28.04.2020., utorak

Bila su vremena kad smo gospodu oslovljavali s „druže“, … a danas ordinarne protuhe i vucibatine oslovljavamo s „gospodine“ Pred koju godinu pitao sam jednu moju znanicu, koja je čitav svoj radni vijek provela radeći u Gradskoj upravi grada Zagreba, pa i desetak godina prije odlaska u mirovinu uz Milana Bandića kao gradonačelnika, da mi usporedi dva gradonačelnika, prof. Matu Mikića i Milana Bandića. Rekla mi je da se ni po čemu ne može uspoređivati finog intelektualca i uglađenog gospodina sveučilišnog profesora Matu Mikića sa neobrazovnim i neotesanim Milanom Bandićem. Sapienti sat! Neprijeporna je činjenica da ništa u našim životima ne možemo promijeniti bez suštinske promjene nas samih. Ovim ja ne želim negirati ulogu ličnosti u povijesti, kad u društvu stasaju pojedinci koji su ipak produkt svojeg vremena i u pozitivnom ili negativnom smislu obilježavaju svoje vrijeme. Kad sam pred gotovo 60 godina došao na studij u Zagreb, grad me je prihvatio, a prihvatio sam i ja njega, složili smo se tada, a slažemo se i danas, postao sam Zagrepčanin. Reklo bi se da sam se uklopio, prilagodio Gradu i pridonosio njegovom napretku koliko je god to bilo u mojoj moći. Zagreb, grad koji radi onog svojeg purgerskog štiha, odiše stanovitom uskogrudnošću, nikad nije postao kozmopolitski, ali ipak sa, rekao bih, širokom dušom, možda ponekad čak i preširokom na vlastitu štetu. Mnogi su došli i dalje dolaze u Grad da bi u njemu ostali i postali Zagrepčani, ali prevelik broj je onih, pogotovo u zadnja tri desetljeća, što su u Zagreb došli, a dolaze i dalje, da bi ostali u njemu, ali i da nikad ne postanu Zagrepčani, oni naprosto Zagreb ne razumiju, ali ni Zagreb ne razumije njih. Ti i takvi nikad ne rade u korist Zagreba, sve što rade predstavlja isključivo i samo njihov interes. Oni pokušavaju Zagrebu dati štih svoje nedođije, pretvoriti Grad u svoje selendre i vukojebine iz kojih su potekli, kao nešto što se podrazumijeva. Oni se ne žele ni uklopiti ni pridonositi. Oni svojim ponašanjem i postupcima naprosto siluju Grad. Dakle, oni i Zagreb se ne razumiju, niti će se ikad razumjeti, oni i nisu došli u Zagreb s namjerom da postanu Zagrepčani, nego da samo žive u njemu, koriste blagodati Grada, a budu i ostanu jednake primitivčine kakvi su bili prvog dana kad su došli u Zagreb. Oni su napustili svoje nedođije i došli u Zagreb, ali su njihove nedođije ostale u njima, pa i kroz nekoliko generacija. U korist Grada radili su samo oni koji su Zagreb prihvatili, uklopili se i na najbolji način mu se oduživali za to što je i Zagreb prihvatio njih. Legendarni gradonačelnik Zagreba Veco Holjevac 10 godina je gradio i izgrađivao Zagreb, a ne Karlovac na Savi. U Vecino vrijeme Zagreb je „prešao“ preko Save, izgrađen je Novi Zagreb koji je u svojoj suštini predstavljao po veličini treći grad u Hrvatskoj, a novoizgrađeni Zagrebački Velesajam predstavljao jednu od najznačajnijih gospodarsko-sajmenih manifestacija u ovom dijelu svijeta, koji je nažalost izgubio svoj značaj onda kad je i Hrvatska postala beznačajna, a to je postala onog trena kad su je podjarmili i podredili svojim interesima okrutni pljačkaši, bagra i brabonjci, zaljubljenici u laž, mržnju i zločin, okupljeni oko Franje Tuđmana u njegovom HDZ-u. Ne manje značajan gradonačelnik Zagreba, bio je prof. Mato Mikić, koji je ujedno bio i zadnji gradonačelnik u uvjetima socijalističkog samoupravljanja, gradio je Zagreb, a ne Požegu na Savi. I njegova ostavština, bio je gradonačelnik pet godina, je impresivna, brojni gradski sadržaji su revitalizirani, izgrađeni su brojni infrastrukturni objekti, sportski objekti i sadržaji, prepoznatljive građevine, poput tornja Cibona, zgrade INA Trgovine, Chromosovog tornja … Važno je naglasiti da niti Vecu Holjevca, niti Matu Mikića na poziciji gradonačelnika grada Zagreba nisu pratile korupcionaške i kriminalne radnje. Bili su ljudi koji su se ponosili gradom kojem su bili na čelu, a i Zagreb se ponosio njima. Dolaskom Franje Tuđmana na čelu horde okrutnih pljačkaša bagre i brabonjaka na vlast u Hrvatskoj, stradalo je sve što je stradati moglo, nitko i ništa nije pošteđen. Stradao je i Zagreb, dobrim dijelom i radi Tuđmanovog neprihvaćanja „oporbene situacije“, odnosno rezultata izbora u Zagrebu. Na gradonačelnička mjesta se dolazilo Tuđmanovm voljom neovisno o rezultatima izbora. Tako je gradonačelnikom postao i poznati glumac čija je glavna kvalifikacija za tu funkciju bila da je u jednoj TV - seriji glumio gradonačelnika jednog grada. A onda dvojica, vrag zna zbog čega vrlo utjecajnih ljudi, koji sasvim sigurno sude među one koji nikad nisu postali Zagrepčani, Ivan Šikić i Marko Melčić, koriste pozicije moći i svoj politički utjecaj da bi u sam vrh gradskog SDP-a doveli sad već legendarni dvojac, nekadašnje beznačajne partijske potrčke, Milana Bandića i Slobodana Ljubičića, koji solidno „ukotvljeni“ u SDP-u postaju gotovo nezaobilazni čimbenici u životu Grada. Pobjeda koalicije predvođene SDP-om na izborima 1999. dovodi nam na gradonačelničko mjesto Milana Bandića, koji pokazuje svoju Gradu neprilagođenu ćud, odmah počinje s „nestašlucima“, koji prerastaju u ozbiljan prestup, koji bi u svakoj iole ozbiljnijoj demokratskoj zemlji vodio u političku smrt, ali ne i kod Račana i njegovog SDP-a, tu je Milan Bandić poslan tek na „popravni ispit“, da bi se nakon „grace perioda“ vratio na gradonačelničku funkciju politički gotovo neokrznut. I tako Milan Bandić već dva desetljeća srljajući iz afere u aferu korupcionaškim metodama upravlja Zagrebom pokušavajući, a dobrano u tome i uspijevajući, pretvoriti Grad u svoju nedođiju iz koje je potekao. On je svoje pristaše, mahom „plaćenike“ ili one s kojima je zavičajno ili kumovski i „kumovski“ povezan uspješno strateški rasporedio kao doušnike u sve segmente represivnog aparata, tako da on o pokrenutim kaznenim i drugim prijavama protiv sebe doznaje prije nego čelni ljudi u tim službama, a mnoge prijave i drugi dokumenti koji ga terete jednostavno „nestaju“, „gube se“ na neobjašnjiv način. Iako danas najžešće kritike Bandića dolaze iz redova SDP-a, pa i od onih za koje bez ikakve rezerve možemo reći da je upravo Milan Bandić njihov politički otac, stasali su pod njegovim skutima, a i sve što o politici znaju, a to baš i nije puno, naučili su od njega, valja reći da je Milan Bandić projekt SDP-a koji ga je desetak godina bezrezervno podržavao i održavao ga na funkciji. Sjetimo se samo kako je uoči izbora 2009. Zoran Milanović u predizbornoj kampanji isticao Milan Bandića kao „najboljeg kandidata“. Osim toga brojni članovi SDP-a na svim razinama ostali su Bandićevi dužnici, pozapošljavao je ne samo njih nego i njihove bračne partnere i rodbinu, oni ni danas ne idu na Bandića „džonom“. Postavlja se pitanje što će osim nebrojenih kriminalnih radnji i korupcionaških afera ostati kao ostavština Milana Bandića, jer on ipak mora otići? Ostat će neki ridikulozni višestruko preplaćeni objekti, poput fontana, pa samoreklamerska i preskupa „Snježna kraljica“, neki basnoslovno skupi, a ipak invalidni objekti poput postrojenja za kondicioniranje otpadnih voda, na koje Novi Zagreb još nije priključen, ostat će žičara do Sljemena po cijeni žičare bar do vrha Plješivice, ostat će Zagreb zatrpan otpadom … E sad, pokušajte si makar zamisliti kako bi bilo i bi li Zagreb danas drugačije izgledao da su drugovi Veco Holjevac i Mato Mikić vodili grad svaki po dvadeset godina!?

- 11:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.04.2020., ponedjeljak

Pa iako je zakašnjelo, pa iako je od Zorana Milanovića … Valjalo je malo pričekati da se žar braniteljskih protesta izazvan neočekivanim istupom Zorana Milanovića po komemorativnom posjetu Jasenovcu rasplamsa, pa onda nešto napisati o nečemu o čemu je i on sam a i mnogi drugi prije i poslije njega trebao odavno progovoriti, pa možda i eksplicitnije i žešće. Radi se o Milanovićevoj izjavi o spomen-ploči HOS-a, ali i stavu o karakteru HOS-a općenito, koja je, kao što rekoh, trebala biti odavno izrečena. Pa da vidimo što je to sadržano u toj Milanovićevoj zakašnjeloj izjavi što je tako „razbijelilo“ bivše HOS-ovce, a onda i sve braniteljske i druge udruge iz DR, dakle sve „zaslužnike“ koji na “državnostvaralačkoj“, „velikosrpskoagresijskoj“ i „domovinskoratnoj“ razini nešto drže do sebe ili predstavljaju nekog ili nešto? Kao i uvijek to je istina, čiji jedan dio čini i Milanovićeva izjava, najveći neprijatelj pobornika Tuđmanovih laži i obmana podvaljenih hrvatskom narodu i svim državljanima RH. Cijela istina je da su pod vodstvom Franje Tuđmana okrutni pljačkaši, bagra i brabonjci, zaljubljenici u laž, mržnju i zločin iz redova hrvatskog naroda, pod egidom „obrane od velikosrpske agresije“ i „stvaranja države“ proveli fašističku kontrarevoluciju u Hrvatskoj. Ali takvu izjavu, ako se je itko iz redova političkog establishmenta u Hrvatskoj usudi izgovoriti, ćemo još dugo čekati, ako je je itko ikad i dočeka. O svima koji danas napadaju Milanovića i iz petnih se žila upiru braniti nešto što je u uvjetima države vladavine prava i iole civiliziranom društvu neobranjivo, najbolje govore oni sami. Naime nakon postrojavanja i svečane prisege formacija ZNG 28. 05. 1991., kao početka uspostave OS RH koji će kasnije biti preimenovan u HV, svako osnivanje nekakvih paralelnih oružanih formacija bio je protuzakonit čin. S time da je i legalnost uspostave ZNG u uvjetima postojanja SFRJ dosta upitna, pa i uz obrazloženje da se radi o pričuvnom sastavu MUP-a. Ali usprkos upozorenjima vlasti, ali i nekih dužnosnika stranke, HSP krajem lipnja 1991. protupravno osniva HOS, stranačku miliciju, a ustvari ideološku vojsku HSP-a. Dakle, osnivanje HOS-a je bilo NEDOPUSTIVO! HOS ali i HSP je trebalo zabraniti i raspustiti, Dobroslava Paragu i Antu Paradžika optužiti za oružanu pobunu i sudski procesuirati. HOS bi bio ilegalan i da se njegovi pripadnici nisu dičili svojim ustaštvom, nisu bili „okićeni“ ustaškim znakovljem, nisu pozdravljali sa ZDS i nisu polagali zakletvu ispod Pavelićevog portreta. I sad najednom, kao da ne postoje svjedoci, pa i oni sami su to, oni nemaju ništa s ustaštvom i tzv. NDH, oni osuđuju Milanovićevu izjavu, a bogami mnogi se ne libe i izricanja otvorenih prijetnji predsjedniku Republike. Sve u obranu „starog hrvatskog pozdrava“ ZDS, jedino korištenog u tzv. NDH. I to i jedino zato što se Milanović usudio reći istinu. E da, ima još, puno prije osnivanja HOS-a izvan pravnog sustava države djelovali su oni kojima se tepa kao „dragovoljcima DR“, koji su noću upadali na područje kod kontrolom pobunjenih Srba, pljačkajući, paleći i minirajući objekte u vlasništvu Srba. Radili su to i na područjima koja nisu bila zahvaćena srpskom pobunom, izneseni su podaci da je na području izvan tzv. RSK srušeno oko 10.000 kuća i gospodarskih objekata u vlasništvu Srba. Uz ove preštimane „hrvatske vitezove“ diljem Hrvatske, također izvan pravnog sustava države, djelovali svojevrsni prijeki sudovi, tzv. "trojke", koji su izricali odmah izvršive smrtne kazne, bez prava žalbe i priziva. Presuđivali su jednako Srbima kao i nepoćudnim Hrvatima, ljudima koji su odbijali kročiti putem laži, mržnje i zločina. Prisjetimo se samo likvidacije Josipa Reihl Kira. Istini za volju klicalo se „Juri i Bobanu“, pozdravljalo sa ZDS i izvan postrojbi HOS-a i druge dvije spomenute grupacije, bilo je toga i kod pripadnika gardijskih brigada. Pa za kakvu se to onda Hrvatsku borilo, nemilosrdno je čerupajući? Za prosperitetnu državu, državu blagostanja za sve, državu vladavine prava, sekularnu državu i mjesto ugodno za život, sigurno ne, tome da smo postali „muljevito dno Evrope“ valjda svi danas svjedočimo. Ipak, istini za volju, svi ovi što gromko osuđuju Zorana Milanovića su u jednom u pravu, on zaista samo njima može zahvaliti što su stvorili državu u kojoj i on može biti predsjednik Republike. I na kraju, iako je jako zakašnjelo, iako je od Zorana Milanovića, ipak je dobrodošlo, o čemu svjedoče bijesne braniteljske reakcije.

