Razumijem da mladima odraslim u okolini zatucanih klerika i primitivnih drkadžija koji su protiv masturbacije nije jednostavno zamisliti da je još prije nepuna tri desetljeća postojala u Europi, i to ne u tkz. slobodnom svijetu, gdje je golo bilo prirodno i gdje su do tekstilnih plaža, jer brinulo se i za tu manjinu, vodili putokazi, da se, posebno stranci ne bi doveli u neugodnost susreta s golim oblinama. U toj državi su vladali nesloboda i staljinistički sustav i zato je propala. |
Evo malo prije se vratismo doma, ostavismo feštu uz logorsku vatru na Rječini, koja se tek počela zahuktavati. |
|
Zanimljivo, dosađujem se uglavnom na akcijskim dogovorima, u subotu eto počinje uzgred nova akcija skupljanja potpisa, preko vikenda odgovaram za štand kod glavne tržnice, odnosno kazališta, tko želi pomoći, dobrodošao je, dakle nema kod mene ni onog nekog nekadašnjeg uzbuđenja pred akcije, ali zato mi banalnosti svakodnevice uvijek pobuđuju pozornost. Npr. indiskretno se s distance nepozvan pridružiti očito zanimljivom ispijanju prve jutarnje kave, okušati mogućnosti zooma, tko to u daljini u potkrovlju uživa na zraku, nejasno kroz objektiv razaznajem samo da se radi o ženskoj osobi, već tradicionalno umjesto molitve fotkam jelo, zanimljivo, Jin jako voli papaline i gušt mi ih je naručiti iako meni ne spadaju u prvih deset jela, dakle otkako je revolucija očito odgođena prepuštam se ljepoti sitnica. |
Da mi je netko rekao da ću provesti odmor u Opatiji i to u hotelu što je bio pojam pojmova za moje roditelje, rekla bi da je lud, veli. Nismo uzeli ni pun pansion jer si možemo priuštiti eksperimentiranje s navodnim specijalitetima, nastavlja. Ipak će se vratiti drugu godinu prije nego što mala krene u školu jer muž nikako nije uspio svladati njemački i nije se samoostvario, manje zarađuje, a oni ipak potiču iz Bosne ponosne. |
Sve povezano s imenom neglavnog američkog grada ima veliku prođu na tržištu, zaluđeni su uglavnom oni koji su vjerojatno shvatili da u svom jadnom kratkom životu nemaju šansu tamo primirisati. Nadoknađuje se to coca colom i hamburgerima, ajd da u nečem budemo blizu američkom snu. Na maturalcu kroz Poljsku sam primjetio da učenička elita u kasne sate konzumira Vodku i Jack D., iako je npr, Teachers skoro dvostruko jeftiniji. Puši se marlboro, to je još stvar prestiža. |
"U ovoj najstrašnijoj od svih država imate samo izbor između crvenih i crnih svinja...Što kažete, hoće li crvene dobiti sljedeće izbore? Pa one uopće nemaju karakter, a crne su sve redom budaletine..." |
Oni što fotografiraju po ulici znaju što su smetači. Kao i u životu jednostavno ti samouvjereni i važni nepozvani ulete u kadar. |
Proslavio razred što sam im bio ratni razrednik dvadeset godina mature, nakon toliko godina legao iza tri nakon veličanstvenog dočeka uvijek zabrinutog Jina, jedna ipak od situiranih i zbrinutih generacija, raspad države je slijedio tek nakon što se formirala. Imali smo i relativno urbanu glazbu uživo što je rijetkost na ovakvim feštama, bilo je svega, od Idola, do Brkova i Sarsa, Ekipa je čak imala zanimljive životne priče, svjetonazorski različite, od onih privrženih na koje sam još kao razrednik nažalost uticao, tad se još razgovaralo s učenicima, do ovih uspjelijih koji su se snašli u životu. Svejedno mi je zanimljivo da sam imao dojam kad smo razgovarali o uspjelim karijerama iz našeg razreda ipak nekako kod žena profesionalno na ljestvici više stajao kirurg od običnih liječnika, profesionalnih vatrogasnih šefova, američkih vojnih časnika te ekipe s platforme, mislim da su novije generacije jednostavnije i proračunatije "Money über alles"! |
kreće akcija |
Slatko spašava stvari, dokle, ne znam. Idemo u još jednu akciju, sad kad su nas mediji uvjerili da ne valja, krećemo spašavati izravnu demokraciju. Neki misle da ljudska glupost nije zadana i da se stvari mogu mijenjati promjenom okolnosti, gledam original golotinju Woodstocka po prvi put, dokumentarac, necenzuriran, neiskasapljen, divno je kako su pokvareni ljudi svih ovih godina brinuli da se djeca ne pokvare. |
Barem pedesetak zanimljivijih faca smo taj dan sreli i atraktivnijih i zračećih i dominantnih i ekstravagantnijih i samopouzdanijih i rođenih umjetnika i svjetskih putnika i... |
"Venecija je mala, možeš si dopustiti da se izgubiš, a da nikad ne izađeš iz nje. U najgorem slučaju ćeš uvijek završiti na nekom rubu, na nekoj obali uz vodu, pred lagunom... |
Stigoh noćas s puta iza ponoći, eto, okolnosti mi razbile ritam svakodnevnog objavljivanja. Šezdesetak je fotki, podijelit ću ih na tri posta, o bienallu, o Veneciji tragom Tiziana Scarpe i možda jednoj teti koju sam često sretao i isfotkao. |
Ne vrijedi se previše nadmudrivati s cvijećem, zadnja će biti njegova, pa i ako iz čista mira odluči uvenuti, ovo nije moja izmišljotina, čuh u prolazu na sajmu cvijeća. Rijeka je potpuno sajmovita, na Korzu su Talijani s sirevima koji izuzetno mirišu, mortadelama i pršutima astronomskih cijena, nisam ni fotkao. Sutra putujem u Veneciju, pa sam radije žurio doma psihički se pripremiti preletivši kultnu Scarpinu knjigu "Venecija je riba". Ne puštaju me baš na miru, iskrsli su presica i sastanak u ponedjeljak, ja nenadano opet isturen, obavještenja ljudi o promjenama termina, umjesto da se mirno prepuštam Reisefieberu za sutra u zoru. |
Društvo se izuzetno razvija u zacrtanom smjeru. Forsira se u skladu s mentalnim sklopom pobjedničke političke klase mutavost. Shvatili su da je u predpolitičkim društvima jedino važno platiti PR ekipu, mutavce staviti na strateške pozicije, odgajati nove, ukloniti odgojitelje koji se ne mogu prilagoditi novog razvoja, sve ostalo su suvišni troškovi, i to su napravili. |
Istina i meni ponekad nedostaje nježnosti i suptilnosti u pisanju, no nesporazumi kao ovaj jučer me ipak zbunjuju. Pokušat ću napraviti paralelu, nakon što eto nacrtam da mi je Hrgović u prvoj ligi suvremene hrvatske književnosti, ja naime i jedan veći dio romana Heinricha Bölla "Brižljiva opsada" smatram strašno dosadnim i čak sam par stranica samo preletio pogledom, iako mi je vjerojatno H.B. najjači prozaik uopće, pa nije on supermen da stalno stvara besprijekorna djela poput "Gledišta jednog klauna". |
Razmišljam jutros o ljudima, o krivo potegnutim argumentima, o nadmudrivanjima koja su nama s ponešto iskustva providna i dosadna te napokon uzimam knjigu naše bivše blogerice Manistre iliti Maje Hrgović, izvrsnog i izvanserijskog naslova "Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo". S Majom imam problem kao i s drugim piscima koje sam omirisao u živo i nisu me ostavili ravnodušnim, kako ne povezivati lik s glavnom junakinjom. Bilo je to neko elitno blogersko druženje u Rijeci, neki blogeri su nedugo nakon tog susreta objavili i knjige, smrdilo je i na marketinšku promišljenost, meni je sve bilo nekako odbojno, i odbio sam prijedlog blogerice j-zlo da i ja nešto čitam s bloga. Prilijepio sam se uz jedinu osobu koja mi je tad izgledala ne samo podnošljivo nego super blogericu heroine iliti poni iliti echoe iliti...,pjesnikinju Sandru Obradović. Rekla mi je da će sudjelovati i Manistra, da je baš dobra, ja sam nešto uzvratio u stilu da joj je dosadan blog. Ipak kad smo se upoznali očarala me prirodnošću i osmijehom, ni riječi kritike više da bih rekao. |
Dobro primjećuju neke čitateljke bloga, sve češće su na fotkama palačinke, doduše na različite načine, često je i banana u igri, takav je sustav. nabrojimo par nebitnih stvari, zašto bi ona koja najbolje radi kolače radila kolače, zašto bi oni koji vole kolače dobili kolače ako su i palačinke bolje od kolača na susjednim mjestima. Nije bitno da itko bude zadovoljan, dovoljno je da je svjestan da mu može biti i gore. |
Bio ipak na Otoku. Ne raduje me više, prevelika gustoća stanovanja u gradu, sve doseljenici sa svojim navikama, nisam baš previše socijaliziran, a i zima je ostavila traga, stan se raspada. |
Nedavno sam na jednom sastanku iz zadnjih redova dobacio na vijest o odlasku lokalnog moćnika u mirovinu :"Ode i vječni R.!" Predsjedavajući mi je s nelagodom odgovorio:"Tako će jednom netko i za tebe dobaciti, odlazi i vječni NF!" |
I dogodi se to, jednostavno se precijeniš i jbga. Istovremeno ti i crkne mobitel. Voda potrošena, cijeli dan ste u pokretu, otkriće je bio neki spomenik palim borcima s ljubaznim psima u okolici, negdje pola sata bi bilo potrebno do željenog kafića u ovakvom stanju, stan je daleko, nedostižan. Ošišani Jin se ispružio u prašini s bradom na rijetkoj travi. Snimam nebodere, što ću, svako malo se pali neko svjetlo. Svejedno smo bezbrižni, nije još vrijeme za nevrijeme. Svim tim zatvorenim ljudima nije lakše nego nama. |
U Berlinu danas završava najveća europska konferencija o internetu i društvu trodnevna "re:publika". Pratim jer mi se tamošnja ekipa muva oko tih događanja, mlada frendica bivša piratica Julia Schramm je prvog dana imala i predavanje, izdržala je usprkos išijasu koji ju je napao, uživo sam preko društvenih mreža pratio reviju njenih bolova. Kod nas u Rijeci je neslavno prošao pokušaj festivala istog imena bez dvotočke, naravno puklo je zbog enormnih troškova, na Balkanu posrednici moraju zaraditi više nego obično. Ja sam Juliu i ekipu mogao dovesti jeftinije nego što su dovedeni drugi gosti, no nije u tome smisao ovakvih događanja kod nas. |
Preumoran, dan se odužio, materijala ima barem za tri posta. Ipak objavljujem samo jutrošnje fotke šetnje od tržnice do trga iz naslova, jer post treba imati naslov, na kojem sam čekao bus. |
Sustav mjerljivosti u javnim službama idealan je za diktaturu prosječnih i uništavanje kreativaca. Medicinske sestre, liječnici i profesori ispunjavaju radno vrijeme brinući se za zadovoljenje podataka koji su potrebni kontrolorima sustava za analize kojima će opravdati svoje postojanje. Zanimljivo, neke od tih zaposlenih u famoznih agencijama sam poznavao u mladosti, nisu uopće djelovali bezlični i opasno zatupljeni, dapače. |
I ja sam poznat kao kritičar riječkih vlasti, prije mi nije bilo jasno jel to namjerno rade negativnu selekciju među mlađim kadrovima, kad su i moji poznanici počeli upadati u te nepromjenjive strukture shvatio sam da itekako i tu ima sistema. |
Ne da mi se pisati, a nije mi se baš dalo ni fotkati iako se to ne vidi iz priloženog. Vidim da nitko ne reagira na definitivno neprijateljsko preuzimanje INE u Urinju. Što otprilike napisa moja berlinska frendica, revolucija je neuredna, kasni i potpuno konfuzna čak u jednoj Njemačkoj. Vozaju nas na svakom koraku, al dok god si možemo priuštiti vlastita vikend vozanja dobro je. Izgleda da političke elite ne misle prestati huškati šovinističke svinje, strahota kako su bijedni i dosadni hrvatski portali, evo izgleda da skače i jedno rukovodeće govno s druge strane granice, prepucavalo bi se, lako mi je za njih, bljak navijači. Zijev, laku noć! |
Zanimljiva su subotnja jutra iza praznika, nema baš ljudi, kiši, Jin i ja, magla se spušta, ipak još uvijek ne prijeti da će nas progutati. Pas u susjedstvu oslijepio u devetoj godini, gazdarica mi priča, ne da joj ga se uspavati, još ima živahnosti u njemu, gledam je tupo, ne govorim ništa ali mislim, zašto bi ga uspavala, no ne pada mi na pamet ikog išta uvjeravati, jadnici me ionako dolaze glave. |
Eto jučer sam konačno našao vremena pogledati izložbu u čast obljetnice oslobođenja Rijeke, danas ću pratiti preko twittera kako moja ekipa radno prosvjeduje u Berlinu, a mi ćemo vjerojatno donositi odluke kako sunce sija, spremnik goriva (prvo sam napisao govora) je pun, cigarete i piće spremno. |
< | svibanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |