ISKONSKI PAG

ponedjeljak, 29.10.2012.

BARTOL KAŠIĆ PONOVNO MEĐU SVOJE!

Paški elektronski mediji (PagPress i Centar za kulturu), te poneki pisani medij (Novi List i Zadarski List), donjeli su vijest da će u organizaciji Centra za kulturu i informacije Pag i Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u velikoj dvorani Kneževog dvora u Pagu, 24. listopada 2012. biti predstavljen prijevod knjige "Institutionem linguae illyricae" – "Osnove ilirskog jezika" Bartola Kašića pažanina.

19.travnja 1991. u Zadru je na Filozofskom fakultetu održan Znastveni skup o životu i djelu "oca hrvatske gramatike", tim činom je obilježeno 340. godina od njegove smrti. Učesnici skupa donjeli su zajednički zaključak: "Nužno je ispraviti povijesnu, znastvenu i kulturološku nepravdu, prema zaboravljenom "ocu hrvatske gramatike" Bartolu Kašiću, te njegovo djelo u potpunosti vrednovati i ugraditi u našu znanost, kulturu i crkvenost. Istodobno to je jedan od čina u snažnijem vraćanju i izgradnji samosvojnog kulturnog digniteta Hrvatske."

Što je nama svojim sugrađanima Bartul Kašić još jednom došao priopćiti? Dali je zaključak Ross na svom blogu odgoviro na sva pitanja? "Šteta da grad Pag o svom Kašiću ne vodi više računa. Niti ga poštujemo niti mu značaj dajemo, a da ne govorim da ga niti iskoristiti ne znamo."
Kakav smo mi to narod kad nam nisu potrebni naši kulturni velikani ni druge dragocjene uspomene od kojih se sastoji zajednička svijest, upravo duša naroda? Doista je u pitanju ta duša naroda. Više puta se pitam, kolika je ona uopće izgrađena i oblikovana u onom smislu u kojem je mora imati svaki narod koji to želi biti? I čime mi to mislimo oblikovati narodnu svijest ako nam je uglavnom svejedno zna li narod za svoje najzaslužnije ljude? Zar se mirimo s mišlju da naša narodna i kulturna povijest počinje jučer ili prekjučer?
Upravo poradi toga sam na ovom Blogu pokrenuo ideju, potaknut knjigom Slobodana Prospera Novaka: "101 Dalmatinac i poneki vlaj", prisjetiti se i "101.Pažanina" kako bi se mlađi naraštaji mogli upoznati sa svojim zaslužnim građanima. Prvi među njima upravo je bio Bartul Kašić.

Da sada ne ulazim u nabrajanje svih uglednika koji su nazočili predstavljanju ovog značajnog djela za hrvatsku kulturu, osvrnuti ću se na još jedan komentar Ross na svom Blogu, vezano uz to da niti gradonačelnik, a niti njegov zamjenik nisu nazočili ovom skupu. "Iz provjerenih izvora doznajem da je zamjenik gradonačelnika jučer bio na Rabu, a na poziv branitelja otoka Raba. S njime je bio i naš gradonačelnik tako da nam je grad Pag jučer bio i bez glave i bez repa. Trebalo bi nekome reći da to tako ne može. Kad je odsutan jedan, drugi ga mora mijenjati, jer što ćemo ako se od njih ne daj Bože koja dogodi?!"
Ovo je bio preveliki događaj ne samo za grad Pag, nego i za cjelokupnu hrvatsku kulturu da jedan od njih dvojice nije nazočio istom. Očito da niti jedan, niti drugi nisu posjetili jedan drugi Knežev dvor, u jednom drugom gradu na kraju Hrvatske, onaj u Dubrovniku, gdje stoji natpis: "Obliti privatorum publica curate! – Zaboravite osobne probitke, a vodite brigu o zajedničkom dobru!" Ovo bi ujedno bila preporuka da se ovaj natpis postavi u našem Kneževom dvoru.
Za kraj ovog djela, mogu se samo zapitati: može li netko biti svijesni Pažanin a nepoznavati Pašku povijest?

Iskorištavam prigodu da u drugom djelu predstavim jednu knjigu, koju sam pred mjesec dana uspio dobaviti, u izdanju nakladnika "Erasmus", koji su priredili Školsku knjižnicu u kojoj su objavili izbore iz djela ponajboljih hrvatskih pisaca te skupine tekstova iz pojedinih razdoblja hrvatske književnosti od Bašćanske ploče do naših dana koje priređuju najpouzdaniji hrvatski književni znalci.
Geslo "Školske knjižnice" ad usum discipuli preinaka je znamenite rečenice ad usum delphini, što znači da su njezine knjige priređene za učenike i studente, ali su namijenjene i zasnivanju – popunjavanju dobre obiteljske knjižnice.

Knjiga pod rednim brojem 26. nosi naslov:"Bartol Kašić", priredila je i napisala Elisabeth von Erdmann-Pandžić. U bilješkama o priredateljici stoji da je dr. Erdmann-Pandžić studirala u Bonnu, Freiburgu i Zagrebu slavensku filologiju i povijest. Nakon doktorata u Freiburgu bila je od 1987. znanstvena asistentica i docentica na sveučilištu u Bambergu. Od 1994. je sveučilišna profesorica na institutu za slavistiku sveučilišta u Erlagen-Nurnbergu.
Posebno je područje njezina istraživanja teorija poetike i retorike u baroku i s tim u svezi općeeuropsko djelovanje isusovaca.
Ne čudi zašto je uzela Bartola Kašića i priredila ovo djelo.
U "Ritualu rimskom" Bartol Kašić piše:
"Blagom i milom štiocu,
Velekrat sam razmišljao i razgovarajući se s' druzima iziskivao kojim bismo načinom najboljim i najugodnijim mogli upisati i izgovoriti naša besiden' ja slovinska. Ne mnogosmo nikakova posobita najći s' kojim bi se moglo ne samo sfima rusagom paček ni jednomu samomu ugoditi gradu (....)"
Tako je pisao naš sugrađanin pred mnogo stoljeća i zato ga nesmijemo zaboraviti, nego dalje sljediti.

nedjelja, 21.10.2012.

15 MERIDIJAN

Netko pametan prije mnogo godina dao je označiti mjesto gdje otok Pag presjeca 15 meridijan istočne geografske dužine po kojem se računa srednjeeuropsko vrijeme. Sve to oblikovano kamenim postamentom i mramornom pločom i linijom, na kojoj je zorno prikazano kuda linija meridijana prolazi. Kada se nalazite na toj točki, znate da imate najtočnije vrijeme u Hrvatskoj.

Na žalost mramorna ploča je toliko oštećena i devastirana, da je potrebita hitna obnova iste ili pokretanje ideje o izradi boljeg, primjerenijeg i osmišljenijeg obilježavanja toga mjesta.
Sve se to nalazi na neznatnoj uzvisini nad morem odakle se pruža prekrasan pogled na paška vrata, sa Velebitom i cijelu pašku uvalu.

Dobra inicijativa pala je u zabrov. Još uvijek starim makadamskim putem se dolazi do te destinacije, bez klupa, za odmor, bez ikakve informacije koje bi putniku namjerniku ili turistu koji upoznaje otok nakon onako prašnjave ceste, a susreo sam mnoge bicikliste, koji se zaustavljaju da bi svojim foto aparatom ovjekovječili ovu otočku sakrivenu zbilju. Možda bi se na ovom mjestu moglo ponuditi otočke suvenire i sve ono što krasi ovaj otok. Nažalost u gradu Pagu, barem ja nisam vidio, nisam naišao na suvenir koji bi gostu jasno predočio čime se može susresti na ovom otoku. Time bismo mogli jasnije objasniti zašto je grad Pag imao jedan od prvih sunčevih satova u Europi i da smo ga uspjeli, što je malo čudno za grad Pag, sačuvati.

Koliko nas nije briga za bogastva što je povijest ostavila ovom gradu, a čime se mi toliko dičimo je i potvrda javne ankete na portalu PPS u kojem pitanje glasi: "podržavate li projekt "Pag srednjovjekovni grad", od 105 ponuđenih odgovora, 72 je odgovorilo "promašenim" 68,6 %, dok je 33 odgovorilo "uspješnim" 31;4 %.
Kako onda možemo očekivati da grad Pag bude onaj subjekt na otoku koji je pokretač ukupnosti bivstvovanja. Dali nas sve više vodi ka tome, dok mi u Pagu nismo sigurni dali treba sačuvati projekt, "Pag srednjovjekovni grad", barem tako anketa kazuje, priču koju mi je kazao jedan kolanjac: "mi smo ti Bebiću za stranku KDB". Koja vam je to stranka, upitah u znatiželji. Kao iz topa je odgovorio: "Kolan do Belvija". Nebi me iznenadilo kada bi sutra goričani rekli da je katastarska granica Gorice u svetu Fumiju, a mi se kao lavovi podigli na tu tvrdnju i povukli se u mišju rupu bez ispaljenog metka. Zašto se stidimo svojeg grada? Ili od preponosa, sami sebe proždiremo. Ili smo još uvijek spremni zatomiti i uništiti onoga tko pokrene bilo koju inicijativu za očuvanje identiteta?!

Na koncu nisam siguran da nas pažane razmišljanja vode u 30 europskih zemalja, koje su često bez izravnog kontakta sa nama, ali po 15. meridianu, također imaju isto vrijeme kao i Pag. Jesmo ikada razmišljali na koji su način oni obilježili ovu realnost? Živimo u vremenu kada tehnološki napredak nezaustavljivo ide naprijed, svakodnevni život ljudi postaje brži, pojam vremena je sveprisutan. On nas susreće u mnogim drugačijim oblicima života, u obliku znanosti, tehnologije, umjetnosti, povijesti, književnosti, pa i u duhovnosti, ili je to komad vrijednog predmeta koji će ostati kao obiteljsko blago ili svakodnevna roba.

srijeda, 17.10.2012.

SVAKO NAŠE MALO MISTO !

Ove dane u ozračju Miljenka Smoje tog barda dalmatinske pisane riječi, i dokumentarac u četri djela koji je posljednji prikazan večeras na hrvatskoj dalekovidnici, mogli smo očutiti malomišćanski mentalitet, pa tako i međuljudske odnose u svakom dalmatinskom mistu, a na otoku da i ne govorim.

Tko na svojoj koži nije osjetio malomišćanski mentalitet, vjerovatno ne može suditi o međuljudskim odnosima u tako maloj i otočnoj izoliranosti.
Na portalu PPS pratim burnu raspravu a vezano za izbor gradonačelnika u Pagu. U svakom komentaru može se osjetiti malomišćanski jal, da ne kažem mržnja i netolerancija. Još uvijek se nismo odredili prema vrijednostima koje krase čovjeka a ne koje ga nagrđuju. Mollier je u "Mizantropu" zapisao: "Tko ima sto vrlina i same dvije mane, cijeli svijet ga gleda s te loše strane!" Možeš se ti žrtvovati koliko hoćeš, to se neće zamijetiti, ali pogriješi jedanput, svi će slavodobitno tome se veseliti.

Jednom prilikom mi je ded Madona kazao: "Ca se okrićeš za onin, ca se po pijaci govori o tebi. Ako primjetiju da ih abadaš, najeba si. Reć će ju cakod o tebi, pa se ti posli brani. Znaš kako je to u Pag, ako ti jedan put receju da si drisko, drisko ćeš ostat."

Takvi uvijek uzimaju sebi za pravo da ti kažu što god im padne na pamet, a ti njima ne smiješ reći ništa. Nažalost, te sitne, frustrirane duše ujutro mrze sebe, a popodne cijeli svijet.
Još nisu ni započeli predizborni govori, još se neznaju kandidati, ali svi oni koji su navedeni kao mogući kandidati, dobrano su već ispljuvani, da im se neće biti jednostavno oprati, a još teže ući u predizbornu kampanju. I umjesto da se biramo, nadmećemo i mirno usred zime zatomimo dosadu i usamljenost, mi se nadmećemo tko će više izgrditi buduće kandidate.

Svako naše malo smišno misto jema svoje stvari
jema porte, jema pjace, jema kale i šporke kantune.
Svako ovo naše malo smišno misto jema svoje brige
svoje snove, lipe želje, one stvari i svoje kanpjune.

Svako naše malo misto
u duši je uvik čisto
jer sve ča mu na um sine
čini da mu vrime mine.
A ako se i ča dogodi da nikoga zlo pogodi
a moj Bože, ča se može
moglo je i svršit gore!

Svako naše malo smišno misto ka da je od cakla
sve se vidi, sve se čuje, svi se znaju, sakrit se ne može
svaki svaku, svaka svakog skroz i naskroz gleda
kliki je lipi Bože krvava ispod kože.

nedjelja, 14.10.2012.

DA SE NE ZABORAVI - KJUKA

Kad bi mogle govorit! Sva ta pasana godišća, koliko je ruk sa ton kjukon ova vrata otvaralo? Ruke težaka od zemje, ruke ribara ogrubjele od potezanja trate, ruke od gospodara kuće, merzlih ruk dedov i nana, rucice ditetov ke su morebit jedva kjuku doli pritisnule, ili ruke od neviste ka je pervi put u kuću došla.

I tako kjuka, muceć stoji na vrata, ke su, nasriću, na još puno domaćih kuć ostale od starine. Zlizane od svih tih ruk zablišćuje kjuku kad sunce na nju pade i teško zaškripiju ako se svaki dan ne otvaraju. Kako i besede i kjuka cuva našu povjest. Moreju govorit od gostoprimstva, za svakoga uvik otvorenih vrati, ke se nisu nikada sa kjucen zatvarale. A još manje sa kracunom. Tako je bilo nekada, a danaska nanki alarmi nisu od velike pomoći od lupežov.

U čemu je kvaka? – reklo bi se po moderno, ili kako je došlo i u domaćen govoru kao štokavski žargon. Kada bismo gedali po značenju kvaka po štokavski, kvačilo – ca oće reć kuplung, zakvačit – su u istom rodu besed, a kjuka, po domaću, jer mi nimamo lj, još je sa besedami kjuc, kjucanica, pa se te tri besede naslanjaju jedna na drugu: najprije je kjuka na vrata, pa kjucanica i kjuc na kraju! Jesu to naše prave domaće besede? Nego ca da su! Istinu za reć beseda kjuc, kako i u drugin slavenskim jezicima slična je latinskoj "clavis", malo je prominjena u druge jezike, a kako u librima piše beseda kjuc, ili kjuka dolazi još od praslavenskog govora.
Noga puta u Pag meju judima je vavik bilo poverenje, pa ako su ti vrata sa kjucen bila zatvorena, kjuc je uža visit na brukvu na prag od kuće. I svi su znali kadi je.

Otvorena vrata i osmjeh onoga ki je u kuću i ki docekuje gosta je najlipši govor, koga razumi celi svit, svuda di živeju dobri judi! Svudi di su vrata otvorena, uvik će se nać kakav kantunić za pocinut, žmuj domaćega vina i kakvu lipu besedu od domaćina.

Kad bi samo naše kjuke umile govorit !

četvrtak, 11.10.2012.

101 PAŽANIN - 3.VID MATASOVIĆ-(Pag 1.pol.XVI.st. – Kreta 7.08.1583.)

Hrvatska vojna i pomorska povijest prebogata je znamenitim osobama, prevažnim sudionicima ratova i ratnih pohoda, bitaka i bojeva duž europskih i svjetskih bojišta.
Vid Matasović zasigurno je jedan od njih, stoga će ovo biti pokušaj da se jedna prevažna, a prešućena osoba paške i hrvatske povijesti otrgne zaboravu.
Vid Matasović, zapovijednik hrvatskog konjaništva istakao se u Ciparskom ratu, za svoje zasluge dobio je naslov "Viteza sv.Marka". Ciparski rat je sukob između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva koji je trajao 1570. – 1573. godine. Sukob je započeo 1570. invazijom osmanske vojske na mletački otok Cipar.
Bitka kod Lepanta je najznačajnija i odpjevana bitka. Neznamo kakva je bila uloga konjaništva Vida Matosovića, s obzirom da je to bila pomorska bitka u kojoj je kršćanska mornarica uništila tursku silu 7.10.1571. godine. To je bio odlučujući trenutak zaustavljanja osmanskog širenja na Mediteranu. Neki povijesničari je označavaju kao majku svih pomorskih bitaka. Sigurno da je konjaništvo bilo od izuzetne pomoći sa kopna i tu vidimo ulogu zapovijednika hrvatskog konjaništva Vida Matasovića.

Veliki slikar Tintoretto zorno je prikazao na svojoj slici "Bitke kod Lepanta" i ulogu konjaništva u istoj.

Točan datum rođenja Vida Matasovića nije zabilježen. U paškim matičnim knjigama ne pronalazi se njegov datum rođenja, zasigurno da je to bilo, u 1.pol. XVI.st., a umro i pokopan je na Kreti 7.08.1583.
Rodio se u paškoj plemićkoj obitelji koja u Pag dolazi 1527. godine iz Novigrada.
Po povratku iz ciparskog rata 1575. godine postaje zapovijednik tvrđave u novigradskom tjesnacu, a zapovijedao je i brigantinom koji je bio određen za stražu u ljubačkom i novigradskom tjesnacu. Za izvanredne zasluge u doba rata 1571 – 1573. opći providur Grimani dodijelio je Vidu Matasoviću otok Vir s obvezom plaćanja osmine državnoj blagajni.
U paškim se spisama Vid Matasović javlja godine 1569. kao sudac Bratovštine sv.Jurja. On je dukalom god. 1575. imenovan paškim plemićem, ali su se paški vijećnici opirali njegovu prijamu u Vijeću. Zalaganjem mletačkog opunomoćenika za Dalmaciju Andrije Giustinianija "primljen" je u paško Vijeće 28.03.1576. godine.
Obitelj Matasović koristila se grbom, kojeg je zabilježio Ruić i koji u ovalnom štitu na modrom polju iz lijeve strane štita izlazi odjevena ruka s mačem, na vrhu kojeg se nalazi ljiljan. Na desnoj strani štita, pri dnu, tri su okomite grede. Štit je uokviren baroknom kartušom.

Njegovi potomci su njemu u čast podigli kenotaf u crkvi sestara benediktinki s grbom i natpisom koji je zabilježio paški povjesničar Ruić.
Grad Pag se odužio ovom velikom ratobornom konjaniku što je jednoj od ulica dodjelio njegovo ime.

srijeda, 03.10.2012.

NAPIŠI MI KARTOLINU !

Kartulinu gledam,
sve je lipo, sve se sjaji,
dvi, tri riči na brzinu
tvoje ime i Havaji,
kartulinu gledam,
misec, palme i bonaca
ona usred zimske noći,
zasvitli mi 'ka lumaca

Kartuline (razglednice) su na više načina vrlo vjeran i pouzdan svjedok te dokument minulih vremena. Refren pjesme "Kartulina" zorno nam govori o tome. Koliko je samo kartulina odaslano svijetom ovog ljeta iz našega grada? One su prozor u našu noviju povijest. One zorno pokazuje onome tko ih prima sve značajke i ljepote kraja u kojem si odsjeo.

Premda je danas digitalna fotografija uzela toliko maha, da svaki telefon ima ugrađenu kameru i ljudi bilježe svaki detalj, međutim još uvijek ništa ne može zamijeniti kartolinu. To je ona čar, kada će usred zimske noći, kartolina zasvitliti 'ka lumaca.

Potkraj 19. stoljeća pojavila se kartolina, koja je kao i svaka novina izazivala mnogo pozornosti, a nerijetko i čuđenja. U početku nailazimo samo na crno-bijele, a nešto kasnije i kolorirane, ručno naravno, a kasnije se isti motivi, nekada eksploatirani desetak godina i više, pojavljuju u različitim tonovima.

Kartolina je imala svoje lice i naličje. Ona je svojim grafičkim rješenjem, kompozicijom fotografije, kakvoćom papira na kojem je bila tiskana, ostavljala dojam onoga što mora prenjeti osobi koja je prima.
Danas postoje pasionirani skupljači starih kartolina, koji su neki izdali i monografije skupljenih kartolina, koje su slikom govorile o jednom vremenu.

Tako sam uspio sačuvati neke kartoline koje danas zorno govore o vremenu koji je iza nas.

<	listopad, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (2)
Siječanj 2023 (3)
Prosinac 2022 (3)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (3)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (2)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (1)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (3)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (3)
Srpanj 2020 (2)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (4)

Linkovi

www.branimirpag.webs.com
www.ivo.palcic.hr
www.komuniststarfotomkll.blogspot.com
www.ross-ros.blogspot.com
www.pag-foto.info
www.fotobard.blog.hr
www.takvismoazac.blogspot.com

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika ne bi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme da li književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.

Svega ca je bilo sada više nica. Ma vavik ostaje starinsko nan "CA". Kad nas je mat zvala dok smo bili dica, brižna je pitala: "je nan triba ca?". Rivon i pijacon zvoni poput zvonca najslaja nan ric materinsko "CA". Nikomu ne dajmo da se u nju paca i da ki povridi domaće nan "CA". I u tujen svitu di ki štrapaca nek ne zaboravi naša paško "CA".

"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA
36.DIDE
37.GALOPER-GAROFUL (KALOPER)
38.VALIŽA
39.BRIMENICE
40.BERTVOLIN ili BRITVULIN
41.FERŠE
42.BUL
43.MULTA
44.ŠJALPA
45.CIMAT (SE)
46.BOKET(IĆ)
47.PAJPA
48.STAĆICA
49.TORKUL drugi del
50.FACOL - FACOLIĆ
51.GALETICA
52.CRIŠNJA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN

1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA-kan.
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO
27. BENZIA ANTE
28. ŠMIT LJUBINKO
29. VIDOLIN FRANE
30. FESTINI ANTE-MADONA
31. VALENTIĆ NIKOLA
32. CRLJENKO JOSIP
33. KUSTIĆ ŽIVKO ANTE
34. TIČIĆ IVAN
35. KAURLOTO STJEPAN
36. PORTADA LOVRO
37. PARO GEORGIJ
38. RAKAMARIĆ IVAN
39. SABALIĆ STJEPAN
40. PALČIĆ JURAJ
41. TIČIĆ VILIM
42. TRAVAŠ DAVOR
43. VIDOLIN FRANE
44. ZEMLJAR ANTE
45. PASTORČIĆ IVAN
46. PARO DUŠAN
47. VIDOLIN ANTE
48. FABIJANIĆ MIHOVIL
49. PERNAR ANTE