07.04.2022., četvrtak

Za sve vas licemjere koji lijete „krokodilske suze“ nad sudbinom Ukrajine On poziva, on proziva, drži „predavanja“, prijeti, “postrojava“ države i narode, bezobzirno tražeći da se opredijele i pristupe „svetom ukrajinskom ratu“ protiv Rusije, pardon Putina, jer ako to ne učine Zelenskij će ih izopćiti iz ljudskog roda, sve u ime ukrajinske demokracije i njenog svetog prava na punopravno članstvo u NATO-u. Nitko da se sjeti upitati tog nesumnjivo vrsnog PR majstora, koji ima pristup svuda od EU parlamenta do Američkog kongresa, kojeg se gotovo bespogovorno sluša, kako to da u toj demokratskoj Ukrajini nema političkih stranaka, nema nezavisnih medija, niti nezavisnih novinara? Pa evo ja ću vam otkriti tajnu zašto nema; zato što je Ukrajina država uređena na nacistički način. I još nešto, u Ukrajini ne možemo govoriti o neonacizmu tamo je u igri izvorni nacizam iz perioda 2. Svjetskog rata, naime vođe i pripadnici ukrajinskih nacističkih milicija, koji su se istakli u pobojima Poljaka i Židova nikad nisu bili procesuirani, diljem Ukrajine brojni trgovi i ulice nose imena nacističkih prvaka među kojima prednjači Stepan Bandera kojemu su podignuti i brojni spomenici. Zelenskij je zavarao mnoge ali mu to nije uspjelo u slučaju američkog kongresmena Madisona Cawthorna, kojem pogled očito nije zamućen sotonizacijom Rusije i njenog predsjednika, koji će bez ikakve zadrške reći da je „Zelenskij bitanga, a ukrajinska vlada beskrajno zla“ uz dodatak „zapamtite što sam vam rekao“. Pred trinaestak godina čekićalo se naveliko o prijemu Ukrajine u punopravno članstvo NATO-a, što su tadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i njemačka kancelarka Angela Merkel svojim rezolutnim protivljenjem spriječili. Angela Merkel se javila pred par dana i rekla da je njeno i Sarkozyjevo ondašnje protivljenje bilo potpuno na mjestu i da ni danas ne misli drugačije. Pa eto i francuski predsjednik Macron i njemački kancelar Scholz imaju koga pitati da im nešto kažu o Ukrajini. Zašto se obojica ponašaju kao da nemaju, je već druga priča. A sad, Buča, Buča, Buča … masakr, masakr, masakr … zločin, zločin, zločin … genocid, genocid, genocid … ori se iz zelenskijfona, a ja ću reći da su taj zločin, ako je uopće počinjen, počinili pripadnici nekog od brojnih ukrajinskih eskadrona „Desnog sektora“, čija je organizacija prije slična ISIL-u nego nacističkim formacijama, jer organizirane vojske takve zločine ne čine, a CA je organizirana vojska. Ako se pitate bili ti odredi pobili svoje Ukrajince, moj odgovor je, da, bi! Dosad su pobili mnoge Ukrajince koje je Zelenskij osudio na smrt proglasivši ih izdajicama. Primjer, koliko se optuživalo Ruse za napad na postrojenja u Černobilu, a pristup postrojenjima u Černobilu zajedno osiguravaju ruski i ukrajinski vojnici. Kad je došlo do prekid dovoda struje u černobilska postrojenja, kvar su bez ikakvog problema otklonili radnici ukrajinske elektroprivrede. Na postrojenje NE Zaporižje nitko nije pucao. Inspektori IAEA imaju slobodan pristup i jednoj i drugoj NE, pa … Za sebe volim reći da "bistrim" politiku još od Korejskog rata, a da politici, povijesti i općenito društvenim temama pristupam na „inženjerski način“, kako je taj moj pristup opisala jedna moja kolegica. A to znači da uvijek postoji uzrok i posljedica, akcija i reakcija koje valja definirati i kloniti se zamjene teza. I u važnim pitanjima ne podlijegati navijačkim strastima. U tom mojem razmatranju, ja si postavljam pitanja koja za vas to nisu ili ih smatrate irelevantnim. Primjerice, NATO pa NATO, a zašto, gdje i kad se izgubila OUN? Ja se pitam, vi očito ne, vama je sve jasno, jel' logično da se Ukrajina, držeći da je na nju izvršena agresija, ne obraća za zaštitu VS OUN nego NATO-u. A ulogu OUN već dugo obezvrjeđuju Ameri, koji su umjesto te organizacije koja i jest osnovana kako bi se po mogućnosti mirnim putem rješavali sporovi među narodima i državama, nameću svoju produženu ruku, NATO, u kojem imaju svu kontrolu, koju radi ruskog prava veta u VS OUN nisu imali. A NATO, oformljen kao obrambeni savez, pandan VU, u blokovski podijeljenom svijetu, umjesto da nakon raspuštanja VU bude i sam raspušten, jača i širi se na bivše članice VU, što Rusija opravdano doživljava kao prijetnju. Nisu Rusi, Ameri su najveće zlo čovječanstva. Kako se lako zaboravlja da je u 2. Svjetskom ratu, rušeći fašizam svim sredstvima, 50 milijuna ljudi položilo svoje živote za svijet bez fašizma, kako bi se danas nacifašističke organizacije prikazivale „demokratskom opozicijom“ ili se čak i njihova vladavina, kao primjerice ona „Desnog sektora“ i „Bojne AZOV“, prerasle u pukovniju, u Ukrajini, prikazivala demokratskom? Nerijetko se pitam jel' danas od svih članica Antifašističke koalicije, sila pobjednica nad fašizmom u 2. Svjetskom ratu, pojave nacifašizma smetaju samo Rusiji i jel' to samo radi 26 milijuna žrtava nacizma u bivšem SSSR-u, među kojima je najviše bilo Rusa? Još se jedino u Rusiji slavi i svečano obilježava 09. 05. Dan pobjede nad fašizmom. Naime stječe se takav dojam ako pažljivo promotrimo tko su poticatelji, sponzori i saveznici svjetskih „demokratizatora“ koji očito bez „demokratizacije“ nepoćudnih ne bi znali živjeti. Pogledajmo si dvije takve „demokratizacije“, jednu uspješnu, onu u Ukrajini 2013./2014. i jednu neuspješnu, onu u Bjelorusiji 2020. Obje su započele poticanjem fašističke desnice od stranih zapadnih obavještajnih službi, posebno njemačke i poljske pod patronatom Amera, na izazivanje nereda koji su u Ukrajini na vlast doveli „Desni sektor“ ali i prerasli u građanski rat, koji je tek sporazumima Minsk I i Minsk II utišan, ali ne i završen. Ako izuzmemo građanski rat, „benefiti“ za Ukrajinu su ogromni; trajno je izgubila Krim, a na istoku su se samoorganizirale i od Kijeva odmetnule dvije oblasti s apsolutnom ruskom većinom; Lugansk i Donjeck, s predstavnicima kojih ukrajinske vlasti nisu htjele čak ni razgovarati. Na linijama razgraničenja se usprkos sporazumima Minsk I i Minsk II nikad nije prestalo pucati, Ukrajina je tamo sve vrijeme držala značajne vojne snage. I kad je trebalo početi primjenjivati odredbe sporazuma Minsk II i mirno riješiti krizu u Ukrajini, umiješao se uncle Joe i zaustavio taj proces, obećavajući Ukrajini članstvo u EU i NATO, što su ukrajinske vlasti usprkos ruskom protivljenju zdušno prihvatile i na kraju dočekale rusku specijalnu vojnu operaciju. Neuspješna „demokratizacija“ u Bjelorusiji 2020. počela je isto kao i ona u Ukrajini 2014. i od istih snaga poticanih masovnih nereda fašistički orijentiranih desničara tobože radi masovnih prijevara na predsjedničkim izborima u glavnom gradu, Minsku, koje se predsjednik Aleksandar Lukašenko nije libio, pa i uz pomoć ruskih službi, suzbiti silom onda kad su mu njegove službe sigurnosti podastrle dovoljno dokaza o tome tko to pokušava njega maknuti i „demokratizirati“ njegovu zemlju. Oba ova pokušaja „demokratizacije“ imala su jedan jedini cilj; Ukrajinu i Bjelorusiju u političkom, ali i svakom drugom smislu što više udaljiti od utjecaja Rusije, dovodeći na njene granice „obrambene“ NATO snage. A onda ova lupetanja o sličnostima događanja u Ukrajini i Hrvatskoj, agresijama ovih i onih ... A sličnosti su u tome da je u jednoj i drugoj državi provedena fašistička kontrarevolucija kojom su na vlast dovedene snage poražene u 2. Svjetskom ratu i da su diskriminirani pripadnici najvećih nacionalnih manjina, u Hrvatskoj Srba, a u Ukrajini Rusa. Diskriminacija je u jednoj i drugoj zemlji vrlo brzo prerasla u državni terorizam U Hrvatskoj je to bilo „stvaranje države“ i DR, a u Ukrajini krajem 2013. i početkom 2014. u neredima na Maidanu, glavnom kijevskom trgu. Nekakve razlike u politici između ukrajinskog "Desnog sektora" i HDZ-a nema. Ukrajina ima Bojnu AZOV, a hrvatska branitelje s naglaskom na HOS. Senilni uncle Joe zaključio je da je došlo vrijeme da se ojačalu Rusiju trajno izbaci iz sedla ignorirajući je i dovodeći NATO na njene granice. Toj igri su bitno trebale pridonijeti dvije spomenute „demokratizirane“ države, Bjelorusija i Ukrajina. Dobro, Bjelorusija je otpala, ali je u igri ostala dobrano nacificirana Ukrajina koja uporno želi u članstvo NATO-a znajući da Rusija, već ionako okružena NATO državama, to ne smije dopustiti jer je i sam njen opstanak doveden u pitanje. Ukrajina ne odustaje i tako sili rusiju na specijalnu vojnu operaciju kako bi se zaštitila, što je i bio američki glavni plan, oni su odlučili isprovocirati sukob i uništiti Rusiju. Zelenski je samo obični američki pijun, lakrdijaš kojem se dopala uloga mačo tipa. Iz ovog sukoba Rusija naprosto mora izaći kao pobjednica da bi uopće preživjela. Ako bi kojim slučajem Rusija bila poražena, mislim da bi to mogao biti, ako ne baš kraj čovječanstva, a ono njegovog dobrog dijela. Zato, uncle Joe, šalji Ukrajincima humanitarnu pomoć i lijekove ili još bolje okončaj rat koji si ionako ti isprovocirao. Oznake: nato, Ukrajina, Stepan Bandera, Volodimir Zelenskij, Madison Cawthorn, buča, Černobil, IAEA, VS OUN, rusi, Ameri, Antifašistička koalicija, demokratizacija, Maidan, Bjelorusija, "Desni sektor", Pukovnija AZOV

- 10:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.09.2020., subota

„Domoljubi“, nije Katarina Peović, Haaški sud je! Kad je zastupnica RF Katarina Peović u sabornici izrekla da se radi navoda iz obrazloženja pravomoćne presude Prizivnog vijeća Haaškog suda HR HB šestorki ona ne može složiti da Vojno sveučilište nosi ime „Franjo Tuđman“, na nju se bijesno okomilo sve što u sabornici „domoljubno“ diše. Da u Hrvatskom saboru baš i nije uputno govoriti istinu, osjetila je Katarina ubrzo, jer zamislite samo, usudila se ponoviti ono što je Prizivno vijeće Haaškog suda navelo u obrazloženju osuđujuće presude šestorici prvaka HR HB, navodeći Tuđmana, Šuška i Bobetka kao dio UZP-a, kojem su osuđeni „udarali tercu“. A da mi ne biste docirali upućujem vas na 333. sjednicu VS OUN održanu 3. veljače 1994. godine: „Vijeće sigurnosti strogo osuđuje Republiku Hrvatsku zbog ozbiljnih neprijateljskih djela protiv članice Ujedinjenih naroda, što predstavlja kršenje međunarodnog prava, Povelje Ujedinjenih naroda i bitnih odluka Vijeća sigurnosti, a posebno Rezolucije 752 (1992.), u kojoj je Vijeće zahtijevalo hitan prekid svih oblika uplitanja i puno poštivanje teritorijalnog integriteta Republike Bosne i Hercegovine.“ „Domoljubi“, pitam vas jel' to Republika Hrvatska radila što je radila u BiH, a to što je tamo radila bilo je zlo, bez znanja ili možda čak i protiv volje Franje Tuđmana? „Domoljubi“, vi ste zaista osebujan svijet, nije li vam primjerice baš ni malo čudno, da vi Josipa Broza Tita kao jedinog hrvatskog političara kojeg svijet prepoznaje, poznaje i priznaje mu veličinu smatrate zločincem, a Franju Tuđmana, kojeg svijet prezire i kojeg je samo smrt spasila da ne bude osuđen kao ratni zločinac držite velikanom. No vi očito nemate problema da rat za teritorije i provedbu etničkog čišćenja prozovete Domovinskim ratom i udarite mu pečat veličanstvenosti. I dok svijet priznaje pobjedu izvojevanu u NOR-u kao najveću pobjedu u hrvatskoj povijesti, pobjedu, koja je dovela do uspostave FDH/NRH/ SRH kao nacionalne države hrvatskog naroda, nositelja izvornog suvereniteta, vi kao najveću pobjedu slavite VRO „Oluja“, koju svijet, ne samo radi izvedbe nego i radi nedvojbeno počinjenih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, drži kao ratnu operaciju koja „smrdi do neba“. Ali vi ste Svijetu toliko nadmoćni da znate da oni nit' što znaju, niti o čemu pojma imaju, nego vas tek mrze samo zato što ste Hrvati. Nestalo Svijetu pametnijeg posla! One pak iz hrvatskih redova, koji se poput Katarine Peović drznu propitivati povijesna zbivanja, nazivati stvari pravim imenom, pa i kritički progovarati o “veličanstvenom DR“, „stvaranju države“ i nečasnom ponašanju ključnih protagonista s hrvatske strane, a posebno Franje Tuđmana, ćete proglašavati onima koji nisu htjeli Hrvatsku i smještati ih u Užice, iako oni možda samo ne žele ni vas ni Hrvatsku kakvom ste je vi „stvorili“ ili bolje rečeno u što ste je vi pretvorili. Vi ste, ne velikosrbi i ne đavao i sotona, prosperitetnu državu i mjesto ugodno za život, jer to je Hrvatska kao nacionalna država hrvatskog naroda i u sastavu SFRJ bila, pretvorili u bogalja od države nesposobnog za život, državu iz koje Hrvati bježe glavom bez obzira. Ne odlaze oni u svijet tražeći posao, da bi se poslije vratili, oni danas odlaze da se nikad više ne vrate, bar većina njih. Iz Hrvatske se radi vas i vašeg „domoljublja“ i „stvaralaštva“ u proteklih četvrt stoljeća iselilo oko milijun hrvatskih Hrvata, „pripuzi izbosne“ se ne iseljavaju, njima su se u Hrvatskoj sva nebeska vrata otvorila. A puno prije osuđujuće presude izrečene šestorici bivših prvaka HR HB je nekadašnja glasnogovornica Haaškog suda, Florence Hartman u svojoj memoarskoj knjizi napisala, a glavna tužiteljica ICTY, Carla del Ponte, javno potvrdila, da je za Franju Tuđmana Tužiteljstvo Haaškog suda pripremalo optužnicu kojom bi ga se teretilo za počinjenje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Po meni i više nego osnovano. Samo ih je Franjo Tuđman preduhitrio pridruživši se blaženom Alojziju Stepincu, stavio se pod njegovu zaštitu i tako postao nedostupan Haškim tužiteljima. To je možda jedno od „čuda“ koja bismo mogli pripisati blaženom Alojziju. Tako je Franjo Tuđman vješto izbjegao „prestižni“ status ratnog zločinca koji mu je bio nadohvat ruke, jednako kao i njegovom adlatusu Slobodanu Miloševiću, kojeg je obišao sveti Sava i privolio ga da i prije završetka suđenja ode s njim tamo kamo se za vazda ide. Radi svega navedenog vi mene podsjećate na onu priču o vozaču koji na autocesti vozi u suprotnom smjeru, ali drži da svi oni koji mu voze ususret i bjesomučno trube zapravo voze u suprotnom smjeru. Jedino on vozi u pravom smjeru. Samo, „domoljubi“, vi već 30 godina vodite narod i zemlju u smjeru za koji jedino vi znate da je pravi, svi drugi znaju da je pogrešan i krivi. Neki posebno “domoljubljem“ obuzeti zastupnici su, kao da se natječu u maloumlju, tražili kažnjavanje Katarine Peović radi izrečene istine, drugi ispriku urbi et orbi za izrečeno, a treći da se za izrečeno ispriča sinu Franje Tuđmana, saborskom zastupniku Miroslavu Tuđmanu. Zanima me hoće li možda tražiti i ispriku Haaškog suda, čije presude oni ne priznaju, jer da priznaju, ne bi komemorirali osuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku. Da za takvo što nije istekao rok ja bih im savjetovao da izdvoje još nekoliko desetaka milijuna kuna i daju ih fiškalu Luki Mišetiću, koji će reći da MKSJ nije proglasio Tuđmana krivim, kao da je Tuđman bio optužen i kao da se njemu sudilo, da pokrene reviziju procesa radi pobijanja presude HR HB šestorci koju hrvatske vlasti ionako ne priznaju. O da, hrvatske vlasti su imale takvu namjeru, ali im je netko pametan rekao koliko bi to bilo besmisleno, koliko skupo i kontraproduktivno, jer je krivnja optužene šestorke potpuno i izvan svake razumne sumnje dokazana. Oznake: domoljubi, Katarina Peović, Haaški sud, šestorka iz HR HB, Franjo Tuđman, UZP, VS OUN, domovinski rat, VRO Oluja, Luka Mišetić

- 18:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.