10.11.2021., srijeda

Američki ekspedicioni korpus za Zapadni Balkan Izgleda da je situacije u i oko BiH dojadila i Bogu i ljudima kad se Joe Biden odlučio na Zapadni Balkan uputiti izuzetno jak „ekspedicioni korpus“ sastavljen od iskusnih diplomata koje resi poznavanje prilika na Balkanu, a neki čak i dobro govore jezik hrvatski, srpski, bosanski … Njihova zadaća je da „poslože stvari“ i dovedu BiH u stanje da poštujući principe Daytonskog sporazuma može funkcionirati kao uređena država i prestane biti prijetnja miru. Naime svakom pametnom je jasno da je situacija u BiH, prvenstveno radi rušilačke politike Beograda i Zagreba takva da lako može izmaći kontroli. Američki Predsjednik je tim činom pokazao da neće imati razumijevanja jednako za svesrpsku politiku Beograda, „posebnoskrbnu“ politiku Zagreba i „piškili bi, kakili bi“ politiku EU kad je BiH u pitanju. Navještava se da će glavni „pravac udara“ američkog ekspedicionog korpusa biti inzistiranje na postizanje dogovora oko konfliktnih pitanja unutar BiH, a onda i u okruženju, a stidljivo se najavljuje da će, ukoliko to ne bi bilo moguće, rješenje biti nametnuto silom. Ne ulazeći sad u razloge uništenja SFRJ i nemalu ulogu CIA u tom procesu, zapitajmo se zašto je EZ, kasnije EU, bila onako mlitava početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, kad se rat na Balkanu razbuktao, pa su Ameri morali vaditi vrelo kestenje iz vatre i Washingtonskim sporazumom okončavati agresiju RH na BiH i uspostavljati FBiH kao federaciju naroda, a ne federaciju teritorija kako je to Franjo Tuđman u svojim nastojanjima razbucavanja i podjele BiH htio. Godinu i pol dana kasnije su opet Ameri Daytonskim sporazumom okončali rat u BiH. Ja osobno mislim da je svojevrsno isključenje Rusije iz procesa okončanja sukoba u BiH bila katastrofalna greška, a jel' bila pokazat će se budu li Rusi na VS OUN stavili veto na imenovanje visokog predstavnika i ostanak EUFOR-a u BiH. Ameri su očito shvatili da se u Beogradu i Zagrebu u politici prema BiH ništa nije promijenilo jer je na djelu politika koju su, kad je BiH odnosno njena podjela u pitanju, u Karađorđevu u ožujku 1991. dogovorili Milošević i Tuđman. Smatralo se da će prijetnja sankcijama koje je VS OUN navijestilo RH, što je dovelo do Washingtonskog sporazuma, konačno „odbiti“ Tuđmana od BiH, ali pokazalo se da je to račun bez krčmara, Tuđman se podjele BiH nije odrekao, pa se govorilo kako „Tuđmana iz BiH kroz vrata istjeraš, a on se kroz prozor tamo vraća“. Dobro, što se Hrvatske tiče, situacija se malo smirila u Sanaderovo doba, on nije bio tako gorljiv što se BiH tiče. No današnje hrvatske vlasti kad je BiH u pitanju nastavljaju tabanati Tuđmanovim putem, stječe se dojam da te vlasti nemaju pametnijeg posla nego neprekidno trabunjati o tobože neravnopravnom položaju Hrvata u BiH, jer eto čak i njihovog člana predsjedništva BiH biraju Bošnjaci, a istina je da ga biraju i Bošnjaci kao što je istina da i člana predsjedništva iz redova Bošnjaka biraju i Hrvati. Nitko da se zapita ili da vlasti u Zagrebu zapita, čekajte malo, kako to da na izborima za člana predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda Bošnjaci svoje glasove daju Komšiću, a ne Čoviću, pa onda Komšić nije član predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda, a Čović bi bio!? Odriču li te nedotupavne vlasti Komšiću hrvatstvo ili je možda u pitanju to što Komšić smatra državu BiH svojom domovinom, a Čović Hrvatsku? Znači kad bi Bošnjaci na izborim svoje glasove dali Čoviću, koji bi radio u interesu Zagreba, a protiv interesa BiH, onda bi bilo sve u redu i izbornom zakonu ne bi ništa falilo. Uostalom ništa manje nedotupavne nisu niti izjave predsjednika RH Zorana Milanovića da je on predsjednik Hrvata u BiH!? (sic!) U kojem i čijem ustavu to stoji? Na kojim i čijim je izborima izabran na tu funkciju? I gdje, kad i zašto je odustao od Željka Komšića za kojega je upravo on ne tako davno korteširao u Sarajevu? Predsjednik s beskarakternim karakterom. Na to da je politika Zagreba prema BiH nakaradna upućuju i protesti njemačkih eurozasatupnika koji su svojim hrvatskim kolegama, a onda i vlastima u Zagrebu žestoko spočitnuli da su sve vrijeme hrvatskog predsjedanja EU koristile gotovo isključivo na čekićanje o neravnopravnosti Hrvata u BiH, jel' samo zato što im Hercegovina služi kao praonica novca isisanog iz hrvatskog proračuna. A počelo je tako da se F BiH iz Zagreba prikazuje kao isključivo bošnjački entitet, pa bi onda red bio da se oformi i treći, hrvatski, entitet. O hrvatskom entitetu se danas toliko ne čekića, danas je moderno lupati o promjeni izbornog zakonodavstva u BiH, pa da na izbore za člana predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda izlaze isključivo Hrvati, a kandidate će iz redova HDZ BiH predložiti Zagreb. Eto, radi „mirne Bosne“ očekujem da Ameri sabiju rogove u glavu, malo je reći nedotupavnim, vlastima u Zagrebu. Naravno da bi u čitavoj priči valjalo diskretno postići dogovor s Rusima, kako bi se Dodiku izbio iz ruku adut „ruske potpore i zaleđa“ njegovoj rušilačkoj politici, na što se on sve vrijeme poziva. Nekako imam dojam da je šef CIA u nedavnom podužem razgovoru s Putinom i o tome razgovarao. Ako američki ekspedicioni korpus uspije pacificirati Beograd i Zagreb i efikasno spriječi njihovo nekontrolirano vršljanje po BiH, a onda i prisili EU da se aktivnije angažira na pitanjima obuzdavanja Zagreba i stabilizaciji prvenstveno političkih prilika u BiH, valjalo bi čak razmisliti o njenom prekorednom prijemu u članstvo EU, BiH bi dobila šansu u kojoj bi mogla iskoristiti svoju prednost što ona nije prezadužena država. Bilo kako bilo ja osobno ovom američkom „pohodu“ od sveg srca želim da uspije. Oznake: Zapadni Balkan, Bih, Joe Biden, Daytonski sporazum, Beograd, Zagreb, cia, EU, Franjo Tuđman, F BiH, izborni zakon, rusija

