ISKONSKI PAG

petak, 30.11.2012.

PRED ZIMU

Ni bura ni suša
uništili nisu.
Život je jači, a borba za život
je ostavila ovu ljepotu.

nedjelja, 25.11.2012.

SVETA KATE !

Nije se dogodilo da na današnji dan u našoj kući nije bilo frita. Moja nana, koja se zvala Katica nije mogla propustiti svoj imendan bez frita i hroštul. I uvijek je govorila:

Sveta Kate, kreši dan
do Božića misec dan,
frigaj frite pun badanj,
užgi kuću, pa biž van.

Znala je nana reć da se i u Pag govorilo: «Sveta Kata, snig na vrata.». I nije malo puta bilo da se tako i dogodilo.

Promatrajući razdoblje lošeg ili lijepog vremena, čovjek će često reći kako se klima promijenila. Ali, riječ je o vremenskoj promjeni. Sve što se događa u razdoblju od godine dana to se smatra vremenom. A vrijeme je po naravi ćudljivo. Atmosfera je ta, koja proizvodi vrijeme, poput stroja koji često ima različita rješenja pa tako vrijeme čini ćudljivim, promjenjivim. Ali, ne mijenja se samo vrijeme. I klima ima svoje promjene. Oduvijek, otkad postoji čovjek na Zemlji, postoje klimatske promjene, i to različitog trajanja. Zato nije ni čudo da se na svetu Katu zazivalo dan koji je veći, duži (kreši dan). Sveta Kata je najava zime. Ona nas uvodi u one čari Božićne noći koje smo jedva kao mali čekali. Uz svetu Katu sve je nekako tu, na dohvat ruke. Toliko obiteljskog dobra.

Što reći o ovoj svetici !? Najpoznatija svetica Katarina u povijesti književnosti svakako je sv. Katarina Sienska u povijesti duhovnosti sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta Katarina Aleksandrijska, koju danas slavimo. Šteta samo što je i njezin život ovijen legendom, lijepom doduše, ali bi nam bilo daleko draže o njoj ono što je povijesno pouzdano i zajamčeno.
Poznata svetica imenom Katarina živjela je u 3. stoljeću u egipatskom gradu Aleksandriji. Stoljeća su njezin životopis prenijela u legendu. Bila je plemićkog roda i izvanredne ljepote. Neki ju je kršćanski pustinjak poučio u kršćanstvu i pokrstio. Živeći na carskome dvoru, odvažila se poći caru Maksenciju i protestirati što progoni kršćane. Car je bio zapanjen temeljitošću kojom je izlagala vrednote kršćanske nauke. Stoga sazove najglasovitije filozofe Carstva da je pobiju, ali Katarina razumnošću i razložnošću svojeg izlaganja filozofe pridobije za kršćanstvo. Car nije sebi mogao dopustiti poraz. Filozofe daje smaknuti, a Katarinu strpa u tamnicu, moreći je glađu. Drama se nastavlja, kad Katarina iz zatvora uspije kršćanstvu privesti carevu ženu i njezinu pratnju. Oni su je, naime, što iz radoznalosti, što iz samilosti, posjećivali. Katarina se osobito štuje kao zaštitnica djevojaka i djevičanstva, zatim sveučilišta (mudrost), tiskara, knjižničara, filozofa, pravnika, znanstvenika, teologa, učitelja i učenika; svih zvanja koje rade s kotačima ili s noževima (gledom na njezino mučeništvo), majki koje doje djecu. Preporučuju joj se oni koji boluju od migrene i bolesti jezika, oni koji traže utopljenika i oni koji misle na sretan i kršćanski pripravan smrtni čas. Likovni je umjetnici redovito prikazuju s nazubljenim (izlomljenim) kotačem u ruci ili do nogu, s krunom na glavi i s knjigom ili križem u rukama; katkad s prstenom. Ponekad su tu i mač, oruđe mučeništva i palma, znak pobjede u mučeništvu.

Svim Katicama, Katarinama, Katama želim sretan imendan!

utorak, 20.11.2012.

"KVARNERSKI POLIPTIH"

Poštujući i uvažavajući svačije pravo na vlastito mišljenje, slobodu govora, stav, ukus i životne preference, izvršavam obećanje iz posta od 25.08.2012., da ću odgovoriti i osvrnuti se na knjigu Ante Zemljara, "Kvarnerski Poliptih", nakon što temeljito pročitam roman.

Nisam književni kritičar da bih mogao donjeti stručni sud o navedenom djelu Ante Zemljara, ali svoja zapažanja i mišljenje iznjeti ću na svom Blogu.
Hrvatska se pred mjesec dana oprostila od svojeg književnika Jože Horvata koji je iza sebe ostavio bogati i raznoliki spisateljski opus, koji je živio pod motom: "Živi samo onaj koji za nešto živi", čovjek koji je za sebe uvijek govorio da je netipični komunist, da je uvjereni antifašist koji je već 1941. godine otišao u partizane, ali isto tako na početku Domovinskog rata, makar simbolički, stavio je na glavu šljem i otišao na novu, neumitnu frontu braniti jedinu domovinu. Dali bi prof. Zemljar mogao isto ovako tvrditi? Zato nam je neposredno pred svoj vječni odlazak ostavio "Kvarnerski Poliptih", da sami prosudimo o njegovom životnom uvjerenju.
"Kvarnerski Poliptih" je roman koji u svom prvom djelu predstavlja strahote koje je autor proveo kao uznik na Golom otoku, dok se u drugom djelu isključivo bavi partizanskim pokretom.

Autor nam svojim učešćem u partizanskom pokretu i pobjedi nad fašizmom, daje do znanja na koji se način stvarao novi društveni poredak. Nakon velebne pobjede, ni sam autor nije bio svijesan kako je upao u stupicu vlastitih zabluda, još jednom. Nakon što su nadobudni čuvari tekovina revolucije zabranili rad svima onima koji nisu mislili kao oni, pa makar bili i učesnici samog pokreta i visoko pozicionirani dužnosnici, autor u više navrata, kritički se odnosi prema tvorcu sustava. Tom istom čovjeku u kojeg su se toliko kleli, kao vječnom vođi. Najveći dio robijaša na Golom Otoku su bili najvjerniji Titovi suborci, partizani, komunisti koji nisu bili svijesni da ih se veliki vođa rješava, kako mu nebi ugrozili njegov položaj.
Činjenica da roman "Haron i sudbine" nije bilo dovoljno štiva o ustaškim zločinima u logoru "Slana", autor nas, još jednom uvodi u sve strahote koje su se događale u ustaškom logoru "Slana", vjerno opisujući, na temelju svjedočenja preživjelih logoraša, o strahotama koje su svjedoci prolazili kroz logor, jasno osuđujući ustaški pokret i sve one koji su posredno ili neposredno bili vezani za sam pokret.

Za svaki izgubljeni život autor navodi i daje prijedloge na koji bi način trebalo kazniti one koji su zlodjela počinili. Međutim, u drugom djelu svoje knjige veliča, kako su članovi partizanskog pokreta bez ikavih predrasuda radili zločine u ime "slobode". Kao da nam je htio priopćiti da svaki zločin nije zločin. Kao da se neki drugi zločini trebaju oprostiti jer su izvedeni u ime "slobode". I. kako to da se vrli profesor u ime ideologije neposredno nakon rata i pobjede nada fašizmom, našao iza zatvorskih vrata, samo radi toga što je drugačije razmišljao?! Čini mi se da je uspio shvatiti što znači biti uznik, i da svaki uznik jedinio sanja "slobodu" i u ime toga, još više prkosio sustavima. Na žalost mnogi uznici nisu imali sreće dočekati tu slobodu, kao prof. Zemljar na Golom otoku.

Evo kako prof. Zemljar razmišlja za istu stvar na različite načine. Opis o svojim uzničkim danima na Golom otoku i zlodjelima UDB-e:
"Ostati živ nije uvijek najbolje rješenje. Poslije svake pohare, čovjek je rekovalescent. Za osjećaj sreće što si dio tog svijeta, rekovalescentno doba je rajsko. Na kugli zemaljskoj vlada ovaj zakon posvuda. Na kugli, da. Sretnici koji žive na kugli. I kraljevi i kažnjenici i sretnici."
"Kvarnerski poliptih; str.33."

Opis zlodjela u logoru Slana:
"Jutro je otvaralo vizure prvih dana ljeta, koje je mijenjalo kameni pejsaž nagibom sunca nad planinom. Već na širokom prostoru prolaza prema ukrcaju na Baškoj Slani, gluhoća se naprosto grčila u ušima. Osim vike, psovke, povremenih divljačkih urlika i potmulog stenjanja pretučenih, sva je okolna priroda bila ledeno nijema. Zapravo, svi su se glasovi, ma koliko jaki, upijali u kamenje i svaki je zvuk začas nestajao kao da je upadao u neki tunel. Kamenje se pojedinačno otvaralo svjetlošću, koliko i zastiralo samo sebe sjenom koja je oko kamena kružila kako se gore na nebu pomaljalo sunce. Kameni brežuljci, i lijevo i desno, bili su vrlo reljefni."
"Kvarnerski poliptih; str.108."

Opis partizanskih zlodjela:
"Sve mi se, majku joj, nekako naprečac uvuklo u leđa, u ramena, ovdje, u zglobove, ovdje, u ruke, u sve, ovo mi mrtvo stanje zgrčilo laktove, vjerujte, zgrčilo, vjerujte kunem vam se, zgrčilo mi laktove i stop, vjerujte ako hoćete, kunem se, i stop. Tad sam pustio vesla i jedvitim snagama povukao je za svezane noge pa s njima preko strane broda, s nogama naprijed, odjednom, tako, pa gurnem, pa kamen za njom. Gotovo."
"Kvarnerski poliptih; str.317."

Kako nebih ostao na razini osuđivanja i prosuđivanja, morao sam posegnuti za drugom literaturom, pa sam između ostalog pročitao knjigu Neve Mihalić: "Borba Hrvata protiv Trećeg Reicha", u kojoj autorica nije opterećena komunističkom historiografijom, nego daje jedan posve nov pogled na ulogu hrvatskog naroda u protuosovinskom pokretu. U ovoj knjizi naišao sam na mnoga pitanja i odgovre: "Kakav je bio vojni doprinos pripadnika Hrvatskog domobranstva rastu i djelovanju partizanskog pokreta na hrvatskom ratištu? Kakav je bio protuosovinski otpor hrvatskoga stanovništva u Drugom svjetskom ratu? Kakva je bila saveznička strategija prema jugoslavenskim teritorijima? Kakvi su bili pokušaji uspostavljanja hrvatske protuosovinske nekomunističke oružane snage? Kakav je bio udar Komunističke partije Jugoslavije na suverenitet antifašističke Hrvatske?"

Toliko o ideološkom djelu knjige. Međutim knjiga je dala i jednu drugu dimenziju, onu pašku koju sam htio pronaći u ovoj knjizi.
Pa me tako prof. Zemljar podsjetio na barba Liberta. Stariji pažani sjetiti će se barba Liberta Gundulića i njegovu suprugu tetu Katicu Dudulicinku, koju sam ja i svi sa Uhlinca uvijek zvali: "teta Katica libertovica". Barba Libertova kuća je dijelila zid sa Bebićovom (Zorićevom) kućom. Druga Dudulicinka teta Matija, je bila udata u Zorićevu kuću. Knjiga me eto vratila u mladost i sjećanje na te drage ljude. Na dio mojeg djetinjstva provedenog na Uhlinac.

Još jedan čovjek iz mojeg djetinjstva, kojeg prof. Zemljar spominje u knjizi a kroz svo svoje pisanje, pokazuje patološku mržnju naspram tom čovjeku, je msgr. Joso Felicinović. Neću ulaziti u suštinu te mržnje, samo ću citirati kako prof. Zemljar još jednom loše piše o tom crkvenom ugledniku.
"Još ne vjerujete? Morate vjerovati i vi i cijela Hrvatska, jer vam to govori sam prečasni kanonik kome su i bistu u Pagu, na sramotu poštenih paških ljudi, podigli blagosolovom otočke crkve i nadbiskupske zadarske mitre. A nije tu ni manje plemenitog utjecaja dodalo zadarsko sveučilište, na čast im bilo. I ulicu su ukrasili njegovim velikim imenom, izbacivši ime onog tupoglavog srpskog đilkoša Nikole Tesle. Tko je taj đilkoš da bi zaslužio ulicu? U talibanskom odstranjenju njegova imena odlučivali su sami profesori, prosvjetni visoko rangirani kulturnjaci, sveučilišni nastavnici i čitava bulumenta uortačenih. Nemojte zajaukati! Bista postavljena pred crkvu već sama po sebi braniti njegov plemeniti i sveti život. Izmolite krunicu za njegovo upokojenje! Zar nije zaslužio i Teslinu ulicu?"
"Kvarnerski poliptih; str.105/106."

Profesor Zemljar jako dobro je znao da se ulica koju navodi, pažani jedino i uvijek zovu "koludraška ulica". Može se ona zvati i po tom srpskom đilokošu, kako navodi profesor Zemljar, može se ona zvati i po don. Josi, ali za pažane ona je samo i uvijek "koludraška ulica".

Neću se upuštati u daljnju raspravu, obojice uznika, i obojice abolanata svojih životnih grešaka, zašto su i kako oslobođeni od optužbi?, to je donjelo sudstvo, ovdje ću samo prenjeti kako je "Hrvatski Leksikon" predstavio ovu dvojicu značajnih hrvata i dati čitaocu ovog Bloga da sam prosudi.
Felicinović Josip, svećenik, pisac i socijalni radnik (Zadar, 11.II.1889 – Pag, 13.III.1984). U Vatikanu studirao filozofiju i teologiju, diplomirao 1913. Prof. šibenskog sjemeništa 1929 – 36; svećenik u Pagu 1936 – 45. i 1954 – 80, gdje se isticao karitativnim i prosvjetnim radom. Osuđen 1945, pomilovan 1947. Napisao preko 50 rasprava sa socijalnom i političkom tematikom, osnovao i uređivao Hrvatsku kršćansku demokratsku knjižnicu, izdavao časopis Zora (1917 – 18) i Katolik (1930 – 34).
Značajnija djela:Pape i socijalno pitanje, Šibenik 1933; Izgradimo našu Hrvatsku I-II, Preko 1940 – 41 i dr.

Zemljar Ante, pjesnik, prozaik, kritičar (Pag, 18.II.1922.). Diplomirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Važnija djela: Mozaik (1975), Djevica (1977), Haron i sudbine (1988) i dr. Piše radiokomedije te filmske scenarije.

Za kraj ću samo kazati, da je prof. Zemljar "Kvarnerskim poliptihom" još jednom htio poručiti čitaocima i svima onima koji su drugačije razmišljali o antifašističkom pokretu, o svim njihovim zabludama, a koje nisu bile u koliziji sa njegovim razmišljanjima.
Kao da nije uspio shvatiti da se veličina jednog čovjeka ne mjeri ni školom koju je završio, niti za time koliko bogastvo posjeduje, nego jednostavno time, dali jesi čovjek ili nisi. Svojom kratkom životnom ulogom, kada je stare užance našega grada podigao na jednu razinu više, i kada je "običnog čovjeka" okrenuo drugačijem razmišljanju, doveo do toga da baš ti "obični ljudi", koji ne mijenjaju zastave, okrenu mu leđa. To su bili ljudi koji nisu djelili Hrvate od Srba, niti partizane od ustaše, niti crnog od bijelog, nego po tome dali si "dobar covik ili nisi."

petak, 16.11.2012.

OSLOBOĐENI HRVATSKI GENERALI, GOTOVINA I MARKAČ !

