07.04.2022., četvrtak

Za sve vas licemjere koji lijete „krokodilske suze“ nad sudbinom Ukrajine On poziva, on proziva, drži „predavanja“, prijeti, “postrojava“ države i narode, bezobzirno tražeći da se opredijele i pristupe „svetom ukrajinskom ratu“ protiv Rusije, pardon Putina, jer ako to ne učine Zelenskij će ih izopćiti iz ljudskog roda, sve u ime ukrajinske demokracije i njenog svetog prava na punopravno članstvo u NATO-u. Nitko da se sjeti upitati tog nesumnjivo vrsnog PR majstora, koji ima pristup svuda od EU parlamenta do Američkog kongresa, kojeg se gotovo bespogovorno sluša, kako to da u toj demokratskoj Ukrajini nema političkih stranaka, nema nezavisnih medija, niti nezavisnih novinara? Pa evo ja ću vam otkriti tajnu zašto nema; zato što je Ukrajina država uređena na nacistički način. I još nešto, u Ukrajini ne možemo govoriti o neonacizmu tamo je u igri izvorni nacizam iz perioda 2. Svjetskog rata, naime vođe i pripadnici ukrajinskih nacističkih milicija, koji su se istakli u pobojima Poljaka i Židova nikad nisu bili procesuirani, diljem Ukrajine brojni trgovi i ulice nose imena nacističkih prvaka među kojima prednjači Stepan Bandera kojemu su podignuti i brojni spomenici. Zelenskij je zavarao mnoge ali mu to nije uspjelo u slučaju američkog kongresmena Madisona Cawthorna, kojem pogled očito nije zamućen sotonizacijom Rusije i njenog predsjednika, koji će bez ikakve zadrške reći da je „Zelenskij bitanga, a ukrajinska vlada beskrajno zla“ uz dodatak „zapamtite što sam vam rekao“. Pred trinaestak godina čekićalo se naveliko o prijemu Ukrajine u punopravno članstvo NATO-a, što su tadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i njemačka kancelarka Angela Merkel svojim rezolutnim protivljenjem spriječili. Angela Merkel se javila pred par dana i rekla da je njeno i Sarkozyjevo ondašnje protivljenje bilo potpuno na mjestu i da ni danas ne misli drugačije. Pa eto i francuski predsjednik Macron i njemački kancelar Scholz imaju koga pitati da im nešto kažu o Ukrajini. Zašto se obojica ponašaju kao da nemaju, je već druga priča. A sad, Buča, Buča, Buča … masakr, masakr, masakr … zločin, zločin, zločin … genocid, genocid, genocid … ori se iz zelenskijfona, a ja ću reći da su taj zločin, ako je uopće počinjen, počinili pripadnici nekog od brojnih ukrajinskih eskadrona „Desnog sektora“, čija je organizacija prije slična ISIL-u nego nacističkim formacijama, jer organizirane vojske takve zločine ne čine, a CA je organizirana vojska. Ako se pitate bili ti odredi pobili svoje Ukrajince, moj odgovor je, da, bi! Dosad su pobili mnoge Ukrajince koje je Zelenskij osudio na smrt proglasivši ih izdajicama. Primjer, koliko se optuživalo Ruse za napad na postrojenja u Černobilu, a pristup postrojenjima u Černobilu zajedno osiguravaju ruski i ukrajinski vojnici. Kad je došlo do prekid dovoda struje u černobilska postrojenja, kvar su bez ikakvog problema otklonili radnici ukrajinske elektroprivrede. Na postrojenje NE Zaporižje nitko nije pucao. Inspektori IAEA imaju slobodan pristup i jednoj i drugoj NE, pa … Za sebe volim reći da "bistrim" politiku još od Korejskog rata, a da politici, povijesti i općenito društvenim temama pristupam na „inženjerski način“, kako je taj moj pristup opisala jedna moja kolegica. A to znači da uvijek postoji uzrok i posljedica, akcija i reakcija koje valja definirati i kloniti se zamjene teza. I u važnim pitanjima ne podlijegati navijačkim strastima. U tom mojem razmatranju, ja si postavljam pitanja koja za vas to nisu ili ih smatrate irelevantnim. Primjerice, NATO pa NATO, a zašto, gdje i kad se izgubila OUN? Ja se pitam, vi očito ne, vama je sve jasno, jel' logično da se Ukrajina, držeći da je na nju izvršena agresija, ne obraća za zaštitu VS OUN nego NATO-u. A ulogu OUN već dugo obezvrjeđuju Ameri, koji su umjesto te organizacije koja i jest osnovana kako bi se po mogućnosti mirnim putem rješavali sporovi među narodima i državama, nameću svoju produženu ruku, NATO, u kojem imaju svu kontrolu, koju radi ruskog prava veta u VS OUN nisu imali. A NATO, oformljen kao obrambeni savez, pandan VU, u blokovski podijeljenom svijetu, umjesto da nakon raspuštanja VU bude i sam raspušten, jača i širi se na bivše članice VU, što Rusija opravdano doživljava kao prijetnju. Nisu Rusi, Ameri su najveće zlo čovječanstva. Kako se lako zaboravlja da je u 2. Svjetskom ratu, rušeći fašizam svim sredstvima, 50 milijuna ljudi položilo svoje živote za svijet bez fašizma, kako bi se danas nacifašističke organizacije prikazivale „demokratskom opozicijom“ ili se čak i njihova vladavina, kao primjerice ona „Desnog sektora“ i „Bojne AZOV“, prerasle u pukovniju, u Ukrajini, prikazivala demokratskom? Nerijetko se pitam jel' danas od svih članica Antifašističke koalicije, sila pobjednica nad fašizmom u 2. Svjetskom ratu, pojave nacifašizma smetaju samo Rusiji i jel' to samo radi 26 milijuna žrtava nacizma u bivšem SSSR-u, među kojima je najviše bilo Rusa? Još se jedino u Rusiji slavi i svečano obilježava 09. 05. Dan pobjede nad fašizmom. Naime stječe se takav dojam ako pažljivo promotrimo tko su poticatelji, sponzori i saveznici svjetskih „demokratizatora“ koji očito bez „demokratizacije“ nepoćudnih ne bi znali živjeti. Pogledajmo si dvije takve „demokratizacije“, jednu uspješnu, onu u Ukrajini 2013./2014. i jednu neuspješnu, onu u Bjelorusiji 2020. Obje su započele poticanjem fašističke desnice od stranih zapadnih obavještajnih službi, posebno njemačke i poljske pod patronatom Amera, na izazivanje nereda koji su u Ukrajini na vlast doveli „Desni sektor“ ali i prerasli u građanski rat, koji je tek sporazumima Minsk I i Minsk II utišan, ali ne i završen. Ako izuzmemo građanski rat, „benefiti“ za Ukrajinu su ogromni; trajno je izgubila Krim, a na istoku su se samoorganizirale i od Kijeva odmetnule dvije oblasti s apsolutnom ruskom većinom; Lugansk i Donjeck, s predstavnicima kojih ukrajinske vlasti nisu htjele čak ni razgovarati. Na linijama razgraničenja se usprkos sporazumima Minsk I i Minsk II nikad nije prestalo pucati, Ukrajina je tamo sve vrijeme držala značajne vojne snage. I kad je trebalo početi primjenjivati odredbe sporazuma Minsk II i mirno riješiti krizu u Ukrajini, umiješao se uncle Joe i zaustavio taj proces, obećavajući Ukrajini članstvo u EU i NATO, što su ukrajinske vlasti usprkos ruskom protivljenju zdušno prihvatile i na kraju dočekale rusku specijalnu vojnu operaciju. Neuspješna „demokratizacija“ u Bjelorusiji 2020. počela je isto kao i ona u Ukrajini 2014. i od istih snaga poticanih masovnih nereda fašistički orijentiranih desničara tobože radi masovnih prijevara na predsjedničkim izborima u glavnom gradu, Minsku, koje se predsjednik Aleksandar Lukašenko nije libio, pa i uz pomoć ruskih službi, suzbiti silom onda kad su mu njegove službe sigurnosti podastrle dovoljno dokaza o tome tko to pokušava njega maknuti i „demokratizirati“ njegovu zemlju. Oba ova pokušaja „demokratizacije“ imala su jedan jedini cilj; Ukrajinu i Bjelorusiju u političkom, ali i svakom drugom smislu što više udaljiti od utjecaja Rusije, dovodeći na njene granice „obrambene“ NATO snage. A onda ova lupetanja o sličnostima događanja u Ukrajini i Hrvatskoj, agresijama ovih i onih ... A sličnosti su u tome da je u jednoj i drugoj državi provedena fašistička kontrarevolucija kojom su na vlast dovedene snage poražene u 2. Svjetskom ratu i da su diskriminirani pripadnici najvećih nacionalnih manjina, u Hrvatskoj Srba, a u Ukrajini Rusa. Diskriminacija je u jednoj i drugoj zemlji vrlo brzo prerasla u državni terorizam U Hrvatskoj je to bilo „stvaranje države“ i DR, a u Ukrajini krajem 2013. i početkom 2014. u neredima na Maidanu, glavnom kijevskom trgu. Nekakve razlike u politici između ukrajinskog "Desnog sektora" i HDZ-a nema. Ukrajina ima Bojnu AZOV, a hrvatska branitelje s naglaskom na HOS. Senilni uncle Joe zaključio je da je došlo vrijeme da se ojačalu Rusiju trajno izbaci iz sedla ignorirajući je i dovodeći NATO na njene granice. Toj igri su bitno trebale pridonijeti dvije spomenute „demokratizirane“ države, Bjelorusija i Ukrajina. Dobro, Bjelorusija je otpala, ali je u igri ostala dobrano nacificirana Ukrajina koja uporno želi u članstvo NATO-a znajući da Rusija, već ionako okružena NATO državama, to ne smije dopustiti jer je i sam njen opstanak doveden u pitanje. Ukrajina ne odustaje i tako sili rusiju na specijalnu vojnu operaciju kako bi se zaštitila, što je i bio američki glavni plan, oni su odlučili isprovocirati sukob i uništiti Rusiju. Zelenski je samo obični američki pijun, lakrdijaš kojem se dopala uloga mačo tipa. Iz ovog sukoba Rusija naprosto mora izaći kao pobjednica da bi uopće preživjela. Ako bi kojim slučajem Rusija bila poražena, mislim da bi to mogao biti, ako ne baš kraj čovječanstva, a ono njegovog dobrog dijela. Zato, uncle Joe, šalji Ukrajincima humanitarnu pomoć i lijekove ili još bolje okončaj rat koji si ionako ti isprovocirao. Oznake: nato, Ukrajina, Stepan Bandera, Volodimir Zelenskij, Madison Cawthorn, buča, Černobil, IAEA, VS OUN, rusi, Ameri, Antifašistička koalicija, demokratizacija, Maidan, Bjelorusija, "Desni sektor", Pukovnija AZOV

- 10:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.08.2021., petak

Ako mogu Plenković i Janša, … … onda mogu i ja meditirati o Afganistanu. Što ja osobno mislim o Plenkoviću i Janši ne smijem napisati, jer je utuživo. Ne ulazeći u razloge zašto su prvo Sovjeti, a potom i Ameri krenuli „uredovati“ po Afganistanu, pa i jedni i drugi otamo neslavno otišli ostavljajući iza sebe veći nered od onog koji je vladao prije njihovog nadobudnog dolaska. Po meni ni jedni ni drugi tamo nisu imali što raditi. „Krali su posao“ prvo Pokretu nesvrstanih, a potom i OUN, pogotovo njenom VS. Osobno mislim da će sada VS OUN morati u vezi Afganistana najozbiljnije „zaleći na rudo“, spriječiti masivna i masovna kršenja osnovnih ljudskih prava ili priznati da je povratak u 17. stoljeće moguć. I da je dobro i poželjno ukinuti sva ljudska i građanska prava ženama, pretvarajući ih u neobrazovane seksualne robinje i strojeve za rađanje? Da je dobro i poželjno javno kažnjavati prijestupnike, a pogotovo „prijestupnike“ bičevanjem, kamenovanjem, sakaćenjem, odsijecanjem nosova, ušiju, prstiju, ruku pa i odsijecanjem glava? Ako je, onda gospodo iz OUN, nemojte poduzimati ništa, pustite talibanima da „rade svoj posao“, jedini koji zaista majstorski rade. Zapitajte se ipak jesu li to uopće ljudi i ima li u svijetu išta slično, dobro, ISIL im je blizu, a sa Svetom Inkvizicijom bi se mogli uspoređivati kad je inventivnost u tehnologiji mučenja u pitanju. Sjećam se kako smo se znali zgražati nad postupcima iranskih pasdarana, a oni su u usporedbi s talibanima tek „zašećerena vodica“. Da ne idem daleko u prošlost 1979. su kao „grlom u jagode“ na krilima Brežnjevljeve doktrine „ograničenog suvereniteta“ u Afganistan upali Sovjeti tobože spašavajući tamošnji komunistički režim. Danas naprosto nevjerojatno zvuči nesporna činjenica da su se Sovjeti upustili u tu avanturu, misleći da znaju sve, a znajući puno premalo ili ne znajući gotovo ništa o afganistanskom društvu. I zato što su znali previše o premalo toga otišli su iz Afganistana „podvijenog repa“. Nemalu ulogu u opstrukciji sovjetskih nastojanja odigrali su Ameri koji na sam spomen riječi koja počinje sa „c“(„k“) obilno pomažu mudžahedine koji su tako silno ojačali, a kao talibani postali leglo svjetskog terorizma. Da talibani su „djeca“ američke paranoje u borbi protiv komunizma. Teroristički napad 11. rujna 2001. koji je na tlu SAD organizirala i izvela teroristička skupina al-Qaeda bio je povod Amerima da pod egidom borbe protiv terorizma sa svojim britanskim saveznicima započnu upravo neslavno završenu vojnu intervenciju u Afganistanu koja će potrajati 20 godina. I Ameri su kao i Sovjeti prije njih mislili da o Afganistanu sve znaju, a i oni su kao i Sovjeti znali previše o premalo toga i zato jednako kardinalno griješili i odlaze i oni „podvijenog repa“ ostavljajući iza sebe nikad jače talibane i nikad veći društveni kaos. Zašto? Pa zato što nisu shvatili da su im stvarni neprijatelji sve vrijeme zapravo bili ideologija i religija, odnosno vjerski vođe, religijska zatucanost i političke i društvene ideje koje pristaju 17. stoljeću, a talibani samo njihova „udarna pesnica“. Naprosto je neshvatljivo da Ameri nisu shvatili da je već i prije ulaska u Afganistan trebalo sklopiti strateški savez s Pakistanom, državom koja se po meni samo deklarativno bori protiv terorizma, bez čije pomoći naprosto nije moguće išta pametno riješiti s Afganistanom i u Afganistanu. Da je pakistanska borba protiv terorizma samo prividna najbolje ilustrira činjenica da je iz Pakistana godinama djelovao Osama bin Laden vodeći otamo al Qaedu, pa i Ameri su ga „neutralizirali“ u Pakistanu. Drugo, trebalo je naći načina da se spriječi izvore novca najvjerojatnije iz Saudijske Arabije da financiraju talibane, koji sve vrijeme, ne radeći ništa i ne privređujući, nemaju baš nikakvih financijskih problema, imaju čak dovoljno novca da nezanemarivim sumama korumpiraju državne dužnosnike, pripadnike komandnog kadra u vojsci i sigurnosnim službama, pa i obične vojnike i policajce same. Taj novac sasvim sigurno nije talibanima dolazio iz Irana, na koji su Ameri bolesno narogušeni, dolazio je otamo gdje postoje ogromna financijska sredstva izvan službene kontrole. Osim Saudijske Arabije ne pada mi nitko drugi na pamet. Treće, danas nitko ne zna da li uopće i u kojoj mjeri Talibane pomažu tri bivše sovjetske republike, danas samostalne države Turkmenistan, Uzbekistan i Tadžikistan, premda nema nekakvih neprijepornih saznanja o tome da bi u tim državama, iako pretežito muslimanskim, tolerirali radikalne islamiste. I na kraju čini mi se da Ameri nisu našli pravi način da uz sebe kao saveznike čvrsto vežu vrlo utjecajne plemenske vođe, a trebali su, a morali su najveći broj njih vezati uz sebe, ako su mislili polučiti ikakav uspjeh. I ne na zadnje valjalo je u okviru afganistanske OS ustrojiti, dobro obučiti i opremiti jedinice sastavljene od žena. Žene i njihova ljudska prava talibani u Afganistanu najviše ugrožavaju, pa im je trebalo pružiti priliku i mogućnost da se same za njih i s puškom u ruci bore i izbore. U 20 godina mogli su u Afganistanu i kampovima američke vojske diljem svijeta osposobiti desetine tisuće dobro obučenih, opremljenih i vođenih vojnikinja. Po potrebi angažirati i iskusne IDF-ove instruktore, ali i kurdske borkinje koje su iskustvo stjecale u borbama protiv ISIL-a u Siriji, gdje su naprosto „raskrojile“ te talibanske jednojajčane blizance. A ne da uz snažni USA – NATO vojni kontingent vjerski vođe, istinski kreatori zla, gotovo nesmetano „štancaju“ sve nove i nove terorizmu tako sklone vjerske fanatike, talibane, koji su se, kad bi im istinski zagustilo, sklanjali u Pakistan, državu koja je puno ozbiljnije morala, mogla i trebala suzbijati to zlo. No bilo je i vremena i načina da se mnoge stvari poslože tako da se spriječi da vrijeme radi u korist talibana, jer kao što se vidi radilo je, pa je i rezultat takav kakav je. Nije se znalo spriječiti, pa će se morati liječiti. Ili neće!? Svjetski vođe djeluju zatečeno, smušeno, nemaju jasnog stava, oni u OUN isto tako „zuje“ k'o muhe bez glave, pa se bojim da će i njihovi zaključci i odluke biti jednako besmisleni. Talibani su prijetvorni, lažu i varaju kako i gdje god stignu, ne poštuju sporazume niti se drže dogovora i datih obećanja, a jedino što razumiju je jezik sile. Činjenica je da će se s njima morati razgovarati jer drže sve poluge vlasti u Afganistanu, ali to ne znači da njihovu vlast treba bezuvjetno međunarodno priznati. Po meni bi prije tih razgovora, uz blokadu pristupa svim svjetskim organizacijama i svim afganistanskim novčanim sredstvima, trebalo hermetički zatvoriti sve granice (Iran je to već učinio). Međunarodno priznanje uvjetovati društvenopolitičkim uređenjem i pravima žena recimo po uzoru na Iran, te potpunim odustajanjem od javnog kažnjavanja prijestupnika i „prijestupnika“ bičevanjem, kamenovanjem, sakaćenjem, odsijecanjem nosova, ušiju, prstiju, ruku pa i odsijecanjem glava. Tako ja, a sad Plenković i Janša! Oznake: Plenković, Jana, afganistan, sovjeti, Ameri, talibani, al qaeda, Pakistan, vjerski vođe, iran

- 09:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #