Fressssssh

24 dana do Božića

Baš mi je grozno šta san u štrajku radi one protuhe blognjuza pa nemoren pisat postove, a toliko toga se događa.

Da nisam u štrajku pisa bi o tome kako nema Jugoslovenke koja nije stala na stranu Ševerine, i to na način da se rečena Ševerina predstavlja ka žrtva Hrvatske.

Rečene Jugoslovenke, od kojih su najistaknutije one šta tezgare po Beogradu od Vedrane Rudan, priko Nikoline Ristović, do Jelene Veljače, i Sanje Sarnavke, užasnute su činjenicom da će mali Aleksa da živi sa ćaletom Srbinom umesto s kevom i drugim ćaletom Srbinom, i za to je kriva Hrvatska, ne jedan ili drugi ćale, ni keva, ni sutkinja nego Hrvatska.

Obzirom da jedan i drugi ćale paru pederi tribalo bi spor riješit tako da njih dva na Terazijama izvade svaki svoje spolovilo i da se mačuju, keva more afanavat naslonjena na nejaka pleća Ive Srculence Todorić, a mali Aleksa more oduševljeno navijat sad za jednog sad za drugog ćaleta.

Ukoliko bi došlo do povrede spolovila jednog ili drugog ćaleta, mogla bi Ava Karabatić u oskudnoj opravici, medicinske sestre, sanirat ozljede.

Navedeni happening bi se moga održat pod visokim pokroviteljstvom onog mladog dječka što je srpski premijer, i njegove cure, a u pauzama između rundi mogla bi nastupat pulsirajuća vadžajna , Jelene Karleuše, orošena vadžajna Suzane Mančić, i Fahreta Jahić.

Svitu moj kako je ona Julka dosadna, prvo je mene satrala da pišem iako sam u štrajku, a onda je organizirala to pjuvanje.
Zanimljivo je inače kako neki, odnosno većina, vidi samo kad neko drugi pjuva, sebe ne vidu, i kad in se pjuvaka vrati u facu, oni onda to razmažu i govoru da in je dobro za ten.

Inače ti skojevci bi se i špermatozojidima mazali i pričali da in je to super za ten.

Užasno je da je jedna cijela, jednom respekta vrijedna struka, neki kažu čak i poziv, iskorištena ko žetončići, u političkim igrama.

Jedna marginalna strančica čiji se modus operandi temelji na klijentelizmu i korupciji, a koju je čovjek bolnih prepona, držao u koaliciji da mu obavlja prljave poslove, a anemično čedo krpa saborsku većinu, je u sprezi s polupismenim neradnicima iz sindikata, izvršila pritisak na vladu, u kojoj sama sudjeluje i to glavnom upravo kroz resor prosvjete.

Koliko neko mora bit kreten, a da ne shvati da svaki štrajk koji ne napada resornog ministra je ništa drugo nego igrokaz, i to loš.

Izgleda da ne moraš bit kreten, dovoljno je bit prosvjetni radnik u Hrvatskoj. Meni je iskreno žao svih onih prosvjetara koje poznam, a poznam ih puno, dok gledam kako se blamiraju, a sve zbog toga, da bi korumpirani političari, a ovi iz haenesa su neprikosnoveni šampioni korupcije, i nešto Najodvratnije što se ikad pojavilo na političkoj sceni, zadržalo pokoju korumpiranu fotelju.

Ja bi sad da san na mistu anemičnog Čeda, da nalog svim adezeovim ravnateljima po školama, dakle skoro svima, da napravu spisak onih koje su hadezejovi ravnatelji priko veze zaposlili i to objavila na enternetu, da se vidi koji su to govnari.

Inače ka šta znate meni je danas imendan, i subota je, šta znači da je sutra nedilja, i to prva nedilja došašća.
Sutra ulazimo u jingle bells razdoblje i njegovat ćemo Božićni duh, imat ćemo samo sladunjave postove pune ljubavi i razumijevanja.

Svi vi koji ste se ponadali da ću bit u štrajku ka nadobudni prosvjetari, javite se Julki ona me je nagovorila, svega je tu bilo, nemoralni ponuda, prijetnji, obećanja, i korupcije.

26 dana do Božića

Svi ste svjedoci odvratne nepravde u režiji one olinjale nedepilirane istospolno orjentirane skojevke, koja sebe naziva blognjuz.
Nakon što ja danima pišem o prosvjetarima, i ko vidoviti Milan pogađam sve što će se slijedeće dogoditi, ta spodoba na naslovnici objavi buljuk drugih blogera ali ne i mene na čijem se blogu vodi konstruktivna diskusija o svemu i svačemu, do te mjere da su Jugosloveni tražili lekturu komentara kolege kupusa.

Kad smo već kod Milana, ne vidovitog nego onog što je oplodijo Ševku nacijonale, on je dobijo skrbništvo nad malim Aleksom zbog čega moramo pohvaliti sutkinju.

Kad smo već kod sudaca, sjećate li se onog sudca iz Zadra, koji je oslobodio one navodne silovatelje, e pa čovjek je bio u pravu, kao što sam i onda govorio, tamo se događalo nešto grozno, alkoholizam, narkomanija, maloljetnički seks, možda i prostitucija, jedino što se izgleda nije dogodilo, nije se dogodilo grupno silovanje, čak i ono jedno pojedinačno je jako upitno.
Obzirom da se mediji koji su razapinjali sudca neće ispričat, nego će se pravit mrtvi,’bilo bi lijepo da se bar neko od vas blogera koji ste sudjelovali u hajci i virtualnom linču ispriča.
Nije moguće da ćete svi bit takva govna da ćete se pravit mrtvi ko i mediji.

Ako ništa drugo ajmo svečano obećat da više nikad nećemo donosit zaključke na osnovu neprovjerenih medijskih napisa, i da pogotovo nećemo Hrvatsku ili neki grad pribijat na stup srama zbog nečega što se najvjerojatnije nije dogodilo, jer u tom slučaju smo smeće a ne ljudi zar ne.’

Ministar Marić je sinoć obznanio ono što se odavno zna, da ako prosvjetari nastave svirat kurcu niko neće dobit povišicu, i sad se predstavnici sindikata snebivaju.

To šta profesori na znaju da ako se ne potpiše novi kolektivni ugovor ili dodatci na njega, nema nikome povišice i nije tako strašno, oni ne znaju ni zašto štrajkaju, nego ka retardirani zombiji slijede puno gluplje od sebe, ali sindikalni baje bi jedino to tribali znat, da se ne regrutiraju iz redova najvećih neradnika koji o ničemu nemaju veze.

Zato bi profešurima bilo uputno da ubuduće iznajme nekoga da ih predstavlja, u konačnici ne mogu pogriješiti, većih idiota od ovih koji ih sada predstavljaju nema.

Ja bi ovu situVaciju razriješio na slijedeći način, sve one koji su na platnom spisku ministarstva,’od ministrice, jebate jeste vidili koja je to glupača, do portira u Špičkovini, za vikend sist u klupe i Dat im testove s državne mature, onima koji prođu da bi koeficijent koji tražu i pedeset posto veću plaću, a onima koji ne prođu da bi otkaz.

Eto toliko od mene, sad neko vrime neću pisat, jer sam povrijeđen, a vi slobodno recite blognjuzu šta mislite o njegovom ponašanju prema vašem omiljenom blogeru, u međuvremenu nek vas zabavlja neko drugi ja neću.

27 dana do Božića

čitam jutros reagiranje Petra Tomeva Mitrikeskog, kojeg je Mirjana Kasapović, u nekakvoj svojoj kolumni nazvala dojdekom, ilitiga dotepencem

inače za one koji ne znaju Petar je, sveučilišni profesor, na Zagrebačkom sveučilištu, široj javnosti poznat iz emisije Peti dan u kojoj tekuća događanja komentiraju lijevo i desno orjentirani intelektualci, u kojoj se dotični posebno istakao ljubavlju i lojalnosti prema Hrvatskoj, iako je po nacionalnosti Makedonac

Mirjana Kasapović je profesorica na fakultetu političkih znanosti, ljevičarka, lovkinja na pokemone i ustaše, žestoka zagovornica prava na izbor, i Jugoslovenstva, u stvari poznato vam je kako izgleda taj paket

ali da se vratimo na početak, a da ne ulazimo dublje u polemiku, ajmo se zadržat na dojdeku ilitiga dotepencu

za početak ćemo se zadržat na biografiji navedene prozivateljice

Mirjana Kasapović, rođena je u Sarajevu, 19. rujna 1956. Osnovnu i srednju školu završila je u Varešu.

Eto sad moremo završit ovu diskusiju da se ne bavimo razlozima zašto, Jugoslovenka ima nešto protiv lojalnog građanima Republike Hrvatske, koji bi kao što sam već ovdje pisao, zasigurno mogao poslužit kao ogledni primjer kako se odnosi prema zemlji u kojoj živiš, bez obzira na nacionalnost.


naše anemično čedo, je sinoć naguzilo idiote iz sindikata, a posredno i sve prosvjetne radnike koji slijede ovaj i ovakav sindikat, i ove i ovakve sindikalne predstavnike i Će ge vare, koji umiru nakon trinaest godina rada po 16 školskih sati tjedno, a koji luksuznu vilu sa bazenom iznajmljuju za 16 stotina eura tjedno

ako sindikati prihvate nikad izdašniju ponudu za povećanje plaće, koju im anemično čedo neće dat iz svog džepa nego od novaca sviju nas, mogu se pozdravit s dostojanstvom, jer će bit jasno da je većina ipak štrajkala za lovu a dostojanstvo je tako uobičajena floskula, ili bolje da kažem dignitet

ako odbiju ponudu anemičnog čeda ispast će nenormalni, pohlepni idioti bez ikakvog doticaja s realnosti

doduše nije moglo drugačije ni završit, obzirom da su olinjali skojevci predvodili štrajk, koji su umjesto da su napali onu glupaču od ministarke, i prisilili anemičnog da je brani, a tako i koaliciju s kriminalcima iz aenesa, vako anemično čedo ima win win situVaciju izborenu s novcima svih nas, pa i prosvjetnih djelatnika, koji su eto blago meni u poziciji da odbiju 260 ponuđenih im kuna, umisto 250 koje su tražili, a sve u cilju obrane digniteta

kad bi to podilili s 168 radni sati misečno, koliko i dobar dio profešura odradi, došli bi do činjenice da su se nemilim sindikalnim akcijama, najdužim štrajkom u povijesti hrvatske, u cilju zaštite digniteta struke a sve kako bi na pravi put izveli djecu koja su naša budućnost, izborili za povećanje satnice od 1,54 kune

mazel tov, braćo i sestre profešuri

28 dana do Božića

Jedan od Najdramatičnijih likova sa jučerašnjeg prosvjeda u Zagrebu Će ge vara iz Krivodolu je reka da je on nakon 13 godina rada u školi mrtav.

