Marketing
Greenpeace : profesija aktivist
Ovaj put sam zarad političke kampanje za dan danas (uzgred izađite na izbore 
) ekskluzivu prepustio drugima. Naime igrom slučaja stavljao sam letke za brisače auta u riječkoj luci neposredno nakon što se legendarni brod usidrio. Uznemirio sam posadu jer su shvatili da sam ja neki komunalni redar po letcima uplatnicama za kazne.
Usput sam slušao njihov prvi razgovor sa slučajnom prolaznicom i sticao dojmove iz prve ruke o organizaciji kojoj sam nekad želio pripadati ali sam shvatio da sam fizički preslab za njihove često ekstremne akcije. Ovdje mi se slika zaokružila, tri nabildana momka i jedna simpatična mada ozbiljna aktivistica koju nisam uspio snimiti su bili na palubi.
Razgovorom su me podsjetili na frenda koji je vjerojatno opet negdje vani jer ga ne viđam, riječku anarhističnu legendu Vučka, zadnji put kad smo se našli na piću on je bio na proputovanju iz Barcelone gdje je tad živio u Grčku, misija mu je ko i ovima bila promjena svijeta. Iz razgovora koji sam čuo postoji bitna razlika, on je i uvijek je bio slobodan, on mi je npr. otvorio oči za probleme transrodnih osoba, ovi aktivisti nemaju nikakva izravna direktnodemokratska prava odlučivanja o akcijama u koje kreću i destinacijama ka kojima idu.
Ipak svaka im čast, oni su u vaše ime spriječili katastrofalnu tragediju s kitovima, vi sad mislite, ma to ludilo bi samo od sebe stalo, neće samo, oni se sad na vašem prostoru, jedan od ovo četvero je onako usput crnac, bore za za vaše more, jer vi znate da se tu ništa ne može učiniti, pa niti ćete uplatiti neku donaciju za ove koji se bore za savjest niti ćete izaći na izbore pokušavajući detektirati tko možda iskreno pokušava promijeniti ovo sranje od sustava.
p.s.
Zadnja slika je eto hommage pjesničkom djelu preminulog Ratka Bubnja...
Post je objavljen 14.04.2013. u 08:36 sati.