Nachtfresser

Jebeš politiku, guštao sam danas u druženju s ljudima legendama riječke underground scene koji su došli pružiti potporu potpisom mladoj stranci ničim to ne uvjetujući. Znakovito, imali smo problema, svi imaju putovnice al za ove izbore su nužne osobne iskaznice, tako da nisu uspjeli potpisati svi koji su htjeli, rekao sam za jednog gospodina, pa poznajete ga, sam po sebi kulturna institucija, da, al pravila su ista za sve.

Zabluda da možemo kontrolirati, razumjeti i planirati život. Oko pet je Jin počeo cviliti. Uzeo sam ga na krevet pregledati, počela sezona krpelja, i maziti, neobično miran, sve dopušta i liže me iz zahvalnosti, jako sumnjivo. Stavljam ga na pelenu, on je ignorira i smješta se kod izlaznih vrata uz čudne zvukove. Ništa, vani smo prije šest, Mercator kao uvijek osvjetljen, raskoš civilizacije agregata.
Nije obavio veliku nuždu, nije to bilo u pitanju. A što je ? S ad mirno spava, a ja se nemam kome požalit nego blogu. Potpuno drukčije isplaniran dan sinoć.
Uzgred se sjetih, jučer kad sam pomislio kako se sve rutinski odvija nađem na portalu o eksploziji plina u centru Praga s dosta ozlijeđenih, sjećate se, tamo sam bio u gostima kod prijatelja redatelja...

Odredili smo nositeljicu za lokalne izbore, ostaje javni poziv tko želi pomoći ili biti na listi (u javnosti će se pojavit samo ime nositeljice odnosno za grad Zagreb vjerojatno nositelja), još postoji mogućnost kandidiranja u još nekim mjestima, možete se s kontakt brojem javiti na moj mail da ne kompliciramo, ja se ovaj put ne natječem, samo podrška, blog promičba i logistika, ideje, ne pojedinci
p.s.
nachtfresser@gmail.com

Znam tu klinku, bokte kak je život brzo prošao. Par rakijica, eventualno nešto seksa, par ideala i razočarenja i to je to. I par berlinskih ljeta skoro zaboravih, zadnje vrijeme volim reći za jedinog starijeg kolegu u stranci da je prošao skoro cijeli svijet, ja skoro cijeli Berlin, ne znam tko je više, najnovija utjeha.
A doručci, stalne varijante sličnog dok si možemo priuštiti, do promjene koju ćemo onda nastaviti vrtiti...

Na Islandu pirati još nemaju službenu potvrdu očekivanog današnjeg ulaska u parlament, u Berlinu dvije prve s liste domaćice sastanka kandidata za parlament, jednu pratim od početaka na twitteru, apsolutno drugo i drukčije lice politike, uostalom i vidi se, kod nas je još uvijek previše odijela u igri . Dame i gospodo Cornelia i Miriam, "moja" je ona što više vuče na vanzemaljku

Planirao sam danas kad dođem doma servirati post o Jeleni Jovanović, još jednoj svjetskoj piratskoj šefici koja to više nije, al me zatekao jako malen broj blogoposjeta, pa eto, po običaju sam i danas fotkao hranu i život, joker dupe-hrana, onako usput. Možda se u međuvremenu poskypamo il se što stalno prijeti JJ ukaže u Rijeci
Zanimljivo, rijetko za intervencije vatrogasaca imam osjećaj drame, ono da se baš dimi i praši ko u filmovima. I ne razumijem kad netko kaže ova ti je ružna, kad fotkam, pa jebote, ko bi si to smio uzimati za pravo meni objašnjavati što je lijepo, što je umjetnost već da, al koga briga za umjetnost.

Gubim motivaciju za pokret u kojem su članovi u stalnoj međusobnoj borbi. Obećavaju širenje na svoju zemlju i ne ostvare. Samo iz prkosa izazivaju ljude koji nešto poduzimaju. Vrijeđaju se ljudi koji troše vrijeme i novac za pokret i forsira konstantno nepovjerenje.
Ta žena stalno govori povišenim tonom, ne ide to tako, što ti misliš, meni izgleda da to ne može biti produktivno. Učinila je puno za piratski pokret u svojoj Rusiji, tamo ti vlasti mrtve hladne priopće da se stranka ne može nazvati piratskom jer je to negativan pojam i točka. Psihijatrija, a ona je među zaslužnima što to nije bila definitivna točka.
Mislio sam po svim pričama da je užasno naporno muškobanjasto čudovište, a ona može stati uz naše piratkinje i po ljepoti. Svejedno nitko nije žalio kad je otišla.
Lola Voronina, ruska piratica, živi u Pragu, bivša kopredsjedavajuća u krovnoj svjetskoj piratskoj organizaciji PPI.

Umak koji čini jelo posebnijim. Dobio sam jučer SMS da se doma kuha nešto posebno, miris me dočekao još u portunu, a i Jin je bio nemiran u kuhinji.
Imao sam jučer razgovor o zagrebačkim kolegama blogerima koji će možda biti na listi za skupštinu, poantirao sam da kao i kod stvaralaca postoje blogeri koji pišu za povijest i mi koji rintamo svaki dan, za mogućnost izbora nitko nije zakinut. Što pokojni Sarajlić jednom otprilike reče, a ja tad mladac svjedočih, ako me jednom povijest (istorija) otkrije, bujrum !

Iritira me trava koja buja, puna je krpelja, nitko ne zna raspored šišanja, a ne možemo si samopomoći. Svakodnevno sam u srazu s ljudskim nametnicima, ali jedino me za Jina strah trenutno, za sedam dana je konačno dobio termin za trimanje koji je slobodan, a odgovara i nama skrbnicima.
U kapitalizmu mi je drag sustav dostave hrane, pogotovo od kad je u igri i vrhunski šiš, kombinacija sočnosti ćevapa i ljutine života, nešto razmišljam i o nezdravosti hrane koja svima paše, bečki naprimjer, život usmjeren kontra užitaka.
E zašto je to tako, ostaje jedna od tajni.

Lijepo vrijeme izbacuje zanimljive modne detalje, šetnje su automatski veselije. Ručak odličan, i Jin obožava njoke, nevjerojatno, navečer ovaj put ne tako veseo piratski utorak...

U svjetskom piratskom pokretu koji proživljava izvana prouzročenu krizu nakon zadnje svjetske konferencije prije par dana ništa neće više biti isto. Strategija udara na pokret postaje prozirna, a obilato ju potpomažu ne samo ubačeni elementi nego i naivci unutar stranaka. Pokušat ću to u par postova zorno demonstrirati, krećem s tehnikom izazivanja površnog pogleda na stvari, a skrivanja bitnog.

Linija za kampus, skoro sve sama studentarija, jedini bus u kojem se gotovo redovito od strane vozača kontroliraju putnici, odlično procjenjuju da ne treba vjerovati akademskoj mladeži. Meni usput do moje destinacije ponedjeljkom ujutro u deset. Nećete vjerovati, više volim sedmice pune smrdljivih ljudi, al mi se ovaj iako rijetko vozi najčešče nacrta najomraženijim radnim danom. Ne volim usprkos fotkanju jer mi se diže želudac od racionalnih mudrolija koje obično dočujem. Da podnosim išta na glavi sigurno ne bih skidao slušalice s ušiju.
U školi vidjeh i snimih samo djelove parola, dobre opservacije same po sebi, štogod još uz to stajalo.

Jučer sam igrao šah u Kraljevici , danas rano putujem u Karlobag cijeli dan, amaterski klubovi štede na trošku hotelskog smještaja. Pogledajte zanimljiv natpis na ulazu u tamošnji dvorac, tamo su bili smješteni ljudi oboljeli od škrljevske bolesti. Radoznao kakav jesam odmah sam se raspitao kod znalca, škrljevska bolest je sifilis, bila je epidemija koja se navodno širila više zaraženom odjećom nego bludom, al su bolest u puku zvali i bludobolja.
Igrao sam konačnicu dva pješaka protiv dva pješaka, školski primjer remija i završilo je na kraju s remijem. Ja sam šetao, dolazio samo odigrati potez dok je protivnik oprezno razmišljao. Kolega me u prolazu pitao, tko to fitilji ili tko zeza i zašto, nasmijao sam se. Protivnik mi je prije izmjene figura odbio remi, a ja imam duboki poriv kažnjavati taštine, posebno kad ja baš na nitijedan način ne mogu više izgubiti. Šahisti znaju što to znači, patirao sam ga.
Taštobolja
P.s.
Cura na slici zove se Lora Kukić, igra za Krk i pobjeđuje muškarčine.

Po jednoj od definicija fotografija je zaustavljanjem trenutka jedan vid lovljenja smrti. U okolici Vareša, mjestanca u Bosni kroz koji, kako pjesnik veli, teče željezna rijeka, živio je kultni fotograf koji je snimio osobu u trenutku udara groma i njeno nestajanje tren poslije. Pokojni Sema, kojeg su uzgred rečeno za zadnjeg rata masakrirale "naše" hrvatske snage režući mu uši, i ja smo jednu noć proveli pijući kod tog fotografa, stan sam upamtio po ogromnoj zbirci sve od reda loših ploča, čiju buku su ublažavale zanimljive priče (čovjek je prošao dosta svijeta) i alkohol. Čovjek je bio nesretan jer je vidio da me ništa od te muzike "srednje linije" kako kaže ne dotiče, te oduševljen kad sam ga pitao ono više reda radi ima li "nona" od Tereze Kesovije. Prekinuli smo sve diskusije protiv moje volje jer je on pol sata tražio dok nije napokon našao tu ploču. Moj nonić je usput rečeno poginuo s motorom u svojim poznim sedamdesetim godinama.
U središtu zanimanja javnosti je jutros objavljena fotografija snimljena neposredno prije aktualne bostonske tragedije, u njemu je uhvaćen trenutak u kojem budući atentator zadovoljno gleda ispred sebe i dijete koje bulji u neku točku, ni ne sluteći da će nakon par trenutaka biti mrtvo. Fotografija je loša, mnogo lošija nego što ja uopće želim da moje fotografije izgledaju, a želim što bi Štulić rekao sirovi zvuk raštimanih gitara, pa je neću objaviti, imate je na portalima, moj je blog pa nastavljam s egotripanjem.
Prekidam priču, bloger Pero u šaci zna za moju slabost da slijed misli i putanju vodilju nikad ne dovodim do kraja, napomenom da mi je pas jučer bio toliko nevjerojatno dobar da sam bio ozbiljno zabrinut za njega. On inače uglavnom nije vezan i ulicu uvijek prelazi preko pješačkog prelaza, ne mogu ga naučiti da prije pogleda lijevo pa desno, a i s lijeve i s desne strane često jure luđaci koji ga ne bi ni primjetili.
p.s.
Sve greške na fotografijama su za one koji me ne poznaju počinjene u eksplicitnoj namjeri živciranja školovane javnosti

Sunce je zasjalo i puno njih, neovisno muško ili žensko, se ohrabrilo i počelo pokazivati jaja. Izašli su iz zimskih mišjih rupa i sad groteskno reklamiraju svoju plodnost. Grizu po onima koje već pomalo počinje iritirati to vječno vraćanje jadnog.
Na Korzu dvije cure s gitarama odlično reklamiraju Zelenu čistku. S njima iza leđa i ja bih imao šanse na izborima.
Marin prosvjeduje s transparentom, po prvi put ne razumijem o čemu se radi, a ne stignem pitati. Umjesto da ležerno pratim vijesti s portala, po cijeli dan na fejsu tjeram od sebe virtualne komarce oba spola.
Samo da Jina ne dohvati koja krpelj, već je više pasa iz susjedstva popušilo.

S pokojnim frendom profesorom Padavićem bila je prava avantura i zadovoljstvo barem dva put tjedno voziti se iz Opatije u Rijeku i obrnuto, tada sam radio u tamošnjim ugostiteljskim školama i odjelu za neprežaljene inokorespodente. Imao je stari renoić, auto mu je stalno nešto štekao, on bi izlazio i na licu mjesta popravljao, izuzetno rijetko se obraćao automehaničarima. Predavao je fiziku, a eto doživio je moje zadirkivanje, pokušao je samoubojstvo bacanjem sa zgrade, a završio na balkonu dva kata niže, i u izračunu te putanje je pogriješio.
Bio je svjestan da ga je vrijeme pregazilo, pojavili su se jako skupi šareni satovi koji su se, kad se pokvare, mogli samo bacati. Njega je sve to iritiralo, ja sam bilježio, sjećam se zapažanja, da svakog dana kad odlazim na posao primjećujem sve više smeća, generalizacija koja ne može biti potpuno točna ,ali...
Uvijek mi je bila simpatična ekipa izlizanih traperica, namjerno razdrapanih na pojedinim mjestima, maštovito smišljenih zakrpi. Sad se i to serijski prodaje i jako je skupo.

I samo promatram svijet začuđen stalno realnošću svagdanjom...