Pa smo mi odlučili vidit o čemu se tu radi, jer nema smisla da nam se učitelji počmu ubijat ka blogerice, ili da nedaj Bože počmu pisat pisme.

Pa da vidimo o čemu se radi

30 dana do Božića

Nedjeljom se uvijek rano budim, iako je to jedini dan u tjednu kad mogu dulje spavati, onda gledam peti dan, da mi prođe vrime dok ne proradi plac, da mogu na kavu.

Svi komentatori su se eto složili da je za obrazovnu reformu potreban široki konsenzus, što je eto ipak napredak, jer kad je skojevac Jokić, bio komesar za reformu, i kad je reforma trebala biti rađena u stilu vremešnog pankera Mile koji skače po pozornici, ili već nekog od Jugoslovena s Će ge varom na majici, konsenzus nije bio potreban.

Konsenzus su recimo pokazali navijači Hajduka i Dinama, na derbiju odigranom u Zagrebu po pitanju Vukovara i Škabrnje, što je evidentan dokaz da prava stvar uvijek može pomiriti sve nepremostive razlike.

Po putanju Vukovara jedino se s ostatkom Hrvata ne mogu složiti oni iz miješanih i oni u miješanim brakovima, oni se tradicionalno u ničemu ne slažu s Hrvatima, pa su eto i protiv toga da dan pada Vukovara bude blagdan, jer je eto neprimjereno slavit pad Vukovara.

Sve bi to bilo ok da baš u vrijeme te rasprave nismo imali blagdan Svih svetih koji Hrvati ne slave, nego na taj blagdan obilaze groblja svojih najmilijih.

Jednako tako i dan kada je pao Vukovar, je zamišljen kao memorial day u Amerikami koji je blagdan posvećen svim američkim vojnicima u povijesti koji su dali život za domovinu, što štovatelji vremešnog pankera Mile nikako ne mogu prihvatiti, jer je to cementiranje nekih činjenica u kolektivnoj svijesti za koje bi poklonici lika i djela Radeta Šerbedžije najradije da nestanu.

Saćemo malo progovorit o nepravdi na blogu, nećemo pričat o tome da ona lezbača blognjuz, uređuje naslovnicu ko bilten skoja, nego ćemo pričat o tome da se cijela plejada pjesnika neopravdano drži na Fresh listi, pa ovim putem apeliramo da se sve pjesničke veličine odma pribace ja Cool listu, jer je takav odnos prema pjesništvu nedopustiv, u konačnici naši pjesnici su napisali više knjiga nego Tolstoj Dostojevski, Šejkspir, i Emingvej zajedno, i ne zaslužuju da ih nedepilirana lezbača drži da tavore na Fresh listi.

Idem sad vidit šta ima na placu.

31 dan do Božića

Evo još malo pa će završit igrokaz zvan štrajk prosvjetara, bit će izlet u Zagreb, isto ko kad župnik u nekom selu mukte ili za neki kikiriki organizira hodočašće u Međugorje, ili kad adeze organizira neki dernek pa svi idu.

Onda će anemični govnar Dat još tries kuna svakom prosvjetaru ne bi li im vratio dostojanstvo struke, pa će polupismena kokoš s lošom frizurom inače profesorica proglasit pobjedu, a pridružit će jon se i onaj šta pari kamiondžija.

Pobjedu će proglasit i Anemični jer će prosvjetari na koncu pristat na manje nego šta im je on nudio, a neće to ni skužit jer se na filozofskom računanje baš i ne uči, doduše nije ni na ekonomiji jer eno onaj šta je bio ministar gospodarstva nije zna postotni račun iako predaje na ekonomskom fakultetu.

Jedina korist iz svega ovoga je šta su klinci shvatili koliki su im profesori luzeri, i da dostojanstvo košta trideset kuna, po dostojanstveniku.

Šta se obrazovnog sustava tiče on će bit dodatno sjeban amaterskim pokušajem reforme, od strane gospođe ministarke, kakvu ni Nušić nije moga predvidit, pa će i dalje proizvodit profesore na pravnom fakultetu, koji postanu predsjednici pa im ustavni sud sve zakonske prijedloge proglasi neustavnima, ili predstavnike Hrvatske u EU, inače sveučilišne profesore, koji ne znaju jezik koji predaju.

Obzirom da su sveučilišta šlag na torti, a da na njima studentima predaju Branko Grčić, Ivo Josipović, i Dubravka Šuica, koji oblikuju mlade ljude, kojima je temelje udarala polupismena žena s lošom frizurom, Europa se na mora plašit za visokoobrazovane perače posuđa, naš obrazovni sustav će proizvest horde i buljuke takvih.

Kao što rekoh apsolutno sam za štrajk bilo koji, bilo čiji, i apsolutno je legitimno štrajkat i tražit povećanje plaće, pod uvjetom da svi koji štrajkaju potpišu da će u slučaju neispunjenja uvjeta Dat otkaz.

Ovako ispada da su učitelji i profesori, luzeri koji dostojanstvo mijenjaju za trideset kuna misečno, a to zasigurno nije slika koju ste htjeli pokazat vašim učenicima, jer samo su oni važni, barem vi tako tvrdite, ili možda i oni imaju cijenu kao i dostojanstvo.

Zato dragi ljudi, profesor unatoč silnoj patetici i laprdanju, nije nikakav poziv, nego zanimanje koje ste vi odabrali, jednako kao i bilo koje drugo, a vi možete biti dobri ljudi, kao i bilo ko drugi, sve dok ne počnete branit neobranjivo i govorit gluposti.

U tom trenutku postajete kao članovi saveza komunista ili adezeja, a ja ne poznam nikoga ko drži do sebe, da bi to htio.

Ovako vrijeđate sve one koji nemaju kome štrajkati, ili barem ne mogu bez straha da će dobiti otkaz, a to je većina vaših sugrađana.

32 dana do Božića

Kažu da premijer ima protiv sebe 60 tisuća učitelja i čude se njegovoj prepotenciji, i to se čude isti oni koji su premijera podržavali kad je protiv sebe imao preko 350 tisuća onih koji nisu htjeli Istanbulsku konvenciju, ili isto toliko onih koji nisu htjeli da velikosrbin Milorad ima zagarantirano mjesto u Saboru.

Onda im premijer nije bio prepotentan, onda im ni Lovre Faljen Isus Kuščović nije smetao, što nije ni čudo, jer takvima ni masovni ubojice ne smetaju ako dijele stanove.

U nekakvom sudskom procesu radi klevete, sudski pravomoćno je utvrđeno da veleizdajnik I krivokletnik Stipe Mesić definitivno nikad nije predao čekove iz Australije koje je tamo pokupio dok je Hrvatska krvarila.
Čekove je dobio na nekakvom skupu dijaspore, a bili su namjenjeni kao pomoć domovini za vrijeme rata.

I sad umjesto da je krivokletnik i veleizdajnik već u zatvoru onda se razmatra iznimno uvođenje smrtne kazne strijeljanjem, jer uzimanje pomoći u vrijeme rata i slični oblici krađe se samo strijeljanjem mogu honorirati, krivokletnik i veleizdajnik u medijima komentira dnevne događaje i ocjenjuje kandidate za predsjednika.

Prosvjetarima, podršku daje pedeset i nešto sindikata, tako da možemo očekivat još štrajkova, možda i neki veliki generalni štrajk svih koji su na državnoj sisi, i neka tako i treba, treba socijalizmu pustit da ubije sam sebe, za to vrijeme, obzirom da je onih koji bi nešto radili sve manje, otkad oni koji hoće radit mogu otić bez problema u Njemačku i Irsku, za očekivat je da i poduzetnici, oni koji nešto rade otiđu za radnicima, barem će im bit manji porezi, neće morat pisat stotine izvješća, strahovat od kojekakvih inspekcija, i imat knjigovođu ako imaju štand s kapulom i kumpirima.

U konačnici, ova država zaslužuje da u njoj ostane gomila uhljeba na državnoj sisi, i tu i tamo neki djelatnik u trgovačkom lancu koji će uhljebima prodavat k plus.

Priča se da se ovi koji otiđu nemaju namjeru vratit, a ja baš mislio da će zaradit neku lovu pa se vratit u Hrvatsku, ko poduzetnici, kako bi ima ko punit državnu blagajnu, da uhljebi mogu imat povišice, i razmnožavat se, iako to s razmnožavanjem, tu će bit problema, jer će bit teško izbjeć incest, puno previše je tu rodijaka koji sisaju, pa nije zgodnoda se jebu međusobno, zato će kad više nikoga ne bude morat uvozit uhljebe, da poprave krv.

nego jeste li vi primjetili, da postoje cijele obitelji koje su na državnoj sisi, i nasuprot njima cijele obitelji iz kojih se niko ne može uhljebit, osim da se jebe s uhljebima u cilju popravljanja krvi

kako to, kako to

35 dana do Božića

U susjednom prijateljskom i nesvrstanom Vilajetu, hrvatski predstavnik izabran glasovima Muslimana, imenova je Marinu Mlinarević Soptu koja gradi karijeru, pljucajuć po Hrvatima, koji su ako se Sejdu Komšića i Marinu Bajramović pita, zatucani nacionalisti, skloni korupciji koji su eto zaslužili da im Muslimani ili ko bilo već bira predstavnike, koji će onda birat veleposlanike.

Ispostavilo se međutim kod imenovanja dotične za veleposlanici da ista ima završenu tek srednju školu, što samo po sebi i nije neki krimen, osim ako nemat namjeru postati veleposlanik i pritom ne lažete da ste završili fakultet.

U stvari jebe se nas šta se događa u Vilajetu, ova epizodica poslužila nam je da se podsjetimo kako je jedan takav slučaj kad su htjeli lika sa srednjom školom uvalit za veleposlanika, bio onaj kad je aenes, tijo Poslat u Amerike, svog čovika.

Aenes je inače partija koja ima manje od 1 posto potpore, a koja je zato šta je sa svojih nekoliko ručica u Saboru omogućila onom anemičnom govnu da ostane na vlasti, dobila pravo da se iživljava na obrazovnom sustavu.

Taj aenes je onda odlučijo provodit reformu i metijo psihički bolesnu osobu koja sama sebi organizira dočeke po školama di jon dičica recitiraju i plješću ka svojedobno drugu Titu.

Inače ja sam jedno vrijeme, kad sam se doselio u Zagreb, jer mi je bila potrebna kakva takva stabilnost, radio u jednoj velikoj državnoj firmi.
Kad sam odlazio iz te velike državne firme u privatni sektor na značajno veću plaću, svi su mi govorili da sam lud.

U toj velikoj državnoj firmi se doduše radilo efektivno možda sat vremena dnevno, popravljala se plaća izmišljenim službenim putovanjima, isplaćivali su se nekakvi viškovi, uzimala se lova preko fiktivnih ugovora iz student servisa, imala su se službena vozila, telefoni, moglo se Radit i radilo se u fušu za vrijeme radnog vremena, naručivale su se nikom potrebne studije od prijatelja i rodbine pa se s njima dijelila lova, plaća nije bila neka, oko osam tisuća kuna, ali ako je čovjek bio dovoljno snalažljiv da se dokopa nekog mjesta na kojem je mogao potpisivati račune, mogao je računati i na pet do deset posto provizije, koju bi ionako ako neće on uzeo neko drugi.

Eto valjda su meni zato svi govorili da sam lud, ja sam naime potpisivao u toj velikoj državnoj firmi godišnje 15-20 milijuna kuna računa, i budala otišao u privatni sektor.

Kad sam dao otkaz, direktor mi je rekao ja ti ne mogu povećat plaću, ali nać ćemo neki način, Dat ću ti nekoga, ti ne moraš ništa Radit, samo to sve drži pod nadzorom.

ja ne mrzim djelatnike u javnom sektoru, nemam nikakvih osjećaja prema njima samo me pati kad mi neko sere, jednako tako ne volim ni radnike u realnom sektoru, ni prema njima nemam nikakvih osjećaja, a pogotovo ne prema poduzetnicima koji kad bi samo dio energije koju ulažu u to kako zajebat državu, poslovne partnere i vlastite djelatnike, uložili u razvoj vlastitih firmi di bi nam bio kraj

jednostavno mi smo društvo zatrovano negativnom selekcijom u kojem najbolje prosperiraju sve vrste parazita, i jedino nas može spasiti uvođenje demokracije i kapitalizma, dok se to ne dogodi mi ćemo biti nesretno društvo opterećeno stockholmskim sindromom kao posljedicom terora uhljeba

kad bi se uveli demokracija i kapitalizam, imaocima partijskih knjižica i njihovoj bližoj i daljoj rodbini bi pao mrak na oči

problem nije mali jer imaoca partijskih knjižica s obiteljima ima preko milijun i predstavljaju najveću organiziranu snagu u našem društvu, i jedino ujedinjavanjem svih ostalih oni se mogu svrgnuti s vlasti, što će biti veliki problem, jer je poplavom kojekakvih idiota koji su se predstavljali kao neka treća opcija, sve skupa ridikulizirano, i stvoran je dojam da je promjena nemoguća

osnovna pogreška u poimanju problema je odmah u startu kad se traži treća opcija, da bi se tražila treća opcija trebale bi već postojati dvije, što kod nas nije slučaj jer oni koji se predstavljaju kao dvije opcije su u stvari samo frakcije jedne te iste opcije

dakle mi tražimo drugu opciju, jer kao što reče čuveni hrvatski mislilac, postojimo mi ili oni

mi smo mi, a oni su imaoci bilo koje od partijskih knjižica, od one saveza komunista do ovih novovjekih, i njihove obitelji, ološ koji je iz koristoljublja spreman rođenu mater prodat, ili je jebat ko onaj međimurac neki dan

i nemojte mi samo pričat o tome da u partijama ima i poštenih ljudi, šta je pošten čovjek imao tražiti u savezu komunista, ili hadezeju, esdepeju i tako dalje

pošten čovik je ako se i zajeba pa uša u tako nešto, uteka i dugo plaka pod tušem i vika, zašto, zašto

36 dana do Božića

jedan iz plejade proroka koji su ostali neshvaćeni u svom vilajetu, pa su dogmizali k nama u Hrvatsku otvarat oči, Miljenko Jergović, kaže profesori i nastavnici ne štrajkaju za 6,11 posto nego za bolje društvo, pa eto ja očekujem da se nastavnici i profesori, koji će se listom složiti s prorokom iz vilajeta, odreknu povišice i štrajakaju do ostvarenja boljeg društva

iz gore navedenog vidljivo je da čudesa koja se događaju na bajakovu, kad se četnici koji pređu granicu pretvaraju u gej friendly antifašiste, nije endemske prirode, isto se naime događa i kada neshvaćeni likovi na putu iz vilajeta pređu Savu i postaju prorocima, tako da moremo očekivat novu vjeru koja će imat evnđelja po Miljenku, Duhačeku, Edi Majci, i Oliveru.

u nešto širim okvirima europske provenijencije, očekujemo formiranje sljedbe Kolinde Grabar Kitarović, jer se eto u pravilnim razmacima sa dvije godine zakašnjenja događaju čuda u kojima se prvo osvijestila Angela Merkl, i ponovila ono što je kolinda govorila 2015., a sada i žrtva pedofilije Emanuel Makaron ono što je Kolinda govorila 2017.

samop da podsjetim da je sekcija antifašista, Jugoslovena, i nedepiliranih skojevki, drvljem i kamenjem se itala na gore navedenu Kolindu, proglašavala je glupačom, barbikom, fašisticom, sve uz ratoborne pokliče, kud Angela tud i mi, i druže Makaron mi ti se kunemo

iskreno malo što mi se u ovom društvu gadi, kao uhljebi, kojekakvi paraziti, u zdravstvu, školstvu, državnoj upravi, lokalnoj samoupravi, javnim poduzećima, agencijama, institutima, i kojekakvim pizdama materinima

te gnjide koje nam svima skupa sišu krv, uvijek upiru prstom u one druge, i tako u krug, najglasniji su u jaucima protiv podobnosti, nepotizma, korupcije i ostalog, kao da se to događa negdje drugdje, kao da se marica u kiosku Tiska zaposlila preko veze uz pomoć stranačke iskaznice, kao da je Marica u kiosku Tiska korumpirana pa umisto deset kuna naplati slanje paketa pet kuna

možda se Marica iz kioska Tiska, zaposlila s lažnom diplomom, ili je Marica iz kioska Tiska prodavala ispite na medicinskom, pravnom, ekonomskom i prometnom fakultetu

leglo korupcije, podobnosti i nepotizma je u školama, bolnicama, na fakultetima, općinama, gruntovnicama, hepovima, plinarama, holdinzima, vodovodima i čistoćama

uhljeba na državnoj sisi ima barem pedeset tisuća viška, i da sutra ne dođu na posao ništa se ne bi dogodilo

oni ovu državu koštaju petsto milijuna kuna mjesečno, i od kada postoji koštali su je tristo pedeset milijardi kuna

zato evo ja dajem punu podršku evanđelju po Miljenku, i profesorima i nastavnicima, da štrajkaju dok zadnji uhljeb ne nestane iz školskog sustava, jebeš 6,11 posto


ovim postom se naravno ne obraćam onima koji marljivo i predano rade svoj posao, i nisu se zaposlili preko veze, te nikad nisu imali nikakvu člansku iskaznicu, oni se na nikakav način ne trebaju osjećati prozvanima, njima bi dao puno više od 6,11 posto

37 dana do Božića

uvijek iznova u ovo doba, aktualizira se omiljena teorija zavjere mentalnih i inih Jugoslovena, o izdaji Vukovara

zanimljivo Jugosloveni nikad ne spominju izdaju Drniša, Pakraca, Lipika, Korenice, Cavtata

mentalni i ini Jugosloveni, uvijek se bave onima koji su pobjegli iz Zadra, Dubrovnika, Šibenika,Osijeka, mentalni i ini Jugosloveni, nikad se ne bave onima koji su pobjegli iz Zagreba, Pule, ili Rijeke

mentalnim i inim Jugoslovenima, uvijek su puna usta lažnih branitelja, ali nikad nećete čut od mentalnog i inog Jugoslovena, da su većina tih lažnih, kojekakvi provjereni kadrovi iz saveznih sekreterijata za narodnu obranu, mupa i morha, činovnici tajnice, ekonomi, i bibši politički komesari, koji fronta nisu vidili, ali su čuvali radna mjesta stečena članstvom u savezu komunista i lojalnosti Jugoslovenskoj ideji

mentalni i ini Jugosloveni uvijek će izvući ratno profiterstvo, i grijehe pretvoebe i privatizacije, ali nikad neće spomenuti koliko su na prodaji naoružanja Hrvatskoj profitirali sinovi generala JNA, niti će spomenuti da je većina od fantomskih Tuđmanovih obitelji regrutirana iz redova bivših socijalističkih direktora, članova saveza komunista, koji su prvo doživili osobnu pretvorbu iz suradnika jugoslovenskih tajnih službi, u nacionaliste, a potom pretvorbu državnog vlasništva u njihovo privatno

mentalne i ine Jugoslovene, nikada nećete čuti da problematiziraju činjenicu, da je ikona ljevice a time i mentalnih i inih Jugoslovena, Ivica Račan, nakon što je znao da je izgubio izbore, samo tjedan dana prije nego li je konstituiran višestranački Sabor, požurio predati naoružanje teritorijalne obrane JNA, kojim se moglo naoružat dvjesto tisuća ljudi

mentalni i ini Jugosloveni nikad neće govoriti o tome da je slovenski savez komunista za razliku od hrvatskog odbio predati naoružanje teritorijalne obrane, što je možda jedan od razloga da je rat u Sloveniji trajao deset dana a ne kao u Hrvatskoj pet godina

mentalni i ini Jugosloveni, nemaju pojma da je nas te 91 u mjestu koje je imalo nešto preko 2500 stanovnika bilo 600 dragovoljaca, i da smo bili naoružani sa 50 komada oružja koje je bilo naše privatno vlasništvo

mentalni i ini Jugosloveni će vam kad tugujete nad tragedijom Vukovara pričati o izdaji, mentalni i ini Jugosloveni će vam kad se radujete pobjedi pričat o ratnim zločinima, mentalni i ini Jugosloveni će vam svim silama objašnjavati kako je Hrvatska nastala na izdaji i zločinu, pričat će vam o fašizmu, lažnim braniteljima, dvjesto bogatih obitelji, ustašama, i pozdravu za dom spremni

ali vi ovo sve ionako znate, samo vam se s tim smećem ne da prljati ruke, jel tako ?

još uvijek gotovo skoro tri desetljeća poslije sanjam da čujem detonacije i u snu osjećam kako tlo podrhtava, još uvijek gotovo tri desetljeća poslije doduše rijetko u snu vičem, dok me Purgerica ne probudi, još uvijek gotovo tri desetljeća poslije u snu izviru neke davno potisnute slike

za mene je rat odavno završio, nikad nisam otišao po odlikovanja koja sam dobio, nikad nisam iskoristio prava koja imam po osnovi invaliditeta, nikad nisam bio član ničega pa niti ni jedne braniteljske organizacije, nemam ni jednu fotografiju u uniformi, ne komuniciram s bivšim suborcima, nisam uzeo braniteljsku mirovinu iako sam stekao uvjete, nikad nisam unovčio udjele u braniteljskom fondu koje sam dobio, i nemam pojma gdje mi je taj papir

za mene je rat odavno završio, iako me ponekad posjećuje u snovima

ostalo mi je samo sitno zadovoljstvo, nešto kao hobi, da jebem mater, mentalnim i inim Jugoslovenima, i svima onima koji su čekali da vide hoćemo li pobijedit mi ili njihovi

38 dana do Božića

39 dana do Božića

Zadnji dana se kod renoviranja kalendara vodila polemika o onoj izmišljotini iz šestog miseca koja se naziva dan antifašističke borbe, zanimljivo je da su se koalicijski partneri vladajućeg adezeja iz reda srpske nacijonalne manjine, kak i Srbi i napola Srbi i oni koji pate od štokholmskog sindroma, bez izuzetka založili da taj antifašistički povijesni falsifikat ostane ko blagdan, tumačeći da bi njegovo ukidanje bilo reinkarnacija ustaštva o čemu nas je u svom pravedničkom jauku informirala u nekoliko navrata kolegica Annaboni višekratno podižuć taj post.
Nevjerojatno je zanimljivo da su u njihovoj matičnoj državi, Srbi proslavu slične povijesne krivotvorine ukinuli sada već davne 2001. Godine, što govori u prilog mojoj višekratno iznešenoj tvrdnji da se nešto magično događa na Bajakovu obzirom da su s ove strane granice svi Srbi zakleti antifašisti, a s one druge strane ih boli kurac za izmišljene ustanke.

Pripadnik jedne druge manjine,’isto koalicijskog partnera vladajućeg hadezeja, je natega vlastitu mater, on kaže da je bio pijan i drogiran, a ona da je bila pijana, oboje su dobili po četri miseca on zatvora, ona rada za opće dobro.

To je valjda zato šta je ona žensko i ima pravo na izbor, mislin ako ga je imala pravo pobacit, valjda se ima pravo i jebat s njim, bilo bi glupo uvalit je u zatvor, inače baš je pitoreskno to naše Međimurje, tamo Hrvati drže rodbinu u zamrzivačima a manjine jebu vlastite matere, i jebu i prodaju vlastite ćeri, nešto ka Toscana.
Mali Aleksa već misec dana ne ide u školu, jer se Severina prvo jebala s jednin pa onda s drugim Srbinom, ovoga drugoga je dovela u Zagreb, pa je proša ispod duge na bajakovu i posta gej friendly išćerivač zlih duhova uz pomoć crni šterika.
Šta radi socijalna skrb, zašto pravobraniteljica za dicu već nije digla policiju, kako mogu sve silne stručnjakinje mučat ka pizde, zašto ne dignu glas one šta su sa Severinom rame uz rame, borile za prava majke otimačice.
Ima li iko u ovoj državi da spasi malog Aleksu od poremećene radodajke.

Od ostalih aktuValnosti imamo natjecanje za precjednika, u kojom sudjeluje po države, nema klaVuna koji drži do sebe da se nije prijavio u talent Show postani precjednik.
Tragičnost trenutka dolazi do punog izražaja kad shvatimo da je aktualna precjednica među ponuđenim nam klaVunima jedini donekle ozbiljan kandidat, tako da je porazno saznanje nije da je sadašnja vlast loša nego da alternativa, barem iole ozbiljna ne postoji.

Profešuri još štrajkaju, reforma je otišla u kurac, ministrica kaže da je nezadovoljna, ali ne nudi ostavku, sindikati su nezadovoljni, ali ne traže ostavku ministrice, sve u svemu loše režiran igrokaz.

Nije li najjednostavnije sve te rasprave prekinuti novom sistematizacijom u kojoj niko ko radi u državnim i javnim službama neće moći imat primanja veća od prosječne plaće u Hrvatskoj uvećane za 20 posto.

Ta ekipa je ionako toliko nesposobna i lijena, da niko neće napustit državnu sisu, a ostvarit ćemo značajne uštede u proračunu, s kojima onda možemo vraćat dugove koje smo natukli isplaćujuć plaće i mirovine onima koji ih nisu zaradili.

40 dana do Božića

Danas ćemo imat vježbu, kako napisat post sa velikom dozom patetike.
Ka fotomodel će nam poslužit blogerica Julka sa novom ćikarom.

Svi mi koji imamo dicu znamo da je lašnje čuvat stado koza nego ženske blogerice, pogotovo one zaljubljive prirode, s njima je uvik neka drama.

Muški Blogeri stalne negdi mantaju, sad ih ima, sad ih nema, pa onda ni ne računaš na njih, ako su tu dobro, ako nisu opet dobro.
Ženske blogerice za razliku Od nji se gnjizde, čuvaju kuću ko njemački ovčari, dok ne naiđe cigo sa gitarom, onda ne jebu nikoga dva posto.

Dakle moremo zaključit da se muški Blogeri ponašaju ka bloger top Zlajo, zeru mantaju po selu da vidu ima li di kakva blogerica za nategnit, i kad sve vidu, vratu se kući odmorit se od tog seksa ka čovik, i vidit je li iko sprema ručak, zato Zlajo i je top bloger.

Dalje moremo zaključit da su blogerice jedna nezahvalna bića koja bi kad naiđe cigo sa gitarom, ili za pišljivu ćikaru prodale sve najmilije, zapalile kuću, pri tom ne vodeći brige o onima koji su uvik tu, za razliku od njihovi novi frendića sa enterneta i tog enstagrama.

Dakle evidentna je razlika između Zlajone emocijonalne stabilnosti i pukog zadovoljavanja fizijološki potreba, i njihove emocijonalne nestabilnosti koja prilazi u mahnitost, i to sve zbog jedne ćikare, cigu da ne spominjemo.

