Nachtfresser

Razmišljam jutros o ljudima, o krivo potegnutim argumentima, o nadmudrivanjima koja su nama s ponešto iskustva providna i dosadna te napokon uzimam knjigu naše bivše blogerice Manistre iliti Maje Hrgović, izvrsnog i izvanserijskog naslova "Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo". S Majom imam problem kao i s drugim piscima koje sam omirisao u živo i nisu me ostavili ravnodušnim, kako ne povezivati lik s glavnom junakinjom. Bilo je to neko elitno blogersko druženje u Rijeci, neki blogeri su nedugo nakon tog susreta objavili i knjige, smrdilo je i na marketinšku promišljenost, meni je sve bilo nekako odbojno, i odbio sam prijedlog blogerice j-zlo da i ja nešto čitam s bloga. Prilijepio sam se uz jedinu osobu koja mi je tad izgledala ne samo podnošljivo nego super blogericu heroine iliti poni iliti echoe iliti...,pjesnikinju Sandru Obradović. Rekla mi je da će sudjelovati i Manistra, da je baš dobra, ja sam nešto uzvratio u stilu da joj je dosadan blog. Ipak kad smo se upoznali očarala me prirodnošću i osmijehom, ni riječi kritike više da bih rekao.
E sad, što reći o pročitanom. Uzmite čitati, najzanimljiviji je prvi dio, poslije možete i prestati. Super priča o jednoj frizerci, za deset, bez greške ju je vodila. Zatim malo manje zanimljivo ali vrijedno čitanja o spašavanju pasa. Onda polako postaje dosadna simbolikom kidanja nogu insekata i sličnim forama, no svejedno sam došao skoro do kraja, odnosno preskočio sam desetak stranica da bih pročitao kraj očekujući poantu, opet jedna rečenica što mi je izmamila osmijeh o "vođenju ljubavi ili što je to već bilo" i to je to. Sve u svemu izvrsno, očekujem znatno manje od suvremene hrvatske literature, nećemo valjda loviti standarde Bukowskog, a i Majetić je već daleko od zanimljivosti svog Čangija.
A naslov posta, ak se dobro sjećam iz teksta u pitanju su bile čimpanze, sve teže u današnje vrijeme razlikujem majmune, navodno jedine životinje koje se prepoznaju u ogledalu.