I dogodi se to, jednostavno se precijeniš i jbga. Istovremeno ti i crkne mobitel. Voda potrošena, cijeli dan ste u pokretu, otkriće je bio neki spomenik palim borcima s ljubaznim psima u okolici, negdje pola sata bi bilo potrebno do željenog kafića u ovakvom stanju, stan je daleko, nedostižan. Ošišani Jin se ispružio u prašini s bradom na rijetkoj travi. Snimam nebodere, što ću, svako malo se pali neko svjetlo. Svejedno smo bezbrižni, nije još vrijeme za nevrijeme. Svim tim zatvorenim ljudima nije lakše nego nama.