Sad je optužena da je 4000 eura koje je potrošila kao pomoć useljenicima u kampu usred Berlina bilo od sumnjivog donatora. Naravno Berlin je malo različit od ostatka europske žabokrečine pa joj stižu twittovi podrške raznih osoba koji počinju : "Priznajem, neugodno mi je s tim izaći u javnost, ja sam anonimni donator.". Politički birokrat iz vlastite stranke kaže da ipak postoji pravilo da treba čuti obje strane na što ona odgovara : jebite se s obje strane ! Fotkaju je je uspjenjenu, ona komentira, jao, opet moram bojati kosu.
Uživati u erosu neuškopljenih, što drugo, pisao sam o tome sinoć na fejsu, zanimljiva diskusija se razvila, ovdje bi podržao jednu tezu : to nije look, to je stav.

Ma dosta politike, cure s glavom na šanku, to mi je nedostajalo, he, al to treba umijeti potajice snimiti, čim je nešto atraktivnije svi nehotice okreću glave ka objektivu
p.s.
"Story" su mi ponudili widget koji probno stavljam lijevo, jel to možda znači da postajem poznat

Ovaj put sam zarad političke kampanje za dan danas (uzgred izađite na izbore ) ekskluzivu prepustio drugima. Naime igrom slučaja stavljao sam letke za brisače auta u riječkoj luci neposredno nakon što se legendarni brod usidrio. Uznemirio sam posadu jer su shvatili da sam ja neki komunalni redar po letcima uplatnicama za kazne.
Usput sam slušao njihov prvi razgovor sa slučajnom prolaznicom i sticao dojmove iz prve ruke o organizaciji kojoj sam nekad želio pripadati ali sam shvatio da sam fizički preslab za njihove često ekstremne akcije. Ovdje mi se slika zaokružila, tri nabildana momka i jedna simpatična mada ozbiljna aktivistica koju nisam uspio snimiti su bili na palubi.
Razgovorom su me podsjetili na frenda koji je vjerojatno opet negdje vani jer ga ne viđam, riječku anarhističnu legendu Vučka, zadnji put kad smo se našli na piću on je bio na proputovanju iz Barcelone gdje je tad živio u Grčku, misija mu je ko i ovima bila promjena svijeta. Iz razgovora koji sam čuo postoji bitna razlika, on je i uvijek je bio slobodan, on mi je npr. otvorio oči za probleme transrodnih osoba, ovi aktivisti nemaju nikakva izravna direktnodemokratska prava odlučivanja o akcijama u koje kreću i destinacijama ka kojima idu.
Ipak svaka im čast, oni su u vaše ime spriječili katastrofalnu tragediju s kitovima, vi sad mislite, ma to ludilo bi samo od sebe stalo, neće samo, oni se sad na vašem prostoru, jedan od ovo četvero je onako usput crnac, bore za za vaše more, jer vi znate da se tu ništa ne može učiniti, pa niti ćete uplatiti neku donaciju za ove koji se bore za savjest niti ćete izaći na izbore pokušavajući detektirati tko možda iskreno pokušava promijeniti ovo sranje od sustava.
p.s.
Zadnja slika je eto hommage pjesničkom djelu preminulog Ratka Bubnja...

Lijep završetak kampanje ma što ja mislio o njoj. Osobni stožer predvođen drugaricom i psom je briljirao. Zadovoljan sam, poklopilo se puno lijepih stvari i stvari za razmišljanje. Nakon našeg Alexxla moj sad već programski post Naivac u politici komentirao je i velikan hrvatske književnosti Alojz Majetić, uz njegovog Čangija sam sazrijevao. Kod blogera neočekivano velika podrška, hvala svima, čak je i uredništvo imalo najavu na početku kampanje. U kampanji ovdje smo napravili ono što smo s obzirom na okolnosti mogli napraviti, pa i nešto malo više. Kompliment je i da vukovarska blogerica spominje prijatelje kandidate na izborima Borkovića i mene. Nijedna stranka nije imala toliku međunarodnu podršku poput Piratske, predsjednica nam je i primljena u europskom parlamentu. Osobno imam i podršku raje iz gimnazijskih dana. Mi smo svoje napravili sad više nije do nas.