Jučer su članovi braniteljskih udruga i svi građani dobre volje sa hrvtskim stjegovima i drugim nacionalnim obilježijima okupili se na Mostu hrvatskih branitelja u Rijeci pod motom "Zajedno i dostojanstveno za istinu", formirali procesiju i uputili se stubama Petra Kružića u Svetište Majke Božje Trsatske, gdje je za generale Gotovinu i Markača služena sveta misa. Sve u ime izricanja pravomoćne presude. Nitko od nazoćnih nije sumnjao da će ta presuda biti oslobađajuća.

Danas smo uslišanim molitvama dočekali oslobađajuću presudu hrvatskim generalima, Anti Gotovini i Mladenu Markaču.
Tim činom skinuta je velika nepravda, kako tim poštenim ljudima, tako i cijelom hrvatskom narodu.
Danas njihove obitelji imaju razloge za veliko slavlje, ali i cijela Domovina.
Zato neka poruka sa jučerašnjeg skupa u Rijeci: "BILI STE, JESTE I OSTAJETE HEROJI" bude ona zvijezda vodilja koja će nam dati podstreka za daljnji život.

četvrtak, 15.11.2012.

BRIŠKULA I TREŠETA

Na portalu BNB pred dvi godine objavi san tekst, ki su judi rado čitali i komentirali. Ove dane paški portali donose vijest da će se opet održati 2. otočki turnir u trešeti i briškuli. Turnir će se održavati u konobi "Bile" petkon, suboton i nedijon, a turnir će pocet 16.11.2012.
Red je da na svom Blogu prenesem taj tekst o trešeti i briškuli.

Ki se još spameti kortila na Uhlinac, omiljenog okupljališta paških penzjonerov, ako ne, možda Vas ova slika torna u to vrime. More bit da su ovde Vaši dedi i oci, ako ih poznate javite, se. Dugi i tepli dani, pomamilo bi paške penzionere uhlad na kortil, bevandu pit, briškulat i trešetat, na brige zaboravit, u društvu se rekuperat, pa se i pokarat, ne se uvridit, uvik se šulacat. Jer život je ka i lišina, zoveš trice, dojdu fanti, posli briškule, trešeta, uvik isti kanti.

Trešeta (izv.tal.Tressette). Ded Madona uci me je, da se «trešeta» igra sa «trieštinskim» kartamin, u «macu» je 40 karat, po istim pravilima, sada su se ta pravila izminila i svaki ih tumači na svoj način, ali po dedovu, igra se do 41. punta, uz akuživanje, i sa frankon karton se zove vanka. Svi igrači mišaju i diliju karte. Karte se diliju kontra od škvera na leroju. Nakon mišanja karat, prethodni prediže kartu ili «tuce», po macu. Ako su karte predignute, dili se svakom po 5 karat naizmjenično, nakon drugog puta svaki igrač ima po dest karat. Ako su karte tucene, on ki dili odlucuje oće ih dat pet ili odma svih deset. Ako neki igrač dobije tri sedmice (tressette, tri sedmice, trešeta) po tome je igra i dobila ime, ima pravo tražit da se mišanje ponovi. Postoje cetiri žoga, kope, špade, baštoni i dinari. Svaki žog ima karte od 1-7 i od 11-13. unutar žoga najjaca karta je trica (3), pa duja (2) i na kraju ašo (1). Onda redom gre kraj (13), pa kavalo (12), i fanat (11). Za kraj gredu karte od 7 do 4 i znaju kao franke karte odigrat nekada pobjedničke punte. Tri bele cine 1 punat. Ašo se broji kao 1 punat (bod), trica i duja vride 1 belu, a karte 4-7 zovu se "lišine" ili "škart" i ne nosiju punte. Kraj, kavalo i fanat vride 1 belu. Ima ukupno 11 punti, pri čemu zadnji punat dobije igrač koji nosi zadnju ruku (ultimu). Akuživanje. Ašo, trica i duja istog žoga predstavljaju napolitanu i nose 3 punta. Pored toga 3 ili 4 punta nose 3 ili 4 ista aša, duje ili trice (npr.: 3 aša). Obično se akuža prije nego ca igrač hiti prvu kartu, kad je njega red igrat (u pervu ruku), dok postoji i varijanta u kojoj je dozvoljeno akužanje tijekom cele igre (u pravilu također kad je igrača red hitit kartu, prije nego je hiti). Njavažnije je napomenut dok se igra trešeta nema govora. Govoriju da su trešetu izmislili mutavi. Sve ca se može je strišo (koji žog oćeš da ti tornan), i bušo (uvati najjacon kartom i tornaj mi žog).

Briškula (izv.tal.Briscola). Za razliku od trešete, u briškuli se dile tri karte. Nakon podiljenih karat, jedna se okrene licem prema gori i na nju se stavlja preostali mac karat. Okrenuta karta ispod maca je žog u ki se igra. Taj žog je jaci od svih ostalih karat, to je briškula ili adut. Najjaca karta je aš (1), pa trica (3), onda redon kraj (13), kavalo (12), fanat (11) i daje od sedmice prema duji (2). Za aša ili tricu još se rece karik(g). Aš se broji kao 11 punti (bodova), trica vridi 10 punti, a karte 2 i 4-7 zovu se «lišine» ili «škart» i ne donose punte. Kraj vridi 4 punta, kavalo 3, a fanat 2 punta. Ove zadnje 3 karte sa slikama, se u briškuli zoveju – figure ili punti. Ima ukupno 120 punata, tako da partida može sveršit i neriješeno, a za pobjedu je potrebno skupit 61 punat
Briškulu pocimje igrač komu su prvom podiljene karte. Hićena karta predstavlja žog u kojemu se igra ta ruka. Igrač s najjacom kartom te ruke, kupi karte, prvi uzima novu kartu s maca i zapocinje novu ruku. Prva hićena karta može se «ubit»: jacon karton istog žoga ili bilo kojon briškulom. Ako je ruka dobivena uz hićanjem karika, to se zove «štrocat». Npr. za igrača koji je na briškulu svog druga, u dobivenoj poziciji bacio karika, kaže se da je: «štroca' karika». Specifičnost igre u parovima jest da je dopušćeno govorit unutar para za celo vrime igre osim zadnje ruke. Kada igrači peškaju zadnje karte s maca, svaki govor mora fermat. Međutim tada par paru pruža svoje karte, koje se pregledaju i zatim vrate, pa se u tišini odigra zadnja ruka te partije, nakon čega se pristupi brojenju dobijenih punata i proglašavanju pobjednika te partije. Igra se na 4 dobijene partije. Evidencija o pobjedama se vodi tako da se na papiru nacrta jedna okomita crta i preko nje 4 vodoravne crte. Za svaku pobjedu označava se crna točka na strani pobjednika. Ako jedna strana završi partiju sa 4 pobjede, u 4 odigrane partide – to se zove «cesaj».

,

Osobitosti igre:
Osobito je interesantna igra parova, jer je dopušćena komunikacija, ali i tajni znakovi tzv. «moti». Osobe koje cine jedan par su «kumpanji» ili «drugovi». Drug s drugom ima, ili prethodno dogovara tajne znakove kojima daju do znanja kakvim kartama raspolažu (davanje sinjala može biti i falšo).
Uobičajeni moti su:
široko otvaranje usana nakratko – označava karika,
nakratko napućiti usne – označava asa od briškule,
namignuti – označava tricu od briškule
podizanje obrva – označava kralja od briškule,
podizanje jednog ramena – označava kavala od briškule,
pokazivanje vrha jezika – označava fanta od briškule,
lagano udaranje prstom po svojim kartama – vlasnik ima malu briškulu
Dakle, moti mogu biti i namigivanje, znakovi ustima, obrvama i razne pomicanja lica i tila, a svrha im je da protivnički par ne dozna koje su informacije motima razmijenjene, ili zavarati protivnike. Uobičajena komunikacija svodi se na kratke poruke: «karik», «lišo», «punti», «briškulu», «briškulicu», «malu»…i predstavljaju upute igraču u paru, koju kartu hitit u tom trenu. Partije strastvenih igrača, ponekad se igraju za piće ili «kilo pecenoga»…u kojim slučajevima partije karata imaju poseban emotivan naboj, a više put su zacinjene prigodnim «beštemjamin» (psovkama) i gestikuliranjem u skladu s paškim temperamentom, ali uvik u granicama pristojnosti i bez osobnih uvreda. Tajne dobre partide sastoje se u pamćenju prethodno odigranih karata, zbrajanju i pamćenju dobijenih punata i savršenoj koncentraciji na igru. U briškuli više puta bude presudno, tko će peškat donju kartu briškulu, pa se lukavstvom u odigravanju predzadnje ruke nastoji navesti protivnika dobiti tu ruku i prvi peška, odnosno navesti protivnike u situaciju da igraju prvu ili drugu ruku, ovisno kako je povoljnije u situaciji.
Tako naši penzjoneri uživaju u vještini igranja trešete i briškule. Dan bez trešete i briškule, je ka i dan bez kruva.

