25.02.2022., petak

Danke Deutschland i posebno dzięki Polsko … … s Amerima kao pokretačima svega zla Sad, nakon što je ruski predsjednik Putin odlučio silom „presjeći“ stanje ni rata ni mira u Ukrajini, Ukrajince treba podsjetiti da za nevolju koja ih je snašla iskažu svoje divljenje i punu zahvalnost onima koji su ih u nevolju gurnuli, prvenstveno Njemačkoj i Poljskoj čije su obavještajne službe, potaknute od Amera, početkom 2014. podržale „demokratsku opoziciju“ da organizira nerede na glavnom kijevskom trgu, kad su snajperisti iz redova „demokratske opozicije“ nemilosrdno ubijali jednako prosvjednike kao i pripadnike snaga reda. Proruski predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič spašavajući goli život bježi iz Ukrajine u kojoj je svu vlast prigrabila „demokratska opozicija“ a zapravo „Desni sektor“, ukrajinska nacifašistička organizacija, čiji su korijeni u pronacističkoj miliciji Stepana Bandere iz 2. Svjetskog rata. Ukrajina je kliznula u nesigurnu sadašnjost i još nesigurniju budućnost onda kad je početkom 2014. na glavnom trgu Maidan u Kijevu počeo proces njene „demokratizacije“, a zapravo njenog odvajanja od Rusije. Zanimljivo je da te procese „demokratizacije“, uvijek poticane i pod nadzorom zapadnih obavještajnih službi, u ovom slučaju posebno BND-a uz svesrdnu asistenciju možda i najvećeg evropskog zla, Poljske, počinju snage poražene u 2. Svjetskom ratu, dakle nacifašisti. U Ukrajini je to „Desni sektor“ ili „banderisti“, poklonici vođe nacističkih milicija, Stepana Bandere, koje su se rame uz rame s nacistima u 2, Svjetskom ratu borile protiv CA, istrebljujući Židove i Poljake diljem Ukrajine. Danas slobodno možemo reći da je u Ukrajini one 2014. izvršena fašistička kontrarevolucija. Zanimljivo je da etnički Rusi kojih je 17% u ukupnom stanovništvu Ukrajine nisu do divljanja „Desnog sektora„ na „Maidanu“ niti u jednom trenutku predstavljali bilo kakvu prijetnju Ukrajini, naprotiv bili su njeni lojalni građani. Rusi nisu sudjelovali u neredima usmjerenim protiv predsjednika Janukoviča, radi odvajanja Ukrajine od svojeg prirodnog zaleđa Rusije. A onda dolazi do smjene vlasti, „Desni sektor“ preuzima sve poluge vlasti, koja dekretom zabranjuje upotrebu ruskog jezika u Ukrajini koji kao svoj materinji jezik navodi 17% etničkih Rusa i 30% Ukrajinaca. Rusi naravno ispravno shvaćaju da je taj potez ukrajinskih vlasti uperen protiv njihovih prava i sigurnosti i dolazi do njihove pobune i samoorganizacije u regijama s apsolutnom ruskom većinom, Donjeck i Luhansk, koje ne priznaju vlast u Kijevu. U Ukrajini zapravo počinje građanski rat koji se pokušava zaustaviti potpisivanjem sporazuma Minsk I i nešto kasnije Minsk II za koje je „Desni sektor“ odmah rekao da te sporazume ne kani poštovati. I naravno, Ukrajina u proteklih 7 godina nije ni pokušala makar djelomično provesti potpisano. Naprotiv uporno se uz vanjsku potporu tempera o ulasku Ukrajine u NATO savez iako se zna da takva ideja naprosto „razbjeljuje“ Rusiju koja svoju ljutnju i ne krije, pritom se pozivajući na nesporno obećanje Amera da se NATO neće širiti na istok na bivše članice VU. Svjedoci smo da to obećanje nije poštovano zato što je dato s figom u džepu. Tako se dogodilo da se Rusija našla okružena zemljama članicama NATO saveza, što ona doživljava kao prijetnju. I sad još i Ukrajina … E neće moći kaže Moskva. Na liniji razgraničenja između Ukrajine i odmetnutih oblasti pod kontrolom Rusa nema mira, stalno tinjaju sukobi niskog intenziteta. Ukrajinska strana se ne usudi silom vratiti odmetnute pokrajine, koje Rusija neskriveno podupire. U međuvremenu Ukrajina ostaje bez Krima koji Rusija pripaja. I vrag bi znao koliko bi dugo takva situacija ni rata ni mira trajala, da nije bilo nasrtljivih pokušaja iz Ukrajine, ali i izvan nje, na ulazak Ukrajine u EU, a onda i NATO savez, što je Rusija opravdano uvijek gledala „prijekim“ pogledom. I sad odlučila to trajno spriječiti. Silom oružja. Oznake: Putin, Ukrjina, Njemačka, Poljska, "Desni sektor", Stepan Bandera, Kijev, Maidan, rusi, Minsk I, Minsk II, Donjeck, Luhansk, EU, nato

- 19:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.11.2021., srijeda

Američki ekspedicioni korpus za Zapadni Balkan Izgleda da je situacije u i oko BiH dojadila i Bogu i ljudima kad se Joe Biden odlučio na Zapadni Balkan uputiti izuzetno jak „ekspedicioni korpus“ sastavljen od iskusnih diplomata koje resi poznavanje prilika na Balkanu, a neki čak i dobro govore jezik hrvatski, srpski, bosanski … Njihova zadaća je da „poslože stvari“ i dovedu BiH u stanje da poštujući principe Daytonskog sporazuma može funkcionirati kao uređena država i prestane biti prijetnja miru. Naime svakom pametnom je jasno da je situacija u BiH, prvenstveno radi rušilačke politike Beograda i Zagreba takva da lako može izmaći kontroli. Američki Predsjednik je tim činom pokazao da neće imati razumijevanja jednako za svesrpsku politiku Beograda, „posebnoskrbnu“ politiku Zagreba i „piškili bi, kakili bi“ politiku EU kad je BiH u pitanju. Navještava se da će glavni „pravac udara“ američkog ekspedicionog korpusa biti inzistiranje na postizanje dogovora oko konfliktnih pitanja unutar BiH, a onda i u okruženju, a stidljivo se najavljuje da će, ukoliko to ne bi bilo moguće, rješenje biti nametnuto silom. Ne ulazeći sad u razloge uništenja SFRJ i nemalu ulogu CIA u tom procesu, zapitajmo se zašto je EZ, kasnije EU, bila onako mlitava početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, kad se rat na Balkanu razbuktao, pa su Ameri morali vaditi vrelo kestenje iz vatre i Washingtonskim sporazumom okončavati agresiju RH na BiH i uspostavljati FBiH kao federaciju naroda, a ne federaciju teritorija kako je to Franjo Tuđman u svojim nastojanjima razbucavanja i podjele BiH htio. Godinu i pol dana kasnije su opet Ameri Daytonskim sporazumom okončali rat u BiH. Ja osobno mislim da je svojevrsno isključenje Rusije iz procesa okončanja sukoba u BiH bila katastrofalna greška, a jel' bila pokazat će se budu li Rusi na VS OUN stavili veto na imenovanje visokog predstavnika i ostanak EUFOR-a u BiH. Ameri su očito shvatili da se u Beogradu i Zagrebu u politici prema BiH ništa nije promijenilo jer je na djelu politika koju su, kad je BiH odnosno njena podjela u pitanju, u Karađorđevu u ožujku 1991. dogovorili Milošević i Tuđman. Smatralo se da će prijetnja sankcijama koje je VS OUN navijestilo RH, što je dovelo do Washingtonskog sporazuma, konačno „odbiti“ Tuđmana od BiH, ali pokazalo se da je to račun bez krčmara, Tuđman se podjele BiH nije odrekao, pa se govorilo kako „Tuđmana iz BiH kroz vrata istjeraš, a on se kroz prozor tamo vraća“. Dobro, što se Hrvatske tiče, situacija se malo smirila u Sanaderovo doba, on nije bio tako gorljiv što se BiH tiče. No današnje hrvatske vlasti kad je BiH u pitanju nastavljaju tabanati Tuđmanovim putem, stječe se dojam da te vlasti nemaju pametnijeg posla nego neprekidno trabunjati o tobože neravnopravnom položaju Hrvata u BiH, jer eto čak i njihovog člana predsjedništva BiH biraju Bošnjaci, a istina je da ga biraju i Bošnjaci kao što je istina da i člana predsjedništva iz redova Bošnjaka biraju i Hrvati. Nitko da se zapita ili da vlasti u Zagrebu zapita, čekajte malo, kako to da na izborima za člana predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda Bošnjaci svoje glasove daju Komšiću, a ne Čoviću, pa onda Komšić nije član predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda, a Čović bi bio!? Odriču li te nedotupavne vlasti Komšiću hrvatstvo ili je možda u pitanju to što Komšić smatra državu BiH svojom domovinom, a Čović Hrvatsku? Znači kad bi Bošnjaci na izborim svoje glasove dali Čoviću, koji bi radio u interesu Zagreba, a protiv interesa BiH, onda bi bilo sve u redu i izbornom zakonu ne bi ništa falilo. Uostalom ništa manje nedotupavne nisu niti izjave predsjednika RH Zorana Milanovića da je on predsjednik Hrvata u BiH!? (sic!) U kojem i čijem ustavu to stoji? Na kojim i čijim je izborima izabran na tu funkciju? I gdje, kad i zašto je odustao od Željka Komšića za kojega je upravo on ne tako davno korteširao u Sarajevu? Predsjednik s beskarakternim karakterom. Na to da je politika Zagreba prema BiH nakaradna upućuju i protesti njemačkih eurozasatupnika koji su svojim hrvatskim kolegama, a onda i vlastima u Zagrebu žestoko spočitnuli da su sve vrijeme hrvatskog predsjedanja EU koristile gotovo isključivo na čekićanje o neravnopravnosti Hrvata u BiH, jel' samo zato što im Hercegovina služi kao praonica novca isisanog iz hrvatskog proračuna. A počelo je tako da se F BiH iz Zagreba prikazuje kao isključivo bošnjački entitet, pa bi onda red bio da se oformi i treći, hrvatski, entitet. O hrvatskom entitetu se danas toliko ne čekića, danas je moderno lupati o promjeni izbornog zakonodavstva u BiH, pa da na izbore za člana predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda izlaze isključivo Hrvati, a kandidate će iz redova HDZ BiH predložiti Zagreb. Eto, radi „mirne Bosne“ očekujem da Ameri sabiju rogove u glavu, malo je reći nedotupavnim, vlastima u Zagrebu. Naravno da bi u čitavoj priči valjalo diskretno postići dogovor s Rusima, kako bi se Dodiku izbio iz ruku adut „ruske potpore i zaleđa“ njegovoj rušilačkoj politici, na što se on sve vrijeme poziva. Nekako imam dojam da je šef CIA u nedavnom podužem razgovoru s Putinom i o tome razgovarao. Ako američki ekspedicioni korpus uspije pacificirati Beograd i Zagreb i efikasno spriječi njihovo nekontrolirano vršljanje po BiH, a onda i prisili EU da se aktivnije angažira na pitanjima obuzdavanja Zagreba i stabilizaciji prvenstveno političkih prilika u BiH, valjalo bi čak razmisliti o njenom prekorednom prijemu u članstvo EU, BiH bi dobila šansu u kojoj bi mogla iskoristiti svoju prednost što ona nije prezadužena država. Bilo kako bilo ja osobno ovom američkom „pohodu“ od sveg srca želim da uspije. Oznake: Zapadni Balkan, Bih, Joe Biden, Daytonski sporazum, Beograd, Zagreb, cia, EU, Franjo Tuđman, F BiH, izborni zakon, rusija

- 08:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.