< travanj, 2022  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Travanj 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (1)
Studeni 2021 (2)
Listopad 2021 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (5)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (10)
Travanj 2020 (8)
Ožujak 2020 (3)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (5)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (4)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (14)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (3)
Studeni 2018 (3)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (51)
Lipanj 2018 (8)
Svibanj 2018 (3)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Listopad 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ime mu kaže.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

25.02.2022., petak

Danke Deutschland i posebno dzięki Polsko …

… s Amerima kao pokretačima svega zla

Sad, nakon što je ruski predsjednik Putin odlučio silom „presjeći“ stanje ni rata ni mira u Ukrajini, Ukrajince treba podsjetiti da za nevolju koja ih je snašla iskažu svoje divljenje i punu zahvalnost onima koji su ih u nevolju gurnuli, prvenstveno Njemačkoj i Poljskoj čije su obavještajne službe, potaknute od Amera, početkom 2014. podržale „demokratsku opoziciju“ da organizira nerede na glavnom kijevskom trgu, kad su snajperisti iz redova „demokratske opozicije“ nemilosrdno ubijali jednako prosvjednike kao i pripadnike snaga reda.
Proruski predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič spašavajući goli život bježi iz Ukrajine u kojoj je svu vlast prigrabila „demokratska opozicija“ a zapravo „Desni sektor“, ukrajinska
nacifašistička organizacija, čiji su korijeni u pronacističkoj miliciji Stepana Bandere iz 2. Svjetskog rata.

Ukrajina je kliznula u nesigurnu sadašnjost i još nesigurniju budućnost onda kad je početkom 2014. na glavnom trgu Maidan u Kijevu počeo proces njene „demokratizacije“, a zapravo njenog odvajanja od Rusije.

Zanimljivo je da te procese „demokratizacije“, uvijek poticane i pod nadzorom zapadnih obavještajnih službi, u ovom slučaju posebno BND-a uz svesrdnu asistenciju možda i najvećeg evropskog zla, Poljske, počinju snage poražene u 2. Svjetskom ratu, dakle nacifašisti.
U Ukrajini je to „Desni sektor“ ili „banderisti“, poklonici vođe nacističkih milicija, Stepana Bandere, koje su se rame uz rame s nacistima u 2, Svjetskom ratu borile protiv CA, istrebljujući Židove i Poljake diljem Ukrajine.
Danas slobodno možemo reći da je u Ukrajini one 2014. izvršena fašistička kontrarevolucija.

Zanimljivo je da etnički Rusi kojih je 17% u ukupnom stanovništvu Ukrajine nisu do divljanja „Desnog sektora„ na „Maidanu“ niti u jednom trenutku predstavljali bilo kakvu prijetnju Ukrajini, naprotiv bili su njeni lojalni građani.
Rusi nisu sudjelovali u neredima usmjerenim protiv predsjednika Janukoviča, radi odvajanja Ukrajine od svojeg prirodnog zaleđa Rusije.

A onda dolazi do smjene vlasti, „Desni sektor“ preuzima sve poluge vlasti, koja dekretom zabranjuje upotrebu ruskog jezika u Ukrajini koji kao svoj materinji jezik navodi 17% etničkih Rusa i 30% Ukrajinaca.
Rusi naravno ispravno shvaćaju da je taj potez ukrajinskih vlasti uperen protiv njihovih prava i sigurnosti i dolazi do njihove pobune i samoorganizacije u regijama s apsolutnom ruskom većinom, Donjeck i Luhansk, koje ne priznaju vlast u Kijevu.

U Ukrajini zapravo počinje građanski rat koji se pokušava zaustaviti potpisivanjem sporazuma Minsk I i nešto kasnije Minsk II za koje je „Desni sektor“ odmah rekao da te sporazume ne kani poštovati.
I naravno, Ukrajina u proteklih 7 godina nije ni pokušala makar djelomično provesti potpisano.
Naprotiv uporno se uz vanjsku potporu tempera o ulasku Ukrajine u NATO savez iako se zna da takva ideja naprosto „razbjeljuje“ Rusiju koja svoju ljutnju i ne krije, pritom se pozivajući na nesporno obećanje Amera da se NATO neće širiti na istok na bivše članice VU.
Svjedoci smo da to obećanje nije poštovano zato što je dato s figom u džepu.
Tako se dogodilo da se Rusija našla okružena zemljama članicama NATO saveza, što ona doživljava kao prijetnju.
I sad još i Ukrajina …
E neće moći kaže Moskva.

Na liniji razgraničenja između Ukrajine i odmetnutih oblasti pod kontrolom Rusa nema mira, stalno tinjaju sukobi niskog intenziteta. Ukrajinska strana se ne usudi silom vratiti odmetnute pokrajine, koje Rusija neskriveno podupire.

U međuvremenu Ukrajina ostaje bez Krima koji Rusija pripaja.

I vrag bi znao koliko bi dugo takva situacija ni rata ni mira trajala, da nije bilo nasrtljivih pokušaja iz Ukrajine, ali i izvan nje, na ulazak Ukrajine u EU, a onda i NATO savez, što je Rusija opravdano uvijek gledala „prijekim“ pogledom.

I sad odlučila to trajno spriječiti.
Silom oružja.


Oznake: Putin, Ukrjina, Njemačka, Poljska, "Desni sektor", Stepan Bandera, Kijev, Maidan, rusi, Minsk I, Minsk II, Donjeck, Luhansk, EU, nato

27.02.2021., subota

Zasjedanje Sabora HR HB u Hrvatskom saboru

Švicarci iz 17 kantona kojima je njemački materinji jezik na referendumu su odlučili da se ujedine u jedan kanton, a potom se odcijepe od Švicarske i pripoje Njemačkoj, jer oni su zapravo jedini pravi Nijemci, de luxe Nijemci, rekli bismo, pa time zaslužuju i da preuzmu sve poluge vlasti u Njemačkoj. Slično onome kako su to svojedobno učinili Austrijanci i neslavno završili.

Naravno da vas zezam, jer takvo što njemački govorećim Švicarcima ne pada na pamet, niti misle da su nekakvi nad-Nijemci, takvo što im nije padalo na pamet ni onda kad je to možda i bilo izvodivo.
On naime znaju da je jezik kojim govore jedino što imaju zajedničko s Nijemcima, povijest i kulturu ne dijele. Za vjeru ne znam, ali znam da vjera ne obilježava narod.

Ipak, ovo što sam napisao, napisao sam s namjerom da vas upozorim kako oni iz susjedne nam države koji s nama Hrvatima dijele zajednički jezik i ništa više, iako će oni reći „i viru pradidovsku“, samo ta može biti bilo čija, ispadaju nad-Hrvatima i danas praktički drže sve poluge vlasti u Hrvatskoj.
I dok Hrvatska propada, a Hrvati se iseljavaju iz nje, nad-Hrvati iz „Tamnog vilajeta“ se u sve većem broju useljavaju u RH i u njoj ostaju, oni se iz Hrvatske ne iseljavaju.

Na plenarnoj sjednici Hrvatskog sabora 07. 12. 2020. održana je rasprava o prvom godišnjem izvješću o provedbi Deklaracije o položaju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini za 2019. godinu, koje je zastupnicima predstavio hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman.

Ovaj nepotrebni i izuzetno štetni dokument Deklaracija o položaju hrvatskog naroda u BiH donesena je u Hrvatskom saboru 14. prosinca 2018. godine s ciljem „skrbi za sveukupni društveni i politički položaj Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH“.

Dokument je nepotreban i štetan zato jer u svojoj biti negira konstitutivnost BiH katolika-Hrvata čime opravdava vršljanje hrvatskih vlasti u BiH kao najdirektnije miješanje u unutarnje stvari te susjedne države.
Mutave, Tuđmanovim naslijeđem opterećene hrvatske vlasti, kojima je na umu jedino podjela BiH i pripajanje dijelova te države RH, kao da ne znaju da je konstitutivnost nekog naroda pravo iznad kojega većeg prava nema.

U raspravama koje su bile intonirane tako da sam stekao dojam kao da pratim sjednicu Sabora HR HB a ne Hrvatskog sabora, jer su sudionici u raspravama pokazivali zavidno nepoznavanje materije, a nerijetko pribjegavali izricanju neistinitih tvrdnji pa i otvorenih laži, kojima su posebno pribjegavali potomci bivših podanika Mostarskog paše kojih je među zastupnicima Hrvatskog sabora gotovo jedna trećina.

Prateći prenavljanja i prenemaganja zastupnika „ozbiljno zabrinutih“ za sudbinu BiH katolika stekao sam dojam kao da je RH zapravo u nekakvoj kolonijalnoj zavisnosti u odnosu na „nepostojeću“ HR HB.
U toj funkciji je valjda i činjenica da se u zadnjih pet godina na mjestu ministra vanjskih i evropskih poslova uz jednog rasnog ustašu izmijenilo i troje potomaka bivših podanika Mostarskog paše.
Ne bih riječ rekao da se radi o nekakvim ljudima od formata, ali oni to nisu, ovaj sadašnji po meni čak spada u kategoriju ljudi koje Zagorci opisuju kao „zameknjene“.

Samo glup ili nedobronamjeran čovjek će uporno lupetati o RH kao potpisnici Daytonskog sporazuma i tako odgovorne za njegovu provedbu izbjegavajući činjenicu da su RH i RS bile potpisnice Daytonskog sporazuma ali samo u svojstvu svjedoka, a za nadzor i provedbu Sporazuma su zadužene zemlje „Kvinte“ (SAD, UK, Francuska, Njemačka i Italija).

No kako narod kaže da „vrč ide na vodu dok se ne razbije“ tako će i u slučaju BiH status quo trajati sve dok MZ ili „Kvinti“ ne dojadi ponašanje vlasti u Beogradu i Zagrebu koje se prema državi BiH odnose kao prema svojoj koloniji, pa „okrenu ćurak naopako“, „zalegnu na rudo“, noveliraju Daytonski sporazum i promijene ustav BiH, te je uspostave kao unitarnu građansku državu, ništa ne pitajući ni Beograd ni Zagreb.

Osobno mislim da takvo rješenje nije daleko i da se njime izbijaju svi aduti i Beograda i Zagreba, a njihova se potreba da „skrbe i brinu za sveukupni društveni i politički položaj“ Srba i Hrvata u BiH označi bespredmetnom.

Volio bih da se to dogodi što prije.

Oznake: Švicarska, njemčki jezik, Njemačka, Daytonski sporazum, država BiH, Beograd, Zagreb, MZ, "Kvinta", V