Neusporediva *******,
Ta naša heroina,
Uz sve vrline svoje
Ipak i mana ima.
Njezina narav, tako,
Posebna je priča,
Ponekad se ponaša
K'o "crna udovica".
Tako vodite ljubav,
I sve izgleda divno,
Kad li ona poludi
I izdere se gnjevno:
"Što mi to radiš nakazo?
Gubi se idiotu!
Da mi nisi prišao blizu,
Nikad više u životu!"
Tebi je "rampa" pala,
Ne možeš doći k sebi,
Ona te divlje udara
I pljuje svuda po tebi.
Odlazi prema tušu,
Ti čuješ je malo zatim:
"Nemoj da te tu nađem,
Kad se u sobu vratim!"
A tebi prolaze dani,
Svoj bol utapaš u piću,
Iznenada osvane ona
Popodne u kafiću.
Prilazi ti uz smješak,
Svojim korakom znanim:
"Gdje se sakrivaš, mišu,
Znaš, svuda te tražim?"
Grli te, ljubi strasno,
Čvrsto uz tebe privija,
I nježno te milujući
Bezazleno čavrlja.
Gricka ti resicu ušnu,
I tiho šapćući veli:
"Hajde, kupimo piće,
Pa onda idemo k meni!"
Kao paraliziran stojiš,
I ne znaš što bi kaz'o,
Samo tiho propentaš:
"Dobro, idemo onda, mazo!"
A onda opet piće i ljubav,
Jednostavno divota,
Dok opet ne uslijedi
Izgon iz njezinog života.
Post je objavljen 28.07.2018. u 09:31 sati.