Što, zar si rugala tad se kad si mi: "Ljubim te!" rekla?
Što, zar si i to lagala bijednice, a čemu sve to?
Prevarom više si sebi no meni sramote stekla,
Mjesto da dobiješ ljubav dajem ti oproštaj. Eto!
Otvoren on je, iskren, k'o što i ljubavi sila,
Ne treba zbog mene na srcu tuga da ti sjeda.
Ono što ljubljah u tebi tvoja opojnost je bila,
Ono što ljubljah u tebi to se zaboravit' ne da!
Ti nisi nikada bila, ni kad si najviše dala,
Nego instrument skromni pobjednom mojem luku,
U tvom je šupljem drvu duša mi pjevati znala
Sve moje; polet i muku.
Svjetiljci sjaj je tvojoj svjetlo dalo tek moje
I k'o što nekoć u Kaani slavni gost učini, tako
U čisto pretvorih vino ništavilo duše tvoje
I to je svečanost bila kojoj se divio svatko.
Ako je pjema divna, zasluga nije to tvoja.
Mogu je reći svijetu, a ti mu neznana osta
I dok ti blistavim sjajem gozba još zasja moja,
Vjernosti dosta je bilo, ljubavi bilo je dosta.
Sad odoh! I ti stazu ostavi našu!
Diskretni neka ti prašci bore na čelu kriju,
Svršila gozba je sjajna, kad ja sam ispio čašu,
Ako još ostade vina, sluge nek dalje piju!
(Louis Buillet)
Post je objavljen 28.07.2018. u 14:44 sati.