Rušenje svijeta
Ulicama pustim plazim
Poput gluhe kuje,
Pokušavam rastjerati
U glavi oluje.
Koliko sam u mislima
Silno je ljubio,
Koliko je puta tako
Nježno obljubio!?
Sve, baš sve, je bilo
U životu mome,
Tek njoj podređeno
I više nikome.
U mom srcu mjesta
Tek je za nju bilo,
Bez nje sve je pusto,
Bezlično, sivilo.
Izdala me, napustila
A u srcu mi i duši
Silnu pustoš ostavila,
Čitav svijet se ruši.
|