07.04.2022., četvrtak

Za sve vas licemjere koji lijete „krokodilske suze“ nad sudbinom Ukrajine On poziva, on proziva, drži „predavanja“, prijeti, “postrojava“ države i narode, bezobzirno tražeći da se opredijele i pristupe „svetom ukrajinskom ratu“ protiv Rusije, pardon Putina, jer ako to ne učine Zelenskij će ih izopćiti iz ljudskog roda, sve u ime ukrajinske demokracije i njenog svetog prava na punopravno članstvo u NATO-u. Nitko da se sjeti upitati tog nesumnjivo vrsnog PR majstora, koji ima pristup svuda od EU parlamenta do Američkog kongresa, kojeg se gotovo bespogovorno sluša, kako to da u toj demokratskoj Ukrajini nema političkih stranaka, nema nezavisnih medija, niti nezavisnih novinara? Pa evo ja ću vam otkriti tajnu zašto nema; zato što je Ukrajina država uređena na nacistički način. I još nešto, u Ukrajini ne možemo govoriti o neonacizmu tamo je u igri izvorni nacizam iz perioda 2. Svjetskog rata, naime vođe i pripadnici ukrajinskih nacističkih milicija, koji su se istakli u pobojima Poljaka i Židova nikad nisu bili procesuirani, diljem Ukrajine brojni trgovi i ulice nose imena nacističkih prvaka među kojima prednjači Stepan Bandera kojemu su podignuti i brojni spomenici. Zelenskij je zavarao mnoge ali mu to nije uspjelo u slučaju američkog kongresmena Madisona Cawthorna, kojem pogled očito nije zamućen sotonizacijom Rusije i njenog predsjednika, koji će bez ikakve zadrške reći da je „Zelenskij bitanga, a ukrajinska vlada beskrajno zla“ uz dodatak „zapamtite što sam vam rekao“. Pred trinaestak godina čekićalo se naveliko o prijemu Ukrajine u punopravno članstvo NATO-a, što su tadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i njemačka kancelarka Angela Merkel svojim rezolutnim protivljenjem spriječili. Angela Merkel se javila pred par dana i rekla da je njeno i Sarkozyjevo ondašnje protivljenje bilo potpuno na mjestu i da ni danas ne misli drugačije. Pa eto i francuski predsjednik Macron i njemački kancelar Scholz imaju koga pitati da im nešto kažu o Ukrajini. Zašto se obojica ponašaju kao da nemaju, je već druga priča. A sad, Buča, Buča, Buča … masakr, masakr, masakr … zločin, zločin, zločin … genocid, genocid, genocid … ori se iz zelenskijfona, a ja ću reći da su taj zločin, ako je uopće počinjen, počinili pripadnici nekog od brojnih ukrajinskih eskadrona „Desnog sektora“, čija je organizacija prije slična ISIL-u nego nacističkim formacijama, jer organizirane vojske takve zločine ne čine, a CA je organizirana vojska. Ako se pitate bili ti odredi pobili svoje Ukrajince, moj odgovor je, da, bi! Dosad su pobili mnoge Ukrajince koje je Zelenskij osudio na smrt proglasivši ih izdajicama. Primjer, koliko se optuživalo Ruse za napad na postrojenja u Černobilu, a pristup postrojenjima u Černobilu zajedno osiguravaju ruski i ukrajinski vojnici. Kad je došlo do prekid dovoda struje u černobilska postrojenja, kvar su bez ikakvog problema otklonili radnici ukrajinske elektroprivrede. Na postrojenje NE Zaporižje nitko nije pucao. Inspektori IAEA imaju slobodan pristup i jednoj i drugoj NE, pa … Za sebe volim reći da "bistrim" politiku još od Korejskog rata, a da politici, povijesti i općenito društvenim temama pristupam na „inženjerski način“, kako je taj moj pristup opisala jedna moja kolegica. A to znači da uvijek postoji uzrok i posljedica, akcija i reakcija koje valja definirati i kloniti se zamjene teza. I u važnim pitanjima ne podlijegati navijačkim strastima. U tom mojem razmatranju, ja si postavljam pitanja koja za vas to nisu ili ih smatrate irelevantnim. Primjerice, NATO pa NATO, a zašto, gdje i kad se izgubila OUN? Ja se pitam, vi očito ne, vama je sve jasno, jel' logično da se Ukrajina, držeći da je na nju izvršena agresija, ne obraća za zaštitu VS OUN nego NATO-u. A ulogu OUN već dugo obezvrjeđuju Ameri, koji su umjesto te organizacije koja i jest osnovana kako bi se po mogućnosti mirnim putem rješavali sporovi među narodima i državama, nameću svoju produženu ruku, NATO, u kojem imaju svu kontrolu, koju radi ruskog prava veta u VS OUN nisu imali. A NATO, oformljen kao obrambeni savez, pandan VU, u blokovski podijeljenom svijetu, umjesto da nakon raspuštanja VU bude i sam raspušten, jača i širi se na bivše članice VU, što Rusija opravdano doživljava kao prijetnju. Nisu Rusi, Ameri su najveće zlo čovječanstva. Kako se lako zaboravlja da je u 2. Svjetskom ratu, rušeći fašizam svim sredstvima, 50 milijuna ljudi položilo svoje živote za svijet bez fašizma, kako bi se danas nacifašističke organizacije prikazivale „demokratskom opozicijom“ ili se čak i njihova vladavina, kao primjerice ona „Desnog sektora“ i „Bojne AZOV“, prerasle u pukovniju, u Ukrajini, prikazivala demokratskom? Nerijetko se pitam jel' danas od svih članica Antifašističke koalicije, sila pobjednica nad fašizmom u 2. Svjetskom ratu, pojave nacifašizma smetaju samo Rusiji i jel' to samo radi 26 milijuna žrtava nacizma u bivšem SSSR-u, među kojima je najviše bilo Rusa? Još se jedino u Rusiji slavi i svečano obilježava 09. 05. Dan pobjede nad fašizmom. Naime stječe se takav dojam ako pažljivo promotrimo tko su poticatelji, sponzori i saveznici svjetskih „demokratizatora“ koji očito bez „demokratizacije“ nepoćudnih ne bi znali živjeti. Pogledajmo si dvije takve „demokratizacije“, jednu uspješnu, onu u Ukrajini 2013./2014. i jednu neuspješnu, onu u Bjelorusiji 2020. Obje su započele poticanjem fašističke desnice od stranih zapadnih obavještajnih službi, posebno njemačke i poljske pod patronatom Amera, na izazivanje nereda koji su u Ukrajini na vlast doveli „Desni sektor“ ali i prerasli u građanski rat, koji je tek sporazumima Minsk I i Minsk II utišan, ali ne i završen. Ako izuzmemo građanski rat, „benefiti“ za Ukrajinu su ogromni; trajno je izgubila Krim, a na istoku su se samoorganizirale i od Kijeva odmetnule dvije oblasti s apsolutnom ruskom većinom; Lugansk i Donjeck, s predstavnicima kojih ukrajinske vlasti nisu htjele čak ni razgovarati. Na linijama razgraničenja se usprkos sporazumima Minsk I i Minsk II nikad nije prestalo pucati, Ukrajina je tamo sve vrijeme držala značajne vojne snage. I kad je trebalo početi primjenjivati odredbe sporazuma Minsk II i mirno riješiti krizu u Ukrajini, umiješao se uncle Joe i zaustavio taj proces, obećavajući Ukrajini članstvo u EU i NATO, što su ukrajinske vlasti usprkos ruskom protivljenju zdušno prihvatile i na kraju dočekale rusku specijalnu vojnu operaciju. Neuspješna „demokratizacija“ u Bjelorusiji 2020. počela je isto kao i ona u Ukrajini 2014. i od istih snaga poticanih masovnih nereda fašistički orijentiranih desničara tobože radi masovnih prijevara na predsjedničkim izborima u glavnom gradu, Minsku, koje se predsjednik Aleksandar Lukašenko nije libio, pa i uz pomoć ruskih službi, suzbiti silom onda kad su mu njegove službe sigurnosti podastrle dovoljno dokaza o tome tko to pokušava njega maknuti i „demokratizirati“ njegovu zemlju. Oba ova pokušaja „demokratizacije“ imala su jedan jedini cilj; Ukrajinu i Bjelorusiju u političkom, ali i svakom drugom smislu što više udaljiti od utjecaja Rusije, dovodeći na njene granice „obrambene“ NATO snage. A onda ova lupetanja o sličnostima događanja u Ukrajini i Hrvatskoj, agresijama ovih i onih ... A sličnosti su u tome da je u jednoj i drugoj državi provedena fašistička kontrarevolucija kojom su na vlast dovedene snage poražene u 2. Svjetskom ratu i da su diskriminirani pripadnici najvećih nacionalnih manjina, u Hrvatskoj Srba, a u Ukrajini Rusa. Diskriminacija je u jednoj i drugoj zemlji vrlo brzo prerasla u državni terorizam U Hrvatskoj je to bilo „stvaranje države“ i DR, a u Ukrajini krajem 2013. i početkom 2014. u neredima na Maidanu, glavnom kijevskom trgu. Nekakve razlike u politici između ukrajinskog "Desnog sektora" i HDZ-a nema. Ukrajina ima Bojnu AZOV, a hrvatska branitelje s naglaskom na HOS. Senilni uncle Joe zaključio je da je došlo vrijeme da se ojačalu Rusiju trajno izbaci iz sedla ignorirajući je i dovodeći NATO na njene granice. Toj igri su bitno trebale pridonijeti dvije spomenute „demokratizirane“ države, Bjelorusija i Ukrajina. Dobro, Bjelorusija je otpala, ali je u igri ostala dobrano nacificirana Ukrajina koja uporno želi u članstvo NATO-a znajući da Rusija, već ionako okružena NATO državama, to ne smije dopustiti jer je i sam njen opstanak doveden u pitanje. Ukrajina ne odustaje i tako sili rusiju na specijalnu vojnu operaciju kako bi se zaštitila, što je i bio američki glavni plan, oni su odlučili isprovocirati sukob i uništiti Rusiju. Zelenski je samo obični američki pijun, lakrdijaš kojem se dopala uloga mačo tipa. Iz ovog sukoba Rusija naprosto mora izaći kao pobjednica da bi uopće preživjela. Ako bi kojim slučajem Rusija bila poražena, mislim da bi to mogao biti, ako ne baš kraj čovječanstva, a ono njegovog dobrog dijela. Zato, uncle Joe, šalji Ukrajincima humanitarnu pomoć i lijekove ili još bolje okončaj rat koji si ionako ti isprovocirao. Oznake: nato, Ukrajina, Stepan Bandera, Volodimir Zelenskij, Madison Cawthorn, buča, Černobil, IAEA, VS OUN, rusi, Ameri, Antifašistička koalicija, demokratizacija, Maidan, Bjelorusija, "Desni sektor", Pukovnija AZOV

- 10:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.02.2022., petak

Danke Deutschland i posebno dzięki Polsko … … s Amerima kao pokretačima svega zla Sad, nakon što je ruski predsjednik Putin odlučio silom „presjeći“ stanje ni rata ni mira u Ukrajini, Ukrajince treba podsjetiti da za nevolju koja ih je snašla iskažu svoje divljenje i punu zahvalnost onima koji su ih u nevolju gurnuli, prvenstveno Njemačkoj i Poljskoj čije su obavještajne službe, potaknute od Amera, početkom 2014. podržale „demokratsku opoziciju“ da organizira nerede na glavnom kijevskom trgu, kad su snajperisti iz redova „demokratske opozicije“ nemilosrdno ubijali jednako prosvjednike kao i pripadnike snaga reda. Proruski predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič spašavajući goli život bježi iz Ukrajine u kojoj je svu vlast prigrabila „demokratska opozicija“ a zapravo „Desni sektor“, ukrajinska nacifašistička organizacija, čiji su korijeni u pronacističkoj miliciji Stepana Bandere iz 2. Svjetskog rata. Ukrajina je kliznula u nesigurnu sadašnjost i još nesigurniju budućnost onda kad je početkom 2014. na glavnom trgu Maidan u Kijevu počeo proces njene „demokratizacije“, a zapravo njenog odvajanja od Rusije. Zanimljivo je da te procese „demokratizacije“, uvijek poticane i pod nadzorom zapadnih obavještajnih službi, u ovom slučaju posebno BND-a uz svesrdnu asistenciju možda i najvećeg evropskog zla, Poljske, počinju snage poražene u 2. Svjetskom ratu, dakle nacifašisti. U Ukrajini je to „Desni sektor“ ili „banderisti“, poklonici vođe nacističkih milicija, Stepana Bandere, koje su se rame uz rame s nacistima u 2, Svjetskom ratu borile protiv CA, istrebljujući Židove i Poljake diljem Ukrajine. Danas slobodno možemo reći da je u Ukrajini one 2014. izvršena fašistička kontrarevolucija. Zanimljivo je da etnički Rusi kojih je 17% u ukupnom stanovništvu Ukrajine nisu do divljanja „Desnog sektora„ na „Maidanu“ niti u jednom trenutku predstavljali bilo kakvu prijetnju Ukrajini, naprotiv bili su njeni lojalni građani. Rusi nisu sudjelovali u neredima usmjerenim protiv predsjednika Janukoviča, radi odvajanja Ukrajine od svojeg prirodnog zaleđa Rusije. A onda dolazi do smjene vlasti, „Desni sektor“ preuzima sve poluge vlasti, koja dekretom zabranjuje upotrebu ruskog jezika u Ukrajini koji kao svoj materinji jezik navodi 17% etničkih Rusa i 30% Ukrajinaca. Rusi naravno ispravno shvaćaju da je taj potez ukrajinskih vlasti uperen protiv njihovih prava i sigurnosti i dolazi do njihove pobune i samoorganizacije u regijama s apsolutnom ruskom većinom, Donjeck i Luhansk, koje ne priznaju vlast u Kijevu. U Ukrajini zapravo počinje građanski rat koji se pokušava zaustaviti potpisivanjem sporazuma Minsk I i nešto kasnije Minsk II za koje je „Desni sektor“ odmah rekao da te sporazume ne kani poštovati. I naravno, Ukrajina u proteklih 7 godina nije ni pokušala makar djelomično provesti potpisano. Naprotiv uporno se uz vanjsku potporu tempera o ulasku Ukrajine u NATO savez iako se zna da takva ideja naprosto „razbjeljuje“ Rusiju koja svoju ljutnju i ne krije, pritom se pozivajući na nesporno obećanje Amera da se NATO neće širiti na istok na bivše članice VU. Svjedoci smo da to obećanje nije poštovano zato što je dato s figom u džepu. Tako se dogodilo da se Rusija našla okružena zemljama članicama NATO saveza, što ona doživljava kao prijetnju. I sad još i Ukrajina … E neće moći kaže Moskva. Na liniji razgraničenja između Ukrajine i odmetnutih oblasti pod kontrolom Rusa nema mira, stalno tinjaju sukobi niskog intenziteta. Ukrajinska strana se ne usudi silom vratiti odmetnute pokrajine, koje Rusija neskriveno podupire. U međuvremenu Ukrajina ostaje bez Krima koji Rusija pripaja. I vrag bi znao koliko bi dugo takva situacija ni rata ni mira trajala, da nije bilo nasrtljivih pokušaja iz Ukrajine, ali i izvan nje, na ulazak Ukrajine u EU, a onda i NATO savez, što je Rusija opravdano uvijek gledala „prijekim“ pogledom. I sad odlučila to trajno spriječiti. Silom oružja. Oznake: Putin, Ukrjina, Njemačka, Poljska, "Desni sektor", Stepan Bandera, Kijev, Maidan, rusi, Minsk I, Minsk II, Donjeck, Luhansk, EU, nato

- 19:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #