Fressssssh

1809 ti post

Naš precjednik ima vezano za trenutne zdravstvene peripetija koje se događaju u vaseljeni vrlo slične, ili gotovo potpuno iste stavove ka Trump ili onaj Brazilac Bolsonaro, šta je lipo, jer eto i mi konja za trku imademo.

U Srbiji je velka galama zato šta Srbin Oće ić na obilježavanje Oluje u Knin.

Neko neupućen bi se upita u čemu je stvar, pa i do sada su Srbi išli na obilježavanje Oluje

Recimo kad je naš precjednik idiot koji ima karijes, bijo prajmminister, onda je na obilježavanju bijo, Srbin Branko Grčić, Srpkinja Milanka Opačić, Srbin Boris Lalovac, Srbin Željko Jovanović, i ostali međutim to nije izazvalo nikakve prijepore, jer ti Srbi nisu bili pod kapom Milorada Pupovca.

Dakle moremo zaključit da u Hrvatskoj imamo dvi vrste Srba, jedna su oni koji u većoj ili manjoj mjeri prihvaćaju Hrvatsku, koji su djeluju unutar hrvatske ljevice, i druga okupljena oko Milorada Pupovca koja njeguje vječni plamen Velike Srbije.

Ode je super cvrčki pivaju pismu u ovin borin u Šepurinama ka maniti, vali se razlivaju po žalu, ima zeru bave, saću skupit zeru šišaka da iman kad buden ložija gradela.
Baš volin kad naložim vatru da mi miriše smola iz šišaka.

Furešti je sve više pa smo danas utekli na plažu u Šepurine, tamo di je bila vojna baza, neki lumeni su istovarili kamijone šute, da se nemore uć tamo, sad kad je sve devastirano i opljačkano, ali srićom neki od nas znaju prečice, tamo je na plaži od dva kilometra bilo pet ljudi i baš je bilo lipo.

Kad je zapeklo onda smo utekli kući i stali u Plodajne kupit šta nan fali.

U biti prisustvo Korone se jedino u dućanima osjeti, dakle ona je još manje opasna nego karijes jer se ne triba gledat ljudima u zube, odma kad vidiš masku sve ti je jasno.

Mislim bilo bi glupo da naš precjednik svakome koga vidi viče zini, pa mu prigledava zube.

Inače na portalima o tim zdravstveno socijološkim temama su ostali samo idioti, u liku i djelu kojekakvih teoretičara urote, slučajno ili ne nekako sa otkrićem da su vjerovatelji u ljude guštere, opake planove Bila Gatesa, i zlogukosti 5G mreže jednostavno glupi, oni neglupi su odustali od rasprave s njima, pa se sada idioti među kojima su i neki naši kolege Blogeri natječu ko je gluplji.

Iden sad zeru prileć, kad mi je Bog da da mogu.

Precjednika nema ko da grli

Iz komentara na prošli post vidljivo je da se ovi koji su sa sjeverne strane Sv Roka apsalutno ne razumiju u glazbu.

To doduše nije ni čudno obziron da su dok smo mi potomci rimskih careva i filozofa odali uz mora i pisali najlipše verse, najlipšin Vestalinkama i ostalim predmetima naše žudnje, dok ja na nami šuštala najfinija svila, i mirisala brnistra, oni su odali zamotani u životinjske kože i spavali s kravama.

Možda ja i nisam u pravu, more bit da se danas u našoj zlaćanon Slavoniji kad se rodi sin dignu ruke i zapiva neka od Joksimovića, pa se onda munjevito pribacu na Seethera.

O običajima u Međimurju i VAraždinskom kraju da ne pričamo.

Sigurno niste znali da postoji cili glazbeni pravac koji je nasta pod utjecajem vašeg omiljenog blogera koji se naziva Nu metal.

Ko zna šta bi bilo s Limp bizkitom i Linkin parkom da nije bilo presudnog Nu utjecaja na njiovu glazbu.

Naš precjednik briljira, kad Čovik pomisli da su njegovi idiotizmi dosegnuli vrhunac, on to digne na jedan sasvim novi level, evo ja očekujem da se ovde na Blogu organizira događanje u kojem će se neko od dežurnih kritičara i četrdeset Jugoslovena ispričat gospođi Grabar Kitarović za sve ružne riječi koje su joj uputili.

Precjednik mi baš nekako liči na onoga Buzdu iz mojih priča, i upravo je neshvatljivo da takav idiot može postat bilo šta.

U stvari i moj Buzdo je posta profesor, u jednoj splitskoj gimnaziji.

I moglo bi se reć da iza svakog uspješnog idiota stoji ambiciozna žena.

Sad idem na kupanje, a vi budite dobri :)

Ća je život vengo fantažija

Bože kako su nezahvalni ti gastarbajteri šta odu u Nemačku brat kukumare i paprike.
Gospodin švabo poljoprivrednik ih smjesti u preuređenu garažu od traktora, njih trideset u osamdeset kvadrata osan u svaku sobu, svako jutro ih organiziranim transportom fau we karavelon iz 82, u cik zore vozi u polje, i u sumrak vraća Nazad di radu na konkurentnosti nemačke poljoprivrede, i još in svaki misec da sedansto maraka, ne naplaćuje in ni ranu, ni spavanje, ni prijevoz.

I onda se taj gastarbajter, kad prođe sezona kukumara, vrati, upiše u radničku frontu ili neku od drugih sastavnica platforme, jebate ka da će naftu vadit, Moremo i viče kako ništa u Hrvatskoj ne valja, i da moramo razvijat zelene javne nabave i sve mora bit zeleno i crveno, jer drugarici Radojki tako najbolje stoji.

Hrvatska poljoprivreda nikako nemore bit konkurentna, jer kad bi neko tries radnika metijo u priuređenu garažu od traktora, i vozijo ih u cik zore, nekin oldtajmeron, i vraća u sumrak i da in pet iljada kuna, ne da bi svi ošli ća, nego niko ne bi ni doša.

Kod nas se niko ne bavi suton konkurentnosti poljoprivrede, mi se bavimo obilužavanjem kad je koga ko pobijo.

Prvo su Srbi slavili kad su oni imali ustanak i pobili par tisuća hrvatski civila, tamo je bijo osim Milorada i Stipe Mesić koji najviše voli slavit kad neko pobije par tisuća Hrvata.

Jel morete vi zamislit da u oboj zemlji ima toliko idiota da notornog kriminalca, fašistu, jugoslavenčinu, komunjaru, špijunčinu i budalu dvaput biraju za predsjednika, ko zna more bit da i kod nas na blogu ima kretena koji su glasali za Burduša.

Dobro to je prošlo, i sad Srbi Oće da hrvatski precjednik inače po vokaciji teška budaletina, ili prajmminister, ili neko ide tamo u neko selo Slavit kad su Hrvati ubili pet seljaka.

Mislin ako Srbi mogu slavit kad su poklali Hrvate, šta Hrvati ne bi mogli slavit kad su pobili Srbe.

Ali to nije sve, ako nazovete odma dobit ćete i proslavu Oluje.

Oluja je ono kad su Hrvati vrlo neuviđavno išli oslobodit svoju zemlju, koju su Srbi okupirali i tili otet.

Umisto da su vikali krajina je srce Hrvatske, oni su kao što rekosmo krajnje neuviđavno to oslobodili, šta kod svakog Srbina izaziva nelagodu i ka šta je reka potpredsjednik vlade Milošević neki grč u želudcu, koji se more razvit u proljev, pa je najbolje da ni ne ide u Knin na proslavu, da se ne bi dogodilo da nam potpredsjednik vlade s proslave dođe usran.

U mene u preduzeću, obzirom da su mladi simpatizeri radničke fronte i naftna platforme Moremo, ošli u Nemačku brat kukumare, a oni stariji iskusniji su prikopčani na državnu sisu, iako je plaća dosta veća nego kod švabe poljoprivrednika, i ne čeka se mrak nego se već u pet ide doma, i još se dobije ručak svaki dan, jedva smo našli radnike koji bi razvijali konkurentnost, na natječaje se nikad niko nije javio, niti barem da pita kolika bi bila plaća, pa smo nekako putem radio mileve našli dvojicu, je da su stariji od mene, ali braćo i sestre kad je konkurentnost u pitanju nema biranja.

Prošlo je dvi godine da je umra Oćalinko, ne znan kako je bilo kod vas u tim nedođijama, ali mi kad bi sili uz more sa nekin fureštima, sa ciljom da in pokažemo nebo, ili plafon, neko bi uvatija gitaru i zapiva neku od Olivera ili od Miše, mogli smo mi intimno bit pankeri, rokeri, ipici, metalci, darkeri, kad je tribalo razvijat bilateralne odnošaje, uvik se izvlačija najjači as iz rukava, pa sad ko je šta akuža.

Ništa te furešte nisu razumile, ali su znale da se nešto važno događa, znale su pripoznat svečanost momenta kad bi zapivali Poljuuuuuubi zemlju, razigranost momenta kad bi mutili jaja, dramatiku konačnosti u ostala si uvijek ista, dok bi sa zadnjim tonovima Cesarice, tim fureštima sa zvizdama u očima mudante same padale.

Sad je drugo vrime Oćalinko je partija, a ni Mišo nije baš najbolje, furešte mudante skoro i da nemaju, imaju neke špage, ali zato imaju maske, nema ništa lipše vidit nego fureštu u tangicama s maskom.

Kad smo mi pivali Cesaricu, dok su cvrčki pivali pismu, sa ciljom da nekoj fureštoj pokažemo plafon ili nebo, bila je u điru ona sida, samo nije bilo enterneta ni Billa Gatesa pa smo nekako prošli nečipirani.

Danas je u điru Korona, i šta će sad mladi, kad ni Oćalinka više nema, a ni Mišo se baš ne osjeća najbolje, Oće uzet gitaru i zapivat neku od Marka Tolje, od toga ni maska a ni mudante neće spast.

Ka šta bi reka naš konobar Zvonko uvik krajem desetog miseca, ko je ove godine jeba, jeba je, ko nije i neće.

Drugi post danas

Tko smo mi uzvikne Blogi

Žene, odgovara skupina blogerica.

Šta mi želimo uzvikne Blogi

Ne znamo, odgovara skupina blogerica

Kad to želimo uzvikne Blogi

Odma, odgovara skupina blogerica

Sinoć se skupa s mrakom na blog uvlačio i strah od žena, strah je išao od vrata do vrata, zastao bi kod nekih, zlurado se nasmijao i osluškivao kako iza vrata nevini bloger uznemireno isprekidano diše.

Na kraju je krenuo prema crvenim vratima na kraju hodnika, na kojima je pisalo izblijedjelim jedva vidljivim slovima, uredništvo.

Iza vrata je dršćuć ka trepetljika obišene face ka žalosna vrba, strepio Blogi.

Što je od onako razigranog nestašnog dječaka, napravilo ovu nakupinu jada.

Pa naravno strah, ali ne bilo kakav strah nego strah od žena.

Mladi i nevini Blogi je sinoć dok ste vi hrkali i rastjerivali šišmiše, prvi put se suočio sa ženom koja ne zna što hoće.

Oni iskusniji koji su izliječili ko zna koliko rana iz prethodnih susreta s takvim ženam, gledali su uglavnom svog posla.

Niko nije ima hrabrosti, na sebe preuzet dio bijesa žene koja ne zna šta oće, svima su muda ostala kod kuće.

Jutro je svanulo, i Blogi više nije bio mlad i neiskusan, ujutro je oči otvorio prosijedi lik natečenih očiju.

I sada ga štrecne kad mu se učini da čuje zlokobni smijeh žene koja ne zna šta oće.

Prvi post danas

Na plažama ima više svita nego lani, pa bižimo okolo po onima udaljenijima di ima manje ljudi, u mistu se nema di parkirat, prid kućama su sve auti s fureštim tablican.
Eto ni ovu godinu nije propa hrvatski turizam, ljude ni Korona nemore zaustavit, da ne dođu.
Magična privlačnost tog našeg mora je čudesna, a mi to nikako da shvatimo, pa da tom turizmu damo vitar u leđa, da našu obalu i zaobalje infrastrukturno uredimo, da napokon riješimo zemljišne knjige, i tako omogućimo investicije, da po većim otocima planiramo izgradnju aerodroma, kod nas se uvik iznova čuju glasovi kretena sa socijalističkim mozgovima, o nužnosti industrijalizacije, isto ka da im neko smeta da se industrijaliziraju.

Da smo recimo lovu koju smo potrošili spašavajući propale škverove, i ostale socijalističke propale industrijske mastodonte, investirali pametnije moga je svaki Hrvat imat dva apartmanića za iznajmljivat.

Gleda san jučer dok je bila vrućina zeru televiziju, pa mi je bilo super kako anemični navlači one levičarske idijote, i izbija im adute za lokalne izbore, očito misli ozbiljno, i nakon Hrvatske osvojit i Zagreb, prodajuć šarenu lažu.

Nevjerojatno je da od onih tamo stopedeset ljudi u saboru niko osim Hase ne kuži koja je prevara taj zakon koji donose, klasična populistička prevara za jazavce koji ne znaju osnovne matematičke operacije.

Vidit ćemo šta će bit kad prođu lokalni izbori, možda se onda nešto promini, jer šteta bi bila da se ova nevolja ne Iskoristi da se centar Zagreba ne oslobodi od jugoslovenskih okupatora i njihovih nasljednika, i svih onih koji si nekretnine u centru ne mogu priuštiti, kako bi centar Zagreba treba izgledat, ne triba previše filozofirat, triba otić u bilo koji veći grad u nekoj od normalnih zemalja, u te spadaju sve one koje su bile obuhvaćene granicama Austro-Ugarskog carstva, u kojem su se za razliku od onih drugih, vodile uredne zemljišne knjige.

Prije preko nekoliko godina, kad sam sređivao papire za jednu kupljenu nekretninu, u arhivu u Rijeci sam našao za tu nekretninu, građevinsku dozvolu iz 1903. Vrlo preciznu koja je obuhvaćala sve čak do debljine zidova, i sve promjene na navedenoj čestici, uključujući i iznose poreza i tako sve do 1918. Kada nastupa mrak, i ne bilježi se ništa, niti promjene vlasnika, ni bilo što drugo, te se nekretnina vodi na vlasniku koji je umra prije sto godina.

Dakle ono što bi trebali Napravit je da se trebamo vratit, do onog vremena kad je 1918 nastao mrak koji je trajao za vrijeme svih Jugoslavija koliko ih je bilo, i traje još uvijek, krajnje je vrijeme da neko upali svjetlo i da postanemo normalna zemlja u kojoj će privatno vlasništvo bit svetinja, iz koje proizlaze prava ali i odgovornosti, u kojoj se neće otimat jednima da bi se dalo drugima, bez obzira jesu li članovi partije ili potencijalni birači na tamo nekim izborima.

Treći post danas

Post sa slikom

Kažen ja njoj, šinjorina jel van mogu slikat sise, a ona se zapjeni, šta ti stari prdonjo oćeš, stavija bi me na fejs pa se kurčija prid svojin impotentnim kompićima.

Ma nije šinjorina, ja ba van slika sise sa dužnin poštovanjen.

Radi se o tome šinjorina da ja iman Kolegu Eura, on je u Nemačkoj trpi fašistički teror od te Anđelije tamo, koja mu ne da na more.

Tamo je izložen ugrozi od korone, i ko zna Oće li priživit, naredna dva tjedna su ključna, i želja mu je da vidi sise na našom moru, pa eto moremo reć da je to u stvari slikanje u medicinske svrhe.

Ti to mene zajebaješ kaže ona.
Nisan kad ti kažen, to je sve za kolegu Eura, more bit da mu je zadnja želja.

Evo samo šta se nisan rasplakala, ajd slikaj ali ako taj Euro priživi mora me vodit na večeru.

E more i ja ću ić.

A šta ćeš nan ti, da neš i ti umrit od korone.

Prvi post danas

Danas ću vam sigurno nešto slikat, iako kad malo bolje promislin, kakva ste vi uopće čitalačka publika, stalno nešto prigovarate, grintate, pritite se, i šta ti ja znam.

Kako se nemorete ugledat na intelektualce, jel vidite kako se oni lipo komentiraju, kad neko napiše da bi skočija kroz prozor, svi komentiraju, bravo evo i ja bi skočija, ajme šta su ti čista stakla, poleti galebu Đonatane Livingstonu, i tako lipo.

Kad neko meti sliku pulsirajuće vadžajne, majke, babe, žene, kraljice inyelektuValke, oduševljeno pišu, baš je lipa, ajme ča diši, nu kako lipo pulsira.

Da nekom od intelektualaca nije neugodno metit sliku piše na blog, mogu se okladit da bi intelektuValke komentirale, ajme šta ti je lip, nu ga mekan ko duša i sve te prigodne stvari.

Samo vi meni uvik nešto prigovarate, drugi Blogeri uopće ne pročitaju neki post a ostave lip komentar, draga super ti je ovo, ti si kraljica svemira, ostavila si me brez daha, ganutljivo do suza.

A vi kakvi ste, oću li ja ikad bit kraljica svemira, moš mislit, vi ne znate nego pritit se i grintat, i uvik neku pravdu gonit.

Ja ću se sad ić kupat, a vi vježbajte bit pristojni, nikad intelekuValaca od vas.

Iden tražit te sise.

Drugi post danas

Opet vam nisan slika more osta mi je mobitel u autu a nije mi se dalo ić po njega, dobro posli san vidija da su mi oba bila kod nje u borši ali to je bilo poslin.

Prvi post danas

Danas ćemo lešat teleću koljenicu, s malo karote mladin kumpiron, i svin onin drugin stvarima šta se meću unutra. Još ćemo na pilećem temeljcu Napravit fino povrtno varivo.

Nema labavo, samo zdrava spiza.

Bija san u dućan, u Plodajne, sve je kunu dvi, skuplje nego u Zagrebu, šta me moram priznat nervira, pa ću ubuduće ić samo u Lidlo, bili su se zeru normalizirali prošlih godina s tim cijenama, ali evo ove su opet pomanitali.

U mistu nema ništa novoga, samo se gradi nekoliko novih kuća, Neki furešti ziđaju, jebli svoju fotografiju, ko zna koji su to mufljuzi, oklen poštenom blogeru novci za ziđat kuću trokatnicu.

Još van nisan ništa slika, ono more, stine, galebi, znan da san obeća ali zaboravin, škripe mi disk pločice zadnje, moran ih prominit a jučer je bila nedilja pa nisan ima di kupit.

Danas će rodijak kupit, donit i zaminit, tako to ode funkcijonira, ono šta je triba meaničar dobit l, jeba svoju fotografiju lupešku, ćemo bacit na gradela.

Ne mogu se sad više tu zabavljat s vama, moran još zeru meditirat, srkćat kavu, pa se spremat za ić na beach, zeru se utoćat, lipo ću van slikat nešto kad san obeća, ako ne zaboravin

Kisi kisi

Nula dana do godišnjeg

Padala je kiša, velka.

Danas u 14:00 počinje godišnji, doduše samo tjedan dana, pa onda kasnije još malo, ko mi je kriv šta nisam savršio filozofski moga sam svirat kurcu cilo lito.
Moga san doduše Ostat Radit u državnoj firmi, pa svirat kurcu pola lita, ili sam recimo moga uzet boračku pensiju pa svirat kurcu zadnjih 25 godina.

Jebiga na filozofski su išli samo oni šta traže ženu u sebi, u državnoj firmi mi se nisu gledali šupci koju bi rođenu mater prodali za 10 posto, a u partizane nisam iša zbog pensije, i sad je tako kako je.

Možda bi moga ka onaj Kolakušić, jel se sićate tog lika i gomile kretena koji su glasali za njega, na fejspuku Napravit partiju, pa se uvalit u sabor, i onda svirat kurcu doživotno, ka Furijo Radin.

Ili bi recimo moga izjasnit se ka Srbin, kandidirat se ka Srbin, zamolit svoje fejspuk prijatelje da se i oni izjasne ka Srbi i glasaju za mene, i hop eto mene u Saboru, moga bi i potprecjednik vlade postat.

Mislim ono koji kurac ja ne bi moga bit Srbin ako se tako osjećam, jel tako, pa nije valjda da će neko reć da je lakše postat žena nego Srbin.

Moga bi pozvat i cilu istospolnu zajednicu da podrži moju transformaciju u Srbina u cilju moga sviranja kurcu.

Jebate je oni Kolakušić moj idol, sićan se ka jučer da je Geo čuva antikorupcijski kombi na rivi, Lion i Annaboni su otkidale kako je zgodan i ćelav, mislim kako Čovik bez kose more bit zgodan, more bit pametan ka kupus, ali nemore bit zgodan, mislim da to ima neke veze s depilacijom tih vadžajna, neki poremećaji.

Da je Mislav bija u Ameriki, već bi o njemu napravili film, i Leonardo di Kaprijo bi mora obrijat glavu da more glumit Mislava.

Jučer sam otvorijo blog svome Viličaru Viliju, i bila je tolika navalija da Blogi nema drugog izbora nego Vilija odma pribacit na Cool listu a onda u ponediljak u Top blogere.

Vili je odgovor na sva vaša pitanja, kako se postaje popularni bloger, moraš imat karizmu, Vili nije ništa napisa u svome postu, ali je naki žut samom svojom pojavnošću osvojio široku čitalačku publiku, šta nekim drugim blogerima nikako ne uspijeva pa se godinama vrte u krugu skupinice gubitnika ka šta su i sami.

Ja ću vjerojatno postat blog koji će se bavit isključivo fotografijom ribe i mesa na gradelama, da ne bi zanemario svoje vjerne čitatelje iz zemlje iz inozemstva, sve naše ljude koji kruh sa sedam kora zarađuju diljem vaseljene.

Šta će Vili, nemam pojma, tankoćutni su i ćudljivi to strojevi.

Jedan dan do godišnjeg

Iman ja tog jednog fejspuk prijatelja, šta je ima sobu za slušanje glazbe, tamo je on udara po gitari ili je samo sidija i sluša ploče.
Ima je fotelju koja je bila namištena taman di triba i nije se smila micat.
Još je bija razočaran kad ja nisan u tu fotelju ništa posebno primjetija, iako san glupanu reka da ja čujen samo na jedno uvo i da mu je zakurac meni namištat fotelju.

Ja baš nisam bio od onih koji aktivno slušaju glazbu, nekako me to prošlo s erom gramofona, koja se poklopila s mojim odrastanjem, i brigom za obitelj, možda čak i ranije, kad sam se još trudio prevodit pjesme, pa sam shvatio da Bob Dylan zvuči gluplje od Rokeri s Moravu, a da su Ditka Haberl i Pepeu in kri, poete u odnosu na Led Zeppelin.

Šta su uostalom dekadentni razvratni zapadnjaci mogli iznjedriti osim gomile gluposti u heroinskoj izmaglici.

S druge strane sam volio ić na koncerte, ka šta sam volio ić na nogometne utakmice, dok nisam i to prije nekoliko godina uglavnom prestao, ne znam valjda sam sve što sam trebao vidjeti vidio.

Kad bi se trebao odlučiti za najbolju atmosferu na stadionu teško bi to išlo, svakako Anfield, Westfalen, San Paolo i naravno Poljud.

S koncertima bi ipak išlo nešto lakše iako je konkurencija velika, jer sam odgleda i odsluša sve što je nešto vrijedilo od Tonija Cetinskog, preko Nirvane da Beyonce i Đubriva, Bob Dylan sredinom osamdesetih, koncert na kojem se najbolje čula tišina, Ejsi disi sa suludom energijom, i naravno Mišo na Poljudu najbolji ikad u svemiru, kad valjda pedeset tisuća ljudi pjeva i pogađa svaku notu, iako pjevač falša.

Nekako mi se čini da bi s odrastanjem bilo normalno da neke stvari gube značaj, barem je to tako kod mene bilo, glazba je postala nešto šta tandrče kad upališ radio u autu, novija produkcija me ne zanima, nije da mislim da je lošija nego ranije, to samo starčad uvik misli da je prije sve bilo bolje, ja sam jednostavno odrastao i ovi vremešni rokeri i pankeri koji skakuću po binama mi djeluju degutantno, i mislim da nemaju više što reći svijetu, ako su ikad i imali, i pod Motorhead i pod Celine Dion, kad ubaziš zeru harmonike dobiješ savršen turbo folk hit.

Dakle zaključak bi bio triba se okrenit provjerenim stvarima u životu ka šta su riba i janjeći kotleti na gradelima, a glazbu pustit djevojčicama neka biraju.

Dva dana do godišnjeg

Jesu li vama zanimljivi Blogeri i blogerice koji odustanu od pisanja bloga na više ili manje dramatičan način, pa se onda vrate na blog, s drugim imenom, jer smo svi mi ovde idioti pa nećemo skužit, nego ćemo oduševljeno, s blogijem na čelu glumit zainteresiranu čitalačku publiku.

Vrhunac je ipak kad ti reinkarnirani Blogeri i blogerice daju diskretne signale kolegama smanjene inteligencije i intelektualcima inače njihovoj ranijoj čitalačkoj publici, a ovi kakvi jesu ne kuže pa moraju Radit emajlovi.

Mislin brate, vrati se na svoj stari blog, čemu igrokazi, rekli bi umene u selu nije govno nego se pas posra.

Obzirom da je komitet u kurcu, te da će se poklat među sobom, nedepilirane skojevke, i vremešni Jugosloveni, pratu svaki mig ljupke Katarine, koja dostojno mijenja Pernara.
Ljupka Katarina je osim što ke luda ko i Pernar, još i zla, ali Bože moj i populaciju smanjene inteligencije neko mora zastupat, takva je demokratska praksa, ono što je zastrašujuće je što je za razliku od Pernara koji je moga utjecat samo na budaletine kao on, ljupka Katarina je bila ili još uvijek je dio obrazovnog sustava i ima pristup mladima.

Inače što se Meglea tiče, ako to Megle nešto vridi, neko će ga kupit, a ako ne vridi bolje je da propadne, zamislite drugovi i Drugarice da smo desetke milijardi nečega, koje smo sasuli u propale socijalističke projekte, poput brodogradilišta i sličnih egzibicija, uložili u kladionicu, mogli smo štagod i dobit, vako je pušiona bila zagarantirana.

Ja recimo mislin da bi bilo super da radnici i kooperanti Meglea kupe preduzeće, švabe će im ga Dat jeftino samo da ga se riješe, i da onda ljupku Katarinu ili nekog drugog iz te skupine idiota metnu za direktora.

Još dva dana, sad pomalo već haluciniram kako se umačem u more, i ložin vatru za gradele.

Tri dana do godišnjeg

Umoran sam, umor mi je preplavio svaku stanicu, dani do godišnjeg mi prolaze nekako sporije nego inače.

U zadnje vrijeme radim na poslu fizički više nego ikada prije, ne moram, mogao bi cijeli dan provesti u klimatiziranom uredu, i lamentirat o glupostima, ali mi se ne da.

Radije nešto navlačim, ili naganjam viličarom.

Kad se samo sjetim koliko sam viličara ima u nekim bivšim firmama, i koliko sam propustio jer sam gubio vrijeme po poslovnim ručkovima, umjesto da sam jahao na viličaru.

Moje tijelo se povremeno buni zbog napora kojem ga izlažem, ali s druge strane ta intenzivna tjelesna aktivnost, mi koristi što se tiče drugih zdravstvenih tegoba, koje neusporedivo lakše podnosim nego ranije.

Jutros me zatekla vijest da je preminuo kolega bloger.

Ja sam se sa strahom od smrti barem na neko vrijeme obračunao, a obračun je bio težak, strah je bio paralizirajući, neugodan, razarajući, i bili smo sami u tom okršaju, ja i strah, jer lukavac kakav je uvjerio je i jače od mene, da im nitko ne može pomoći.

Od tada na smrt gledam racionalnije i uglavnom je doživljavam nečim nepravednim, odnosno mogu reći da me nije strah smrti, nego bi mi bilo žao umrijeti.

S preminulim kolegom se nisam baš uvijek slagao, odnosno neka razmimoilaženja u stavovima, su na taj način dominirala, da smo se i o gomili stvari u kojima smo mogli naći suglasje rijetko, ili nismo uopće razgovarali.

Sada kad su ta naše razmimoilaženja postala potpuno bespredmetna, mogu reći da mi je iskreno žao čovjeka, jer mislim da je bio dobar čovjek privržen obitelji, koji kao ni ja i većina nas ovdje bez obzira koliko se razlikovali, i imali oprečna mišljenja o bilo čemu, nikome ne bi učinio ništa lošega, a to je jedino što se od čovjeka očekuje, da bi ga mogli nazvati Čovjekom.

U konačnici nadam se da sam barem što se tiče toga, da završetak našeg ovozemaljskog života nije i konačan kraj, ja bio u pravu.

Šlager o krupnim šljivama

Imate li vi mjesta koja su bila dio vas, a koja nikada više nećete posjetiti.

Ili imate li možda ljude koje ste jednom voljeli, i nikad ih više nećete sresti.

Imate li možda misli koje ne dijelite s nikim, koje niti na papiru koji ćete poslije zapaliti ne bi napisali.

Inače ja ne pišem ovakve pičkaste stvari, ali nekad se i to mora, jer se tako skupi najviše komentara.

Jedan manje pet je danas, ili jučer nevažno, negdi nekome napisala, kako ni ovako anonimni ne dajemo sebe iskreno bez ostatka, ili tako nešto.

Rekla je i da je šteta što je to tako, što i ovako anonimni lažemo sebe, iz čistog kukavičluka, jer ne možemo podnijeti boli koje su nam dodijeljene da ih poput križa nosimo.

Dobro nije rekla baš tako, ja uvik nešto izmislim, ali osnovna ideja je da bi nam anonimnost trebala pomoći da prihvatimo bol i da ga pomalo riječ po riječ otpuštamo.

Problem je očito u tome što nismo anonimni, postoji naime jedna osoba, koja zna tko smo, mi sami bi trebali pomoći sebi da se nosimo s boli, koju ćemo kanalizirati kroz matematički niz na ekranu nekog računala.

Jer naime Bogu ne možemo oprostiti, što nam je dal baš toliki križ, i još traži od nas da ga prihvatimo.

Dobro nismo svi ovdje da bi nježno brusili oštrice koje bol čine ponekad nepodnošljivom, neki su tu čisto da bi lupetali bez veze.

četri dana do godišnjeg

Nadam se da je barem nekima koji su glasali za Milanovića, neugodno kad vide koji je to kreten. Ne znam di su sad oni koji su Kolindu napadali i kad je tribalo i kad nije tribalo.
Jel da da je vaš omiljeni bloger bio u pravu kad je tvrdio da je to obično smeće s dvostrukim kriterijima.

Umra je Ivo Grbić, veliki Čovik umjetnik, slikar, grafičar, gospara Ivu sam upozna kad je slika portret meni bliske osobe, od tada smo znali popit kavu, nekad i nešto konkretnije, a onda je došao rat, ja sam bio kojekuda a gosparu Ivi je izgorio atelje i cijela kuća, kad su Srbi na svetog Nikolu 1991. Razarali Dubrovnik kako bi ga mogli Napravit još starijeg i ljepšeg.

Gospara Ivu sam sreo kad smo probili blokadu Dubrovnika, vodio me je da vidim njegovu spaljenu kuću koja nije imala ni prozora ni krova, ali su posvukud bile slike, to je bio njegov način pružanja otpora, umjetnošću protiv svakoga zla.

Gospar Ivo je volio Dubrovnik, mislim da ga je volio više od ičega, na jedan poseban način, kako to samo čiste duše mogu.

sinoć su u otvorenom Dalija Orešković i Karolina Vidović Krišto, napravile masakr nad predstavnicima adezeja i esdepeja, tako da se ne sjećam da sam nekad vidio takav trijumf intelekta, nad ispraznom demagogijom

prvo je Vidović Krišto, nevjerojatno cool ispalila "neovisnog" PR stručnjaka, Macana koji je uteka iz studija, a onda se Dalija prilagodila, i jednako cool se skupa s ovom drugom iživljavala na dvojici visokopozicioniranih glupana u stožernim strankama

neovisni kreten je Karolini Vidović Krišto, reka da je spodoba pa sad očekujemo da se svekolika scena borkinja za ženska prava s Jelenom Veljačom na čelu obruši na Macana, ili je svekolika scena borkinja za ženska prava, u stvari ideološki obojano smeće koje se ženskim pravima služi za samopromociju.

jučer smo imali poplavu u stanu, iz stana poviše su nam se slijevale bujice, i na momente je bilo poprilično dramatično, a onda me negdi u jedan u noći, mamino zlato probudilo da je poplava opet u zgradi

mislio sam da je mamino zlato pilo neke čudne čajove, ili pušilo vesele cigare, ali stvarno smo imali reprizu, pa smo onda zvali hitne intervencije, budili susjede i tako negdje do 4 mislim

četri dana je do godišnjeg, i stvarno mi je potreban, umoran sa ka pas, pa ćemo tamo proslavit rođendan od najlipše Top blogerice, ovaj jučer i nije bio nešto

Diskretni šarm Turopolja

Ka šta svi znamo, počinje vladavina Sarah be, od milja zvane namiguša.

Šta će nan donit njena vladavina niko ne zna, naime Sarah be je jedna od onih talentiranih i zgodnih, koje intelektualci i doajenke vrlo teško podnosu.

Obzirom da je jučerašnji dan odnosno večer obilježio sastanak turopoljskog ogovaračkog kluba ljubitelja pisane riči, moglo bi bit gore nego s retrogradnom venerom, skoro ka sa retrogradnim marsom, li bountyem.

Inače u zemlji se ne događa Bog zna šta, situVacija s koronom je više manje stabilna, samo bi tribalo zabranit pirove, ili da se održavaju brez publike pa da samo mladoženja najebe, a ne i publika, pa mek ona njega onda meti u izolaciju, i neda mu se družit s rodbinom i prijateljima, nego samo s njenom mamom i sestrom.

Objektivnim i profesijonalnim medijima, nije niko javio da su izbori prošli i da su njiovi izgubili, pa smo imali prilike čitat, šta je reka Peđa Grbin, šta je o tome šta je reka Peđa Grbin, reka neko drugi, imali smo izjavu Peđe Grbina o Peđi Grbinu, pa smo svi čekali kad će Peđa zapivat neku od Thompsona, svojim nježnim sopranićem.

Također smo imali izjavu o bilo čemu žene od Mile Kekina, i laprdanja poremećene spodobe iz radničke fronte, dražesne Katarine o nekoj mljekari, koju triba Dat radnicima, jer su se oni pokazali sposobnima za popizdit.

Na koncu je Jelena Veljača rekla kako bi bilo grozno da se riječki krmak dere na neku ženu, i da bi to bilo zlostavljanje, ali pošto je ta žena desničarka i jednom je nešto rekla o Srbima onda može.

Najvažnija stvar se dogodila s turistima, njih nema nigdi a ima ih prijavljenih pola od lanjskih brojki.

Dakle moremo izvuć zaključak, da je vaš omiljeni bloger bio u pravu kad je tvrdio da turista dođe puno više nego šta kažu službene brojke, da se od turizma zaradi puno više nego šta kažu službene brojke, da je BDP veći nego šta kažu službene brojke, i udio turizma u njemu, i ono najvažnije da država ne naplati barem 70 posto poreza koji bi trebala od turizma.

Tim porezom bi se inače trebale gradit bolnice, škole, vrtići, a on uglavnom završi u autima za žene, dicu, ljubavnice i ostale.

Kaže Sarah be, da se muškarci plašu zgodnih žena, ka u pismi od Marka Perkovića Tonsona, nemoj ići lijevo svi se zvijeri plašu.

To je u potpunosti promašena teza, stvar je u tome da zgodne žene misle da zbog toga što su zgodne, zaslužuju zanimljive muškarce, pa onda one umisto da tražu pouzdane tražu zanimljive, nikad odrasle dječake s hobijima.

Zgodna žena ne traži dilbera koji zna rukovat motornon pilon, nego kretena koji uzgaja sokolove ili iguVane i traži ženu u sebi, i u tome je suština problema.

Ima tu nešto i s nezrelosti koja se učahuri u ženskom biću, naime njima narastu sise i ti drugi atributi, ali one nikad ne prestaju bit razmažene princeze, kojima mama cili život govori čuvaj se Sarah be mangupa, a tata bi je ogradijo bodljikavom žicom.

I onda se to inati, razmažena deriščad, to ne zna kud udara, čim vidi mangupa to odma Oće imat mangupa, ili sidne na pod i plače.

Kakva je situVacija kod vas.

Volite li vi mangupe?

Da odma budemo na čisto, muški koji odgovoru na ovo pitanje bit će amantalno blokirati.

Junački Ep o sisama

Provela je noć na putu
Kojim kreću od davnina
Naši snovi prema svijetu
S Perkovića preko Knina

U očekivanju junačkog EPa o sisama

Dakle sutra će bit junački Ep o sisama, koji će bit ilustriran slikama sisa blogerica iz moje i eurove kolekcije pa ćete vi pogađat kojon blogerici koje sise pripadaju.

Evo jedne za vježbu

balada o Kupusu

Nu Kupusa na čelu kolone
Jal jaše u suton, jal biži od Julke

Mili Bože kud sam zašo
Odjekuje lelek od Kupusa
Dok ga Julka u vjenčanici gonja

Da mu barem šefika
Nikad kabela
Nije vratila

Sad prilazimo na pismu u prozi, naš kolega kupus je oličenje tolerancije, kad ti Kupus kaže da si zapizdija, onda si zapizdija odavno, i jopet će ti Kupus Dat drugu šansu, jer jebe se Kupusa šta si ti zapizdija samo ga nemoj tlačit i pizdi koliko oćeš.

Kad bi Kupusu tražili manu, jedino to šta je zeru plašiv, bi moglo kandidirat, mislin ono najlakše je uteć kad Julka trči po blogu u vjenčanici, triba to stojički izdurat, a ne se itat ka cipal kad ga izvadu na suvo.

Našta to liči, ajmo to vizuvalizirat, Kupus leži na tleju i trese se ka padavičar a Julka stoji poviš njega u vinčanici i pita kupusu oš me ženit.

Jebate koji je to prizor.

A nije da nije obeća, triba je kad je vidijo prve znakove toga odma uteć, a ne on je mislijo da je dosta da ispriča svima da ima Šefiku koja mu odnese kabel.

Ahaaa, od toga se one najviše i pomamu, nema tog afrodizijaka ni afričke šljive koja toliko prodrma uspaljenice, ka izjava da si vjeran ki ćuko doberman.

Od toga one poludu, Oće i one takoga i odma se vadu vinčanice i ostalo teško naoružanje, i počnu se ponašat ka bloger Zlajo kad nanjuši mačku u veljači.

Najgore je bilo šta nije samo Julka bila u pitanju, njene namjere su bile časne i poštene, ali one čudne žene, čudnog imena, šta su tile bit njene BFF kobajagi, a samo su se motale onuda da bi kad Julka izmori Kupusa naskočile na njega nakog iscrpljenog.

Dakle te couguarke, te predatorice šta su samo tile uživat u kupusovon tijelu, ne obazirući se na njegov lik i djelo, one su zlo, one zameću kavgu po blogu, i pišu emajlove.

Dakle da se vratimo na Kupusa, moremo li zamirit kolegi kupusu šta zna uteć od predatorica, nemoremo, nije kupus ode da bi bijo žrtva maniti ženturača, on je ode da bi se družijo s Julkom i gušta u pisanon riči sa znanstvenog aspekta.

Pjesnik u gostima

obzirom da vi nemate razumijevanja za moju poeziju, evo vam zeru poezije od drugog svita

prva pisma je od Tonija Aničića Koje, pivača kultnog underground benda Đubrivo



pisma se zove Kekin arlekin


Ti nisi naš, nisi naš od glave do pete

ti nisi naš, tvoji su izgubili 95.


Nestalo stiha, presušile rime

državna blagajna tvoje je vime

kojega sišeš, iz kojeg ždereš,

a po toj državi stalno sereš



Kad talenta nema, kad rodiš se bez dara,

a koncerti odavno nisu puni

najbrži način da dođeš do para -

samo šta žešće po Hrvatskoj pljuni



Kad nema pjesme, kad nema hita,

a ploče već dugo ne privlače kupce

sjetiš se Juge i druga Tita

pa napuniš odma novinske stupce



Nekad sam, Mile, i ja ti se klanja,

a danas si manji od poslušnog hrčka

od Džinovskog i GAD-a do današnjih sranja

i do Milanovićevog kućnog potrčka



Nekad Bog na Zemlji, nekad ime slavno

ljubimac kolega, publike i kritike

al` bunar ideja je presušio davno

pa se zato hvataš jeftine politike



Dignimo spomenik, otkrijmo bistu

oportunističkom 'antifašistu'

velikom 'borcu za ljudska prava'

dok mu je država muzara krava



Bog, domovina, nacija

davno je nestala inspiracija

kažeš 'nisam vaš', al bolje budi kuš

jer, što je 'vaš' na srpskom, na hrvatskom je 'uš'...


eto naš Mile nije uša u sabor, zajebala ga drugarica Radojka, ali svejedno je vidljiv vizionarski potencijal pisme, što reći nego bravo za našeg Tonija

Nemjerljiv je to gubitak za hrvatski parlamentarizam što vremešni panker nije uspio, Radojka nije dala.

Pisma o Blogiju

ajmo sad malo o Meli

ja bi van s moje strane priporučijo, da se opustite i budalačete s Melon

idući tjedan kad Sarah be bude blog tjedna moć ćemo samo rizat žile :)

super je ovo kad se unaprid zna ko će bit blog tjedna

svaki bloger i blogerica se mogu pripremit za dat svoj doprinos

evo racimo kad je Sarah be u pitanju bilo bi lipo da pišete nadahnute komentare, a morete i zajebavat ove ocvale, koje ne volu Sarah be, zato jer još uvik ima muda bit namiguša, i zavodit cigane s gitarama

nesalomljiv je to duh ta naša Sarah be, nemoreš vezat vitar pa nemoš ni nju, uvik iznova će za razliku od drugih, koje bi se mogle ugledat u nju, skočit, itnit se bez padobrana, bez zaštitne mreže, i onda kad pane, zeru pomazit sama sebe, zaličit rane, poigrat se s dicon, i opet barem probat poletit

ja bi baš volio da Sarah be nađe jednog ovakog ka šta san ja, nježnog, pouzdanog, čvrstog, vjernog, kojem će bit sve na svitu

i nać će, ili će i za dvaes godina, ode na blogu pokušavat poletit

kako je ovo blog o Meli, sigurno se pitate, ako uopće čitata, a ne pogledate naslov i onda komentirate

rekla je moja prijateljica Đulanž, da onaj Vranjo i sve takve prdonje, ne zaslužuju da se naša vesela Mela, ikad osvrne za njima

ja se sa svojom prijateljicom Đulanž, slažem u potpunosti Mela je divna osobi, i ona zaslužuje jednog vakog ka šta sam ja

u stvari svaka dobra osoba ka šta su Sarah be ili Mela, zaslužuju baš ovakvog ka šta san ja i zato, nikad ne triba pristat pokušavat, malo nas je al nas ima :)

Mela

Mela

Ooooooo Mela
O oooo oooo oooo Mela

Bacila je sve u rijeku, vodu duboku
Punta koji se stalno kvari
Vranju Impotentnu seljačinu
I Zvonkinu pećnicu

O Mela
O ooo oooo oooo Mela
Vozila se po kružnome toku
I opet, i opet, uvik iznova
Nije tila skrenit livo
Zviri se je plašila

O Mela
O oooo oooo ooooo Mela
Kupila je sebi aljinu
Kupila je sto aljina
Ormar jon puca po šavovin
Ali nju nije briga

O Mela
O ooooo oooooo ooooooo Mela
Šarena Mela
Nama najdraža
Ne bi je minjali za stotinu drugi
Ni za milijun novaca

O Mela

Nek ti kušin bude stina

Meni je baš fascinantna mržnja koju trideset godina od nestanka Jugoslavije, i dvadeset pet godina od kada smo jebali majku onima koji su sanjali veliku Srbiju, domaći Srbi i Jugosloveni, te osobe smanjene inteligencije osjećaju prema Hrvatskoj.

Nevjerojatno je kako srpska i jugoslovenska govna, uz asistenciju osoba smanjene inteligencije, koriste svaku prigodu ne bi li ocrnili hrvatsku koji toliko mrze, pa eto i pjevanje jednog Nijemca zaljubljenika u Hrvatsku koji eto oni toliko mrze.

Pjevač je bio Manuel Neuer, njemački reprezentativni golman, kojem je Hrvatska nešto kao drugi dom, pjevala se Lijepa li si, i još neke, i neko govno iz plejade onih koji pišu za kojekakve Indexe i nethaerove, ili Yutarnji ,ili slobodanku, je jedva dočekalo da ljevičarskom Tabloidu s kakvima ta govna obično surađuju, dojavi kako je eto Manuel pjevao fašističke pjesme.

Nije to prvi put da uvijek jedna te ista govna, poput masne bosanske pederčine Duhačeka, opanjkavaju Hrvatsku po svijetu, jer nikako nam ne mogu oprostit što smo im sjevali Jugoslaviju, a potom i veliku Srbiju.

Neće biti ni posljednji put, da govna to rade i da im ista takva govna i u Hrvatskoj plješću.

Obzirom da smo se eto opredijelili za demokraciju u kojoj i govna imaju pravo na slobodu govora, ne možemo ništa nego im se svaki put iznova, sukladno odluci ustavnog suda, najebat matere.

Troyan

Nakon što je ustavni sud utvrdio da reć nekome da je idiot nije uvreda ako je to činjenica, i da se onima koji govore gluposti ima pravo jebat mater, naša stranka razuma i znanosti, je izvojevala još jednu pobjedu.

Naime kao što je kolega Lauc izvjestio, provedeno je znanstveno istraživanje u kojem se proučavao stupanj inteligencije onih koji ne poštuju mjere, kao što je nošenje maske, u kojem je utvrđeno da se jednostavno radi o glupanima.

Ta činjenica će nedvojbeno silno razveselit kolegicu Athropu,inače dopredsjednicu stranke.

Nimalo nije iznenađujuće da su to uglavnom isti oni likovi koji tvrde da život počinje u jednom volšebnom trenutku koji se razlikuje od države do države, i oni koji tvrde da muškarac može postat žena ako to jako želi.

Dakle moremo zaključit sve rasprave na tu temu, sad kad imamo znanstveni štono bi se umene u selu reklo konklužn.

Sudeći po svemu navedenom, protiv naših intelektualaca su se osim uredništva koje ne postoji, tajne grupe administratora, urotili i ustavni sud, i znanstvena zajednica, jer kako drugačije shvatit da i oni daju za pravo vašem omiljenom blogeru.

Nećemo valjda pomislit da je on pametniji od intelektualaca, mora bit da je neka zavjera u pitanju, nešto vezano uz Billa Gatesa i ljude guštere

Ali da se vratimo mi našim ljubavnim jadima.

Obzirom da je Bugi nestala poput morske pjene, jednako kao i neke druge udvaračice, koje su u ranijem periodu glumile BFF, samo kako bi se dokopale Elvisa koji je još uvijek živ, i pojavljuje se u liku i djelu Kupusa, saćemo to zeru analizirat.

Recimo ona drugarica Jeka prije nego šta je počela pisat na svom blogu, je nemilice atakirala na našu Đulanž i to u vrijeme priprema za vjenčanje desetljeća u Las Vegasu, a sve s ciljem da joj otme Elvisa alijas Kupusa.

Vaš omiljeni bloger je tada kao uostalom i uvijek prije i poslije nedvosmisleno upozorio Đulanž na namjere očigledne navedene blogerice, kojon je Đulanž naivna kakva je, poklonila svo povjerenje.

Nakon toga je Đulanž pokazala nevjerojatnu empatiju i nesebičnost i usvojila gospođicu Lirski Subjekt koja je ka napušteno Mače mjaukala tu po blogu.

Bilo je prekrasno gledat kako Đulanž uči Mače kako bit dama, kako se igrat s mišovin, kako bit umiljata, i zadržat dignitet domovinskog rata.

I sve je bilo lipo dok gospođica nije ušla u pubertet i postala namoguće derište kojem je samo namigušanje na pameti, pa jon je uzor postala ona Sarah be, koja zavodi nevine Bosance i onda ih s prijezirom odbaci nake neupotrebljive.

I onda je došla ta afera s Bugi.

Zato braćo i sestre, nosite maske, nemojte da drugi misle o vama da ste znanstveno dokazani glupani, i pazite ko vam dolazi na blog i s kakvim namjerama, nije recept za kinesko jelo, uvijek samo recept, nekad je i trojanski konj.

Bugi vugi na livadi

Bila je to ljubav ka u slikovnicama duginih obitelji, nježna istospolna, bez nekih izraženih seksualnih pretenzija, čista emocija, razumijevanje i sklad.

I trajalo bi ti ko zna do kada, možda i zauvijek, da se nije pojavila treća.

Eh kolikim je samo ljubavima presudila treća.

Ko da sad vidim kako se u brespućima enterneta blisiće naslov, Jedno kinesko jelo za V.

Zdrak je odjedanput posta težak, po cilom blogu je pucketa elektricitet, slutilo je na nevolju.

Mislim mogla je napisat recept za blognjuza, ili mene, o Kupusu da ne govorimo.

Ali avaj, svi smo mi bili mali breznačajni zalogaji, otimačica u narodu poznala ka La uzurpadora, je morala svojim pipcima otrovnim, razorit nešto najponosnije i najlipše na blogu.

Nasrnula je brezočno i breskrupulozno, na čistu nepatvorenu ljubav, golim rukama je junikornima kidala glave, i popišala se po zastavi s duginim bojama.

Gospođica lirski subjekt, je s pravom protestirala, jer je ka i svi ostali znala da je dotična Bugi, jednako pogrešna ko Cigo s gitarom, i da će kad postigne svoj cilj odlepršat do drugog cvita.

Mi drugi smo se uz časne izuzetke pravili blesavi, neki su čak i navijali, to su glupani koji uvik navijaju, časni izuzetci u liku i djelu vašeg omiljenog blogera, su apelirali na gospođicu LS da ima strpljenja,’ali šta ćeš, mladost ludost, ona je odma našla drugu mlađu, i to da škandal bude veći i trudnu.

I sad smo tu di jesmo, Bugi je nestala u vidu lastinog repa, Đulanž traži utjehu u bjesomučnom kupovanju parfema, gospođica LS, bi vratila vrijeme da može jer će jon trudnica sve izist, a trudnica je srušila krov na kući.

Eto braćo i sestre, nema nan druge nego zapivat onu Mišinu, Ostala si uvijeeeeeeek istaaaa., i nadat se da će ljubav ipak pobijedit, da će junikorni skakućat po našom blogu.

Ko od vas misli da prava ljubav nikad ne umire.

punedijak

još jedan ponediljak

još jedno razočaranje

svakog petka iznova ne dobijem eurojackpot, i svakog ponediljka iznova, neko drugi bude blog tjedna

i još je protuha metila rodicu Melu, tako da ne mogu ni prigovarat

a taman san se bijo pripremijo

istušira, ostavijo bradu od dva dana, obuka čistu majicu, i nako šmekerski reka

saće patuljci vidit šta je pravopis i gramatika, i belkanto

tija san pisat o litnjin olujama, ono kad topla kiša pada na vrući kamen, kad s površine mora miriše ozon

da te neko inače pita kako miriše ozon reka bi neman pojma, zato niko nikad i nije opisa miris ozona, jer uvik kad su te oluje munje i gromovi odvuku pažnju

eto, i ko zna čega bi tu još bilo, more bit da bi zeru posolija i mirisa lancuna, pokupljeni s prvim krupnim kapima kiše, o šlapama koje se kližu, mirisu tamarisa

bija san spreman, sve ono čega se ne mogu sitit, izmislit, puštit podsvisti da iz najdubljih dubina, izvuče miris mesliđana, šta se miša s mirison šampona od koprive

eto, sad znate zašta je blog vaki kaki je

zato šta su jubiteji pisane riči ka šta san i sam, diskriminirani od strane protuhe

eto zahvaljujući protuhi bit ćete uskraćeni za pojeziju u prozi, impresijonističke zapise, iz podsvisti, oslobođeniže stega svakodnevnice, lišene autocenzure, van svake prosječnosti kompromisa, obogaćene krikom emancipirane samosvojnosti

jet tako da je šteta

Nosi jon se bila boja

Razvijamo nedjeljnu depresiju

Kurvini sinovi

Četvorica francuskih anarhista u majicama s Će ge Varom, koji ne priznaju odluke nikakvog stožera, i ni u ludilu neće da ih Bill Gates čipira, obzirom da su bili četri na jednoga, ubili su vozača autobusa koji im je rekao da moraju imat masku da bi ušli u bus.

Možda napadači nisu bili anarhisti, možda su bili neofašisti, ili radikalni ljevičari, ili pripadnici neke od islamističkih skupina, ili teoretičari zavjera svi su oni isti intelektualni i civilizacijski okvir, onaj kojem je argument nasilje onda kad su barem četri na prema jedan.

Prije nego li su ubili vozača busa, navedena četvorica su se po enternetu kurčila kako oni nigdi ne nosu maske, i kako i svi mrko gledaju, pisali su postove kako je sve to skupa izmišljotina, o ljudima gušterima, chemtrailsima i pet ge mreži.

Sa drugima njima sličnim intelektualcima su na dugo i na široko, raspredali o ljudskim pravima i slobodama, direktnoj demokraciji, demokratskom socijalizmu, mikročipiranju, i šta ti ja znam čemu.

Zajedničko svim tim revolucionarima bez obzira na provenijenciju, je to da su lijenčine, neradnici, i otužni klaunovi, sve dok se ne nađu na istom mjestu četvorica njih i ubiju čovjeka koji vozi bus.

Neki dan su kod nas kojekakvi slobodoljubivi pojedinci laprdali o policijskoj brutalnosti, kad su majmuna bez maske skinuli s vlaka.

A šta da je idiot doša sa još tri jarana i ubio vlakovođu.

Zoro i četrdeset Aladina

25 godina je od genocida u Srebrenici, jednog od događaja koji dvije trećine ljudi u Srbiji negira, kao što negira Zločin u Vukovaru, Škabrnji, opsadu Sarajeva, napade na Dubrovnik.

25 godina Srbi se nisu suočili sa zlom i patnjom koje su prouzročili, kod razlaza u bivšoj Jugoslaviji.

Često se koristi pojam raspad kad se priča o Jugoslaviji, nije bilo nikakvog raspada, samo su pojedine sastavnice sukladno Ustavu bivše Jugoslavije demokratski na referendumima odlučile konzumirati svoje pravo na samoodređenje do otcjepljenja.

Za sve što se poslije događalo su krivi Srbi koji kao nasilna nacija nisu htjeli dopustiti drugima da konzumiraju svoja ustavna prava.

Nesuočavanje srbijanskog društva sa vlastitim totalitarnim i agresivnim karakterom, rezultiralo je ovim što se sada događa u Beogradu.

U prošlom sazivu srbijanske skupštine, 74 % poslanika su bili sljedbenici ideologije Vojislava Šešelja, i Slobe Miloševića, u novom sazivu skupštine takvih će biti oko 95 %.

Predsjednik Srbije je psihički bolesnik kojeg bira dvije trećine birača u Srbiji, a oni koji ga žele smijeniti su puno gori od njega.

Fascinantna je zbunjenost mladih koji protestiraju, kad ih se pita što oni u stvari žele, ostaju bez odgovora, užasno je to što su im roditelji uradili, zbog nesposobnosti priznavanja vlastitih pogrešaka, i tridesetogodišnjim laganjem sebe i trovanjem vlastite djece.

Od ponediljka ćemo u dućan Morat nosit maske, intrigantan je taj odnos korone i idiota.
Odmah u početku su idioti izražavali skepsu prema koroni, a oni najveći među njima su tvrdili da ne postoji.
Onda su kad se cijeli svijet zatvarao i tako branio od virusa idioti laprdali o ljudskim pravima i kurčili se kako oni ne nose maske.
Onda su kad se cijeli svijet otvarao i popuštao restrikcije, idioti laprdali kako se to radi radi izbora, i zahtijevali da se poduzmu mjere.
Ko zna što će idioti sada kad cijeli svijet mora nosit maske laprdat, u svakom slučaju nećete ih moć prepoznat po šetanju bez maski.
Idioti su naime šupci, koji se suprostavljaju nečemu samo u svom imaginarnom svijetu, kad je potrebna stvarna akcija idioti nestanu ko pičke.

Dinamična su ovo vremena, sve se to brzo nekako vrti, toliko brzo da koliko god idioti i njima slični inzistirali na općem zaboravu, kako bi opet uvijek iznova mogli uvjeravat ljude koliki su u stvari idioti, mogu uvjeriti samo sebi slične ili one koji su toliko Očajni, da će za zericu isprazne pažnje prostituisat se i s najvećim idiotima.

Bilo bi neke poetske pravde u tome da se spirala nasilja završi tamo otkud je pokrenuta prije trideset godina, u nekim drugim okolnostima ne bi mi bilo ni pretjerano žao, da nisu u pitanju djeca, neki mladi ljudi nimalo različiti od mojih sinova, koji nisu zaslužili ispaštati grijehe svojih otaca.

Psihički bolesnik se neće dati s vlasti mirnim putem, okružio se zlom, koje neće prezati ni pred čime, pa ni pred time da bi sačuvalo vlast, ako bude trebalo ubijati srpsku nejač.

A to je valjda nešto na što niko normalan ne bi smio pristati, zato komšijama od srca želimo da im se ne dogodi ko nama, prije trideset ili dvadeset pet godina, da svi nezainteresirano promatraju kako srpski fašisti orgijaju, i ubijaju djecu.

Bloghaer gori

Da ne bi ispalo da mi Hrvati nikad ne protestiramo, ka šta kaže drugarica prinčipesa, oduševljena militantnim fašističkim skupinama koje pale po Beogradu, danas ćemo i mi protestirat, i progovorit o nepotizmu na bloghaeru.

Dakle odma da rašćistimo nepotizam je posljedica korumpisanja.

Dovoljno je naime da vam se pri uredništvu koje ne postoji pojavi osoba koja bi se prostituisala za krafnu, i šta imamo.

Iako se blog tjedna još nije ni oladio od sveprisutne blogerice Julke, za zeru pašta i galetina, podobna a ne sposobna protuha će nakitit naslovnicu s Julkom i četrdeset ljubimaca, ka da je ovo doktorjojbolitočkacom, a ne platforma di ljubitelji pisane riči uču o pravopisu i gramatiki.

Mukte se tenere blogerice muče prostirući verse ka mudante po grmovin ružmarina, mukte se neshvaćeni geniji u liku i djelu blogera u potrazi za ženom u sebi, zalažu za pravedniji i bolji svit u kojom će mlade i zgodne blogerice ćurlikat s njima, a ne s onim fašistom.

Mukte su sva nastojanja da se nevine i naivne duše blogerica spasu od pogubnog utjecaja, jer uredništvo koje ne postoji radi zeru kolačića koji se šljaštu ka Grubnić kad ide u disko, neće, da budemo načisto neće da pripozna potrebu da se svim tim glupačicama, koje nemaju sučin mislit, ukaže da se moraju okrenit onima koji se zalažu za prave vrijednosti, istospolne ljubavi, a nikako, naglašavam nikako se družit s pošasti zvanom Fresh.

I šta se na koncu događa, umisto da se na naslovnici istaknu pjesnikinje u majicama sa Će ge Varom, mi imamo punu naslovnicu, kučića, mačića, pačića, i nadasve dekadentnih kolačića, ka di ih je Maja Šuput dizajnirala.

Braćo i sestre, zavapimo, dokle tako Blognjuže.

Recimo ne korumpisanju, nepotizmu, i prostituisanju za krafnu.

Budimo ponosni.

Pinokijooooo

Objektivna i profesijonalna N1 televizija od milja zvana Yutel, je za ove izbore organizirala zeru derneka na kojem su slučajni ljudi, ka slučajni precjednik laprdali o politiki.

Slučajne ljude im je po cesti fatala neka agencija od ovih koje lažu u anketama, i to na zahtjev objektivne i profesijonalne televizije, one koji su nezadovoljni stanjem u državi i one koji imaju namjeru odselit.

S jedne strane N1 je privatna televizija i more Radit šta oće, ka šta i druge privatne televizije mogu Radit šta oće, ali onda se mora postavit pitanje, ako rade šta Oće, friziraju podatke, navijaju za pojedine opcije, lažu, difamiraju one koji misle drugačije, kakva je u stvari njihova uloga u društvu.

U demokratskim društvima je zamišljeno da mediji, objektivno i neselektivno izvještavaju, i na taj način pomažu razvoju društvene svijesti.

Suvremeni mediji rade sve samo ne to, što se vidilo na zadnjim izborima kada su svi mediji naručivali lažne ankete, i na taj način kreirali javno mnijenje i direktno pokušavali prevarom utjecati na građane.

Koliko je to opasno, vidljivo je u susjednoj nam i prijateljskoj Srbiji, gdje su objektivni i profesijonalni mediji, kako javni tako i privatni, u službi psihičkog bolesnika, skoro svi osim gore spomenute N1 televizije, koja bi jedina medijskim inženjeringom stvarala Jugoslaviju, za razliku od ostalih kojima je cilj velika Srbija s vojvodom Vučkom, na čelu.

Zato je važno da se zna ko upravlja medijima, ko je vlasnik istih, kakve su poveznice među njima, ko su urednici, jer samo transparentni mediji o kojima sve znamo, mogu bit na korist društvu.

Naši na žalost nisu takvi, u cijelom svijetu nisu takvi, negdje po putu se izgubilo objektivno informiranje, i ostalo puko promicanje interesa određenih skupina, najčešće onih koji se koriste metodama takozvane duboke države.

Zašto bi inače Hrvoje Krešić u cilju objektivnog informiranja na Yutelu, naručivao one kojima se ne sviđa stanje u državi i koji namjeravaju odselit, pa među njima i esdepeovu predsjednicu odbora za kulturu.

U demokraciji bi to bilo nedopustivo, a to što mi živimo u totalitarnom sustavu baziranom na lažima, koji sve više uskraćuje slobodu govora, kao temeljnu demokratsku vrijednost, to je već neka druga priča.

Idiot

eno je demokratski izabrani četnik, i to ogromnom većinom glasova građana Srbije, kojega progresivne snage u Srbiji smatraju ustašom, shvatio da su za nemire u Beogradu krivi hrvatski političari, i mediji

i sad ja ne mogu dočekat reakcije naših antifašista, open minded Srba, i čuvara plamena bratstva i jedinstva

baš me zanima koga oni u ovoj situaciji podržavaju

vojvodu Vučka

ili progresivna snage koje misle da je Vučko ustaša

nije valjda da ih je ne daj bože šlagiralo

ili će iz nekog drugog razloga šutit ko usrani

bilo bi lijepo kad bi recimo blogeri iz Srbije, i ovi naši što glume jugoslovene rekli kako nas ovdje boli kurac za psihičkog bolesnika, koji huška Srbe protiv susjeda, po uzoru na jednog drugog psihičkog bolesnika koji je to radio prije trideset godina

valjda su shvatili koliko je to onda bilo pogrešno, ili možda misle drugačije

Dozvolte da se prestavimo

Obzirom da je lito, dakle vrime kad masu blogera glumi da radi neke važne poslove i super se zabavlja, i nema vrimena za blog.

I ne samo da glume, nego misle da su svi tako glupi da puše njiovu priču, šta je jadnije nego ne bit Top bloger.

Svake godine kad je lito onda nekoliko savjesnih blogera ka šta smo ja i moja prijateljica Julka, održavamo ovo na životu, pa pišemo po nekoliko postova dnevno, da bi i ovi šta su na tavanu, i glume da su ne Ibizi, imali šta čitat.

Danas ćemo se bavit fotografijom sa karakterom znači da ćemo mećat slike vi ćete pogađat koga predstavljaju.

Evo prve

post festum

Obzirom da je platforma možemo, esdepeju otela Jugoslovene, velikoSrbe koji glume Jugoslovene, psihičke bolesnike, i homoseksualce, u esdepeju i oko njega su ostali samo idioti.

Anemični je okupirao centar, što nije nikakvo iznenađenje nikome osim Žarka Puhovskog, i idiota iz partije, uostalom prije više od tri godine sam napisao da Plenki vuče adeze u lijevo i oslobađa prostor na desnici.

Članovi adezea jesu desničari, ali rukovodstvo adezea, to nije, niti su ikada bili, bivše komunjare i njihov okot u adezeju su poturice, koje će bit šta god triba, samo da mogu vladat.

Na žalost oslobođeni prostor na desnici nije zauzeo neki muškarac nego Škoro, dezerter, adezeov isprdak.

Najzanimljivija pojava koju su ovi izbori iznjedrili je Most, koji su od političke smrti spasile nove akvizicije, ako mostom ne budu upravljali Nikola Grmoja i Miro Bulj zvani panj, nego se da prostor ovim novima, isti će potjerat anemičnog još više lijevo, što će rezultirati propasti esdepeja stisnutog između adezeja, i neojugoslovenske stranke Moremo.

Dakle ovi izbori na kojima je počeo proces destrukcije esdepeja, su svakako dobitak za demokraciju, nestankom partije i adeze će izgubit smisao, pa bi na idućim izborima moga igrat manje važnu ulogu.

Svakako je dobitak za demokraciju izgledni nestanak, Pernara i njemu sličnih, Auto Kreše zvanog Pajser, onoga Von Richtemberga Tahirovića, Gordana Marasa, Steve Culeja.

Na žalost nismo se riješili Anke Mrak Sataraš, onog šupka iz aenesa, i Čačića.

Nismo se riješili ni gradonačelnika Mile, uglednog bivšeg člana saveza Komunista, i bivšeg uglednog člana esdepeja, kojega djeca komunističkih ubojica, silom useljenih u građanske stanove otete Hrvatima i Židovima, okupljena oko platforme možemo, žele eliminirati po svaku cijenu.

Obzirom na inteligenciju istih koja je demonstrirana od njiovi članova, ka šta su dražesna Katarina Peović, neodoljiva Radojka Borić, i suzdržana Sandra Benčić, te nadasve muževni Tomislav Tomašević, ne bi me čudilo da isti odrade prljavi posao za Anemičnog, pa da adeze konačno dobije i Zagreb.

Možda stvari konačno dođu na svoje misto i anemični transformira adeze u autentičnu modernu socijaldemokratsku stranku, a oko mosta se formira snažna demokršćanska opcija, esdepenestane, a jugoslavenski radikali iz platforme Moremo i hrvatski radikali okupljeni oko Škote se pozicioniraju na krajnje polove političkog spektra i ne igraju neku važniju ulogu.

Zamislite drugovi da je bilo zabranit političko djelovanje bivšim članovima saveza komunista, ka šta su druge tranzicijske zemlje uradile, i da nije bilo ovih tries godina esdepeja, adezeja, aenesa, i sličnih, kako bi to sritna i prosperitetna zemlja bila.

meni osobno je najdraže što više neću morat gledat nedojebanu Blaženku, još kad bi se i ekipa iz sindikata koja je bila u dealu s njom, utušila u vlastitom smradu, opio bi se od sreće

Zen zen

Jebate šta puše, osjećam se ko Dorothy, from Kansas

zen

jebate, je vruće

Praznik demokracije

O problemima i solarnom pleksusu

Mlada i neiskusna blogerica, kaže vašem omiljeno blogeru da nađe svoj problem.

Vidi se odma da je, smotana, i da nije slušala tatu dok jon je govorio da ne traži probleme, nego rješenja.

Sladoled

Klara štaš ti bit kad naresteš, pita je Zdene malu Klaru, ćer od purgera šta su kad je bija potres utekli u vikendicu u misto, i ostali cilo vrime.

Rekla mi je mama da ne pričan s nepoznatin ljudima.

Je li Boga ti a Niki dan kad san ti kupija sladoled san ti bija poznat.

E, ako mi opet kupiš sladoled možda ću te se sitit.

Ja mislin Klara daš ti kad naresteš bit sponzoruša, Kate daj jon sladoled.

I influjencerica barba Zdene, nesmiš to zaboravit, rekla je Karla.

Jebate jesu ova Dica danas pametna, čime te mater rani tako šesnu i pametnu.

Evala in Šjor Zdene, rekla je Karlina mater, jeste vidili moju Karlu, rekla je Lidija iz dućana da je išla vamo.

Eno je unutra kod Kate išla je uzet sladoled, ja san je častija.

Ajme niste tribali, Karla jeben ti mater, jesan li rekla sto puta da ne žicaš okolo.

Nisan žicalA, rekla je Karla barba Zdene mi je kupija sladoled jer san ga se sitila.

Na koga si takva, ajme meni.

Meni se čini da je lipa na mater, a na koga je vako pametna ne znan, biće isto na mater.
Ajme šjor Zdene vi ste uvik pravi gospodin.

Gospe ti dašta san, oćete li i vi sladoled.

Neću fala, ali mogla bi kavicu popit.

More uvik reka je Zdene, Kate daj kavu gospođi.

S mlikon ili bez, pitala je Kate.

Ja bi nesicu od vanilije, s toplim mlijekom, bez laktoze, bez pjene, sa zaslađivačem bez ugljikohidrata, prosim.

O prosila Dabogda, jebala mater svoju purgersku, Jure skuvaj kavu s mlikon, onoj polovnjači sa Zdenon, rekla je Kate.

Al ona ne pije ono sranje s vanilijom, pita je Jure.

Onda jon skuvaj to sranje

Kate šta je nešto ti nije draga.

Jebate, Jure, jedva smo dočekale da nema oni furešti kurbetina, radi korone, a onda je bija potres pa su došle ove naše, Dica in skaču po mistu, muževi gonjaju tajnice po Zagrebu, a nu nji, vidiš da se ova Oće bacit pod Zdenu, kad ćemo mi domaće doć na red, nikad se vako nećemo udat, odu jedne kurbetine, dođu druge.

Di su kurbetine, pita je Špiro, zašto meni niko nije reka ništa.

Ti muči bolje ti je, ako kažen Ineski, imat ćeš frizuru ka Duško Lokin.

Edo maloga Dene, di on trče, pita je Mate pitiespijovac, nu ga pari ka da ga četnici gonu.

Biće opet biži od matere jer se upisa u partiju.

Nije biži od gospona Štefančića, rekla je Klara.

Koji ne sad taj jebate, pita je Špiro.

To je oni šta ima onu žutu kuću iza kampa.

A oni purger šta oda u onim pederskim sandalama okolo, reka ne Mate pitiespijovac.

E taj, rekla je Klara.

A zašto on gona Denu, šta je njemu učinija.

Rekla je mama da je Dena bija prikoviše intiman sa gospodom Štefančić dok je Gospon bija u Zagrebu, rekla je Klara.

Eto šta ti je život, reka je Mate pitiespijovac, more bit da se Dena zaljubija ka ja u onu Sarah be, šta je mater išla u Međugorje, da se uda zamene, a ona je prvo blejila u nekog kuvara, pa poslin u cigu sa gitaron, a lipo jon je Čovik reka da neće bit sritna dok ne nađe Dalmatinca sa barenko tri apartmana.

E dobro jon je reka, pogotovo ove godine, reka je Špiro, nisan proda nego tries kila kumpira, vidiš da nema nikoga.

Doće će oni, jesi li čuja da je Plenković reka da će doć.

Jeba te Plenković i ti njega.

Zatišje prid oluju

Mate poštarov se upisa u stranku šta se zove pametno, pa je Zdene reka da su super odabrali ime čim su Matu primili.

Tija se doduše on upisat u esdepeja, sad kad se ona Mirela iz obitelji Adams vratila tamo, ali mu je baba zapritila da mu više neće davat svaki misec dvista kuna od pensije pa nije.

Mati je darkerica bila uvik napeta, zna je zimi kad ne bi bilo furešti, i kad bi baba ošla na misu, maštat kako ga Mirelica, lupa po guzi reketon od stolnog tenisa, a osim toga zalagala se i da se more uzgajat trava šta bi Mati dosta pojednostavnilo život.

Lito je u misto došlo, a isto ka da i nije, furešta nigdi, kod Kate u kafiću su bili Zdene, Špiro, don Petar, i donačelnik, koji su sidili svaki za svojin stolon.

Nu malog Dene šta trče, reka je Zdene, i srknija makijato,
Nu mu matere kako trče za njin, eno ga gađa, sunečin, reka je donačelnik, i potega dim.

Mare, šta ga gonjaš, pita je Špiro, šta je jopet učinija.

Upia se je u partiju, rekla je Mare.

Ajme, gospe moja nije valjda, rekla je Ineska frizerka.

Ti Ineska muči, ti se ne razumiš u pulitiku, reka je Špiro.

Tebi je bolje da se uvatiš kumpira, kum varaždinac svaki dan zove, da si naručija tri tone, mladi dalmatinski kumpira, i da i on sad nema komen prodat.

Gospe ti jesi ti manita, vidiš da jedino maske moš prodat, a to je načelnikov brat zauzeja, kupija je pogon u kojem su se radile mudante, pa sad činu maske.

Ajme mogla bi ja bit dizajnerica, uvik san tila bit dizajnerica, mogli bi imat maske na kojima će pisat Ajduk živi vično.

Je pa bi i ti i Mate iz pametnog mogli ić prodavat u Zagreb.
Eno je, divice mi Marije, eno je, reka je Zdene.

Koga pita je don Petar.

Kako koga eno je neka furešta, nu je šta je smišna.
Meni se čini da ima falše sise, rekla je Ineska.

Jebate Špiro ova tvoja gleda drugin ženskin sise, da nije prišla u lezbače, pita je donačelnik.

Šta tebe briga šta ona gleda, u tvojon partiji pederi tuku homoseksualce.

Falše nefalše lipe su, stoički je primjetija Zdene.

Zdene ako te čuje apotekarica najebat ćeš ka žuti, rekla je Kate konobarica.

Jebe mi se, reka je Zdene, otkad san proda bager, jerbo mostove radu Kinezi jeba in pas mater naku žutu, nije mi ni do čega, sad bi najradije zažvalija onu fureštu da umren od korone.

Evo Mare, vraća se nazad, reka je don Petar, Mare jesi li ga uvatila.

Nisan jeba mu pas mater Berlavu, uteka je kod one Jerine male šta radi u mesnicu, i nije tila otvorit vrata, Dabogda jon Talijani došli u ćaće u apartman, nakon tetoviranon.

Dobro Mare jebiga upisa se u partiju, nije ubija čovika, reka je donačelnik.

Bolje bi bilo da je čovika ubija, evo moga je tebe, rekla je Mare, ajme iđen kući, moran sakrit pušku, ubit će ga ćaća, bolje bi bilo da je momka kući doveja, nego ovo

glup i gluplji

bzirom da se od strane očajnih kućanica, vodi rasprava po blogu o mojim političkim preferencijama, te me se naziva desničarom, predmijevajući da je to nužno nešto loše, zeru ćemo vidit šta kaže znanost o tome

godine 2017. MIT massachusetts institute of technology, je proveo istraživanje, u kojem je uspoređivao ljevičare i desničare

evo zaključaka

Znanstvenicii su uzeli u obzir tri parametara, a to su: ljubav, karijera i ostalo.

Na uzorku od 1000 ispitanika, muškaraca i žena od 20-50 godina potvrđeno je da su desničari i konzervativci na svim poljima uspješniji i generalno sretniji ljudi koji vode kvalitetniji život od ljevičara.

Na polju braka i ljubavi ljevičari su najviše zakazali. Zbog političkih uvjerenja i slobodarskih razmišljanja, lijevo orijentirani muškarci su rjeđe bili oženjeni, često nesretni na polju ljubavi i bez dugogodišnjih partnera.

Žene su pak često odgovarale da su sretne na ljubavnom polju iako su i same bile bez partnera, uz argument da je vezivanje u 21. stoljeću prestalo biti u modi i da su najzadovoljnije kad su same, te da im ne treba muškarac da bi bile sretne.

Desničari su statistički do 25. godine većinom bili oženjeni, nerijetko sa jednim ili dva djeteta, a ako nisu bili oženjeni bili su u dugogodišnjim vezama i svi deklarisani kao sretni. Samci desničari i desničarke odgovarali su da se žele skrasiti najkasnije do 30. godine.

Na polju novca i karijere statistike su bile najbliže.

I ljevičari i desničari su podjednako dobro ili loše zarađivali, imali su jednak broj tzv. tajkuna, kao i jednak broj sirotinje. Srednja klasa je najbrojnija, ali je u ovoj kategoriji pobjedu odnijela desnica i tako osigurala da cijeli parametar prevagne na stranu desnice.

Ljevičari su masovno zaposleni u nepopularnim političkim strankama koje finansiraju većinom njemačke političke fondacije, nevladinim organizacijama ili se bave vlastitim biznisom i rade na tzv. društvenom poduzetništvu.

Desničari su također menadžeri u vlastitim kompanijama, nasljednici velikih svota novca ili uspješnih korporacija, te uspješni političari u konzervativnim strankama. Također se bave poslovima u administraciji. Simptomatično je i to da su ljevičari često spominjali nekakve ideale u poslu, bavili se poslovima koji nemaju radno vrijeme, te često radili bez godišnjih odmora i slobodnih dana, dok su desničari većinom bili zaposleni na poslovima s radnim vremenom od 09:00 do 17:00, a polje ”poslovna vizija” ostavljali su prazno.

Polje ”Ostalo” bila su različita zapažanja i zaključci naučnika za vrijeme intervjua i trajanja istraživanja. Neki od zaključaka koje je bitno istaknuti su: Ljevičari troše više novca na alkohol. Lijevo orijentisane žene više subscribaju Johna Legenda. Desničari googlaju u formi pitanja, ljevičari u formi ključnih riječi.

Desničari imaju više vikendica




obzirom dqa nije sve u novcu evo malo i o ljepoti

Kako izgled političara utječe na njihov uspjeh kod birača i jesu li ljepši političari desnice ili ljevice? Odgovor na navedeno pitanje potražili su finski i švedski istraživači čiju je studiju objavio njemački Istraživački institut za budućnost zapošljavanja (IZA).

Rezultati pokazuju da su desničari ljepši te da im izgled pomaže u stjecanju naklonosti birača.

"Moguće objašnjenje je da osobe koje same sebe smatraju atraktivnima, tendiraju tradicionalnijem načinu razmišljanja i hijerarhiji pa se češće svrstavaju među desničare", objašnjava Niclas Berggren jedan od autora studije.

Istraživači su analizirali rezultate izbora u Finskoj 2003. i 2004. Izgled oko 1400 kandidata različitih političkih stranaka potom je ocijenilo preko 2500 ispitanika koji ni na koji način nisu povezani s Finskom.

Ispitanici nisu znali kojoj stranci pripadaju pojedini političari. Kandidate su ocjenjivali putem interneta, ocjenama od 1 (vrlo ružan) do 5 (vrlo lijep).

"Već su prvi rezultati pokazali da kandidati desnice djeluju zavodljivije. Također, uspostavilo se da se atraktivnost desničara odražava i na izborni uspjeh.

Veza između ljepote i uspjeha važnija je na lokalnim nego parlamentarnim izborima", zaključuju istraživači.



dakle možemo zaključiti da su za razliku od nas desničara ljevičari ružni i nesretni ljudi, o čemu se svakodnevno možemo osvjedočiti i kod nas na blogu

Achtung

Voli baja kad je njemu lipo

Kaže moj omiljeni imaginarni lik blognjuz da se ne slaže sa mnom, i to pogotovo mojim stavovima o pobačaju.

E pa ja recimo imam sve moguće razumijevanje za žene kojima se to događa, u stvari za cijeli ženski rod, ma koliko ja mislio da je to pogrešno, ljudi griješe, žene griješe, i meni je razumljivo da imaju potrebu zadržati to utočište, koliko god pogrešno bilo, jer ja još nisam sreo ženu koja ne misli da je pobačaj suštinski pogrešan, čak ni zapjenjene luđakinje koje laprdaju o pravu na izbor, osim ako su stvarno luđakinje, ne vjeruju u to što laprdaju.

Evo volio bi ako ima neka blogerica koja misli da je pobačaj nešto dobro neka se javi.

Za razliku od žena, muškarce koji se zalažu za pravo na pobačaj, nemam apsolutno nikakvog razumijevanja, o poštovanju ili bilo čemu sličnom da ne govorimo.
Za što se vi majmuni zalažete, za to da ga ne vadite na vrijeme, kad ona svakako može pobacit.
Jer o tome se radi, one ostanu trudne jer ga idioti ne izvade na vrijeme, vi ste ti koji vaše partnerice svodite na rasplodne krmače koje ionako mogu na kanal da ga baja ne bi vadio kad mu je lipo.

Baja nikad neće pristat na to da mu je žena ravnopravna, baja ne razumi da mu je žena komplementarna, baja ne razumi da nikad neće moć ono šta žena može, baju zanima samo da ga ne vadi kad mu je lipo.

Dakle kolega blognjuz, ja bi volio da vi meni rastumačite, zajedno sa svim ostalim bajama, i pripadnicima homoseksualnog lobija, za što se to vi točno zalažete, dovoljno je samo da ga izvadite ne vrijeme, ma koliko vam bilo lipo, i mi se nećemo imat oko čega ne slagati.

#eboNiendajvari

jeste li vi primjetili kako naši intelektualci, ekipa smanjene inteligencije, i predstavnici homoseksualne zajednice, a sve po vokaciji antifašisti i jugosloveni, u čoporu napadaju pripadnike blogerske zajednice

prvo su napali kolegu kupusa, pa Demetru jer nije htjela mahat srednjim prstom, pa onda opet Kupusa jer se sprdao s Lassie efektom, i onda na koncu i našeg dragog blognjuza

fascinantno je kako se ta inače heterogena skupina uvijek udruži kad nađe zajedničkog neprijatelja, a neprijatelj je svako ko misli drugačije

ništa tu ekipu nemore pokrenuti kao mržnja, prema bilo kome

moremo taj fenomen promatrat kroz lik i djelo Katarine Peović, lijevičarke kao i pripadnici našeg čopora

kod navedene je manifestacija patološke mržnje, koju ne uspjeva kontrolirati, školski primjer kako se poremećaji psihe reflektiraju u svakodnevnom životu

kad usporedimo izobličene face te Katarine, Radojke Borić, Sabine Glasovac, ili Dalije Orešković, sa recimo Marijom Selak ili brunom Esih sve je jasno, pa i to o čemu ja godinama pišem kad pišem o nedepiliranim skojevkama

navedena Katarina, bi recimo ljudima otimala imovinu i dilila neradnicima, to se zove demokratski socijalizam

dakle iz priloženog se vidi da takvu protuhu može podržat jedino ista takva neradnička protuha koja bi nešto tuđe

ovi drugi neradnici i pljačkaši, proizašli iz saveza komunista koji su se transformirali u esdepe i adeze, su za razliku od Katarine i četrdeset idiota, barem toliko evoluirali, da otimačinu ne prakticiraju javno ko zadnji idioti, okupljeni oko ljupke Katarine

dakle kad nema mene, ili kad gledam svog posla, čopor će uvijek naći drugu zanimaciju, i već nekoga s kim bi se obračunavali

nevažno je li to blogerica koja neće mahati srednjim prstom, bloger koji iznosi svoje mišljenje, ili neko iz uredništva koje ne postoji

pri tom će se pozivat na toleranciju, ljubav prema pliskavicama, mir u svijetu, i sve te lipe stvari