28.07.2018., subota

Nevjerna žena Što, zar si rugala tad se kad si mi: "Ljubim te!" rekla? Što, zar si i to lagala bijednice, a čemu sve to? Prevarom više si sebi no meni sramote stekla, Mjesto da dobiješ ljubav dajem ti oproštaj. Eto! Otvoren on je, iskren, k'o što i ljubavi sila, Ne treba zbog mene na srcu tuga da ti sjeda. Ono što ljubljah u tebi tvoja opojnost je bila, Ono što ljubljah u tebi to se zaboravit' ne da! Ti nisi nikada bila, ni kad si najviše dala, Nego instrument skromni pobjednom mojem luku, U tvom je šupljem drvu duša mi pjevati znala Sve moje; polet i muku. Svjetiljci sjaj je tvojoj svjetlo dalo tek moje I k'o što nekoć u Kaani slavni gost učini, tako U čisto pretvorih vino ništavilo duše tvoje I to je svečanost bila kojoj se divio svatko. Ako je pjema divna, zasluga nije to tvoja. Mogu je reći svijetu, a ti mu neznana osta I dok ti blistavim sjajem gozba još zasja moja, Vjernosti dosta je bilo, ljubavi bilo je dosta. Sad odoh! I ti stazu ostavi našu! Diskretni neka ti prašci bore na čelu kriju, Svršila gozba je sjajna, kad ja sam ispio čašu, Ako još ostade vina, sluge nek dalje piju! (Louis Buillet)

- 14:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.