29.08.2019., četvrtak

Za zlo je kriv onaj tko zlo prokazuje i na zlo upozorava Srbi u Hrvatskoj pokazali su se kao „tvrd orah“, iako ih je od predratnog broja u RH ostalo manje od jedne trećine, odbijaju se asimilirati, žele na užas „hrvatskih domoljuba“ ustaške provenijencije ostati Srbima i pravoslavcima. „Domoljubi“, ohrabreni ponašanjem i proustaškom retorikom hrvatskih vlasti sve češće „idu đonom“ na Srbe (primjerice „ćirilične“ ploče u Vukovaru) i sve češće kreću i batinama utjerivati hrvatstvo u Srbe ili im bar pokazivati put prema Srbiji. Na to nasilje su predstavnici hrvatskih Srba više mlitavo nego odlučno reagirali do pred zadnjih desetak dana kad su poslije napada na Srbe u Kninu i Đevrskama predstavnici SNV predvođeni Miloradom Pupovcem vrlo energično reagirali i kao najodgovornije za antisrpsku histeriju i krivce za napade na Srbe označili najviše predstavnike službenih hrvatskih vlasti i klera Stepinčeve crkve. Reakcija predsjednika hrvatske Vlade, iako suluda, bila je očekivana, on naime optužuje Pupovca kao onog tko uzrokuje društvenu uznemirenost, izaziva podvajanja u društvu i bez ikakve osnove uspoređuje stanje svijesti u RH s onim u NDH. Tužno je da u tom potpuno neosnovnom optuživanju Pupovca Plenković niti je sam niti je usamljen, od Pupovca se traži da ublaži retoriku, da povuče to što je rekao i ispriča se, pa sve do zahtjeva koji dolaze od nekih iz redova „hrvatskog ponosa“ da se protiv Pupovca pokrenu istražne radnje radi sramoćenja RH. Sve po principu da se donositelja loših vijesti treba ubiti. Neki od onih koji tobože „drže štangu“ M. Pupovcu sugeriraju mu da SDSS istupi iz vladajuće koalicije … ja osobno smatram da je Pupovac izrekao istinu i da nema mjesta nikakvom ispričavanju, a koaliciju ne smije raskidati, neka pusti Plenkoviću da to učini, ako smije. „Otac domovine“, dr. Ante Starčević, označio je hrvatske Srbe kao „remetilački faktor“ u hrvatskom društvu, ustaški doglavnik, dr. Mile Budak, predložio rješenje srpskog pitanja u Hrvatskoj po principu „tri trećine“; trećinu pobiti, trećinu iseliti i trećinu asimilirati. Ustaše su odmah pošto su 1941. dovedeni na vlast u tzv. NDH usvojili „rasne zakone“ i uz židovsko svojski prionuli „rješavati“ i srpsko pitanje, osnivanjem logora smrti, operacijama “čišćenja terena“ i prevođenjem Srba s pravoslavlja na katolicizam (radi olakšavanja procesa asimilacije). No kako je ustašama za dovršenje „rješenja“ srpskog pitanja na području tzv. NDH iz znanih razloga „ponestalo vremena“, „posao“ je prekinut i kroz 45 godina ostao nedovršen. No „posao“ jest prekinut, ali je u redovima ustaške emigracije kao i u glavama ne tako malog broja „hrvatskih domoljuba“ ostala svijest o potrebi rješavanja srpskog pitanja, iako ne možda ne baš u potpunosti ustaškim metodama. Kako je u redovima velikih svjetskih „boraca“ za demokraciju jačala svijest o potrebi rušenja „komunizma“, a s tim i „komunističke Jugoslavije“, tako je u redovima ustaške emigracije, koja je ionako zagovarala potrebu „rušenja Jugoslavije svim sredstvima“, jačala svijest da bi se oni u tom procesu trebali dočepati svojeg dijela „kolača vlasti“. Oni su postali svjesni da je ta država bila prejaka da bi je se moglo rušiti nekakvim povremenim i više neuspješnim nego uspješnim terorističkim aktivnostima, već da rješenje treba tražiti na polju političke borbe, svoju su šansu vidjeli u višestranačju. No tu je postojao nerješiv problem; ustaštvo i fašizam u bilo kojem obliku bili su na tlu SFRJ zabranjeni, a ustaški prvaci pod mjerama prismotre i nadzora savezne službe državne sigurnosti. Valjalo je stoga naći nekog s antifašističkim „pedigreom“ kome ideje ustaštva nisu strane i odiozne, a onda takvog čovjeka promovirati i financijski pomagati. Takvog čovjeka su u ustaškom punktu u Norvalu prepoznali u dr. Franji Tuđmanu, bivšem antifašističkom borcu, Titovom generalu, disidentu … velikom poborniku izvorne ideje Maksa Luburića o potrebi provedbe proces pomirbe sinova partizana i ustaša, čime bi se ustaštvo u Hrvatskoj legaliziralo i izvelo na hrvatsku javnu i političku scenu. U Norvalu je Tuđman obećao da će kad osvoji vlast u hrvatskoj provesti lustraciju, ali Srba, a ne komunista. Radi provođenja ideje pomirbe, komuniste se nije smjelo dirati. Svojom opisom tzv. NDH kao ne samo „kvislinške tvorevine i fašističkog zločina nego i izraza vjekovnih težnji hrvatskog naroda za svojom državom“, Franjo Tuđman je legitimirao ustaštvo i prikazao ustaše kao borce z Hrvatsku. Time je ustaštvo praktički legalizirano, obnovom HSP dobilo i svoju stranku, a osnutkom HOS-a i svojevrsnu ustašku vojnicu. Svoju pak namjeru „lustracije“ Srba Franjo Tuđman je najavio riječima: "Nastavit ću tamo gdje su ustaše stali 1945., istjerat ću Srbe iz Hrvatske!" kako je to u svojim intervjuima "Novom listu" i "Blicu" svjedočio Edo Murtić (izjave hrvatskih političara, iz knjige Snježane Fridrih). I tako ono što ustašama nije uspjelo ’41. – '45, Franji Tuđmanu je dobrano uspjelo, diskriminatornim postupcima vlasti, mjerama državnog terora i ratom riješio se više od dvije trećine predratnog broj Srba u Hrvatskoj, taman onoliko da ih se prema „receptu“ dr. Mile Budaka asimilira.

- 15:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.08.2019., nedjelja

Ako je i od gđe Mirjane Kasapović, previše je „Globus“ od 17. 08. 2019. je objavio članak iz pera gđe Mirjane Kasapović pod podužim naslovom: „IMA LI HRVATSKA MORALNO PRAVO SLAVITI OLUJU? IMA! Pozadina pokušaja revizije povijesti 90-ih i perverznog čuđenja 'gde su nestali Srbi iz Hrvatske'“. Gđa Mirjana Kasapović članak piše iznervirana „reakcijama Beograda“ na proslavu „Oluje“ očito ne shvaćajući ono što je srbijanski predsjednik, Aleksandar Vučić, eksplicite spominjući pritom odnos prema „Oluji“ i Alojziju Stepincu, opisao riječima: „Mi i vi neke stvari, a pogotovo one koje su se dogodile u bliskoj prošlosti percipiramo drugačije i tu se neće ništa promijeniti.“ A što se same proslave „Oluje“ tiče, Vučić kaže: „Vi „Oluju“ slavite kao pobjedu i mi to razumijemo, ali mi taj dan doživljavamo kao dan tuge.“ Osobno ne razumijem što je tu bilo kome nejasno, a najmanje bi trebalo biti nejasno nekome poput gđe Mirjane Kasapović. Čuveni američki general George Patton, poznat po jasnoći misli i britkom jeziku, rekao je kako su najopasniji oni ljudi koji previše znaju o premalo toga, a ovim se člankom gđa Mirjana Kasapović legitimirala da upravo pripada toj vrsti ljudi. Naime ona zna gotovo sve što su i kome o Hrvatskoj i Hrvatima rekli nekakvi uglavnom za meritum stvari irelevantni Srbi, ali pojma nema što je na račun Srba i Srbije rekao Franjo Tuđman. Prvo, kome trebaju nikom potrebne i potpuno izvan konteksta lamentacije Milana Martića na povijesne teme, pa onda ne viđenje šume od drveta što je spominjanje slučaja braće Prijić, čime bi se valjda trebalo, pojedinačno prikazati kao opće. A onda opet davanje sudbinskog značaja onome što su rekli Vojislav Šešelj i Aleksandar Vučić u svjetlu njihovog značaja u Miloševićevoj Srbiji. O doskočicama poput „Arkanzasa“ radije ne bih. Kao što rekoh ni riječi o tome što je na račun Srba i Srbije izgovorio Franjo Tuđman niti što su Srbima u Hrvatskoj „obećavali“ Tuđmanovi apologeti na predizbornim skupovima HDZ-a uoči prvih višestranačkih izbora, a bilo je tu i „drina“ i „vrba“ i „gustih magli“ … Sam Franjo Tuđman nije mogao biti jasniji kad je rekao: "Nastavit ću tamo gdje su ustaše stali 1945., istjerat ću Srbe iz Hrvatske!" kako je to u svojim intervjuima "Novom listu" i "Blicu" svjedočio Edo Murtić (izjave hrvatskih političara, iz knjige Snježane Fridrih). A bio je i „srećan što mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka“. Gđu Mirjanu Kasapović ne zanima ni ono što je izgovoreno i koje su namjere iskazane na Tuđmanovom sastanku s generalima HV na Brijunima 01. 08. 1995. Transkript je objavljen. S diskriminacijom Srba započelo se odmah po preuzimanju vlasti, izjave o lojalnosti nisu najgore, slijedila je najava ukidanja statusa konstitutivnog naroda, pa izgoni s posla, da bi na scenu stupile mjere državnog terora, izgoni iz stanova, rušenje i paljenje kuća i gospodarskih objekata u vlasništvu Srba, a onda nezakonita privođenja, premlaćivanja i ubojstva, a djelovanje „trojki“ je posebna priča … Radi se o tome da su na teritoriju RH 1991., izvan pravnog sustava države, djelovali prijeki sudovi, tzv. "trojke", koji su izricali odmah izvršive smrtne kazne, bez prava žalbe i priziva. Pitam se jel' možda gđa Kasapović bila premlada ili samo „gluha i slijepa“ pa ništa od toga niti je čula niti vidjela. Bila je zaokupljena braćom Prijić. No dobro, ako je gđa Kasapović bila premlada ili za vremena nije ništa čula ni vidjela, valjda je do suđenja Glavašu, Merčepu, Milakoviću i još nekim „hrvatskim vitezovima“ dovoljno porasla, a valjda su joj se i čula sluha i vida popravila. Možda joj je štogod mogla reći i priča o pripremi haaških optužnica protiv Franje Tuđmana i Gojka Šuška. I evo nas kod okupacije, a da nam dosad nitko nije objasnio prema kojoj to definiciji okupacije okupatori mogu biti savezna vojska, koja se lege artis nalazi na nekom području ili su pak okupatori vlastiti pobunjeni državljani. Da, Srbi u Hrvatskoj imali su status konstitutivnog naroda, a prema odredbama međunarodnog prava konstitutivni narod ne smije se majorizacijom preglasavati, a oni su u Hrvatskoj upravo majorizacijom preglasani i prevedeni u status nacionalne manjine. Nešto kasnije su i u BiH kao nesporno konstitutivan narod majorizacijom preglasani od strane Hrvata i Bošnjaka. Nadalje prema odredbama međunarodnog prava federalni ugovor je pravni akt najvišeg prioriteta kojeg se ne smije jednostrano raskidati niti ga raskidati silom, gđa Mirjana Kasapović će te odredbe proglasiti „protusecesionističkim sindromom“, a Hrvatska je „rušeći Jugoslaviju svim sredstvima“ izvršila nasilnu secesiju prozvavši taj čin „stvaranjem države i obranom od velikosrpske agresije“. Pitam se jel' moguće da o svemu tome gđa Mirjana Kasapović kao pripadnica hrvatske intelektualne elite baš ništa ne zna? Ali ne samo da gđa Mirjana Kasapović ne zna ništa o onom što se događalo sa Srbima i Srbima prije, i nakon što su se pobunili, ona ima veliki problem i na globalnom planu, ne zna tko je bio tko ni što je bilo što, pa niti tko je i s kojom motivacijom započeo 2. Svjetski rat. Ona izgleda ne zna tko je i u ime čega počinio monstruozne zločine protiv čovječnosti i zločine genocida od kojih je najstrašniji onaj poznat pod imenom holokaust. O tome ona neće, ona će o ponašanju pobjedničkih sila antifašističke koalicije prema poraženim nacistima, fašistima i militaristima krajem i po završetku 2. Svjetskog rata, radi kažnjavanja zločinaca izvan pravnog sustava ali i bezobzirnih osveta i retalijacija, pa, eto, ubijali su i jedni i drugi, zar ne gđo Kasapović!? I tako dolazimo do toga da su fašisti i antifašisti zapravo jednaki ili bar izjednačeni u zločinu do mjere da bi fašisti imali puno pravo zahtijevati da se primjerice zabrani obilježavanje Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj. U svijetu u kojem promocija fašizma nije pravo na drugačije mišljenje, a negacija holokausta je zabranjena.(sic!) Ako ćemo pratiti gđu Mirjanu Kasapović doći ćemo do zaključka da je onih 50 milijuna ljudi koji su u 2. Svjetskom ratu položili svoje živote za svijet bez fašizma palo uzalud. Lamentirajući o nasilju nad ratnim zarobljenicima, pljačkama i silovanjima koje su počinili pripadnici CA, vješto zaobilazeći pakao Rajnskih logora i američke programe poput onoga „rent-a-woman“, nedajbože da bi američki vojnici po ponašanju bili makar slični Rusima … Ponašanje Francuza u njihovoj okupacionoj zoni prema domicilnom stanovništvu je zaista bilo surovo. Prvi puta čujem da je JA „uredovala“ po Austriji, a ne znam niti za nekakve masovne poboje civila. Ne zna gđa Mirjana Kasapović niti to da su pripadnici bivših kvislinških vojski s područja Jugoslavije (tamo nikakve hrvatske vojske nije bilo) bili skladno Ženevskim konvencijama u statusu boraca izvan zakona, odmetnika, franktirera … zato jer su i nakon 23:01 sati 08. 05. 1945. nastavili s ratnim djelovanjem. Odmetnici se i nakon što su razoružani nemaju pravo pozivati na zaštitne odredbe međunarodnog ratnog prava. Ne zna gđa Mirjana Kasapović niti za izjavu generala de Gaullea kojom je prokomentirao poratne procese „pročišćenja“ koje su u Francuskoj provodili pripadnici tamošnjih pokreta otpora, rekavši da je to „bolno, ali i shvatljivo uzme li se u obzir vrstu i opseg zločina koje su počinili okupatori uz pomoć kolaboracionista“. A višijevska Francuska za razliku od tzv. NDH nije imala logore smrti. Lije gđa Mirjana Kasapović gorke suze nad Dresdenom, Hiroshimom i Nagasakijem, ne pitajući se tko je započeo totalni rat, tukući neselektivno civilne ciljeve u nebranjenim gradovima, sravnjujući neke od njih sa zemljom, pa je prema potpuno razorenom gradu Coventryju skovan naziv „koventrirati“, nisam čuo izraz „drezdenirati“ … Gorke suze gđa Mirjana Kasapović lije nad sudbinom Nijemaca koji su temeljem zaključaka Potsdamske konferencije iseljeni iz SSSR-a, Poljske, ČSR bez prava na naknadu za izgubljenu imovinu, a iz Jugoslavije i drugih zemalja uz pravo na naknadu za izgubljenu imovinu, gubeći iz vida da se radilo o „folksdojčeima“ koji su gotovo svi bili neprijateljski nastrojeni prema državama čiji su ravnopravni državljani bili, a vojni obveznici u vremenu okupacije najčešće u sastavu Wehrmachta ili SS-jedinica. U Jugoslaviji se od oko pola milijuna Nijemaca svega njih nekoliko stotina borilo u redovima NOV i POJ i to u bataljunu „Ernst Thälmann“. Posebno je gđu Mirjanu Kasapović u srce dirnula sudbina sudetskih Nijemaca, koje su Česi, motivirani Anschlussom Sudetske oblasti, masakrom u Lidicama i bezbrojnim drugim zvjerstvima koje su nacisti počinili diljem Češke, poslije rata žestoko „raskrojili“ i sve do jednog protjerali. Točno je da su se Nijemci uzvrpoljili i te 2004. počeli čekićati po sudbini sudetskih Nijemaca, ali ih je Češki predsjednik Vaclav Klaus brzo „prizemljio“ prijetnjom da Češka neće potpisati Lisabonski ugovor i pristupiti EU, ukoliko njemačke priče o Sudetima ne prestanu. I priče su prestale. U Njemačkoj, ali ne i u Hrvatskoj, zahvaljujući i gđi Mirjani Kasapović. I čovjek bi zaključio da je tu kraj kriminalizaciji antifašista i njihovom izjednačavanju u zločinima s nacifašistima, ali nije, evo naše borkinje za pravo Hrvatske da slavi „Oluju“ u borbi za prava Palestinaca, uopće ne razumijevajući svu kompleksnost tamošnje situacije, niti znajući za činjenicu da bi Židovi, da prihvate povratak iseljenih Palestinaca u Državu Izrael, postali manjina u vlastitoj državi, što oni naprosto ne smiju prihvatiti. Čudi se gđa Mirjana Kasapović ne nesklonosti, nego odlučnosti, sila pobjednica u 2. Svjetskom ratu da „na životu“ ne ostave „malu državu mučne povijesti u Drugome svjetskom ratu“, ne pitajući se ni tko je tu državu uspostavio ni kakva je ona bila, a bila je čisti zločin u ideji i realizaciji. I na kraju u VRO „Oluja“ niti je isto niti je bilo čemu iz 2. Svjetskog rata slična, da bi se, tek valjda radi nespornih zločina, moglo pozivati na pojave i događanja iz onog vremena, ona nije bila ni okončanje rata u Hrvatskoj, on je okončan Sarajevskim sporazumom od 02. 01. 1992., ona je bila samo i jedino oružano slamanje pobune dijela vlastitog stanovništva i ništa više. A ima li Hrvatska pravo slaviti „Oluju“? Naravno da ima! To što pametni ljudi to, ne samo radi počinjenih zločina, ne bi slavili, je već druga priča. Pametni ljudi ne bi niti hrvatske Srbe zvali gubitnicima, a ne bi radili ni mnoge druge stvari, samo što u Hrvatskoj na mjestima na kojima se odlučuje pametnih ljudi naprosto nema, a vidimo da ih nažalost sve manje ima i među intelektualnom elitom. Pitam se, izuzmemo li „reakcije Beograda“, bune li gđu Mirjanu Kasapović makar malo odbijanja svih veleposlanika akreditiranih u RH d dođu u Knin 05. 08. i svojim prisustvom uveličaju proslavu „najveće hrvatske pobjede u povijesti“. I jel' to samo zato što oni znaju da je najveća hrvatska pobjeda izborena pobjedom na strani Antifašističke koalicije nad silama mraka u 2. Svjetskom ratu ili možda i zato što se u njihovim zemljama „Oluju“ doživljava kao okidač za masovni izgon Srba iz Hrvatske? Gđa Mirjana Kasapović osjeća da nešto ne valja, ona, što bi se reklo, čuje da nešto zvoni, samo ne zna gdje, pa piše to što piše i tako kako piše. Nedostojno imena i reputacije.

- 12:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.08.2019., utorak

Točno, predsjednice, BiH je nestabilna država … … samo izvori njene nestabilnosti ne leže u militantnom islamu niti je njeno ishodište u Teheranu, ishodište nestabilnosti BiH nalazi se u Beogradu i Zagrebu, MZ je Daytonskim sporazumom uspjela okončati rat u BiH, ali nije uspjela promijeniti politiku Beograda i Zagreba prema toj nesretno zemlji. BiH je kao država jednako nepoželjna u Beogradu kao i u Zagrebu, iako oba centra prema njoj tobože iskazuju prijateljstvo. Svi znamo da je to prijateljstvo tek i samo hinjeno. To dobro znaju i u BiH, pogotovo oni kojima je do nje stalo i smatraju je svojom domovinom. To nisu samo Bošnjaci, takvih ima i među tamošnjim Srbima i BiH katolicima, koji sebe zovu Hrvatima. Od Tuđmanovog dolaska na vlast niti u jednoj sredini, ustanovi ma koje vrste, instituciji vlasti … nije „isfabriciran“ toliki broj nedotupavnih političara kao što je to u MV(E)P. Kao da nam otamo izlaze klonovi Franje Tuđmana, jednako potkapacitirani, jednako osebujnog poimanja demokracije, jednako skloni lažima, jednako neodgovorni prema narodu i državi, bez makar minimalnog osjećaja za opće dobro … To i ne bi morala biti nekakva tragedija, da upravo taj kadar, ispilavljen u tom Tuđmanovom inkubatoru, danas ne vedri i ne oblači u Hrvatskoj i čini najveću branu razvoju demokratskih odnosa u društvu i uspostavi Hrvatske kao države vladavine prava. Pritom je zanimljivo još nešto, po svojem ponašanju gotovo svi ti ljudi su jednaki, neovisno kojoj političkoj opciji formalno pripadaju, a uglavnom se radi o kadrovima HDZ-ovske ili SDP-ovske provenijencije, što je i logično jer su se te dvije opcije same ili u koalicijama izmjenjivale na vlasti. Svi su oni prepuni uglavnom hinjenog domoljublja, naklonosti prema ustaštvu i stvarne pokornosti, ne vjeri, nego Stepinčevoj crkvi, takvi su čak i oni koji se izjašnjavaju ateistima. Uzevši u obzir navedeno uopće ne čude, u najmanju ruku osebujne izjave predsjednice RH, pogotovo one o i na račun Države BiH i njenih političara, uključujući i njena najnovija prepucavanja s njima. Svojim izjavama, kojima iskazuje ne samo nepoznavanje materije, nego iskazuje i svoju zlonamjernost, ona samo sramoti Hrvatsku i nanosi štetu njenom ugledu. „Ovo je prevršilo svaku mjeru, neću trpjeti uvrede na račun Hrvatske!“ – ljutito reče predsjednica RH odgovarajući Željku Komšiću i još nekim BiH političarima, koji su reagirali ocjenjujući neprimjerenima njene izjave o stanju u BiH koje je potpuno nepotrebno i ničim izazvana izrekla prilikom svoje državničke posjete Izraelu. Ja osobno u njihovim izjavama nisam osjetio nikakav uvredljiv ili omalovažavajući ton na račun Hrvatske, ali jesam takav ton osjetio prema predsjednici RH, koja je sve to i zaslužila, naravno osim psovki i onih uistinu vulgarnih izjava. „Moja je obaveza štititi položaj Hrvata, štititi Daytonske mirovne ugovore i Ustav!“ – podučava BiH političare predsjednica RH, kojoj valjda nitko nije rekao da je konstitutivnost nekog naroda najviši stupanj prava i zaštite koji je uopće moguć, a BiH katolicima, koji sebe zovu Hrvatima, je BiH matična država u kojoj je njihov glavni problem što oni tu državu većinom niti žele niti priznaju, što se iz Zagreba dodatno potencira. Daytonski sporazum je Hrvatska potpisala u svojstvu svjedoka, ona nije nikakav jamac za njegovu provedbu, za to su zaduženi neki drugi igrači, SAD i Francuska primjerice. Ljigavi paternalizam hrvatske politike može samo odmoći, a nikako pomoći. A Ustav? Pitanje je na koji je ustav mislila. “Hrvatima je netko drugi izabrao člana Predsjedništva i više predstavnike na nižim razinama vlasti.” – lupa dalje predsjednica RH, lupa zato što su člana Predsjedništva izabrali birači u skladu sa zakonom. To što nisu izabrali njezinog kandidata je razlog njenog nezadovoljstva. „Već dugo trpimo uvrede na račun hrvatske države“ – reče predsjednica i dodaje: “Neću dopustiti vrijeđanje Hrvatske i nitko me neće obeshrabriti u borbi za prava hrvatskog naroda, te u konačnici, za bolju i europsku Bosnu i Hercegovinu. To će biti moja politika. Voljela bih da tamošnji političari shvate da im je Hrvatska najbolji prijatelj.“ Prvo, nitko iz BiH ne vrijeđa Hrvatsku, a prigovore, pa i poneku uvredljivu opasku, koji su im iz BiH upućeni, su hrvatski dužnosnici i više nego zaslužili. Drugo, hrvatski narod u Državi BiH nije u statusu nacionalne manjine, nego je konstitutivan narod, čija prava nisu ničim ugrožena, jer ih kao i prava druga dva naroda štiti Ustav BiH. Treće, BiH bi bila daleko bliže integraciji u EU da se predsjednica RH, kao i hrvatske vlasti uopće, manje „bore za prava tamošnjih Hrvata“ i manje zalažu za “bolju i europsku Bosnu i Hercegovinu“. Četvrto, za svoje neobuzdano, nepotrebno, nedobronamjerno i neodgovorno vršljanje po BiH i miješanje u unutarnje stvari te države, hrvatska politika nema uporišta niti u Ustavu RH, niti u Daytonskom sporazumu, a protivno je Ustavu BiH. Dakle, Hrvatska je daleko od toga da bi bila bilo kakav prijatelj BIH, a pogotovo njen najbolji prijatelj, jer to što hrvatska politika radi BiH i u BiH se sasvim sigurno ne može opisati prijateljskim. Ta politika je nastavak one pogubne i sumanute Tuđmanove politike motivirane njegovim čvrstim stavovima da BiH nema pravo postojati kao država. Tuđmanovo petljanje po BiH je kulminiralo oružnom agresijom s namjerom da se dijelovi teritorija te susjedne države pripoje Hrvatskoj. To Tuđmanovo pregalaštvo je MZ zaustavila prisilivši prijetnjom sankcijama Tuđmana na uzmak, samo kako god ga je ona kroz vrata iz BiH izgonila, tako se on neprekidno kroz prozor u nju vraćao, ne mijenjajući svoje stavove o njoj. I sad ova bulumenta besprizornih tuđmanoida, „osposobljenih“ u MV(E)P, koja obnaša vlast u Hrvatskoj, javno govori da nastavlja Tuđmanovim putem, tvrdeći da je njen odnos do BiH prijateljski, a taj odnos bi možda i mogao biti takav samo u slučaju potpunog odricanja od Tuđmanove politike prema toj državi. Znam da ovo što sam napisao predsjednica RH i da pročita ne bi mogla shvatiti, pa će odnosi između dvije države i dalja biti sa slabijim ili jačim „šumovima na vezama“..

- 06:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.