… s Amerima kao pokretačima svega zla
Sad, nakon što je ruski predsjednik Putin odlučio silom „presjeći“ stanje ni rata ni mira u Ukrajini, Ukrajince treba podsjetiti da za nevolju koja ih je snašla iskažu svoje divljenje i punu zahvalnost onima koji su ih u nevolju gurnuli, prvenstveno Njemačkoj i Poljskoj čije su obavještajne službe, potaknute od Amera, početkom 2014. podržale „demokratsku opoziciju“ da organizira nerede na glavnom kijevskom trgu, kad su snajperisti iz redova „demokratske opozicije“ nemilosrdno ubijali jednako prosvjednike kao i pripadnike snaga reda.
Proruski predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič spašavajući goli život bježi iz Ukrajine u kojoj je svu vlast prigrabila „demokratska opozicija“ a zapravo „Desni sektor“, ukrajinska
nacifašistička organizacija, čiji su korijeni u pronacističkoj miliciji Stepana Bandere iz 2. Svjetskog rata.
Ukrajina je kliznula u nesigurnu sadašnjost i još nesigurniju budućnost onda kad je početkom 2014. na glavnom trgu Maidan u Kijevu počeo proces njene „demokratizacije“, a zapravo njenog odvajanja od Rusije.
Zanimljivo je da te procese „demokratizacije“, uvijek poticane i pod nadzorom zapadnih obavještajnih službi, u ovom slučaju posebno BND-a uz svesrdnu asistenciju možda i najvećeg evropskog zla, Poljske, počinju snage poražene u 2. Svjetskom ratu, dakle nacifašisti.
U Ukrajini je to „Desni sektor“ ili „banderisti“, poklonici vođe nacističkih milicija, Stepana Bandere, koje su se rame uz rame s nacistima u 2, Svjetskom ratu borile protiv CA, istrebljujući Židove i Poljake diljem Ukrajine.
Danas slobodno možemo reći da je u Ukrajini one 2014. izvršena fašistička kontrarevolucija.
Zanimljivo je da etnički Rusi kojih je 17% u ukupnom stanovništvu Ukrajine nisu do divljanja „Desnog sektora„ na „Maidanu“ niti u jednom trenutku predstavljali bilo kakvu prijetnju Ukrajini, naprotiv bili su njeni lojalni građani.
Rusi nisu sudjelovali u neredima usmjerenim protiv predsjednika Janukoviča, radi odvajanja Ukrajine od svojeg prirodnog zaleđa Rusije.
A onda dolazi do smjene vlasti, „Desni sektor“ preuzima sve poluge vlasti, koja dekretom zabranjuje upotrebu ruskog jezika u Ukrajini koji kao svoj materinji jezik navodi 17% etničkih Rusa i 30% Ukrajinaca.
Rusi naravno ispravno shvaćaju da je taj potez ukrajinskih vlasti uperen protiv njihovih prava i sigurnosti i dolazi do njihove pobune i samoorganizacije u regijama s apsolutnom ruskom većinom, Donjeck i Luhansk, koje ne priznaju vlast u Kijevu.
U Ukrajini zapravo počinje građanski rat koji se pokušava zaustaviti potpisivanjem sporazuma Minsk I i nešto kasnije Minsk II za koje je „Desni sektor“ odmah rekao da te sporazume ne kani poštovati.
I naravno, Ukrajina u proteklih 7 godina nije ni pokušala makar djelomično provesti potpisano.
Naprotiv uporno se uz vanjsku potporu tempera o ulasku Ukrajine u NATO savez iako se zna da takva ideja naprosto „razbjeljuje“ Rusiju koja svoju ljutnju i ne krije, pritom se pozivajući na nesporno obećanje Amera da se NATO neće širiti na istok na bivše članice VU.
Svjedoci smo da to obećanje nije poštovano zato što je dato s figom u džepu.
Tako se dogodilo da se Rusija našla okružena zemljama članicama NATO saveza, što ona doživljava kao prijetnju.
I sad još i Ukrajina …
E neće moći kaže Moskva.
Na liniji razgraničenja između Ukrajine i odmetnutih oblasti pod kontrolom Rusa nema mira, stalno tinjaju sukobi niskog intenziteta. Ukrajinska strana se ne usudi silom vratiti odmetnute pokrajine, koje Rusija neskriveno podupire.
U međuvremenu Ukrajina ostaje bez Krima koji Rusija pripaja.
I vrag bi znao koliko bi dugo takva situacija ni rata ni mira trajala, da nije bilo nasrtljivih pokušaja iz Ukrajine, ali i izvan nje, na ulazak Ukrajine u EU, a onda i NATO savez, što je Rusija opravdano uvijek gledala „prijekim“ pogledom.
I sad odlučila to trajno spriječiti.
Silom oružja.
Post je objavljen 25.02.2022. u 19:29 sati.