20.03.2021., subota

„Kum“ je otišao, ali je „familija“ ostala netaknuta Zasad! Bandićeva Gradska uprava bila je u suštini organizirana po uzoru na mafijaške „familije“ u kojoj je gradonačelnik Milan Bandić imao ulogu „kuma“. Svi oni koji su nakon Bandićeve smrti očekivali rasap tog sustava, te kriminalno koruptivne strukture, ostali su razočarani, jer svi „oficiri“, „vojnici“ i egzekutori, čvrsto interesno povezani, ostali su na svojim mjestima. Netaknuti! Nevini kao „nevina dječica“ i dalje vjerni jedni drugima i ovisni jedni o drugima. Netaknuta ostaje i politička stranka, BM 365 Stranka rada i solidarnosti, organizirana kao sekta, po uzoru na druge političke stranke u RH. Stradati bi mogla jedino Natalija Prica, koja je zapravo nevažna, jer ni o čemu nije odlučivala, ali koju iz „familije“ javnosti već nude kao „Pedra“, oličenje svih Bandićevih zala. Pokušava se stvoriti dojam kao da je Milan Bandić bio sam i usamljen, radio što je htio, bez ičije podrške i pomoći, pa i bez „žetončića“. A unutar „familije“ su ga svi bespogovorno podržavali, a i izvan kruga „familije“ podržavali su ga mnogi, kako u politici utjecajni pojedinci, tako i stranke, pa i one najveće, SDP u prvih 10 godina njegove svevlasti, a potom HDZ sve do njegovog odlaska. Da sad ne ulazim u njegovu povezanost izvan političke sfere, kako s utjecajnim pojedincima, tako i lobijima, pa i onima što „mirišu“ na kriminal. Do lokalnih izbora na čelu Gradske uprave će biti zamjenica gradonačelnika Jelena Pavičić Vukičević, koja će ujedno biti i čelnica stranke BM365 do unutarstranačkih izbora, koja je već istaknula „oficire“ kao kandidate za lokalne izbore, Jelenu Pavičić Vukičević za gradonačelnicu, a Ivicu Lovrića prepunog afera i nepodopština i Pavla BMK Kalinića za zamjenike gradonačelnika. Za očekivati je da će većina privrženika Bandićeve kriminalno koruptivne hobotnice nastaviti podržavati „familiju“ nadajući se da se ništa neće mijenjati i da će oni nastaviti profitirati na štetu Grada i njegovih građana. Najvjerojatnije da će tako do lokalnih izbora i biti, ja osobno u tom kratkom vremenu ne očekujem nikakve zaokrete, pogotovo ne nekakve „popravke“ pojedinih Bandićevih suspektnih rješenja, jer bi to za „oficire“ bio rad u korist vlastite štete, prokazivali bi i sami sebe. Osobno ne vjerujem da opcija „familije“ bez „kuma“ može odnijeti pobjedu na lokalnim izborima i „podariti“ nam Jelenu Pavičić Vukičević za gradonačelnicu, usprkos tome što su najveće stranke kao kandidate istaknule, jedna bosanskog redikula, a druga bezveznjaka. Tek ukoliko na predstojećim izborima Jelena Pavičić Vukičević ne bude izabrana za gradonačelnicu, a stranka BM365 ostvari znatno manji broj glasova nego na prošlim izborima, možemo očekivati osjetno „osipanje“ „familije“, a pogotovo ako u gradonačelničku fotelju zasjedne netko s makar minimumom osjećaja za opće dobro, pa počne u najboljem interesu Zagreba „provjetravati“ gradsku upravu i čistiti Bandićevu žabokrečinu od kadrova bez znanja i pameti dospjelih, na pozicije tek Bandićevom voljom, odnosno u procesu negativne selekcije kadrova. Pogotovo onih na pročelničkim i drugim vodećim mjestima u Gradskoj upravi. Naravno da ista priča vrijedi i za Zagrebački holding. Prije „ukazivanja“ Franje Tuđmana i puno prije Bandića i njegove „familije“ u gradskoj upravi Zagreba radilo se u interesu Grada i njegovih građana. Samo ilustracije radi i da steknete dojam o čemu se radi; prije koju godinu razgovarao sam o situaciji u Zagrebu s nekadašnjim visokim državnim i partijskim funkcionerom u bivšoj SRH koji mi je rekao: „Da je predsjednik IV Skupštine grada Zagreba (gradonačelnik) makar samo pomislio raditi to što Bandić radi, ljudi bi nas raznijeli, a danas, kad ih se vara i nemilice potkrada, svi šute.“ Očito ni “mrak“ nije bio baš toliki. Svojedobno sam upoznao jednu pravnicu koja je dobar dio svojeg radnog vijeka provela radeći u zagrebačkoj Gradskoj upravi, radeći kod Bandića onaj isti posao koji je radila i kod Mate Mikića. Zamolio sam je da usporedi ta dva gradonačelnika. Rekla mi je da se radi o dvije kategorije ljudi koje jednostavno nije moguće uspoređivati, jer „s jedne strane imamo obrazovanog i finog sveučilišnog profesora Matu Mikića, a s druge neobrazovanu nasilničku sirovinu Milana Bandića. Pa ni rezultati njihovog rada nisu usporedivi“. Da, poslije Mate Mikića Zagreb je blistao, a danas poslije Milana Bandića, ne samo radi potresa, Zagreb je prepun smeća i ostavlja dojam posvemašnje zapuštenosti. Ah da, danas svi oni koji su istaknuli svoje kandidature za zagrebačkog gradonačelnika nemilice obećavaju, najčešće ono što je Bandić dosad u predizbornim kampanjama već nekoliko puta obećao, jedino što još nisam registrirao da je tko od njih obećao probijanje tunela kroz Medvednicu. No još stignu, Obećati, mislim, ne i realizirati. Oznake: milan bandić, mafijaška "familija", BM365, SDP, HDZ, Gradska uprava, Jelena Pavičić Vukičević, Ivica Lovrić, Pavle Kalinić, lokalni izbori, Mato Mikić

- 15:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.03.2021., subota

Zagrepčanke i Zagrepčani, vi ste na potezu Kako to u životu već biva, tek poslije nečije smrti postajemo svjesni svih pokojnikovih vrlina i mana koje su ga obilježavale i pratile za života. Tako sam i ja tek nakon što je Milan Bandić „lupio petama“, a posebno prilikom njegovog posljednjeg ispraćaja na Mirogoju, doznao neke zapanjujuće „istine“ o njemu, krunu saznanja činilo je “opjevavanje“ lika i djela, najdugovječnijeg zagrebačkog gradonačelnika, u „nadahnutoj“ izvedbi Ljube Jurčića, čovjeka za sve opcije i sva vremena. Ostao sam osupnut mojim nepoznavanjem činjenica, Ljubo mi je, proglašavajući Milana Bandića božanstvom i njegovim smještanjem desno od Boga oca svemogućega, u prah i pepeo srušio moja saznanja o Zagrebu i njegovim istinski velikim gradonačelnicima, pardon predsjednicima IV SO grada Zagreba; Većeslavom Vecom Holjevcem, Perom Pirkerom i Matom Mikićem. Kako sam ja to u mojoj naivnosti i nepoznavanju činjenica mislio. „Znalci“ svrstavaju Milana Bandića odmah uz bok jedne od najvećih hrvatskih ništarija Franje Tuđmana. A Ljubo Ćesić Rojs će reći da je Milan Bandić, poslije Gojka Šuška, bio najveći Hercegovac u Zagrebu. Što valjda i odgovara istini, samo ne znam što čini tu veličinu i što je uopće u ponašanju i djelovanju tih dvojice dičnih Hercegovaca bilo pozitivno, da bi nam ta veličina trebala nešto značiti. I jedan i drugi bili su zli ljudi i samo smrt ih je spasila od ozbiljnog kaznenog progona, Šuška pred Haaškim sudom, a Bandića pred traljavim hrvatskim sudovima. Dakle, ispada da je mjerilo veličine čovjeka broj kaznenih prijava kod DORH-a, a ako je tome tako, onda je Milan Bandić bez svake sumnje velik, pa možda i najveći, ja osobno ne znam da je protiv ikoga podneseno toliko kaznenih prijava. Bio je Milan Bandić u svojem „delanju“ na pretvaranju Zagreba, kojemu su njegovi istinski veliki gradonačelnici, izgradnjom i brigom za njegove građane priskrbili štih velegrada, u bosansku kazbu i balkansku nedođiju istinski neumoran. Ako kome nije jasno o čemu ja to pišem neka se primjerice uputi u Ljubljanu ili austrijski Graz pa da se sam uvjeri da ta dva znatno manja grada odišu duhom velegrada u usporedbi s od Bandića devastiranim Zagrebom. Istini za volju i čitavo desetljeće prije Bandićevog uspona i dolaska na čelo Grada Zagreb je bio traljavo vođen, razloge za to treba najmanje tražiti u nikad proglašenom ratu, jer osim napada na Banske dvore i onog sumanutog Martićevog raketiranja, Zagreb u ratu nije ozbiljnije stradao. Gotovo nepopravljivo je stradao radi neznalačkog upravljanja gradom, kad se za gradonačelnika dovodilo i one čija je primjerice jedina kvalifikacija bila da su dobro odglumili gradonačelnika u jednoj uspješnoj TV seriji. Drugima, koji su možda nešto i znali, je pogled bio zamućen jer su svijet gledali kroz HDZ-ove naočale. Tako da slobodno možemo reći da je devastacija Zagreba počela onda kad je počela i devastacija čitave države; Tuđman-HDZ-ovim dolaskom na vlast. Ipak pravi pljačkaški pohod počeo je tek nakon što se Bandić sa svojom BiH kamarilom čvrsto usidrio na vlasti u Gradu. Sve što se radilo ili gradilo počinjalo je kad se znalo koga sve „ima tute“. I dok je Bandić brzo jačao, Zagreb je još brže slabio. Već 2007. je zagrebačka gradska uprava bila prema korumpiranosti svrstana na visoko 24 mjesto između 500 gradskih uprava većih evropskih gradova. I premda su ako već ne prije, onda bar tada, na uzbunu trebala zazvoniti sva zvona, svjedoci smo da se nijedno oglasilo nije. Što je vrijeme više odmicalo, stjecao se dojam da je „ljubav“ Milana Bandića i Zagreba neraskidiva i vječna. I da će potrajati. I potrajala bi da se biologija nije umiješala, pa makar to bilo radi učinkovite „bijelo-plave“ kombinacije. Veliki meštar svih hulja se izgleda malo „prekombinirao“. Istinu o njegovom odlasku na „polaganje računa“ ćemo doznati ili možda nećemo, što je po meni malo važno, jedino je važno tko će na svibanjskim izborima zasjesti u fotelju gradonačelnika Zagreba. O tome će ovisiti hoće li „pripuzi“ „izbosne“ nastaviti i dalje suvereno vladati glavnim gradom RH, „glavnim gradom svih Hrvata“, rekli bi oni, uništavajući ga nesmiljeno. Dosad istaknuti kandidati, jednako oni koje su istaknule stranke, kao i oni bez respektabilnog stranačkog zaleđa, ne pobuđuju nas da makar pomislimo da Zagrebu dolaze bolji dani. Sve su to nekakva obećanja koje nam je Bandić dao nekoliko puta u svojih 6 mandata, dosad jedino nisam čuo da itko obećava izgradnju tunela kroz Medvednicu. No, o tom potom, kandidate ćemo čerečiti po zaključenju kandidacijske liste. A vas, Zagrepčanke i Zagrepčani, dragi moji sugrađani, pozivam da se privedete pameti i da u svibnju za gradonačelnika između brojnih kandidata izaberemo nekog relevantnog, nekog tko ima bar minimum osjećaja za opće dobro. Oznake: milan bandić, gradončćelnik Zagreba, Veco Holjevac, Pero Pirker, Mato Mikić, korupcija, kandidati za izbore, izbori u svibnju

- 12:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.