Kartulinu gledam,
sve je lipo, sve se sjaji,
dvi, tri riči na brzinu
tvoje ime i Havaji,
kartulinu gledam,
misec, palme i bonaca
ona usred zimske noći,
zasvitli mi 'ka lumaca
Kartuline (razglednice) su na više načina vrlo vjeran i pouzdan svjedok te dokument minulih vremena. Refren pjesme "Kartulina" zorno nam govori o tome. Koliko je samo kartulina odaslano svijetom ovog ljeta iz našega grada? One su prozor u našu noviju povijest. One zorno pokazuje onome tko ih prima sve značajke i ljepote kraja u kojem si odsjeo.
Premda je danas digitalna fotografija uzela toliko maha, da svaki telefon ima ugrađenu kameru i ljudi bilježe svaki detalj, međutim još uvijek ništa ne može zamijeniti kartolinu. To je ona čar, kada će usred zimske noći, kartolina zasvitliti 'ka lumaca.
Potkraj 19. stoljeća pojavila se kartolina, koja je kao i svaka novina izazivala mnogo pozornosti, a nerijetko i čuđenja. U početku nailazimo samo na crno-bijele, a nešto kasnije i kolorirane, ručno naravno, a kasnije se isti motivi, nekada eksploatirani desetak godina i više, pojavljuju u različitim tonovima.
Kartolina je imala svoje lice i naličje. Ona je svojim grafičkim rješenjem, kompozicijom fotografije, kakvoćom papira na kojem je bila tiskana, ostavljala dojam onoga što mora prenjeti osobi koja je prima.
Danas postoje pasionirani skupljači starih kartolina, koji su neki izdali i monografije skupljenih kartolina, koje su slikom govorile o jednom vremenu.
Tako sam uspio sačuvati neke kartoline koje danas zorno govore o vremenu koji je iza nas.