- 08:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.11.2021., ponedjeljak

Gauleiteri i oni drugi Tužno je saznanje da mnogi, iako rođeni kao ljudska bića, do svoje smrti ne uspijevaju stasati kao poštovanja vrijedni ljudi. Prebirući između svih onih što su ispilavljeni i stasali u Tuđmanovom inkubatoru zvanom MVP, od Mate Granića preko Ive Sanadera do današnjih dana, na prste bismo mogli nabrojiti one koji doista vrijede i koriste narodu i državi, sve je prepuno ništarija, među kojima prednjače oni pravnog obrazovanja, a upravo takvi od dolaska HDZ na vlast u Hrvatskoj „kroje kapu“ i narodu i državi nepokolebivo ih vodeći u ponor. Tko su što su i kakvi su dobro je vidljivo i u ovom epskom psihijatrijskom „hvatanju za grkljan“ momaka s „velikim mudima“ s Pantovčaka i Banskih dvora. U tom čerupanju u kojem se ne biraju riječi pao je i izraz „Gauleiter“ predsjednika RH na račun tobože neprihvatljivih ponašanja članova Vlade i njenog predsjednika. Ako se dobro zna kuda spada, na koje područje i kojem vremenu taj izraz pripada, odgovor predsjednika Vlade nije trebalo dugo čekati: „On govori o HDZ-u kao nacističkoj stranci. Nisam čuo da je netko reagirao. To je sramotno, uvredljivo, lažno. Nije dovoljno da krši Zakon o sudovima, Zakon o obrani, nego naziva HDZ koja je dobila povjerenja građana, koja ima parlamentarnu većinu, nacističkom strankom.“ Predsjednik vlade dobro zna što je i kuda spada „Gauleiter“, malo veći mu je problem svrstavanja „starog hrvatskog pozdrava“ ZDS. Zamisli ti samo to „… on naziva HDZ koja je dobila povjerenja građana, koja ima parlamentarnu većinu, nacističkom strankom”…, kao da NSDAP od dolaska Hitlera na vlast pa do kraja 2. Svjetskog rata nije imala plebiscitarnu podršku u redovima njemačkog naroda, što je ako se vodimo Plenkovićevom logikom izraz najveće demokratičnosti. I nije Milanović prvi koji je HDZ doživio kao nešto opasno i nešto što veze ne samo s demokracijom, nego ni zdravim razumom nema, ali ima s ustašijom, koja usput rečeno Milanoviću uopće ne smeta, pa ga je onaj kunktator i lijenčina Ivica Račan, nakon što je Franjo Tuđman na osnivačkom saboru HDZ-a izjavom da „ … NDH nije bila samo kvislinška tvorevina i fašistički zločin, nego i izraz ostvarenja vjekovnih težnji hrvatskog naroda za svojom državom …“ toj tvorevini dao legitimitet, prozvao „strankom opasnih namjera“, umjesto da je to nacifašističko smeće odmah zabranio. No kako Franjo Tuđman nikad nije smio postati netko tko odlučuje o sudbini naroda i države, tako ni Ivica Račan nikad nije smio postati čelnik SKH, iz današnje perspektive Ivica Račan je zapravo doveo Franju Tuđmana na vlast u Hrvatskoj. Klaus Kinkel, njemački ministar vanjskih poslova, je prilikom svoje zadnje posjete RH 1998., kad je shvatio da Tuđman, usprkos svim potpisima na brojnim sporazumima, ne mijenja svoju politiku posebno prema BiH, vrlo razočaran i ljut, neki kažu i bez pozdrava, napustio Predsjedničke dvore, rekavši po povratku svojima u Njemačkoj da „Franjo Tuđman na pragu 21. stoljeća u srcu Evrope uspostavlja nacionalsocijalističku državu“. Iako Mate Granić u svojim memoarima spominje da mu je Klaus Kinkel rekao da Hrvate u BiH vode lopovi, ovo s nacionalsocijalističkom državom ne spominje. A tko je sve vrijeme njegovog svevlašća pružao pun suport tom Tuđmanovom ludilu i bio mu glavni oslonac, ako to nije bio nacionalsocijalistički HDZ. Dakle predsjednik RH, Zoran Milanović, nije bio nimalo originalan u svojem izričaju, bilo je i onih prije njega koji su prepoznavali pravi karakter HDZ-a. Oznake: mvp, Pantovčk, Banski dvori, HDZ, Franjo Tuđman, stranka opasnih namjera, Klaus Kinkel, Bih, nacionalsocijalistička država

- 12:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #