Nije se dogodilo da na današnji dan u našoj kući nije bilo frita. Moja nana, koja se zvala Katica nije mogla propustiti svoj imendan bez frita i hroštul. I uvijek je govorila:
Sveta Kate, kreši dan
do Božića misec dan,
frigaj frite pun badanj,
užgi kuću, pa biž van.
Znala je nana reć da se i u Pag govorilo: «Sveta Kata, snig na vrata.». I nije malo puta bilo da se tako i dogodilo.
Promatrajući razdoblje lošeg ili lijepog vremena, čovjek će često reći kako se klima promijenila. Ali, riječ je o vremenskoj promjeni. Sve što se događa u razdoblju od godine dana to se smatra vremenom. A vrijeme je po naravi ćudljivo. Atmosfera je ta, koja proizvodi vrijeme, poput stroja koji često ima različita rješenja pa tako vrijeme čini ćudljivim, promjenjivim. Ali, ne mijenja se samo vrijeme. I klima ima svoje promjene. Oduvijek, otkad postoji čovjek na Zemlji, postoje klimatske promjene, i to različitog trajanja. Zato nije ni čudo da se na svetu Katu zazivalo dan koji je veći, duži (kreši dan). Sveta Kata je najava zime. Ona nas uvodi u one čari Božićne noći koje smo jedva kao mali čekali. Uz svetu Katu sve je nekako tu, na dohvat ruke. Toliko obiteljskog dobra.
Što reći o ovoj svetici !? Najpoznatija svetica Katarina u povijesti književnosti svakako je sv. Katarina Sienska u povijesti duhovnosti sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta Katarina Aleksandrijska, koju danas slavimo. Šteta samo što je i njezin život ovijen legendom, lijepom doduše, ali bi nam bilo daleko draže o njoj ono što je povijesno pouzdano i zajamčeno.
Poznata svetica imenom Katarina živjela je u 3. stoljeću u egipatskom gradu Aleksandriji. Stoljeća su njezin životopis prenijela u legendu. Bila je plemićkog roda i izvanredne ljepote. Neki ju je kršćanski pustinjak poučio u kršćanstvu i pokrstio. Živeći na carskome dvoru, odvažila se poći caru Maksenciju i protestirati što progoni kršćane. Car je bio zapanjen temeljitošću kojom je izlagala vrednote kršćanske nauke. Stoga sazove najglasovitije filozofe Carstva da je pobiju, ali Katarina razumnošću i razložnošću svojeg izlaganja filozofe pridobije za kršćanstvo. Car nije sebi mogao dopustiti poraz. Filozofe daje smaknuti, a Katarinu strpa u tamnicu, moreći je glađu. Drama se nastavlja, kad Katarina iz zatvora uspije kršćanstvu privesti carevu ženu i njezinu pratnju. Oni su je, naime, što iz radoznalosti, što iz samilosti, posjećivali. Katarina se osobito štuje kao zaštitnica djevojaka i djevičanstva, zatim sveučilišta (mudrost), tiskara, knjižničara, filozofa, pravnika, znanstvenika, teologa, učitelja i učenika; svih zvanja koje rade s kotačima ili s noževima (gledom na njezino mučeništvo), majki koje doje djecu. Preporučuju joj se oni koji boluju od migrene i bolesti jezika, oni koji traže utopljenika i oni koji misle na sretan i kršćanski pripravan smrtni čas. Likovni je umjetnici redovito prikazuju s nazubljenim (izlomljenim) kotačem u ruci ili do nogu, s krunom na glavi i s knjigom ili križem u rukama; katkad s prstenom. Ponekad su tu i mač, oruđe mučeništva i palma, znak pobjede u mučeništvu.
Svim Katicama, Katarinama, Katama želim sretan imendan!
Post je objavljen 25.11.2012. u 16:35 sati.