20.08.2021., petak

Ako mogu Plenković i Janša, … … onda mogu i ja meditirati o Afganistanu. Što ja osobno mislim o Plenkoviću i Janši ne smijem napisati, jer je utuživo. Ne ulazeći u razloge zašto su prvo Sovjeti, a potom i Ameri krenuli „uredovati“ po Afganistanu, pa i jedni i drugi otamo neslavno otišli ostavljajući iza sebe veći nered od onog koji je vladao prije njihovog nadobudnog dolaska. Po meni ni jedni ni drugi tamo nisu imali što raditi. „Krali su posao“ prvo Pokretu nesvrstanih, a potom i OUN, pogotovo njenom VS. Osobno mislim da će sada VS OUN morati u vezi Afganistana najozbiljnije „zaleći na rudo“, spriječiti masivna i masovna kršenja osnovnih ljudskih prava ili priznati da je povratak u 17. stoljeće moguć. I da je dobro i poželjno ukinuti sva ljudska i građanska prava ženama, pretvarajući ih u neobrazovane seksualne robinje i strojeve za rađanje? Da je dobro i poželjno javno kažnjavati prijestupnike, a pogotovo „prijestupnike“ bičevanjem, kamenovanjem, sakaćenjem, odsijecanjem nosova, ušiju, prstiju, ruku pa i odsijecanjem glava? Ako je, onda gospodo iz OUN, nemojte poduzimati ništa, pustite talibanima da „rade svoj posao“, jedini koji zaista majstorski rade. Zapitajte se ipak jesu li to uopće ljudi i ima li u svijetu išta slično, dobro, ISIL im je blizu, a sa Svetom Inkvizicijom bi se mogli uspoređivati kad je inventivnost u tehnologiji mučenja u pitanju. Sjećam se kako smo se znali zgražati nad postupcima iranskih pasdarana, a oni su u usporedbi s talibanima tek „zašećerena vodica“. Da ne idem daleko u prošlost 1979. su kao „grlom u jagode“ na krilima Brežnjevljeve doktrine „ograničenog suvereniteta“ u Afganistan upali Sovjeti tobože spašavajući tamošnji komunistički režim. Danas naprosto nevjerojatno zvuči nesporna činjenica da su se Sovjeti upustili u tu avanturu, misleći da znaju sve, a znajući puno premalo ili ne znajući gotovo ništa o afganistanskom društvu. I zato što su znali previše o premalo toga otišli su iz Afganistana „podvijenog repa“. Nemalu ulogu u opstrukciji sovjetskih nastojanja odigrali su Ameri koji na sam spomen riječi koja počinje sa „c“(„k“) obilno pomažu mudžahedine koji su tako silno ojačali, a kao talibani postali leglo svjetskog terorizma. Da talibani su „djeca“ američke paranoje u borbi protiv komunizma. Teroristički napad 11. rujna 2001. koji je na tlu SAD organizirala i izvela teroristička skupina al-Qaeda bio je povod Amerima da pod egidom borbe protiv terorizma sa svojim britanskim saveznicima započnu upravo neslavno završenu vojnu intervenciju u Afganistanu koja će potrajati 20 godina. I Ameri su kao i Sovjeti prije njih mislili da o Afganistanu sve znaju, a i oni su kao i Sovjeti znali previše o premalo toga i zato jednako kardinalno griješili i odlaze i oni „podvijenog repa“ ostavljajući iza sebe nikad jače talibane i nikad veći društveni kaos. Zašto? Pa zato što nisu shvatili da su im stvarni neprijatelji sve vrijeme zapravo bili ideologija i religija, odnosno vjerski vođe, religijska zatucanost i političke i društvene ideje koje pristaju 17. stoljeću, a talibani samo njihova „udarna pesnica“. Naprosto je neshvatljivo da Ameri nisu shvatili da je već i prije ulaska u Afganistan trebalo sklopiti strateški savez s Pakistanom, državom koja se po meni samo deklarativno bori protiv terorizma, bez čije pomoći naprosto nije moguće išta pametno riješiti s Afganistanom i u Afganistanu. Da je pakistanska borba protiv terorizma samo prividna najbolje ilustrira činjenica da je iz Pakistana godinama djelovao Osama bin Laden vodeći otamo al Qaedu, pa i Ameri su ga „neutralizirali“ u Pakistanu. Drugo, trebalo je naći načina da se spriječi izvore novca najvjerojatnije iz Saudijske Arabije da financiraju talibane, koji sve vrijeme, ne radeći ništa i ne privređujući, nemaju baš nikakvih financijskih problema, imaju čak dovoljno novca da nezanemarivim sumama korumpiraju državne dužnosnike, pripadnike komandnog kadra u vojsci i sigurnosnim službama, pa i obične vojnike i policajce same. Taj novac sasvim sigurno nije talibanima dolazio iz Irana, na koji su Ameri bolesno narogušeni, dolazio je otamo gdje postoje ogromna financijska sredstva izvan službene kontrole. Osim Saudijske Arabije ne pada mi nitko drugi na pamet. Treće, danas nitko ne zna da li uopće i u kojoj mjeri Talibane pomažu tri bivše sovjetske republike, danas samostalne države Turkmenistan, Uzbekistan i Tadžikistan, premda nema nekakvih neprijepornih saznanja o tome da bi u tim državama, iako pretežito muslimanskim, tolerirali radikalne islamiste. I na kraju čini mi se da Ameri nisu našli pravi način da uz sebe kao saveznike čvrsto vežu vrlo utjecajne plemenske vođe, a trebali su, a morali su najveći broj njih vezati uz sebe, ako su mislili polučiti ikakav uspjeh. I ne na zadnje valjalo je u okviru afganistanske OS ustrojiti, dobro obučiti i opremiti jedinice sastavljene od žena. Žene i njihova ljudska prava talibani u Afganistanu najviše ugrožavaju, pa im je trebalo pružiti priliku i mogućnost da se same za njih i s puškom u ruci bore i izbore. U 20 godina mogli su u Afganistanu i kampovima američke vojske diljem svijeta osposobiti desetine tisuće dobro obučenih, opremljenih i vođenih vojnikinja. Po potrebi angažirati i iskusne IDF-ove instruktore, ali i kurdske borkinje koje su iskustvo stjecale u borbama protiv ISIL-a u Siriji, gdje su naprosto „raskrojile“ te talibanske jednojajčane blizance. A ne da uz snažni USA – NATO vojni kontingent vjerski vođe, istinski kreatori zla, gotovo nesmetano „štancaju“ sve nove i nove terorizmu tako sklone vjerske fanatike, talibane, koji su se, kad bi im istinski zagustilo, sklanjali u Pakistan, državu koja je puno ozbiljnije morala, mogla i trebala suzbijati to zlo. No bilo je i vremena i načina da se mnoge stvari poslože tako da se spriječi da vrijeme radi u korist talibana, jer kao što se vidi radilo je, pa je i rezultat takav kakav je. Nije se znalo spriječiti, pa će se morati liječiti. Ili neće!? Svjetski vođe djeluju zatečeno, smušeno, nemaju jasnog stava, oni u OUN isto tako „zuje“ k'o muhe bez glave, pa se bojim da će i njihovi zaključci i odluke biti jednako besmisleni. Talibani su prijetvorni, lažu i varaju kako i gdje god stignu, ne poštuju sporazume niti se drže dogovora i datih obećanja, a jedino što razumiju je jezik sile. Činjenica je da će se s njima morati razgovarati jer drže sve poluge vlasti u Afganistanu, ali to ne znači da njihovu vlast treba bezuvjetno međunarodno priznati. Po meni bi prije tih razgovora, uz blokadu pristupa svim svjetskim organizacijama i svim afganistanskim novčanim sredstvima, trebalo hermetički zatvoriti sve granice (Iran je to već učinio). Međunarodno priznanje uvjetovati društvenopolitičkim uređenjem i pravima žena recimo po uzoru na Iran, te potpunim odustajanjem od javnog kažnjavanja prijestupnika i „prijestupnika“ bičevanjem, kamenovanjem, sakaćenjem, odsijecanjem nosova, ušiju, prstiju, ruku pa i odsijecanjem glava. Tako ja, a sad Plenković i Janša! Oznake: Plenković, Jana, afganistan, sovjeti, Ameri, talibani, al qaeda, Pakistan, vjerski vođe, iran

- 09:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.