ISKONSKI PAG

petak, 24.05.2019.

ZABORAVLJENI KARLOBAG

Za vrijeme mojeg zadnjeg boravka na Pagu prigodom "Gastro dana" i obnove procesije sv. Trna s Kristove krune, nisam ni sanjao da će me zateči bura i da neću moći sa otoka trajektnom vezom. Škura bura neda nam van iz kuće. Bio sam prisiljen obnoviti staro putovanje koje smo mi Pažani nazivali "gremo okolo". To je značilo proći dva mosta, Paški i Maslinički, pa ispod vrleti Velebita do Karlobaga. Kada si došao u Karlobag, to je bilo pedeset posto prevaljenog puta do Rijeke.

Nisam dugo putova tom dionicom, pa se ne mogu načuditi svim promjenama koje su se od tada desile na ovoj za vozača zahtjevnoj dionici, još po ovakvoj buri.
Kako sam se približavao Karlobagu, tako su navirale i uspomene. Uspomene na našu legendarnu "Vangu" kojoj koji puta ni ovakva bura nije bila prepreka, pa mojih putovanja za vrijeme srednjoškolskih dana u Rijeci, te proputovanja Karlobagom dok sam sa sportašima putovao u pravcu Dalmacije i obrnuto.

Ovoga puta obzirom da smo imali dovoljno vremena odlučio sam se zaustaviti u Karlobag i prošetati tim malim podvelebitskim mogu slobodno kazati gradićem, jer nikada nisam imao tu prigodu. Da li se u Karlobagu osim trajektnog pristaništa i stare autobusne stanice ima nešto vidjeti? Ova dva prepoznatljiva mjesta svima nama Pažanima su se duboku uvukla u sjećanje. Gdje su sada svi oni silni autobusi koji su prometovali u oba pravca, i čije smo vozače molili da nas prime bez obzira što sam u više navrata prostajao do Rijeke.

Tko je ikada po silasku sa trajekta razmišljao da ode prošetati Karlobagom, kada pun putnih torbi, "domijana", i što god ti je rodbina u Pag uvalila da moraš nekome predati: "budi bez brige, cekat će te na Žabicu". Koliko puta sam došao na Žabicu da me nitko nije dočekao. Tako su jednom stradali tuđi "klapuni" i za to sam odgovarao, ali mi nije bilo žao, jer su klapuni bili odlični.
Bilo je izuzetno uz onakvu buru i zubato sunce prošetati Karlobagom. Osjećam da je ovo gradić koji ima posebnu čar. Kao što klapa "Nevera" pjeva:-bura, kamen, sol i modro more za Pag, nebi se moglo izbjeći niti za Karlobag. Ova bura nas je toliko vezala, da i jedan i drugi grad imaju puno sličnosti i povijesnih poveznica.

Karlobag je ipak najprepoznatljiv po svojoj crkvi sv. Karla Boromejskog iz 1710. godine čije su ruševine sanirane i pored koje je podignut spomenik Šimi Starčeviću autoru gramatike na hrvatskom jeziku. Crkva je teško oštećena u savezničkom bombardiranju 1943. god., a 1958. godine uklonjeni su njeni ostaci i probijena cesta. Sačuvan je jedan dio zida i zvonik.

Šime Starčević (1784- 1859) poznat je po tome što je napisao dvije gramatike “Nova ricsoslovica ilircska” (gramatika hrvatskoga jezika) i “Nova ricsoslovica ilircsko-franceska” (prijevod s njemačkog). Šime Staračević rodio se u Klancu pokraj Gospića 18. travnja 1784. Osnovnu školu i gimnaziju polazio je u Varaždinu, filozofiju studirao u Grazu i Zagrebu, a bogosloviju u Senju, gdje je zaređen za svećenika 1808. godine. Svećeničku službu obavljao je u Gospiću, Ličkom Novom, Udbini i u Karlobagu, od 1814. do smrti 14. svibnja 1859.

Pored crkve nalazi se i staro karlobaško groblje.

Središnji dio Karlobaga obilježen je malim uskim uličicama i šternama koje su bile jedini izvor pitke vode. Unutar grada postoji šest gradskih šterni. Ispred kafića "Šterna", govori mi jedan Karlobažanin da su te šterne predstavljale i ključ zajedništva, da se znalo plesati kolo kod šterni, tu su se rađale i nove ljubavi i prijateljstva. Voda je izvor života, tako su i ove karlobaške šterne davale ton i tonalitet životu Karlobaga.

Šteta da je kapucinsak crkva bila zaključana, pa nismo mogli posjetiti to izueztno mjesto duhovnog života, ne samo Karlobaga.
Nakom okrijepe bilo je vrijeme da se zaputimo prema Rijeci. Odlazim sa jednim novim iskustvom i novim saznanjima o Karlobagu. Karlobag grad na raskrižju cestovnih pravaca bio je Pažanima važan onoliko koliko je i Bažanima bio važan Pag, grad soli, sira i vina. Bura i dalje nemilice puše. Gledam moj otok preko puta i ne mogu vjerovati koliko soli je odletjelo na te sure hridi, na te naše hripe.

Velebit nad Karlobagom i Pagom izvor je svih divljenja i ushita, svih onih koji se zagledaju u njega i morem pod njim u svom svojem plavetnilu i čistoći.

I baš tada kada smo kretali naletimo na predsjednika foto Kluba Pag, Elvisa Šmita i suprugu koji su se vračali iz Italije sa koncerta u Udinama. I oni su morali "okolo".
Ovjekovječio sam ih radi vjerodostojnosti ove priče, i zaželio im sretan nastavak puta do Paga.

Pošto smo mi u Pagu skloni svim mogućim improvizacijama, tako smo staru narodnu uzrečicu "Čovjek snuje, Bog odlučuje" pretvorili u "Covik lavra i snuje, a bura odlucuje!" i nismo pogriješili.

Bez njene odluke, nebi bilo ni ovog puta, niti ovog posta.

ponedjeljak, 20.05.2019.

ZAHVALNICA GRADA PAGA, VALTERU MARIČEVIĆU

Kada bi Valtera upitali da prokomentira svoju nagradu koju mu je dodjelio njegov rodni grad, vjerujem da bi odgovor glasio: -sve ima svoju povijest.

Neumorni kroničar vremena kojeg u gradu Pagu svi jako dobro znaju, vjerujem da i on svih jako dobro poznaje, poglavito one koji su "drugačiji od drugih".

Valter je sa svojom kamerom u ruci postao prepoznatljivi dio grada, koji revno bilježi sve događaje koji su obilježila njegov grad i ljude u njemu.

Sa kamerom u ruci bilježi i spašava od zaborava brojne pojedinosti grada Paga, detalje koji za sada nije nitko tako sustavno i revno zabilježio i ovjekovječio.

U životu društvenih mreža osvjetljava njegovanje kulturne baštine grada, kako se grad mijenja iz dana u dan i kako se ljudi u njemu jednako tako mijenjaju u prilagođavanju novog načina življenja.

Njegovi uradci uglavnom na društvenoj mreži Facebook obišli su cijeli svijet. Mnogi su mi svjedočali kako čekaju da Valter podigne svoje uradke da vide što se novog događa u Pagu.
Valter je cijeli svoj život u glavnom proveo u svom rodnom gradu, on zna opipati bilo grada i to ga čini posebnijim.

On se ne usteže ni pred ministrima, ni pred generalima, ni pred popom, ni pred poteštatom, on se ne boji niti javno zboriti i ukazivati na nepravilnosti. Ne da bi pametovao, nego da bi njegov grad bio ono čime se on izuzetno ponosi.

Što na kraju nego poželjeti Valteru da nastavi sa svojim neumornim radom, i nije uzaludna priča koju sam čuo u Pagu koja kaže: kada Valter prođe preko pijace sa kamerom to je znak da se u Pagu nešto događa.

petak, 17.05.2019.

PAG JE POKAZAO SVE ŠTO MU JE BILO NA SRCU

U Hrvatskoj nije postojao iole ozbiljan medij koji nije prenio vijest kako će se u gradu Pagu nakon 74. godina zabrane obnoviti procesija sa Svetim Trnom s Kristove krune kroz grad Pag.
Mnogi do tada nisu čuli za ovu veliku milost koja se čuva u našoj zemlji, u gradu Pagu, odnosno u samostanu sv. Margarite časnih sestara benediktinki.
Mnogi ne znaju da Hrvatska (Pag), Francuska (Pariz) i Italija (Rim) su jedine zemlje na svijetu koje imaju službenu potvrdu Svete Stolice da posjeduju relikviju Svetog Trna s Kristove krune.

O vjerodostojnosti relikvije svetog Trna govorio je prof.dr.sc. Miroslav Granić, povjesničar sa Sveučilišta u Zadru koji navodi da grad Pag, kada je u pitanju relikvija svetog Trna, ima pisano, vjerodostojno i javno svjedočanstvo. Svečana javna isprava napisana je izvorno na pergameni, koja je nažalost izgubljena početkom 20. stoljeća i do danas nije pronađena. Mudri paški gradski oci odlučili su da Pag dobije općinski službeni diplomatarij (zbirku važnih gradskih isprava) gdje su u kodeksu paških isprava uvrstili i dokument u kojem je zapisan dolazak relikvije svetog Trna u Pag.

Mr. don. Dario Tičić, ujedno i paški sin, jedan od promotora i pokretača cijele ove priče navodi da štujući sveti Trn častimo i samog Isusa Krista. Uspomenu na sveti Trn revno su kroz sva stoljeća štovale paške benediktinke koje su ujedno i čuvarice relikvije. Inicijatori i poticatelji ovog štovanja je i papinski viteški red Svetog jeruzalemskog groba koji isto žele imati udjela u svemu tome. Obnovom procesije oni žele biti čuvari, kao što se u Notre Dame i u Rimu u bazilici Svetog križa jeruzalemskog čuva Sveti Trn, kako bi se dao puni značaj tom slavlju. Jer tu nije u pitanju samo grad Pag, nego je to vrijednost cijele domovine. Mi toga nismo svjesni i nemojmo olako prilaziti tome, govorio je mr. don. Dario Tičić.

Svečana misa i dio procesije održao se 4. svibnja 2019. god., 74. godine nakon što se nije održavla i Sveti Trn nije bio javno čašćen od puka.
Koncelebrirano misno slavlje u paškoj prvostolnici predvodio je zadarski nabiskup Želimir Puljić uz domaćeg nadžupnika don. Gašpara Dodića, o.Joze Milanovića, benediktinca i ostale svećenike zadrske nadbiskupije.

Nadbiskup Puljić je u svojoj homiliji naglasio kako se Pažani mogu dičiti svojim trima svetinjama, a to su: Čudotvorni križ iz kojeg je potekla krv, Majka Božja od Stroga grada i sada obnovljeno štovanje Svetog Trna.

Svečano misno slavlje uveličali su vitezovi Reda Svetog groba koji su preuzeli trajno pokroviteljstvo nad relikvijom Svetog Trna.

Izuzetno je bilo vidjeti časne benediktinke sa kojim ushitom su proživljavale ove trenutke. Crkva ispunjena pukom samo je bilo dodatna radost kojem nisu mogle odoljeti. Srdačno su pozdravile svakoga tko im je prišao i htio izreći riječi zahvale.

Kiša je pokvarila ovo velebno slavlje iako su svi govorili da je i ovo Božja providnost, jer da i nebo plače nad ovim događajem.

Crkveni zbor sa voditeljom Anthonyem Buljanović i ovaj puta je pokazao svu svoju raskoš i još jednom misnom slavlju dao dimenziju više.

Na kraju misnog slavlja bilo je izuzetno vidjeti članove crkvenog zbora oko glavnog oltara na kojem je bila izložena relikvija uz zdušnu pomoć don. Daria Tičića otpjevali himnu Svetoj kruni: " O, trnova kruno slavna, naša diko štiti nas, o svetinjo naša davna, oku vjere divno l'sjaš." Crkvena zvona su zvonila i častila ovaj čin.

Don. Dario Tičić u jednom trenu se obratio ostalom puku u crkvi i kazao da će bez obzira na vremenske uvjete i kišu koja pada u procesiji relikviju prenjeti u koludrašku crkvu, gdje se tako revno čuva. Don. Dario je uzeo relikvijar Svetog Trna i vratio ga uz pratnju puka i svećenika u crkvu Navještenja Marijina i položio ga na oltar.

Koludrice su bile na čelu sa opaticom paškog samostana s. Bernardicom Badurina do svoje crkve.

Nakon izmoljene molitve i zahvale don Daria Tičića, opatica Badurina je u bijelim rukavicama uzela relikvijar i odnjela ga u njihovu klauzuru gdje čuvaju relikviju. Tog trena su crkvena zvona benediktinske crkve Navještenja Marijina, zvonila završno pozdravljajući ovu veliku svečanost, proslavu Svetog Trna.

Pag je ovime dobio još jedan važan vjerski događaj koji bi svake godine trebao okupljati puk iz domovine i šire. Po okončanju sam doznao da je bilo hodočasnika iz susjedne nam i nama tako drage, bratske, Hercegovine.

petak, 10.05.2019.

GASTRO DANI U GRADU PAGU

U organizaciji Turističke zajednice grada Paga i SŠ Bartol Kašić iz Paga od od 1. do 5. svibnja održani su "Gastro dani – Pag na meniju".

Srijeda, 1.5. u Kneževom dvoru započeli su Gastro dani gdje su predstavnici SŠ Bartul Kašić i Turističke zajednice grada Paga predstavili projekt "Pag na meniju".
Ravnateljica SŠ Bartol Kašić Marija Pećirko, predstavljajući projekt "Pag na meniju" upoznala je nazočne da je to projekt koji traje od 2007. godine i koji je dio manifestacije "Ca, ča, što se nekad kuhalo na mom otoku" u sklopu Dana Zadrske županije sa ciljem obnove tradicionalne kuhinje našeg otoka. Kako bi se sačuvala gastro baština otoka Paga i promocija tradicionalnih jela, izdana je knjižica recepata čije je prvo izdanje bilo 2014. godine, a 2017. i njeno drugo prošireno izdanje. U knjižici se nalaze recepti zapisani dijalektom (paškim, novaljskim, kolanjskim i povljanskim), sa prevodom na hrvatski standardni jezik.

Na kraju se gospođa Pećirko zahvalila svim vrijednim djelatnicima SŠ Bartol Kašić koji svojom preganošću prenose vještine kuhanja na mlađe uzraste.

Nakon uvodnog govora nazočnima se obratila direktorica Turističke zajednice Pag, gospođa Vesna Karavanić koja je kazala da ima zadovoljstvo otvoriti izložbu svoje kolegice i sugrađanke Alenke Festini, koja je kroz dva desetljeća bavljenja novinarstvom, svojim aparatom usput bilježila mnoge događeje i dokumentirala ih.

Alenka Festini je pisala za mnoge tiskane medije, između ostalih za Zadarski list, Novi list, Vjesnik, Večernji list, Jutarnji list i mnoge druge. S posebnom pozornošću je pratila zanimljivosti paškog ovčarstva i sve što je vezano za proizvodnju najznačajnijeg paškog proizvoda, paškog sira. Tako je nastao ovaj niz od 29 fotografija koje je autorica prezentirala i sa pravom potvrdila naziv izložbe "Pag, grad paškog sira".

U ime Paške sirane izložbu predstavila i otvorila voditeljica marketinga Martina Pernar Škunca, kazavši:"Poslužiti ću se riječima moje kolegice Ane Fabijanić koja predivno opisuje priču Paške sirane. Priča o Paškoj sirani nije priča o poslovnom uspjehu jedne obitelji. Priča je to o generacijama mnogih otočkih obitelji koje su zajedno disale slani paški zrak, strepile nad svojim stadom u hladnim zimama i sušnim ljetima, priča o stotinama vrijednih ruku koje su oblikovale sir unoseći u njega čežnju za nekim sporijim vremenima i toplim domaćinstvom."

Na kraju je naglasila da je 70 godina postojanja Paške sirane stup gospodarstva grada Paga i mnogo više od toga.

Za vrijeme razgledavanja izložbe, nazočni su se mogli i počastiti paškim sirom kojeg je osigurala Paška sirana.

Navečer prvog dana manifestacije Gradska glazba Pag je priredila promenadni koncert na glavnom gradskom trgu u Pagu.
Doista je bilo lijepo uživati u mnogim uspješnicama koje su izveli vrijedni paški glazbari sa svojim voditeljom, Brankom Barbirom.

Četvrtak, 2.5. drugi dan Gastro dana započeo je ujutro sa razgledavanjem grada Paga uz stručnog vodiča, a naglasak je stavljen na :"solarstvo, stari grad i izložba solarstva".

Glavni događaj dana bilo je predavanje u Kneževom dvoru poznatog chefa Mate Jankovića sa temom: "Budućnost gastronomije na otoku Pagu".

Nadao sam se da će ovom predavanju nazočiti veći broj ljudi obzirom na popularnost chefa Mate Jankovića, međutim to ipak nije bilo tako.
Skroman broj nazočnih odslušalo je chefa Matu Jankovića sa ne baš jasnim porukama o budućnosti gastronomije na otoku Pagu.

Mate Janković je otvorio svoj ekspoze sa time kako vuče korijene sa ovog otoka. Otkrio je da su njegova nona i mama sa ovog otoka. Ispričao nam je kako su mu još uvijek u sječanju lovljenje "glavoča" ispred kafića "Lord" u Pagu, i kako sve mirise i okuse svojega djetinjstva vuče sa ovog otoka, stoga nije ni čudo da su oni prisutni u njegovoj kuhinji.
Jako puno se zadržao na paškom siru, za kojeg je govorio da je to brend ne samo ovog otoka, nego i cijele države i da paški sir zauzima posebno mjesto u njegovoj kuhinji.

Svoje izlaganje gospodin Janković je završio tvrdnjom da na otoku ima još dosta interesantnih namirnica koje se može izbrendirati gdje je naglasak stavio na "puževima", o kojima se jako malo zna i koje se jako malo koristi u gastronomiji. Zaključio je da bi to trebalo biti ono autohtono što može ponuditi gastronomija otoka Paga.

Na kraju su nazočni mogli postavljati pitanja gospodinu Jankoviću. Ja sam iskoristio prigodu i postavio tri pitanja.
Prvo moje pitanje je bilo, kada je gospodin Janković otkrio svoj genetski kod, onda iz tog koda može iščitati pašku sujetu i da mi Pažani volimo rado pitati, "ki je on, koga roda je on", jer Pag se voli dičiti svojom djecom.

Drugo pitanje odnosilo se o pojavi hiperinflacije autohtonih jela u Hrvatskoj, kako on gleda na to, iako sam odmah kazao da apsolutno ništa nemam protiv autohtonih jela.
I treće pitanje, kako gleda na pojavu da se u hrvatskim restoranima čak onim ekskluzivnim, gostima prodaju sirevi koji nisu autohtoni od ovčijeg sira. Paški proizvođači sira kao paški sir proizvode i sireve od kravljeg mlijeka koji nose oznaku "Paški sir".

Što se tiće svog genetskog koda, gospodin Janković mi je odgovorio da mi neće otkriti svoju obitelj, barem ne ovako javno, kaže da je to informacija za u četri oka. Prihvatio sam taj njegov osobni stav, iako je on mene pitao koje sam godište. U tom osobnom čuvanju privatnosti, onda bi se gospodin Janković trebao suzdržati pitanja i tuđe osobnosti. Poštuješ svoje, poštuj i tuđe.
Na drugo pitanje o hiper inflaciji autohtonih jela u Hrvatskoj mi je odgovorio da se ne slaže sa mnom da je prisutna hiper inflacija autohtonih jela u Hrvatskoj.
Prihvatio sam taj njegov odgovor znajući da je hrvatska kuhinja mješavina svih naroda koji su prošli ovim našim prostorima i povijesno imali utjecaj na naše kuhinje. Paški "pandešpanj" sigurno nije autohtono jelo po svom nazivu, ali mi ga kao takvog prodajemo i dičimo se kao da je isključivo naš.
Na posljednje pitanje mi je odgovorio da je to zločin i da ne može vjerovati da se tako nešto može desiti.
Ispričao sam mu svoje iskustvo sa time i to u poznatom dalmatinskom restoranu gdje su mi kao članovima banda Tutti Fruti, pirati prodali vlastitu kazetu, meni paški sir od kravljeg mlijeka.
Na kraju me jako iznenandio odgovorom mladoj učenici SŠ Bartol Kašić u Pagu na njeno pitanje o budućnosti mladog ugostiteljskog kadra i njihovom zapošljavanju i napredovanju jednostavno kazao ono što je bilo ne prihvatljivo, i nakon čega je cijeli skup zanijemio.
Nazvati profesore na toj školi "uhljebima" je bio ispod svake razine jednog chefa kao što je gospodin Mate Janković.
Obrazovanje ima veliku ulogu u stvaranju novih mladih kadrova u ovoj državi kojoj je turizam glavna gospodarska grana. Škole kao ova na Pagu su baza koju treba čuvati i njegovati i dati im svu podršku, jer se skoro ovi kadrovi neće imati gdje školovati. Ukoliko se to dogodi otvoriti će se mjesta za kvaziedukaciju nekompetetnih osoba. Umjesto da se gospodin Janković kao čovjek sa paškim genima ponudio školi kao profesionalac koji ima i medijsku pozornost kao nadogradnja u obrazovanju kadrova u SŠ Bartol Kašić u Pagu, on je definitivno ubio svaku nadu toj mladoj učenici, možda budućoj chefici.

Takva gesta gospodina Jankovića svakako bi bila velika dobit svima koji žele da sutra na ovim našim prostorima imamo chefova poput gospodina Mate Jankovića.
Na kraju je bila interesantna rasprava po pitanju "puževa" kao autohtonoj gastro ponudi otoka Paga.
Iz rasprave je bilo vidljivo da se oko toga još uvijek gubimo i da bi se baš na tom polju trebali pokazati kuhari ili chefovi poput gospodina Jankovića, zauzeti jasan stav o toj vrlo interesantnoj namirnici.
Gastro dani su tu večer okončani po paškim restoranima, gdje je goste uveseljavala klapa "Batarele":

Petak, 3.5. treći gastro dan nastavio se sa "Dan otvorenih vrata u Paškoj sirani", kako se radi najbolji sir na svijetu?
Iz više razloga sam odlučio otići na ovaj Dan otvorenih vrata. Prvo zato što sam htio vidjeti tu tvornicu i moderni način proizvodnje paškog sira, i drugo što je moja majka dio povijesti sirane.

Poveo sam i Matea sa sobom da i on vidi i doživi čaroliju izrade paškog sira iako je još premali da bi sve to razumio. Po dolasku dočekali su nas domaćini, dali nam opremu i grupa je krenula u obilazak sirane. Vodič nam je bila Martina Pernar Škunca, voditeljica marketinga u sirani. Prošli smo stroge uvjete dezinfekcije i ušli u prostor u kojem se vrši pasterizacija mlijeka i prerada sira. Tu su mirisi koje su djeca teško podnosila.

Nakon toga odvedeni smo do "salamure" gdje se sir u bazenima sa slanom vodom pusti da odleži dva dana nakon prerade.

Na kraju smo ušli u onaj najimpresivniji dio sirane, mjesto gdje se sir čuva, njeguje i priprema za prodaju.

Domaćini su nam pripremili za degustaciju sve vrste sireva koje proizvode.

Na povratku jedno iznenađenje za mene. Po zidovima sirane izložene su fotografije i one od stare sirane, i tu sam naišao na fotografiju moje majke, koju sam im ustupio kada su slavili 70 godina rada, i tom prigodom su u Kneževom dvoru u Pagu, imali izložbu starih fotografija. Sama Martina mi je kazala da je to jedna od rijetkih i dragocijenih fotografija stare sirane. Tu se jasno vidi alat kojim se služila moja majka kada se sir (kujata) trebala pretvoriti u grudice. Vrlo emotivan trenutak i za mene. Bilo je ovo jedno lijepo iskustvo na ovim gastro danima.

Na večer je chef Mate Janković kuhao u restoranu "Na Tale", a večer je uljepšavala klapa "Ad Hoc".

Subota, 4.5. četvrti gastro dan započeo je sa jutarnjom utrkom: "Run & Taste Island Pag". Dionice koje su se trčale bile su od 2,5 i 5 km. Utrka je bila humanitarnog karaktera.
Navečer su gastro dani nastavljeni u paškim restoranima, a za zabavu je bila zadužena klapa "Sol".

Nedjelja, 5.5. peti gastro dan bio je obilježen jednom novom ponudom. Svi zainteresirani su se trebali okupiti na parkiralištu kod Gradskog groblja od kuda sa sa stručnim vodičem krenuli u "Obilazak staze zagrljaj kamena i vjetra".

Vjerujem da su oni najhrabriji i voljni uživanja u paškom krajoliku, paškom kamenjaru uživali u prekrasnim pogledima na otok koji im se pružao sa tih destinacija.

Bilo je lijepo i interesantno za vrijeme gastro dana u gradu Pagu. Tradiciju paške gastronomije treba čuvati i dati je punu podršku. Vrijedni ljudi iz SŠ Bartol Kašić trude se da se ta tradicija očuva i još dodatno oplemi i u tim njihovim nastojanjima i entuzijazmu koji pokazuju treba podržati od gradskog poglavarstva pa do svih čimbenika u turističkoj ponudi grada i otoka Paga.

petak, 03.05.2019.

NOVE SNAGE NA PAŠKOJ BLOGERSKOJ SCENI

Blogeri su postali dio naše svakodnevnice. Mnogi blogeri koji svoje sadržaje objavljuju na društvenim mrežama ulaze u naše živote, tjeraju nas na naš interes, a sve češće iz njih doznajemo ono za što možda nikada nismo čuli, usput i naučimo nešto novo.
Od 14. travnja 2019. na blogerskoj (paškoj) sceni pojavio se novi blog Pažanina Iva Palčića ivo.palcic.hr.

Blog svojim imenom: «Pag, naš otok», upućuje posjetitelje bloga, da će se autor baviti cijelim otokom i svime onime što ga obilježava. Od aktualnih tema, do onih koji su iza nas. Prvih pet objavljenih postova me navodi na ovo razmišljanje.
Autor je sebe predstavio na blogu, pa ne bi trebalo dodatno pisati nešto što se ne zna ili što bi izlazilo iz okvira autorovog opisa.

Ivo je zaplovio ovim blogerskim morem. Znajući da će ga na ovom putu čekati mnoge nevere i bonace. Autoru želim sretan put tim morem i da ne odustane dokle god ne otplovi zemaljsku kuglu.
Ne reci nikad rogi, blogeru!

srijeda, 01.05.2019.

ĆAĆA, KAD JE PERVI MAJA ?

Moja majka je dio svojeg djetinjstva provela na tzv. «Magaznarovoj kući» na staroj košinskoj cesti, gdje je živjela sa svojom obitelji. Od ove kuće ostali su samo temelji i «gušterna» koja je sačuvana. Dide Madona je radio u solani, a nasuprot kuće je odmah bio i «Madonov del» gdje su bile njihove ovce.

Neposredno pred Blagdan 1.maja muzeći ovce u toru sa svojim ocem, moja majka ga je upitala:

- Ćaća, kad je prvi maja?
- Prvi maja, je Marica na prvi maja.
Nije se upuštala u dalje komentare, nije dobila odgovor koji bi je zadovoljio, pa ga je ponovno upitala:
- Ćaća, kad je prvi maja?
- Marica, reka san Ti, pervi maja je na pervi maja, na pervi svibnja, pervi petog kako Ti to ni jasno?
Opet je zašutjela, osjetila je da je sada već napela oca i da bi se to moglo okončati loše poznavajući njegovu naglu ćud. Nije se dala, okuražila se i po treći puta ga upita:
- Ćaća kad je pervi maja?
Ovaj puta nije bilo komentara, pala je «triska», moja majka je zašutjela i bila je sigurna da do odgovora koji je nju najviše interesirao nije došla. Dide je vjerojatno grižnjom savjesti pokušao odgonetnuti što ga je to kći u stvari htjela pitati. Tada u jednom trenutku on se okrene prema kćeri obraćajući se:

- Marica, Ti si stila pitat, ki dan pada pervi maja?
- E, to san Te stila pitat.
- Pa si me mogla odmah pitat: ćaća ki dan pada pervi maja, a ne si morala dobit trisku.
Mojoj majki je bilo važno koji dan u tjednu je Prvi maja, jer je računala otići u Pag «na tanci» ukoliko je prvi maja u subotu.
Svake godine na prvi maja to je uvijek bila obiteljska poštapalica koja je ostala u mojem sjećanju, jer smo taj dan uvijek zezali majku sa: «Ćaća, kad je pervi maja?»

<	svibanj, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE