Zanimljivo, dosađujem se uglavnom na akcijskim dogovorima, u subotu eto počinje uzgred nova akcija skupljanja potpisa, preko vikenda odgovaram za štand kod glavne tržnice, odnosno kazališta, tko želi pomoći, dobrodošao je, dakle nema kod mene ni onog nekog nekadašnjeg uzbuđenja pred akcije, ali zato mi banalnosti svakodnevice uvijek pobuđuju pozornost. Npr. indiskretno se s distance nepozvan pridružiti očito zanimljivom ispijanju prve jutarnje kave, okušati mogućnosti zooma, tko to u daljini u potkrovlju uživa na zraku, nejasno kroz objektiv razaznajem samo da se radi o ženskoj osobi, već tradicionalno umjesto molitve fotkam jelo, zanimljivo, Jin jako voli papaline i gušt mi ih je naručiti iako meni ne spadaju u prvih deset jela, dakle otkako je revolucija očito odgođena prepuštam se ljepoti sitnica.
Jučer me još jedna sitnica razveselila, mi u Rijeci imamo dućan koji svi zovu ana partizana i tu ima onog čega drugdje nema. Meni se najdraža torbica raspada, a i nedavno se poplavljena sva isflekala, ušao sam s Jinom i pitao, imaju li slučajno zakrpe za odjeću, naravno imaju, samo ja nisam baš imao strpljenja tražiti, po 19 kuna. Na povratku pješice doma vidim u izlogu reklamu "pranje i glačanje muških košulja 10 kuna", ulazim, žena ne razumije kak mislim speglati zakrpu, ja velim, pa vlažna krpa i to, smije se, pa mi imamo monstrum parne pegle, ne treba vlažna krpa i evo. Ak bude kako tako držalo imam hrpu odličnih levisica sa sitnim poderotinama sa strane koje zbog toga ne nosim.
Snalaženja hrvatska svakodnevna...