- 11:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.04.2020., srijeda

Zašto Hrvatska ostavlja dojam kao da nije suverena država? Radi sinergijskog djelovanja BiH katolika s dvojnim državljanstvom, vjernih „viri pradidovskoj“ i klera KC! Moć BiH katolicima, kao „najkvalitetnijem biološkom materijalu“, dao je Franjo Tuđman, a moć klera KC proizlazi iz odredbi Vatikanskih ugovora, koji su KC u RH pozicionirali iznad Ustava i zakona, opet po volji Franje Tuđmana. Ako pažljivo iščitavamo Ustav RH vidjet ćemo da je zemlja radi bez svake sumnje namjernih ustavnih nedorečenosti ili dvosmislenih rješenja očito stavljena u podređen položaj u odnosu na Vatikan, odnosno KC, a onda i BiH katolike, Hrvate, koje se iako u BiH imaju status konstitutivnog naroda svrstava u iseljeništvo. U izvorišne osnove Ustava je namjerno „prošvercana“ tzv., NDH kako bi se ustaštvo legitimiralo. I dok bi čovjek očekivao da se ona ustavna „skrb za Hrvate izvan domovine“ odnosi na hrvatsko iseljeništvo koje predstavlja nacionalnu manjinu u zemljama u kojima prebiva; Hrvate u Srbiji, Moliške Hrvate, Hrvate u Mađarskoj, Gradišćanske Hrvate ili Hrvate diljem svijeta … ona se u praksi svodi gotovo isključivo na BiH katolike, Hrvate, ne znaš je li hrvatska država izdašnija prema nikad ugasloj HR HB ili KC u BiH. Kad je hrvatski “velikan“ Franjo Tuđman „stvorio“ Hrvatsku, hvala mu gdje čuo il' ne čuo, ali zaista nije trebao, Hrvatska, koje prije njega nije bilo, imala je prema popisu iz 1991. 4,784.265 stanovnika od kojih su oko 580.000 ili 12,4 % činili Srbi, koji su bili konstitutivni narod i „imali svu vlast“ u Hrvatskoj koje nije bilo, a ta srpska svevlast se očitovala u njihovoj nadzastupljenosti u redovima NM i JNA, jer je poznato da u svakoj državi upravo policija i vojska vode politiku i odlučuju o svemu, zar ne!? Onda je oko 400.000 Srba, pripadnika konstitutivnog naroda u SRH, „iz čistog mira“ napustilo Hrvatsku, njima se u odlasku pridružilo i oko 100.000 drugih, pa bismo mogli reći da Tuđmanova Hrvatska ima oko 4,300.000 stanovnika, što je popis stanovništva iz 2011. i potvrdio, naime prema popisu iz te godine bilo nas je ukupno 4.284.889. Ali kao i obično vrag leži u detaljima, stručnjaci tvrde, a popis stanovništva 2021. će, nadam se i na to pitanje dati odgovor, da RH danas broji samo 4.000.000 stanovnika. Po tome bi ispalo da se u međuvremenu iz RH iselilo oko 300.000 Hrvata. A onda drugi neki podaci kažu da se od priznanja RH pa do danas iz dijaspore u Hrvatsku doselilo oko 600.000 Hrvata, najvećim dijelom iz BiH, pa bi RH uzimajući u obzir spomenutih 300.000 iseljenih danas trebala brojati oko 4.600.000 stanovnika, a ona samo oko 4.000.000 kako kažu procjene stručnjaka. A to može značiti samo jedno; iz Hrvatske se, otkako ju je Tuđman „stvorio“, iselilo ne 300.000 nego punih 900.000 autohtonih Hrvata, ovi doseljeni iz BiH se ne iseljavaju, njima je u RH dobro, danas zaista možemo reći da ti BiH katolici, koji sebe zovu Hrvatima, a u najvećem su broju potomci podanika Mostarskog paše, zaista vladaju Hrvatskom. U sinergijskom djelovanju s klerom „Stepinčeve crkve“ I to rade gore od bilo kojeg okupatora! Dakle, istine radi, Hrvatska danas de facto i jest okupirana od ljudi koji za sebe tvrde da su Hrvati, a s Hrvatima osim zajedničkog jezika i vjere, koja i nije nacionalno obilježje, nemaju ničeg drugog zajedničkog, dijele nas civilizacijski dosezi, različitog smo svjetonazora, društveni sustav vrijednosti nam je drugačiji, kultura nam nije zajednička ... Nekad su oni kojima nije „mirisala“ ni multinacionalnost, ni multikonfesionalnost, ni multikulturalnost, odnosno svi oni posvađani sa svima drugim i drugačijim, pa onda i sa zdravim razumom i samima sobom govorili, imajući na umu prvenstveno Srbe u Hrvatskoj, percipirane kao okupatore, kako se teško boriti protiv okupatora koji govori tvoj jezik, pa ga onda narod i ne doživljava kao okupatora, a ako je to istina, onda se je stotinu puta teže boriti protiv okupatora koji pored istog jezika s narodom dijeli i istu vjeroispovijest i još tvrdi da je pripadnik tog naroda, samo malo vrjedniji, pa zato i treba vladati. BiH katolici, koji sebe zovu Hrvatima, doselili su se u Hrvatsku i u posljednjih četvrt vijeka premrežili sve institucije hrvatskog društva, nema segmenta u kojem ne vode glavnu riječ, neovisno bilo to u kulturi, obrazovanju, sportu … policija i HV su potpuno u njihovim rukama. Njih je kao nad-Hrvate kao uostalom i samog Tuđmana Hrvatskoj podvalila ustašija koja je pod kontrolom Hercegovačke franjevačke provincije. Prvenstveno zato da ustaštvo „prodiše punim plućima“ i da mu se otvori prostor za osvajanje vlasti u Hrvatskoj se i krenulo u rušenje Jugoslavije, jer je Jugoslavija radi svojeg antifašizma i bratstvo-jedinstvenog okruženja bila nepremostiva brana ustaštvu. Zato se i krenulo s pričama o neravnopravnost SR Hrvatske u SFRJ i to prvenstveno zato što SRH nije bila država. To je vodilo prema tvrdnjama kako je Jugoslavija neodrživa i da ju je potrebno „redizajnirati“, prvo osamostaljenjem njenih republika, a potom nekakvim njihovim ponovnim povezivanjem, ali na konfederalnom principu, jer dok federativno uređena država ne jamči ravnopravnost državama sastavnicama, konfederalni model tu ravnopravnost jamči ... Uvijek sam se čudio toj silnoj, gotovo neutaživoj potrebi BiH katolika za prednjačenjem u hrvatstvu. Tako će oni osnivati do Boga hrvatujuće organizacije i udruge poput Hrvatskog svjetskog kongresa ili Hrvatskog narodnog sabora, tako da mi Hrvati iz Hrvatske niti znamo što je to, niti čemu bi to trebalo služiti, osim isticanjem tog svojeg hrvatstva jedino radi utaživanja silne gladi BiH katolika za novcem iz Hrvatske. Naravno da u obje spomenute organizacije dominiraju eksponenti Hercegovačke franjevačke provincije, najvećeg zla u redovima BiH katolika. Mi Hrvati imamo Maticu hrvatsku i HAZU(JAZU), pa i svoja nesporna marijanska svetišta i teško da nam trebaju međugorske „vidjeličke“ mantre. Za sve one koji će ne samo reći, nego me radi mojeg pisanja i optuživati, da želim diskriminirati BiH katolike, Hrvate, nudim kao dokaz „pokrivenost“ rukovodećih i vodećih radnih mjesta kadrovima „izbosne“ u kriminalom i korupcijom impregniranoj Gradskoj upravi Zagreba i Holdingu Zagreb. Prvenstveno zahvaljujući Bandiću ali i njegovim kadrovima „izbosne“ Zagreb danas liči na običnu selendru, tako da se u usporedbi s njim čak i jedan upola manji Graz doima kao velegrad. Bandić je popunjavao gradske strukture mahom kadrovima „izbosne“, čak nisu nužno ni morali biti katolici, nerijetko svojim dužnicima, kao u slučaju kad je ekskulpirao barabu koja je kolegici u uredu prijetila pištoljem npr. Ministarstva su popunjavana kadrovima „izbosne“ na sličan način. I nije bitno imaju li kandidati traženu stručnu spremu ili zadovoljavaju li druge uvjete iz natječaja, govore li koji strani jezik, imaju li ikakvog pojma o poslu kojim bi se trebali baviti, bitna je iskaznica HDZ-a, a poželjno je i da je BiH katolik. Pogledajte si samo kadrovsku strukturu HRT-a i tko tamo vodi glavnu riječ, koji svjetonazorni principi se u toj kući zastupaju. Guraju „viru pradidovsku“ i ustaštvo. U javnom mediju!? Što li su tek kadrovi „izbosne“ učinili od nekad uglednog Zagrebačkog sveučilišta? Predvođeni ćosavim Borasom kao rektorom pokušavaju od njega napraviti katoličku bogosloviju. Zagrebačko sveučilište od Borasovog dolaska na rektorski položaj nezaustavljivo „tone“ na rang-listama svjetskih sveučilišta. Pogledajte si gdje su danas Ljubljanska univerza i Beogradski univerzitet, koji su dotad s veće ili manje udaljenosti „gledali u leđa“ Zagrebačkom sveučilištu, koje danas osjetno zaostaje za njima. U Hrvatskom pak saboru „tempo udaraju“ Božo Ljubić, Raguž, Mišić i drugi, gurajući hrvatske vlasti da se miješaju u unutarnje stvari države BiH, ali i da se što više hrvatskog novca šalje u HR HB kako bi se na životu održavala ta „nepostojeća“ tvorevina i tako destabilizirala država BiH. Mogao bih ja sada raspredati o Gojku Šušku i njegovom popunjavanju HV kadrovima „izbosne“ i uvlačenjem Hrvatske u rat u BiH, što nas je gotovo uvalilo u sankcije VS OUN, a trajno nam ostavilo „okus“ agresora na BiH, Jozi Martinoviću koji je kao ministar financija uveo „modu“ financiranja paradržavne tvorevine HR HB, koja je u svemu bila organizirana kao država, jedino što nije imala proračun, financirala ju je RH i to sa 8 milijuna DEM dnevno, Borislavu Škegri koji je kao ministar gospodarstva svojom gospodarskom politikom na principu „šverca škije“, ono što je on radio nije podržavao nijedan hrvatski ekonomist od imena, faktički uništio hrvatsko gospodarstvo … ali neću, jer je iza sveg tog zla stajao tada svemoćni i nedodirljivi Franjo Tuđman, „stvoritelj“ hrvatske države. Iako se povremeno stjecao dojam kako je primjerice Šušak čak i jači od Tuđmana, radilo se tek o prividu ili kako mi je jedan moj znanac tada u vrhu HDZ-a rekao da je „Šušak za Tuđmana tek pitanje poteza malim prstom“, jer Šušak nije radio ništa što Tuđman ne bi htio. Ista priča je bila i kad su drugi „jaki ljudi partije“, HDZ-a, bili u pitanju. Tuđmanova svemoć bila je upravo zastrašujuća. Takvoj svemoći danas teži Andrej Plenković, bojim se da bi je mogao i doseći, iako tek prividno, on nema Tuđmanove karizme, jer će stvarna moć i dalje biti u rukama BiH katolika i klera „Stepinčeve crkve“, a Plenković će kao i dosad biti tek lutka na koncu, „mali od kužine“, pognut pred autoritetima, kao što je papa ili „autoritetima“ kao što je to Dragan Čović. Stvarnu moć bi Plenković mogao ostvariti tek da sklopi savez s Hrvatima iz Hrvatske, a to bi mogao jedino da se urbi et orbi odreče Tuđmanovih laži i podvala, zabrani promicanje fašizma/ustaštva, prestane petljati po BiH i prestane davati novac za funkcioniranje HR HB i tamošnju KC, raskine Vatikanske ugovore i KC svede na punopravnu vjersku zajednicu u sekularnoj državi, bez ikakvog prava na podjelu svjetovne vlasti i moći. No, ne bojte se toga, taj politički potencijal Plenković nema. A s druge strane, nedajbože da se Plenković ili tko sličan njemu takve moći dokopa.

- 10:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.04.2020., ponedjeljak

Zašto, u ime koga i u ime čega? Na um mi kao razlog pada jedino ludilo! Radi se o verbalnom napadu župnika iz Sirobuja don Josipa Delaša na novinare i policiju, kojem je na Uskrs slijedio i fizički napad njegovih pristalica na novinarke. Ne, nije zla splitska popina ni sam ni usamljen, puno je svećenika koji pozivaju na neposluh i nepoštivanje mjera zaštite od zaraze koronavirusom, samo što nisu toliko i na takav način eksponirani. Ne, nisu ništa bolji oni što hodaju okolo ili iz automobila kade, škrope, ćate, pozivaju u crkve ili služe mise na zebrama … Umjesto da se među prvima uključe u borbu protiv koronavirusa u funkciji zaštite zdravlja vjernika, oni rade upravo suprotno tome. Zašto, „za čije babe zdravlje“? Bori li se to netko protiv Boga, ugrožava li to netko „viru pradidovsku“, da popina sirobujska ima potrebu kretati u „sveti križarski rat“ protiv novinara i policije radi obrane svetinja? O da, proglasit će popina pripadnike hrvatske policije, koji su mu više nego obzirno, ja bih rekao i snishodljivo, prema naputku svojeg ministra, „ukazivali“, „skretali mu pažnju“ i „upozoravali“ da bi se trebao pridržavati mjera Stožera civilne zaštite u zaštiti od koronavirusa „jugomilicionerima“, vrijeđati ih na sve moguće načine, pa i prijetiti „Božjom kaznom“. Ova splitska popina je utjelovljenje zla, nije sam, okružen je zlom spremnim da naudi, da ozlijedi, ali i da ubije. To je onaj isti nagon zla, ono isto ludilo, koje je pogonjeno Tuđmanovim lažima i lažima sa oltara, pred 29 godina dovelo do ubojstva onog mladog regruta JNA, Makedonca i ranjavanja drugog pred zgradom Komande Vojnopomorske oblasti u Splitu. Taj „prosvjed“ u Splitu je upravo predložak „agresije JNA“ na Hrvatsku, oni Šolevićevi „mitinzi istine“ bili su zašećerena vodica u usporedbi s njima. Vješto vođeno i manipulirano razjareno i naoružano mnoštvo, koje se ne libi upotrijebiti oružje prema onima koji nisu smjeli oružano djelovati. Sve je bilo moguće zato što ondašnje vlasti nisu reagirale na odgovoran i odgovarajući način. Ne samo da su zatvarale oči pred zlom, nego su zlo i poticale riječju, djelom, ali i ne činjenjem. To je zlo i ubojstvima „rješavalo“ one koji su na zlo upozoravali i protiv zla se borili, ubojstvo Josipa Reihl Kira je samo najzorniji primjer. Vraćamo li se u ta vremena ili ta vremena, zahvaljujući HDZ-ovoj vlasti, poduprtoj braniteljima i klerom Crkve u Hrvata, u RH nikad i nisu prestala? Jer da su prestala, zlog popinu bi crkvene vlasti radi neposluha raščinile, a svjetovne ga držale u zatvoru. Ovako, crkvene vlasti „se ne slažu s njegovim postupcima i ograđuju se od njih“, a svjetovne vlasti najavljuju da će “o njegovim postupcima obavijestiti crkvene vlasti“. Koliko je to daleko od odgovornog ponašanja crnogorskih vlasti koje se nisu libile privesti mitropolita radi sličnih postupaka obilježenih nepridržavanjem mjera borbe protiv koronavirusa. Ja osobno ne mogu zamisliti da se neki svećenik u bivšoj državi u vrijeme epidemije velikih boginja odbio pokoravati mjerama vlasti. Znam da mu u tom slučaju pripadnici NM ne bi ukazivali, upozoravali ga, niti mu skretali pažnju, dobio bi lisice na ruke i bio sproveden u pritvor, a za eventualni bezobrazluk i vrijeđanje pripadnika NM dobio i „odgojnom palicom“ po leđima. Evo i zato je Jugoslavija bila država, a RH to definitivno nije, niti će postati ikad išta više od vatikanskog protektorata.

- 10:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.04.2020., subota

Fašizacija hrvatskog društva – doprinos antifašista i „antifašista“ Vrijeme je borbe protiv koronavirusa, pa i kroz ograničavanje i suspenziju ljudskih i građanskih prav, a takvo vrijeme pogoduje onima koji poput Andreja Plenkovića misle da im je uvijek premalo vlasti i ovlasti, žele posvemašnju kontrolu, a to znači uvođenje fašizma na mala vrata. Te tendencije nisu svojstvene samo Hrvatskoj, Andrej Plenković sa zavišću gleda koje je ovlasti dobio Viktor Orban u Mađarskoj. Dugo, mogu reći sve od ozbiljne pojave Franje Tuđmana na hrvatskoj političkoj sceni, si ozbiljno postavljam pitanje; može li antifašist biti onaj tko je toliko slijep pri zdravim očima da je vjerovao i još vjeruje u laži i podvale Franje Tuđmana, koje su nastavili njegovi apologeti, okrutni pljačkaši, bagra i brabonjci? Ma možete vi iz Lige antifašista i SABA RH, sami sebe zvati kako vam drago, pa i antifašistima, ali među vama se definitivno nalazi veliki broj onih koji sasvim sigurno antifašisti nisu. Antifašisti ne uzmiču pred fašizmom niti se iščuđavaju nad bilo kojim pojavnim oblikom fašizma, oni pravodobno i beskompromisno djeluju i to ne priopćenjima i prosvjednim notama, nego otporom, prvenstveno organizacijom prosvjeda na način kako to rade Nijemci kad im se neonacisti počnu postrojavati. Svako malo u Hrvatskoj netko, pojedinci ili skupine, slavi fašizam, tzv. NDH i ustaštvo, a u Ligi antifašista ili SABA RH se svaki puta tom čude i šaljući priopćenja mlako prosvjeduju. Vas bi se, dragi moji antifašisti, radi vašeg “rezolutnog“ antifašizma, najbolje moglo opisati sintagmom „drveno željezo“. Bilo bi dobro da se ti vrli antifašisti, među kojima je i zavidan broj onih paradnih, konačno zapitaju koliko su oni sami pridonijeli bujanju fašizma, koje je moguće jedino radi uzmaka antifašizma i ne samo radi prihvaćanja dijaloga s fašizmom. Ja znam da vas je zbunio dolazak „antifašističkog borca“, „najmlađeg Titovog generala“, „poviestnika“ …, Franje Tuđmana na čelno mjesto hrvatske države, većina vas je bila sigurna da je Franjo Tuđman uvjereni antifašist. Tragedija je što neki od vas to vjeruju i danas, nije vas zbunio njegov obilazak emigrantskih ustaških punktova diljem svijeta, pa ni njegov sastanak s Vjekoslavom Maksom Luburićem, kao ni kasnije njegovo grljenje s Ivom Rojnicom u Argentini ... Niste primijetili ni to s kojom fukarom, bagrom i brabonjcima se Franjo Tuđman kao „hrvatski državni poglavar“ okružio, koga sve imenovao ministrima i drugim dužnosnicima, kome dijelio vojne činove posebno one najviše, generalske. Čudno, nije li? Kad ste organizirali ikakav prosvjed u trenutku fašističkih i profašističkih manifestacija na hrvatskoj javnoj i političkoj sceni, a morali ste, a trebali ste, ali niste, zato jer ste vi zapravo samo paradni antifašisti. Strahovali ste da bi vas fukara, bagra i brabonjci okupljena oko Franje Tuđmana proglasila jugonostalgičarima, što je postalo neoprostiv grijeh, pa ste se pasivizirali. A fašisti, poduprti „antifašističkim borcem“ Tuđmanom, nisu mirovali, oni su prvo komunističku ideju proglasili zločinačkom, potom su komuniste, kojima su prethodno pripisali antifašizam, pripisali Jugoslaviji, te tako antifašizam pripisali komunistima, koji su dobili prefiks jugo-, premda ga oni sami nisu svojatali, niti su se smatrali jedinim antifašistima, niti baštinicima antifašizma, iako su nesporno bili pokretači i organizatori ustanka protiv nacifašističkog okupatora. Tako su, prvenstveno radi šutnje antifašista, antifašizam i antifašistička borba postali zločin uperen protiv interesa hrvatskog naroda i njegove države, jer su se kao antifašistički borci u 2. Svjetskom ratu borili za Jugoslaviju, dok su se ustaše kao vrsni domoljubi borili za Hrvatsku, iako bez pobjede antifašističke koalicije, koje su antifašistički borci NOVJ/JA bili punopravni član, Hrvatske kao države sasvim sigurno ne bi bilo. Zar je zaista moguće da vrli antifašisti uspostavom dijaloga s fašizmom i prihvaćanjem sintagme „zločin je zločin i žrtva je žrtva“ pokušavaju popravljati fašizam? Kao da je to moguće!? Kad bi se fašizam moglo popraviti, fašizma ne bi bilo! Ili zar su ti naši vrli antifašisti olako zaboravili da su u 2. Svjetskom ratu milijuni ljudi položili svoje živote za svijet bez fašizma, antifašistički borci su tako „popravljali“ fašizam na jedini mogući način, rušeći ga silom oružja. I danas mora biti zadatak svih, a ne samo deklariranih antifašista, rušiti fašizam svim sredstvima. Dakle, kako rekoh, antifašizam je od Tuđmanovog dolaska na vlast pred fašizmom uzmicao i to kroz proces pomirbe, uspostavu dijaloga s fašizmom, prihvaćanjem sintagme „zločin je zločin i žrtva je žrtva“, izjednačavanje branitelja s antifašističkim borcima, komemoracije na Lojbaškom polju, kod jame Jazovka, na Macelju i drugim „stratištima“. Antifašizam je uzmicao pred hrvatskim „antitotalitaristima“, koji sebe smatraju demokratima. Jeste li se ikad zapitali kakvu potrebu bi uopće mogli imati antifašistički borci, koji su u krvavom ratu porazili fašizam, da se mire s fašističkim slugama, koji su u ime rasnih zakona počinili bezbrojne nezamislive zločine nad vlastitim narodom? Ne, drugovi, „pomirbu“ je plagijator Franjo Tuđman kao ideju preuzeo od Vjekoslava Maksa Luburića s jednim jedinim ciljem da se ustaštvo legitimizira, kvislinge izjednači s borcima za slobodu i tako ustaštvo izvede na javnu i političku scenu u Hrvatskoj. S ustašama kao fašističkim slugama se niti treba niti smije miriti, njih treba pustiti da se sa svojom izdajom, zločinima i sramotom sami nose, partizani su slobodu izborili na Neretvi i Sutjesci i u drugim krvavim bitkama koje su postale pojam hrabrosti, odlučnosti, predanosti, herojstva, zbog čega su postali besmrtni. Činom pomirbe se jedino htjelo postići da se antifašisti ispričaju fašistima valjda zato što su ih u ratu smlavili. I u tome se dobrano uspjelo. Posljedica je bujanje ustaštva, kojem se vi danas čudite, a koje potiču hrvatski „antitotalitaristi“, koji izjednačavaju sovjetski komunizam i njemački nacizam. Hrvatski „antitotalitaristi“ su u duši fašisti! Thomas Mann, veliki njemački književnik, esejist i društveni kritičar, dobitnik Nobelove nagrade, je 1945. izrekao sljedeće: „Staviti ruski komunizam na istu moralnu razinu s nacifašizmom, jer su oba totalitarna, u najboljem je slučaju površno, a u gorem slučaju to je fašizam. Tko inzistira na toj jednakosti, tvrdeći za sebe da je demokrat, stvarno i u svom srcu, on je već fašist i sigurno će se boriti protiv fašizma neiskreno i prividno, potpuno mrzeći samo komunizam.“ (“Den russischen Kommunismus mit dem Nazifaschismus auf die gleiche moralische Stufe zu stellen, weil beide totalitär seien, ist bestenfalls Oberflächlichkeit, im schlimmeren Falle ist es – Faschismus. Wer auf dieser Gleichstellung beharrt, mag sich als Demokrat vorkommen, in Wahrheit und im Herzensgrund ist er damit bereits Faschist und wird mit Sicherheit den Faschismus nur unaufrichtig und zum Schein, mit vollem Haß aber allein den Kommunismus bekämpfen. Essays „Meine Zeit“, ed. by H.Kurzke, Frankfurt 1986, vol. 2, p. 311) A ako Thomas Mann kao suvremenik nije dovoljno poznavao nacifašizam i komunizam, tko je? U svjetlu rečenog jasno je da naši „antitotalitaristi“ ni o jednom ni o drugom doslovno pojma nemaju, ali fanatično mrze čak i jugoslavenski samoupravni socijalizam, nazivajući ga komunizmom, samo da bi ga mogli mrziti. I ne samo to, za njih je i antifašizam floskula i zločin. I zato su fašisti. Bili bi to čak i da ne koketiraju s ustaštvom. Kaže Thomas Mann, ne ja. Period 2. Svjetskog rata je za nas Hrvate najpogubnije razdoblje u čitavoj našoj povijesti zato jer je na javnu i političku scenu, a posebno kroz kvislinšku državu, tzv. NDH i obnašanje vlasti u njoj, izveo ustaštvo, tu hrvatsku inačicu fašizma, koje nije imalo gotovo nikakvo uporište u hrvatskom narodu. Ako bismo pokušali usporediti tu nakaradnu državnu tvorevinu, tzv. NDH, s bilo kojom kvislinškom državom u Evropi zapleli bismo se kao pile u kučine, zato jer je ta monstruozna tvorevina usporediva jedino sa svojim tvorcem, nacističkom Njemačkom. Naime nijedna kvislinška država u Evropi nije imala logore smrti pod vlastitom upravom, svi logori smrti u tim (para)državnim tvorevinama bili su osnivani od nacista i sve vrijeme bili pod njihovom direktnom kontrolom i upravom. Niti u jednoj od tih država katolički kler nije bio toliko slizan s nacifašističkim režimom kao u tzv. NDH, od početka pa do samog kraja, a usudio bih se reći i poslije toga, pa i danas, kad je taj kler naprosto impregniran ustaštvom. To je bio i ostao zahvaljujući prvenstveno „pregalaštvu“ Alojzija Stepinca, koji čeka da radi tog pregalaštva bude proglašen svetim, tako da će nama Hrvatima pripasti čast da imamo sveca genocida. A onda na naš užas, možemo zaključiti da je i usporedba s nacističkom Njemačkom deficijentna, zato što se KC u Njemačkoj ispričala njemačkom narodu i svijetu za svoj grijeh nečinjenja, a time i svoju odgovornost za sva zlodjela nacizma. Tu ispriku su njemački biskupi ponovili i nedavno. Nadalje u Njemačkoj je prvenstveno zaslugom ratnih pobjednika, istinabog ne bez otpora i teškoća, ali ipak prilično temeljito i uspješno proveden proces denacifikacije. U Hrvatskoj niti se je KC ispričala za svoje grijehe i najpriležniju suradnju s ustaškim vlastima, niti je, izuzmemo li suđenja ratnim zločincima i kažnjavanja zločinaca izvan pravnog sustava, proveden proces deustašizacije. Sam njemački narod je postao svjestan svoje odgovornosti za pokretanje 2. Svjetskog rata i svih strahota koje su nacisti počinili, tako da i političko vodstvo tog naroda osjeća i danas kao potrebu, ali i svoju dužnost, da se za ta nedjela ispričaju i u ime njemačkog naroda zamole oprost. Dakle tzv. NDH ostaje stršati potpuno osamljena kao jedini nepotpuno kažnjeni zločin, zato je i bilo moguće da u današnjoj Hrvatskoj unuk ustaškog pukovnika Ive Stiera, Davor Ivo Stier, „dogura“ čak do mjesta MVP RH. Ne, ne želim ja kriviti potomke za grijehe djedova i otaca, niti mislim da to treba raditi, ali Davor Ivo Stier je bio bez svake sumnje u Argentini odgajan u ustaškom duhu, bio je član „Ustaške uzdanice“ i u novinama objavljivao članke u kojim je veličao ustaštvo i tzv. NDH. Dosad nisam čuo da se toga odrekao, ispričao se ili priznao da je bio u zabludi. A nisam čuo ni da su se antifašisti pobunili protiv njegovog imenovanja. Možete li uopće i zamisliti da potomak nekog od Hitlerovih generala koji istupa s nacističkih pozicija bude imenovan njemačkim MVP? Sintagmom „zločin je zločin i žrtva je žrtva“ se ustvari pokušavaju izjednačiti ustaški zločini počinjeni u logorima smrti i pri „čišćenjima terena“ s poratnim kažnjavanjem zločinaca izvan pravnog sustava, kad su antifašistički borci smrću kažnjavali razoružane odmetnute zločince bez suda i suđenja, kad i nevini mogu stradati, pa ispada da je isto zaklati nevino dijete u logoru smrti i ubiti njegovog koljača bez suda i suđenja. E, dragi moji antifašisti, bez obzira na to što je u tim surovim vremenima bilo i pojava bezobzirne osvete i retalijacije to ne da nije isto, nego nije ni slično, jer prvo je stravični neoprostivi zločin, a drugo protucivilizacijski čin. Jedno su nevine žrtve, a drugo su ratni stradalnici. Na primjeru Gračana i drugih „stratišta nevine hrvatske mladosti“ vidi se i sva malicioznost ustaških i proustaških boraca za „pravo i pravdu“ … naime kad su oko grobišta u Gračanima počela neizdrživa čekićanja, koja su na kraju rezultirala otkapanjima posmrtnih ostataka, još živi svjedoci, među kojima i bivši antifašistički borci, jasno su rekli da su tamo pokopani Nijemci i ustaše pali u žestokim borbama s partizanima na prilazima Zagrebu. Partizani su svoje poginule pokupili i sahranili na grobljima. I sad ispada da je jedini grijeh antifašističkih boraca to što pale neprijateljske vojnike nisu pokopali sa svim vojničkim počastima. Pa je to dočekalo Tomu Medveda, on se pobrinuo za „dostojnu sahranu“ tamošnjih „nevinih žrtava“. Slična je priča i u slučaju Jazovke, Macelja, Hude jame, Tezna, Kočevskog roga … a zašto su ta pokapališta bila tajna, pa zato što su vlasti željele spriječiti da ta mjesta postanu ustaška i općenito nacifašistička svetišta od kojih je Bleiburg postao najveće neonacističko okupljalište u Evropi, zato su, kad već hrvatska država to nije htjela, austrijska država i Crkva odlučile tome stati na kraj. A onda opet kao da se na tlu okupirane Kraljevine Jugoslavije od 10. travnja 1941. pa sve do 15. svibnja 1945. nije baš ništa događalo, sve kao da počinje „najvećom tragedijom u povijesti hrvatskog naroda“, a zapravo predajom pripadnika odmetnutih kvislinških vojski s područja Jugoslavije kod Bleiburga u Austriji i kažnjavanju zločinaca izvan pravnog sustava, obuhvaćeno sintagmom „Bleiburg i križni putovi“. Tako je Bleiburg, odnosno Lojbaško polje, na kojem gotovo da nitko nije stradao (najveća brojka koja se spominje je 46 smrtno stradalih na razne načine), postao „najveće stratište hrvatskog naroda u povijesti“. Brojni antifašisti, članovi Lige antifašista i SABA RH, osjetili su potrebu „hodočastiti“ na Bleiburg i pokloniti se „nevinim žrtvama“, spomenut ću Ivu Josipovića koji je „antifašiste vodio na Bleiburg“. I tako pristajući uz ustaštvo prestali biti antifašisti. Svakog onog koji je imao potrebu „hodočastiti“ na Lojbaško polje, ja otvoreno pitam što radi među antifašistima? Antifašisti su šutjeli i onda kad su se počele provoditi diskriminatorne mjere prema našim sugrađanima srpske nacionalnosti, progutali su priče o agresiji JNA, Srbije, Crne Gore, vraga i sotone na Hrvatsku koja „nije postojala“, jer ju je Tuđman tek krenuo „stvarati“. Šutjelo se i kad su počela miniranja jednako spomen-obilježja NOB-i, kao i kuća i gospodarskih objekata u vlasništvu Srba. Antifašisti su šutjeli i kad su krenuli orkestrirani napadi na Tita, nesporni simbol antifašizma i antifašističke borbe, tako će primjerice vrlo utjecajni, danas pokojni, Slavko Goldstein i sam antifašistički borac čak reći da je „Tito bio antifašist do 1945., a onda je to prestao biti“. Antifašisti nisu reagirali kad je predsjednica RH micala Titovu bistu iz Ureda predsjednika, premda je ona jedina tamo trebala ostati i to zato što je Tito bio i ostao jedini hrvatski političar kojeg svijet poznaje i priznaje mu veličinu kao svjetskom velikanu koji je u pozitivnom smislu obilježio 20. stoljeće. Liga antifašista i SABA RH nisu na odgovarajući način digli svoj glas ni prilikom promjene imena Trga maršala Tita u Zagrebu u Trg Republike Hrvatske. A trebali su progovoriti gromoglasno, organizirati masovne prosvjede i spriječiti fukaru, bagru i brabonjke da to provedu. A Liga antifašista i SABA RH ni mukajet, s time da ja neću reći da neki njihovi, pa i istaknutiji članovi nisu sudjelovali u prosvjedima. Nakon svega, vama iz Lige antifašista i SABA RH poručujem da je krajnje vrijeme da se trgnete i počnete preventivno djelovati kao istinski antifašisti, jer uskoro bi moglo biti prekasno, jer fašizam je na putu da potpuno prevlada.

- 20:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.04.2020., petak

Je li suzbijanje pandemije koronavirusa baš boguugodno djelo? Ako je baš sve na ovom svijetu, ali i čitavom Svemiru, Božja volja i Božja kreacija, kojoj se bezuvjetno valja pokoravati, nezdrava je, kažu i svaka pomisao na propitivanje Božjih postupaka, a ultimativno nas uče da je, onda je i koronavirus samo plod Božje volje i kreacije. Ako je tome tako, a kako rekoh uče nas da je, onda je i ljudska borba protiv koronavirusa zapravo čin djelovanja protiv Božje volje. Pitajte dr. Alemku Markotić, ako meni ne vjerujete. E sad, kad je Sveta mati crkva, kako tepaju Rimokatoličkoj crkvi, u pitanju, ona je tobože nastala kao plod nauka Isusa Krista, koji se samoprozvao Božjim sinom i navodno rekao apostolu Petru: „Petre ti si stijena i na toj stijeni izgradit ću crkvu koju ni vrata paklena neće moći razoriti.“ E sad, sam Isus Krist je sa svojim sljedbenicima tumarao naokolo, održavao seanse i seminare, priređujući zajedničke obroke, Posljednja večera je jedan od njih, gnušajući se navodno svakog hrama, svakog žrtvovanja i svake idolatrije, pa se postavlja pitanje kako to da se posthumno predomislio i odlučio poticati gradnju hramova u kojima bi onda, svećenici, ti kostimirani performeri, širili riječ Božju? On, koji je u svako vrijeme na svakom mjestu, pa onda i u glavi svakog čovjeka, najednom treba nekakve posrednike, pomoćnike, što li, da urbi et orbi šire njegovu riječ i misao??? Oprostite, ali koliko god to dr. Alemki Markotić i bilo jasno, meni to nije, a znam i brojne druge ljude koji sumnjaju u riječi samozvanih „slugu Božjih“. Meni i tim drugim i ne baš tako malobrojnim, ako bismo i prihvatili Božje postojanje i nauk Isusa Krista o Božjoj sveprisutnosti, puno više odgovara rečenica koja se mu se pripisuje, a kojom želi reći da u odnosu Boga i čovjeka ne treba posrednika, a koja glasi: „Podigni kamen i ispod njega ćeš me naći.“ Tu su i druge nejasnoće, odnosno kako nastaje sveto Trojstvo, jer je očito da se Duh sveti Božjom voljom na sceni pojavljuje puno kasnije. Izlaskom Duha svetog na scenu jednojedni Bog se pretvara u dvojednog Boga, a onda kad na svijet poslije one petljavine Duha svetog s Josipovom mladom ženom Marijom, dok je Josip bio negdje na „cimermaniji“, na svijet dođe Isus Krist kao Sin Božji, koji polije brojnih ovozemaljskih avantura i peripetija s vlastima biva razapet, umire na križu, a onda uskrsava iz mrtvih i odlazi u nebesa, sjeda desno od Boga oca svemogućeg s kojim i Duhom svetim čini Sveto Trojstvo ili Trojednog Boga. Uh … Stvaranje svijeta i stvaranje čovjeka – kratki tečaj: U početku osim Boga nije postojalo ništa, a onda se On u dokolici sjetio da bi bilo zgodno nešto napraviti, pa stvori čitav svemir, a na zemlji uvijek suncem obasjani Rajski vrt prepun svakojakih plodova. Uživa tako Bog u svojoj kreaciji i zaključi da mu tu nešto fali te stvori Adama, prvog čovjeka, na sliku i priliku Svoju. Adam pak tumara sam prostranim Rajskim vrtom kuša plodove i uživa ili bar neko vrijeme misli tako, a onda se posveti proučavanju svojeg tijela, pa u jednom trenutku primijeti da se jedan njegov dio, iz njemu nepoznatih razloga poveća i do tri puta, a onda, dodirujući ga, osjeti i neku toplinu oko srca, pa ga počne trljati sve dok u jednom trenutku uz osjećaj neopisive ugode iz njega izleti nekakva tekućina. Sve onako znatiželjan odluči trljanje ponoviti i opet se dogodi isto, pa ga je trljao svaki dan i po nekoliko puta, nije imao pojma da bi mu se mogla osušiti leđna moždina ili mu počele iz dlanova rasti dlake. No bez obzira na otkrivenu zabavu, Adam se ipak sve više dosađivao. Gleda tako Bog Adama i odluči mu stvoriti društvo, kad je Adam zaspao Bog mu izvadi rebro i od tog njegovog rebra stvori Evu … Probudi se Adam i vidi da pored njega leži nekakvo kvrgavo stvorenje, je da je slično njemu, ali na prsima ima dvije kvrge, a kad Adam spusti pogled niže vidi da tamo gdje on ima izvor užitka ovo biće ima tek šaku dlaka. U rajskom vrtu oba bića su potpuno gola, osjećaj stida ne postoji, pa Adamu dođe da se kao i obično zabavi. Gleda ga Eva i ona bi isto, ali nema se za što uhvatiti, ona naime tamo ima tek nekakav otvor … ipak počne i ona trljati to mjesto, pa i ona doživi neopisiv osjećaj ugode samo bez izbacivanja tekućine. I tako Adam i Eva držeći se za ruke landraju Rajskim vrtom, uživaju u prefinim plodovima, zabavljaju se kad im dođe, sve dok jednog dana u voćnjaku ne ugledaju jedno stablo, koje Adam prije pojave Eve nikad nije vidio, sa najljepšim ikad viđenim plodovima, nevažno jel' to baš bila jabuka, a na stablu tabla na kojoj piše da se u Rajskom vrtu smiju brati i jesti svi plodovi, osim s ovog stabla. Oko debla ovog stabla omotana je zmija koja onako psikavim glasom poziva Adama i Evu, svaki puta kad prolaze pored stabla, da uberu prelijepo voće i ne obraćaju pažnju na tablu i upozorenje. No Adam i Eva su dosta dugo odolijevali, dok jednog dana Eva ne posegne za zabranjenom voćkom, ubere je i dadne i Adamu. U tom trenutku otvore se nebesa i Bog vatrenim mačem i uz prijetnje istjera Adama i Evu iz Rajskog vrta. Pa da vidimo što je bilo to zabranjeno voće: Sve je bilo u redu dok su se Adam i Eva zasebno trljali, dok jednog dana nisu odlučili da bi možda baš bilo zgodno da se zajedno protrljaju. Adamov izvor užitka se lako probije u Evu, a zajedničko trljanje rezultiralo nikad intenzivnijim osjećajem ugode kod oboje. Dakle vođenje ljubavi je bilo to zabranjeno voće. Zato, ako želite živjeti u rajskom vrtu, masturbirajte koliko vas volja, to nije grijeh, ali vođenje ljubavi je najveći grijeh, prozvan Istočnim grijehom koji vodi izgonu iz raja. I ne samo to, vodi ravno u pakao. Ako ne vjerujete meni, pitajte dr. Alemku Markotić.

- 10:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.04.2020., utorak

Imperija zla, demonstracija moći i građanskog neposluha Institucija, prepoznat ćete je lako, čija čitava povijest stane u jednu jedinu rečenicu koja glasi : “2000 godina opsjena, obmana, laži, prijevara, nasilja, pljačke, zločina i terora“, od Tuđmanovog dolaska na vlast pokazuje svu svoju osionost, poziciju iznad zakona i potpuno nepoštivanje države u kojoj djeluje. Da, radi se o KC, toj Imperiji zla, odmila prozvanoj Crkva u Hrvata. Zanimljivo je da se kler KC, od njenog postanka, ponaša svuda na jednak način, pozicionira se iznad društva i iznad zakona ili se bar pokušava ponašati tako sve dok ne dobije po ušima. Tu moć oni ne mogu ostvariti vlastitim snagama, oni naprosto takvom silom ne raspolažu, uvijek rado spominjem ono Staljinovo pitanje kad su ga upozorili da se s nekim njegovim potezima Vatikan ne bi složio i da se može očekivati protivljenje KC: „ A s koliko divizija raspolaže taj Vatikan?“, u RH im je takvu moć podario Franjo Tuđman i to u zamjenu za političku i financijsku pomoć Vatikana u njegovom usponu na vlast u Hrvatskoj. Vjerojatno je i proces beatifikacije Stepinca bio predmetom svojevrsne trgovine. Otuda i povrat konfiscirane imovine KC i Vatikanski ugovori, ne mislite da bi valjda Jure Radić takvo smeće potpisao na svoju ruku bez odobrenja Neumrlog!? Zašto sam spomenuo „dobivanje po ušima“ Pa zato što je to jedini jezik koji i kler KC razumije. Na ovim našim prostorima dva su predloška takvog odnosa vlasti prema neobuzdanom kleru i Crkvi u cjelini; onaj cara Josipa II, najnaprednijeg prosvjećenog apsolutista u povijesti i maršala Tita u nekadašnjoj Jugoslaviji. I jedan i drugi su koristeći instrumentarij države kleru KC „sabili rogove u glavu“. Car Josip II, koji je nešto prije izbijanja Francuske revolucije bio incognito u posjeti svojoj sestri Mariji Antoaneti, predosjetio je skore događaje u Francuskoj, a budući da situacija u njegovoj carevini nije bila puno bolja nego u Francuskoj, bilo je za očekivati isti scenarij i u crno-žutoj Monarhiji. Car je odlučio događanja preduhitriti i to provedbom masivnih društvenih reformi od ukidanja kmetstva, preko obaveznog osnovnog školovanja, do uvođenja vjerske tolerancije, sukobljavajući se tako s plemstvom, a pogotovo Crkvom, posebno s Isusovačkim redom. Usudim se čak reći da je Edikt o vjerskim slobodama zapravo bio uvođenje sekularizma u Carevinu, istinabog na mala vrata. Zamislite apsurda da car iz katoličke dinastije Habsburga ocjenjuje da je ponašanje Crkve i njen utjecaj na društveni život nedopustivo i ulazi u sukob s njom, sukob koji Crkva ne može dobiti zato jer su poluge vlasti ipak bile u carskim rukama. Car pokazuje zube tako da raspušta isusovački red i konfiscira mu imovinu. I dok sukob cara Josipa II s KC nema ideološki predznak, sukob maršala Tita i KC je prije svega ideološke naravi. Bilo kako bilo nijedan od ova dva sukoba nije bio uperen protiv Crkve kao institucije, već isključivo protiv njenog nepoštivanja vlasti i uplitanja u svjetovne poslove. Čitav ovaj uvod je samo ilustracija u sadašnje ponašanje KC u RH kad je u pitanju zdravstvena zaštita stanovništva teško ugrožena pandemijom koronavirusa. KC je u cjelini od samog početka pokazivala otpor mjerama vlasti na području borbe protiv koronavirusa i suzbijanja pandemije, da bi onda preko HBK na njih pristajala ali sa zakašnjenjem i uz stanovite rezerve na koje nema baš nikakvo pravo, jer zdravstvena zaštita stanovništva je zadaća vlasti, a ne vjerskih organizacija. Mjere koje poduzimaju vlasti u uvjetima masivne prijetnju zdravlju stanovništva su restriktivne i na planu ljudskih prava i sloboda ograničavajuće, posebno kad su u pitanju socijalni kontakti obzirom na načine širenja zaraze. Neki pripadnici klera KC, usudim se reći neovisno o položaju u crkvenoj hijerarhiji odlučuju ne poštovati propisna pravila ponašanja, koja se odnose na svakog pojedinca i svaku društvenu grupu bez izuzetka. I ne samo to, oni se suprotstavljaju policijskim službenicima kad ovi pokušavaju spriječiti zabranjena masovna okupljanja, pa bila ona i radi misnog slavlja, verbalno ih napadajući, prijeteći im i omalovažavajući ih. I pazi sad ovo, prema ministru Božinoviću, policija kad su vjerski službenici u pitanju „upozorava“ i „skreće pažnju“ umjesto da primjenjuje mjere i radnje koje primjenjuje prema svim drugim društvenim skupinama i pojedincima kad krše propise. Kilava hrvatska vlast se ponaša snishodljivo prema crkvenim velikodostojnicima, sva su se ova osiona popovska ponašanja mogla izbjeći, da su vlasti, kad su već masovna okupljanja bila zabranjena, zatvorili sve bogomolje i zapečatili im vrata. Onaj pak tko slomi pečat i otvori crkvena vrata, kao i onaj tko poziv na okupljanje, riskira odlazak u zatvor na recimo tri godine. Pa tko voli, nek' izvoli! Ili prisilite hijerarhiju KC u RH da poštuje zakone hrvatske države ili prestanite govoriti o Hrvatskoj kao sekularnoj državi, jer ona to, prvenstveno radi nevoljkog ponašanja vlasti, već odavno nije. I to ne samo radi po državu i narod ponižavajućih Vatikanskih ugovora, premda oni obilno pridonose samovolji i osionom ponašanju klera KC.

- 20:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.04.2020., nedjelja

Imunitet nacije, Franjo Tuđman i HDZ, Imunološki zavod Neće nam sada pandemija koronavirusa uništiti ni naše živote ni Hrvatsku, njih su odavno uništili okrutni pljačkaši, bagra i brabonjci okupljeni oko Franje Tuđmana i HDZ-a, naravno uz zdušnu pomoć SDP-a i drugih „demokratski“ opredijeljenih stranaka i pojedinaca. Da, da, pozivam vas moji sugrađani i sunarodnjaci, prvenstveno vas u „najboljim godinama, da se prisjetite „veličanstvene“ izborne pobjede HDZ-a na prvim višestranačkim izborima u svibnju 1990. i „okretanja volova“ tome u čast. Neki od nas smo već onda znali da je HDZ pobijedio neznatnom prednošću i to prvenstveno zahvaljujući brojnim izbornim prijevarama, pa i zamjenama kompletnih glasačkih kutija na pojedinim izbornim mjestima. I nije da prijevare nisu dojavljivane, jednako DIP-u kao i SDP-u, jer jesu, ostat će tajnom zašto nijedna od tih instanci nije reagirala. Kasnije ćemo doznati da su neki od onih koji su prijevare dojavljivali jednoj ili drugoj instanci morali bježati iz Hrvatske glavom bez obzira, kako bi ostali na životu. Izbornom pobjedom Franje Tuđman i HDZ-a hrvatski narod je stekao imunitet prema zdravom razumu, razložnosti, istini i poštenju. Okrutnim pljačkašima, bagri i brabonjcima otvorila su se sva nebeska vrata, mega-pljačka vlastitog naroda pod egidom „stvaranja države“ mogla je započeti. I uskoro je započela podržavljenjem društvenog vlasništva, vlasništva, koje je pripadalo narodu, a ne državi. Podržavljenjem društvenog vlasništva Franjo Tuđman i HDZ su se naprosto nametnuli hrvatskom narodu kao vlasnici i države i naroda. Pojedini stručnjaci „vrhunskog pravnog obrazovanja“, ja ću spomenuti samo dvojicu, Smiljka Sokola i Jakšu Barbića, pišući zakone davali su dojam zakonitosti tim duboko nezakonitim, nemoralnim i nepoštenim postupcima vlasti. Tako su Franjo Tuđman i HDZ „stvorili državu“. Ni više ni manje. A narod, imun na istinu, prihvaćao je to kao nekakvu neminovnost, pristajući na gubitke ljudskih i građanskih prava sve u ime neminovne „demokratizacije“ koja je dolazila na krilima sad već „stožerne hrvatske stranke“, HDZ-a. I tako se u proteklih 30 godina nadogađalo svašta, puno zla i gotovo nimalo dobra, jer se i ono što je u početku možda i izgledalo kao dobro, pokazalo zlom. Hrvatska je deindustrijalizirana, njena poljoprivreda uništena zahvaljujući uvoznim lobijima, a zaostajanje u društvenom razvoju je više nego očito. Ostali smo bez nekad prestižnih poduzeća, instituta i institucija, pogledajte samo na što je svedeno Zagrebačko sveučilište. Ali okrutni pljačkaši, bagra i brabonjci okupljeni pod skutima HDZ-a ne posustaju, oni i dalje neumorno jašu. Istinabog povremeno se pojave nekakve okolnosti kojima nisu dorasli i koje ih pomalo zaustave u njihovom kreativnom maru. Ovaj puta je to pandemija koronavirusa i potres, na sreću ne baš katastrofalnih razmjera u Zagrebu. Te okolnosti bude sjećanja, pa i želju za propitivanjem nekih „veličanstvenih“ uspjeha vlasti u proteklih 30 godina. Tako ova pometnja koju je na domaćoj i svjetskoj sceni izazvala pandemija koronavirusa vraća na naslovne stranice medija i među udarne vijesti nikad do kraja ispričane privatizacijske priče, a „zvijezda dana“ je, baš radi korona virusa, Imunološki zavod kojem se daju nadnaravne moći, jer bi, eto, da je radio, mi danas imali cjepivo protiv koronavirusa. Gotovo sigurno! Dosad ispričane priče o Imunološkom zavodu, sve jedna nevjerojatnija od druge, su naprosto zastrašujuće, prvenstveno radi nemara i nerada onih „institucija sustava“ koje su i trebale i morale reagirati. A nisu! Da je Hrvatska, samo država, neću reći država vladavine prava, jer ona to nije, niti namjerava to biti, onda bi sav onaj ljudski talog koji se poslije HDZ-ovog preuzimanja vlasti izmijenio na čelu Imunološkog zavoda završio u zatvoru osuđen na dugogodišnje vremenske kazne. Ne zato što ja mislim da bi u Zavodu bilo razvijeno cjepivo protiv koronavirusa, premda možda i bi, Imunološki zavod je na mnogim poljima prednjačio na svjetskoj razini, nego zato što bi hrvatsko zdravstvo otamo dobivalo najkvalitetnija cjepiva i medicinske pripravke, koje je čitavo jugoslavensko zdravstvo dobivalo desetljećima. Samo uvozničkom farmaceutskom lobiju bilo je u interesu da se Zavodu onemogući rad, a one druge su zanimala novčana sredstva na računu, kao i vrijedne nekretnine u vlasništvu Zavoda, pa je, kako bi se dokazala nesposobnost Zavoda za normalno poslovanje, Zavod „oslobođen“ od jednog i drugog. I od kapitala i od imovine! Ali Imunološki zavod nije ugašen, pustilo ga se da u agoniji preživljava u nadi da će zainteresirani konačno shvatiti da Zavod treba prijeći u privatne ruke, dakle nekog od hrvatskih „poduzetnika“, nakon čega bi Zavod naprosto „procvao“ ili poput najvećeg broja tako „spašenih“ firmi, prestao postojati. Ili netko od vas zaista misli da bi kojekakvi ivani domagoji Zavodu vratili slavu i razvili ga do Karpata, samo da su ga se dočepali? Ili još bolje da će hrvatske vlasti, jednako na gradskoj kao i državnoj razini, pod pritiskom medijske buke, ali i nekih pojedinaca od imena, konačno pokrenuti Imunološki zavod i vratiti mu onu ulogu koju je 100 godina imao u hrvatskom sustavu zdravstvene zaštite stanovništva? Si, si, come no! – rekli bi Talijani.

- 07:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.