Zamislite jedan portal se interesirao za životopise svih kandidata na nedjeljnim izborima za europski parlament. Ja sam par podataka o sebi za desetak minuta nabacio na kompjutor, prvo što mi je palo na pamet nakon kraćeg razmišljanja i to eto sad neke nepoznate osobe to procjenjuju kao moj život, stranica je jako dobro posjećena. Neka bude tako, svjedočim da je sve napisano istina. Preletio sam malo i po ostalim biografijama, po zanimljivosti su one s moje liste svakako dosta iznad prosjeka, za Miroslava mi prijateljica koja ga zna veli da je prošao skoro cijeli svijet, ja sam skoro cijeli Berlin, tko zna što tu znači više
Ne znam odakle su iskopali moju fotografiju na koju mi je prva asocijacija ono čuveno od Dušana Radovića :"Nemojte pričati svojoj deci koliko ste se mučili dok ste sve ovo stekli, jer po vama se vidi da ste se mučili, a po onom što ste stekli ne vidi zašto."
Nema veze, i to sam ja, u životopisu ne stoji da je Dušan Radović hvalio moju mladalačku poeziju, tražene su samo bitne stvari. Pa pogledajte ako vam se da :
Zivotopis kandidata 4 liste 22
Imam dosta primjedbi na kampanju sebe i svoje stranke, svejedno je smatram kvalitetnijom od ostalih, a najviše me oduševila solidarnost i spremnost za pomoć pirata iz Belgije,Švedske, Češke, Srbije, Austrije, Njemačke, Bosne i Hercegovine, Slovenije..., to nijedna politička opcija nije imala i to spada u najveće vrijednosti. Blogerskoj zajednici sam isto zahvalan, a i odustao sam od objavljivanja poruka osobne podrške. Završimo post s prevedenim videom potpore austrijskih kolega :

Najveći broj trgovačkih centara smješten je na Kukuljanovu u okolici Rijeke. Plan je bio preplavit brisače letcima i usput malo komunikacije s potencijalnim glasačima. Imali smo i Sonja i ja par zanimljivih diskusija, Sonja npr. s bivšim austrijskim diplomatom koji sad živi u Istri, oboje smo pridobili nekoliko glasačica, s njima je nekako bolje išlo nego s muškima, ja sam imao i zanimljivu sociološku diskusiju s teoretski jako potkovanim likom, neću duljiti, ipak će izaći na izbore i glasovati za nas iako je ljevičar, ha,ha, uzgred nakon jučerašnje diskusije na fejsu piratske stranke oko ćirilice, meni sasvim neočekivano je mailom obećan glas iz braniteljske populacije, ma ipak skuže ljudi stvar ako se odluče uprljati blatom balkanske politike i malo razmisliti.
Jin je šarmirao jedan stariji par i jednu konobaricu tako da imamo i glasove skupina od kojih ih baš i nismo očekivali.

Ja sam je upamtio kao curu koja se izrazito umješno odijeva, ali i po autoportretima se vidi da drži do svog lika i djela.

U ranu zoru obavijesni razgovor na policiji kao u dobra stara vremena, zatim odlazak na izložbu autoportreta riječke umjetnice poznate na ovom blogu po umijeću oblačenja prije negdje godinu dana. Premoren u jeku kampanje završavam dan bez politike.

I Austrijanci nas ohrabruju :



Inače s fotićem sam danas napravio modni kroničarski predah od kampanje.

Jučer opet na terenu, cijeli vikend dakle, usporavam kampanju dok se moj najvjerniji savjetnik ne oporavi.

Jučer smo u sklopu kampanje obišli Krk i to ne cijeli Krk, od Omišlja do istoimenog grada, dosta nam bilo, nas dvoje i pas. Lijepili plakate i pričali s ljudima. Imate na fotki Sonju kako razgovara sa ženom čija dva sina rade u Diokiju, svako jutro idu s marendom od kuće na posao, odraditi svoje za plaću koju neće dobiti, kaže ona, sva sreća da barem nisu oženjeni. Teško je ljudima slušati da im nećeš odmah riješiti problem nego da ćeš iskreno raditi na promjeni sustava, meni barem vjeruju da sam iskren i atipičan političar jer i nisam baš neki govornik. čitaj muljator.
Srećemo Nijemce koji se smiju :"Ach, Piratenpartei !". I oni su članovi, ali one tamošnje, smijemo se i mi, pirati su zbilja već europski pokret. Deset glasova imam garantiranih od dvoje muškaraca, shvatili su princip likvidne demokracije, njihove obitelji će znati koga i što zaokružiti . Žena gleda skraćeni program na zadnjoj fotki, kaže :"Ma nema šansi da vi ili bilo tko drugi išta za nas napravite, moćnici upravljaju iz sjene, al možda uradite nešto za pse."
Moj Jin, umoran i bolan, nakon svih tih priča čvrsto je zaspao.

Nevjerojatno, pekinezer Lou je uobičajeno zarežao, Jin nije uobičajeno frknuo njuškicom i nezainteresirano produžio nego skočio, napao ga i oborio, u posljednji tren sam ga odvojio, zadnji dio jutarnjeg izlaska proveo je vezan. I psi kao i dobri ljudi dugo odoljevaju negativnoj energiji okolice kojoj su izloženi, ali strpljenje niti je znak slabosti niti je vječno.

Nastavlja se međunarodna kampanja pomoći našoj stranci, zanimljivo da su se baš stranci sjetili prapirata Nikole Tesle koji je sve svoje znanje podijelio sa čovječanstvom, ne znam jel uopće što patentirao, dijeliti je jedan od osnovnih principa piratstva, uzimati ostalih političkih opcija.

Nosi se crno na susjednom štandu uz obilaske javne televizije i novinara. Javnost ima pravo na objektivnu sliku, stvarnost nam je crna, i glasači trebaju znati, glasujte kao do sad i svima ćete priuštiti crninu.
Naš štand je skromniji, nemamo besplatne kemijske, novinari nas ne dave, tako da stignem oslikati i najnovije modne detalje na Korzu i oko njega. Doma logistika s toplim obrokom, poslije dnevni sastanak u birtiji.
Lako ćemo za promjenu svijeta, u suštini mi ipak nije prioritet Vaša budućnost, Jin nije najbolje i svjesno kasnim na sva događanja, možda mi zato i budućnost pobjegne.

Pogledajte vani, ako se nešto radi približavaju se lokalni izbori . Po broju lajkova na fejsu prestigli smo HDZ i sad smo druga stranka, ekipa se raduje ko da to u reali išta znači. Naučio sam da se treba truditi nizašto, u trudu je smisao. Zadovoljstvo je na fejsu čitati poruke fizički udaljenih frendova u njihovim karakterističnim stilovima : "Augustin Augustinović
vor 11 Stunden
Za budućeg predstavnika u EU parlamentu.. :) Goran Kauzlaric
Bez obzira što smatram da ljudsku rasu više ne može spasiti ništa manje od kiše meteora, velike poplave ili trećeg rata, svejedno postoje ljudi koji nestoje dovesti promjene malim koracima, pa to onda mogu samo srdačno pozdravit, i poželit im sreću :)"
Nego jel mi netko vidi psa ?

Neke druge cure čekaju ispred banke koja se i drukčije zove, čudna vremena, ni psi se kažu više ne druže kao nekad...

Šetnja i doručak, jedan od rijetkih trenutaka dana rezerviranih za iskreno druženje prije rastanka i mog odlaska u svijet prijetvornih.

Pirati su svjetski pokret koji krasi solidarnost. U Rijeku su u sklopu pomoći za vrijeme predizborne kampanje već stigla dva belgijska pirata baš na vrijeme na tradicionalni riječki piratski utorak u kafiću "La Guardia". Za zvanične piratske fotke oko iskusnog belgijskog fotografa je uočilo spretnu domaćicu koja je bez treme odradila zahtjevan visinski zadatak. Belgijance ćete naredne dane moći sretati na stranačkom štandu na Korzu.

Zaboravio jutros Koreanac jednu iglu, eto i to se dogodi, inače bi sve išlo po koncu, šetnja psa (uzgred i Jin je objavio post, nisam ga ni ja komentirao Jinov post, aku, masaža, maturanti četiri sata, šetnja psa, ručak, sad slijedi još jedna kratka šetnja pa odlazak u birtiju na piratski utorak, samo jedna igla ubola da se nešto događa.

Iznjedrilo se dobrih plakata predloženih za kampanju koji neće biti objavljeni. Intervenirali su ili lektori ili birokrati ili oni koji ne razumiju PR. Demokratska smo stranka, svaki član ima svoju težinu i dobro da je tako. Kao i neshvaćeni ljudi i neshvaćene verzije plakata će naći svoje počivalište ovdje.
Ti dakle biraš

Prije drugog svjetskog rata sirotinjska hrana, tako pričaju još rijetki živi stari ljudi. Tržnica pusta praznična, računa se na novčanike skupine organizirano dovedenih Nijemaca, trgovci su živčani, moram potajice snimati.
Nikakve logike u toj ekonomiji nema, sjećam se kako su ljudi bili bijesni kad je cijena škampa prvi put prešla sto kuna, sad su mirni i ravnodušni, ni za svinje ih više nije briga, ostavimo teletinu po strani. Pacifikacija uspješna, vegetarijanstvo je zdravo, radić sto grama deset kuna, idemo dalje.