utorak, 19.05.2015.

Luđakinja poput mene

Barem pedesetak zanimljivijih faca smo taj dan sreli i atraktivnijih i zračećih i dominantnih i ekstravagantnijih i samopouzdanijih i rođenih umjetnika i svjetskih putnika i...
Aparat i ruke su me izdale kod jedne, naizgled ni po čemu posebne, kosooke cure. Žena osjeća prostor i nisam je mogao ni približno normalno fotkati osim zadnje fotke iz daljine. U desetak minuta promatranja sam na njenom licu vidio sve emocije, prepoznao sebe prije tridesetak godina, osjećaj bespoštednog prezira, razrogačene oči pune oduševljenja, kisela faca, čemu to, a cijelo vrijeme je bila potpuno u izložbi, s vremena na vrijeme darovavši malo pozornosti frendici koja je očito oduševljena s njom. Lice kao zid, tijelo poput zidnih novina, no teško će je skoro tko pročitati, pa ni ja s najbistrijim fotićem do sad nisam uspio.
p.s.
Eto, gotov s Venecijom, ovo danas je bilo malo viška, al jbga, blog je moj :P
11:26 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.