. Imajući na umu spomenutu sudbinu NIKOLE TESLE, bojim se da bi ovo mogao biti definitivni kraj nekad prestižne i perspektivne farmaceutske kompanije, opravdano nazivane ponosom hrvatskog gospodarstva, od koje bi mogao ostati kakav pogončić sa kojom stotinom zaposlenih, ako i to. Tako će PLIVA vjerojatno nestati i kao ime, a ostat će nam silno bogati Željko Čović. Na taj sumrak PLIVE gledam s tugom, gledam kako na hrvatsko tržište sve više prodire KRKA iz Novog Mesta koja je u vrijeme PLIVINIH najvećih uspjeha bila u usporedbi s njom malo veća obrtnička radionica. Samo KRKA je imala sreću pa je nije vodio "manager godine".

- 09:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.09.2018., nedjelja

Katolički kler u Hrvatskoj izvan svake, a pogotovo zdrave pameti (objavljeno 28. 03. 2018.) Ponašanje i djelovanje katoličkog klera u Hrvatskoj je potpuno izvan vremena i prostora, u najmanju ruku je potpuno neprihvatljivo i protucivilizacijsko. Ne pišem to samo radi u zadnje vrijeme tako izraženog potpuno deplasiranog, štetnog i nepotrebnog čekićanja oko ratificiranja Istambulske konvencije u Hrvatskom saboru. I nije bitno radi li to kler, Opus Dei ili udruge i pojedinci povezani s njima, ishodište je uvijek u vrhu Stepinčeve crkve. Sve to ti kostimirani performeri mogu raditi zato što RH svojim Ustavom nije izričito definirana kao sekularna država, pa se njihovo u suštini izrazito štetno djelovanje ne može podvesti pod odredbe kaznenog zakonika. Načelo sekularnosti je u Ustavu RH samo donekle zastupljeno i to u Članku 41., stavku prvom, koji glasi: „Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države“, pa bi se moglo reći da je RH sekularna država, ali ona to u praksi nije, jer je njen društveni i politički život naprosto impregniran djelovanjem klera Crkve u Hrvata odmila zvane „Stepinčeva crkva“ i ne samo radi sramnih „Radićevih (Vatikanskih) ugovora“ sa Svetom stolicom, nego i otvorenim nepoštivanjem Ustava od strane ne samo najviših državnih dužnosnika nego i čitavog hrvatskog političkog establishmenta, kad su odnosi s vjerskim zajednicama, a posebno Stepinčevom crkvom u pitanju. Sam pojam „sekularna država“ označava potpunu odvojenost vjerskih zajednica i njihovih institucija od države, a pogotovo od sustava vlasti. Ali to nije sve, jer sekularnost uz potpunu slobodu religije, odnosno slobodnog izražavanja vjerskih uvjerenja građana, istodobno znači i slobodu od religije, što je načelo države potpuno neutralne kad su u pitanju religijska uvjerenja njenih državljana, ali i države koja ta uvjerenja niti na koji način neće nametati svojim građanima. I na kraju, sekularnost je princip prema kojem pod utjecajem religije ne smije biti ništa kad su u pitanju državne, političke i javne aktivnosti. Crkva u Hrvata je protivno Ustavu RH uspostavila stvarni partnerski odnos s vlastima pogotovo s onim „narodnim“ (čitaj HDZ-ovim). Ne postoji segment društvenog života u RH u koji Crkva nije inkorporirana i u kojem ne nastoji voditi glavnu riječ, ona je i glavni nositelj retrogradnih ideja i glavni promotor fašizma odnosno njegove hrvatske inačice ustaštva. Da vidimo što to hrvatske vlasti rade postupajući prema odredbama iz Vatikanskih ugovora? Krše gotovo sva načela sekularnosti i ne samo nametanjem vjerskog odgoja djeci u vrtićima i učenicima u javnim školama, smještaju Vojni ordinarijat u MORH, oslobađaju gospodarske aktivnosti kojima se vjerske zajednice bave, a u uvjetima sekularne države brojnim se takvim aktivnostima ne bi smjele baviti, od plaćanja poreza. I na kraju odvajaju ogromna sredstva iz državnog proračuna za potrebe vjerskih zajednica da bi se kler mogao bahatiti i djelovati protiv interesa naroda i države. I nije da su kritike ponašanja KC dolazile samo iz svjetovnih redova, najvrjednijim se smatraju one koje dolaze iz redova samog klera, što znači da su i mnogi crkveni velikodostojnici i bili i jesu svjesni brojnih grešaka, koje KC radi. Tako je u svojem zadnjem intervju, vođenom u kolovozu 2012. objavljenom posthumno u Corriere della Sera, milanski nadbiskup, kardinal Carlo Maria Martini, umirovljen 2002. godine, izuzetno kritički progovorio o stanju i greškama koje čini Katolička crkva. Tako je između ostalog rekao i da „katolicima nedostaje povjerenja u crkvu, da je crkvena kultura ostarjela, da su crkve velike i prazne, da crkvena birokracija raste, a da su vjerski rituali i odjeća koju nose svećenici pompozni“. Žestoko je kritizirao stav crkve prema razvedenima, odnos prema ženama i bio protiv crkvene zabrane kontrole začeća. Rekao je i da KC „ne prati razvoj društva, već kaska za njim i pritom za razvojem društva kasni bar 200 godina“, a to znači da je Stepinčeva crkva danas negdje u vremenu Francuske revolucije. Što učiniti da bi RH postala sekularna država, odnosno država vjerski sloboda, ali i država slobodna od vjere? Ako u Ustavu RH stoji: „Članak 40. Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja. Članak 41. Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.“ onda je to čisti privid sekularnosti, što znači da Ustav RH treba mijenjati. Uzimajući u obzir sve navedeno u tekstu ispada da je bivša SFRJ bila predložak sekularno uređene države, jer je u Ustavu iz 1974. bila definirana i u praksi potvrđena kao sekularna država, zato bi valjalo u Ustav RH jednostavno preslikati ono što je pisalo u Ustavu SFRJ, pa bi onda odredbe članaka 40. i 41. Ustava RH glasile ovako: „Članak 40. Ispovijedanje vjere je slobodno i privatna je stvar svakog pojedinca. Članak 41. Vjerske zajednice odvojene su od države i slobodne su u obavljanju vjerskih poslova i vjerskih obreda. Vjerske zajednice mogu osnivati samo vjerske škole za spremanje svećenika. Protuustavna je zloupotreba vjere i vjerskog djelovanja u političke svrhe. Državne vlasti mogu materijalno pomagati vjerske zajednice. Vjerske zajednice mogu, u granicama određenim zakonom, imati pravo vlasništva nad nekretninama.“ Slobodu savjesti i izražavanja mišljenja ugraditi negdje drugdje s time da pod te slobode ne spadaju promocija fašizma i negiranje holokausta, što ustaštvom impregnirani kler Stepinčeve crkve obilato radi. Raskid, nikakva revizija, Vatikanskih ugovora je nešto što se podrazumijeva, odnose s vjerskim zajednicama urediti noveliranim zakonom. Ukinuti financiranje vjerskih zajednica iz proračuna i uvesti tzv. crkveni porez za te svrhe po uzoru na Njemačku primjerice.. I eto nas u sekularnoj državi u kojoj će se i vjernici i svi drugi osjećati puno bolje i slobodnije.

- 13:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #