Kršćanska braćo i sestre,
u ono vrijeme, Gradić Lumezzane kod Brescie na putu prema Milanu, sve prepuno industrijskih pogona ...
Surađivali smo s jednom tamošnjom firmom pa se i putovalo tamo s vremena na vrijeme.
Sjećam se da nas je prilikom prvog posjeta početkom 70-ih vlasnik firme odveo na ručak u jedan prekrasni restoran, „Da Ugo“, uređen u stilu starog Rima, zidovi oslikani motivima lukulovskih gozbi i natpisima duhovitog sadržaja.
Meni je u oči upao natpis koji mi se činio besmislen, iznad naslikanih vitica vinove loze, grožđa, amfora s vinom i veselih Rimljana, kočio se natpis: „Eviva la foca e che Baccho noi benedoca!“, ali dobro, rekoh sebi, ni tvoj talijanski nije baš bogzna što.
Zapitah domaćina da mi kaže što taj natpis znači, a čovjek mi reče da to ni njemu ništa ne znači.
Došao je konobar i nakon što smo naručili zapitam njega, a on mi reče da će pitati vlasnika restorana.
I zaista pojavi se vlasnik restorana i kaže da mu je konobar rekao da se zanimam za jedan natpis na zidu, a ja rekoh da druge natpise razumijem ali da mi ovaj baš ne izgleda smisleno. Jedino znam da je Baccho (Bako, Bakus) bog vina.
Ma da, kaže vlasnik, taj natpis, ovakav kakav je, nema smisla, ali ako bismo zamijenili dva „o“ sa dva “i“, imao bi smisla. Itekako!
Dakle ono „Eviva la foca e che Baccho noi benedoca!“, treba zapravo čitati kao „Eviva la fica e che Baccho noi benedica!“, pa zaista ima smisla, ali pristojni ljudi, je li, ne koriste javno izraze poput „fica“.
A kad ovaj vaš skromni vremešni župnik čuje izraz „fica“ ili samo pomisli na njegovo značenje, odmah mu na pamet padne jedna naša župljanka, koju neću imenovati, ali svi je znate.
Amen!
Idite u miru!
Post je objavljen 28.07.2018. u 12:48 sati.