četvrtak, 08.11.2012.

21. OBLJETNICA OBRANE PAŠKOG MOSTA

Danas se navršava 21. godina od obrane paškog mosta. Svi mediji u Hrvatskoj zabilježili su ovaj pothvat paških branitelja, jer je tim činom spašena žila kucavica Hrvatske. To je bio jedan od najčuvanijih mostova na svijetu.

8.studenog 1991. godine neprijateljska avijacija je žestoko napadala i svim sredstvima željela uništiti jedan od najznačajnih prometnih pravaca u Hrvatskoj na početku rata. Paški most je nakon rušenja Masliničkog mosta bio jedina prometna spona između južne i sjeverne Hrvatske. Premda su bili daleko lošije naoružani od neprijateljske vojske, hrabri Paški branitelji koji su branili ne samo most, nego cijeli otok, ali i cijelu Hrvatsku, uspjeli su srušiti pet neprijateljskih zrakoplova, i na taj način otjerati neprijatelja sa ovoga prostora. Od tada, promet se ovom prometnicom odvijao nesmetano i omogućen je koliko-toliko normalan život na ovim prostorima.

Čini mi se da danas u Hrvatskoj živimo da nam niti jedna svetinja iz Domovinskog rata ništa ne znači. Kao da smo protivniku zavidjeli, a ne se protiv njega borili.

četvrtak, 01.11.2012.

DA SE NE ZABORAVI – CIMITAR

Zadnje zemaljsko počivalište naših pokojnih je cimitar. Za sve keršćane cimitar je sveto misto. Talijani ga jušto tako i zoveju campo santo. Istina je da današnji mlaji svit sve više dupera našu besedu grobje, ali stariji judi i mi ki ne želimo minjat stare besede, ostali smo "virni" – cimitru.

Tamo pocivaju svi naši pokojni, svi oni mili i dragi judi kih više ni meju namin, kih se u svojim mislima sitimo, a najviše kada obajdemo to sveto misto, tu svetu pašku grudu u ku su pohranjeni njihovi zemaljski ostaci.

Sve ca njima danaska moremo dat je cviće, užgena šterika ili lumin, misal, i uspomena na sve ono lipo ca smo zajedno pasali i molitva ku' uvik izgovorimo: Bog vas pomiluj. Svi oni ki su u smert partili, ostali su snamin dokle god nas pamet služi, dokle god in moremo zafalit za svu dobrotu, srce i dušu, ku su nan za života darivali.

Cimitar je najžalosnije misto na vome svitu kada mu dopremimo novog "člana". I zemja, i zid, i križ i mramorne ploče, placeju zajedno sa tugujućima kada izgubimo svoga najmilijega. Veza između njega i nas ki smo ga znali i kumpanjali do zadnjeg svetog mista kadi će pocivat, pušćen uz jecanje trube ili danaska kakve klape ka svidoci da je životon, i svin onin ca je za svoga života ucini, ostavi puno šinjali u serca svih nas. Tek tad se potverdi stara izrecena misal da nan smert bez milosti uzimje uvik najboje jude. Neka je svima njima laka ova paška zemja.

Ovde ću malo prominit Cesarićevu molitvu: neka jedini piz u novom životu im bude – rosa.
Svima onima ki počivaju na paškom cimitru, i na sve cimitre voga svita neka im bude - pokoj vječni.

<	studeni, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE