05.04.2020., nedjelja

Imunitet nacije, Franjo Tuđman i HDZ, Imunološki zavod Neće nam sada pandemija koronavirusa uništiti ni naše živote ni Hrvatsku, njih su odavno uništili okrutni pljačkaši, bagra i brabonjci okupljeni oko Franje Tuđmana i HDZ-a, naravno uz zdušnu pomoć SDP-a i drugih „demokratski“ opredijeljenih stranaka i pojedinaca. Da, da, pozivam vas moji sugrađani i sunarodnjaci, prvenstveno vas u „najboljim godinama, da se prisjetite „veličanstvene“ izborne pobjede HDZ-a na prvim višestranačkim izborima u svibnju 1990. i „okretanja volova“ tome u čast. Neki od nas smo već onda znali da je HDZ pobijedio neznatnom prednošću i to prvenstveno zahvaljujući brojnim izbornim prijevarama, pa i zamjenama kompletnih glasačkih kutija na pojedinim izbornim mjestima. I nije da prijevare nisu dojavljivane, jednako DIP-u kao i SDP-u, jer jesu, ostat će tajnom zašto nijedna od tih instanci nije reagirala. Kasnije ćemo doznati da su neki od onih koji su prijevare dojavljivali jednoj ili drugoj instanci morali bježati iz Hrvatske glavom bez obzira, kako bi ostali na životu. Izbornom pobjedom Franje Tuđman i HDZ-a hrvatski narod je stekao imunitet prema zdravom razumu, razložnosti, istini i poštenju. Okrutnim pljačkašima, bagri i brabonjcima otvorila su se sva nebeska vrata, mega-pljačka vlastitog naroda pod egidom „stvaranja države“ mogla je započeti. I uskoro je započela podržavljenjem društvenog vlasništva, vlasništva, koje je pripadalo narodu, a ne državi. Podržavljenjem društvenog vlasništva Franjo Tuđman i HDZ su se naprosto nametnuli hrvatskom narodu kao vlasnici i države i naroda. Pojedini stručnjaci „vrhunskog pravnog obrazovanja“, ja ću spomenuti samo dvojicu, Smiljka Sokola i Jakšu Barbića, pišući zakone davali su dojam zakonitosti tim duboko nezakonitim, nemoralnim i nepoštenim postupcima vlasti. Tako su Franjo Tuđman i HDZ „stvorili državu“. Ni više ni manje. A narod, imun na istinu, prihvaćao je to kao nekakvu neminovnost, pristajući na gubitke ljudskih i građanskih prava sve u ime neminovne „demokratizacije“ koja je dolazila na krilima sad već „stožerne hrvatske stranke“, HDZ-a. I tako se u proteklih 30 godina nadogađalo svašta, puno zla i gotovo nimalo dobra, jer se i ono što je u početku možda i izgledalo kao dobro, pokazalo zlom. Hrvatska je deindustrijalizirana, njena poljoprivreda uništena zahvaljujući uvoznim lobijima, a zaostajanje u društvenom razvoju je više nego očito. Ostali smo bez nekad prestižnih poduzeća, instituta i institucija, pogledajte samo na što je svedeno Zagrebačko sveučilište. Ali okrutni pljačkaši, bagra i brabonjci okupljeni pod skutima HDZ-a ne posustaju, oni i dalje neumorno jašu. Istinabog povremeno se pojave nekakve okolnosti kojima nisu dorasli i koje ih pomalo zaustave u njihovom kreativnom maru. Ovaj puta je to pandemija koronavirusa i potres, na sreću ne baš katastrofalnih razmjera u Zagrebu. Te okolnosti bude sjećanja, pa i želju za propitivanjem nekih „veličanstvenih“ uspjeha vlasti u proteklih 30 godina. Tako ova pometnja koju je na domaćoj i svjetskoj sceni izazvala pandemija koronavirusa vraća na naslovne stranice medija i među udarne vijesti nikad do kraja ispričane privatizacijske priče, a „zvijezda dana“ je, baš radi korona virusa, Imunološki zavod kojem se daju nadnaravne moći, jer bi, eto, da je radio, mi danas imali cjepivo protiv koronavirusa. Gotovo sigurno! Dosad ispričane priče o Imunološkom zavodu, sve jedna nevjerojatnija od druge, su naprosto zastrašujuće, prvenstveno radi nemara i nerada onih „institucija sustava“ koje su i trebale i morale reagirati. A nisu! Da je Hrvatska, samo država, neću reći država vladavine prava, jer ona to nije, niti namjerava to biti, onda bi sav onaj ljudski talog koji se poslije HDZ-ovog preuzimanja vlasti izmijenio na čelu Imunološkog zavoda završio u zatvoru osuđen na dugogodišnje vremenske kazne. Ne zato što ja mislim da bi u Zavodu bilo razvijeno cjepivo protiv koronavirusa, premda možda i bi, Imunološki zavod je na mnogim poljima prednjačio na svjetskoj razini, nego zato što bi hrvatsko zdravstvo otamo dobivalo najkvalitetnija cjepiva i medicinske pripravke, koje je čitavo jugoslavensko zdravstvo dobivalo desetljećima. Samo uvozničkom farmaceutskom lobiju bilo je u interesu da se Zavodu onemogući rad, a one druge su zanimala novčana sredstva na računu, kao i vrijedne nekretnine u vlasništvu Zavoda, pa je, kako bi se dokazala nesposobnost Zavoda za normalno poslovanje, Zavod „oslobođen“ od jednog i drugog. I od kapitala i od imovine! Ali Imunološki zavod nije ugašen, pustilo ga se da u agoniji preživljava u nadi da će zainteresirani konačno shvatiti da Zavod treba prijeći u privatne ruke, dakle nekog od hrvatskih „poduzetnika“, nakon čega bi Zavod naprosto „procvao“ ili poput najvećeg broja tako „spašenih“ firmi, prestao postojati. Ili netko od vas zaista misli da bi kojekakvi ivani domagoji Zavodu vratili slavu i razvili ga do Karpata, samo da su ga se dočepali? Ili još bolje da će hrvatske vlasti, jednako na gradskoj kao i državnoj razini, pod pritiskom medijske buke, ali i nekih pojedinaca od imena, konačno pokrenuti Imunološki zavod i vratiti mu onu ulogu koju je 100 godina imao u hrvatskom sustavu zdravstvene zaštite stanovništva? Si, si, come no! – rekli bi Talijani.

- 07:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.