Sad smo se zeru umorili od tih emocijonalni drama koje izazivaju pojedine blogerice, pa ćemo se zeru educirat, ovo je vježba samo za učene blogerice, koje znaju latinski, pa molimo sve ostale da napustu blog da ne bi došlo do nemilih scena.

Ajmo Počet, sa izrekom starih Rimljana, dok još nisu jebali sestre i male dječkiće.

In eburna vagina plumbeus Gladius.

Aloooo šta je sad, jesan reka ja da vi šta ne znate latinski odete ća, jebate uvik van je isto na pameti.

Ovo je poslovica o mačovima, nu njih one glade vaginu, jebate je li mene Bog ikako drugačije moga kaznit nego šta me je spojio sa ovim uspaljenicama.

Daklen da bi skratili ovaj blud sad ćemo privest to na Hrvatski jezik.

Kaže: U koricama od slonovače, mač od olova.

Jeste razumili, dakle nije poslovica o glađenju vagine, nego da moramo pazit šta se krije iza ugodne vanjštine, koju predstavljaju korice od slonovače, da ne bi unutra umisto mača od zlata koji triba metit u tu vaginu bijo mač od olova, jer ka šta dobro znamo olovo je mekano, ne ukruti se i ništa od organizma.

Idem ja sad Radit a vi dobro razmislite o svemu ovome.

41 dan do Božića

Naš prajmminister je zen budista, pa se drži osnovne postavke zen budizma, da će se svaki problem ako ima rješenje riješit sam.
Evo recimo ovo s profešurima, koji su imali veliki podršku u javnosti, sa svakim istupom sindikalni predstavnika, javnost se okreće i sad bi većina građana profešurima najradije jebala mater, a bude li u javnosti istupala i dalje ona nepismena kokoš, i 40 razbojnika, za očekivat je da će uskoro profešure tuć po cesti.

Sve je to radi kratke pameti, ljudi pamti ka zlatne ribice, pa se više i ne sićaju kako su prošle sindikalne akcije, u Tvornici duhana Zagreb, ili u Coca-coli, šta nije ni čudo, jer je davno bilo, ali su zaboravili i sindikalne baje iz Uljanika, i njihove nadasve inteligentne sindikalne akcije.

Inače ako ste kreten i neradnik onda van je najbolje da se upišete u sindikat i postanete povjerenik, jer ste onda zaštićeni od otkaza, ili avaj sisači državne sise se ne boju otkaza, oni se sa marksizma pribace na katehezu i sisaju li ga sisaju.

U komšiluku bivši posilni Slobe Miloševića, Ivica Dačić, zvan mali Sloba, kaže da mi ovdje lažemo o navodnoj velikosrpskoj agresiji, koja se nikad nije dogodila, sa čime bi se sigurno složile i beogradske bacačice cvijeća po tenkovima, koji u stvari nisu onomad išli na Vukovar, nego u Vrnjačku banju da se vojnici malo brčkaju, a koje su eto silno zabrinute zbog reinkarnacije ustaštva.

Inače sve će bit u redu samo nek se komšije drže svoje avlije, a bratstvo i jedinstvo nek razvijaju s nekim drugim, nama ga je pun kurac.

Jebate koji su uspjeh postigli nepismena kokoš i 40 šupaka, da ljudima više na kurac idu profešuri nego vlada, nije to lako postić, da bilo ko ljudima ide više na kurac nego vlada i anemični prajmminister, jer eto niko nikad profešurima nije oduzeo dostojanstvo u toj mjeri u kojoj su uspili njihovi sindikalni predstavnici.

Priča o dostojanstvu je utoliko perverznija kad se uzme u obzir da su profešuri šutili ka zadnje pizde kad im je jedna politička opcija uzimala lovu, a štrajkaju kad im ruga politička opcija daje lovu, tako da ne moremo zaključit, nego da su naši profešuri retardirani, ili da njihovi sindikalni vođe manipuliraju s njima, iako je istina negdje u sredini, da su to ljudi bez dostojanstva prikopčani na državnu sisu koji bi se jebali za kunu, dakle tipičan socijalistički proizvod.

Da budemo na čisto, većina profešura su krasni i pošteni ljudi, i kod nas na blogu ih je nekoliko, te su uz rijetke izuzetke kojima nikad nije trebalo dopustiti rad s djecom, izuzetne osobe, ali dragi profešuri, ako podržavate ove i ovakve sindikalne vođe, koji Vas, ne bilo koga drugoga nego vas predstavljaju, onda se ni u čemu ne razlikujete od onih šupaka koji za sendvić i jogurt mašu zastavicama, i plješću na stranačkim skupovima, a eto ja sam siguran da vi možete bolje od toga.

da se drug Euro ne osjeti zapostavljenim evo nešto i za njega




Bog ti daje brata a dojke biras sam.

Ne ostri razanj dok je dojka u sumi.

Ko rano rani, dvije dojke grabi

Čist račun - dobre dojke

Ko se o mlijeko opeče, taj i u dojku puše.


Nema razlike izmedju mudrog covjeka i budale kada vide dojke

Na dojkama svijet ostaje.

Ko umije, njemu obadvije

O dojkama sve najbolje.

Daleko od dojke, daleko od srca.

Ko prvi djevojci, njemu dojka.


Dojka je iz Raja izašla

Tresla se gora, rodila se dojka.

Gdje ima dojki ima i vatre.

Abortus i koltrina

Obzirom da smo neki dan imali citat od blogerice Geishe, radi ravnoteže spolova imamo danas u gostima blogera Abortusa

M

42 dana do Božića

Stručnjaki su otkrili zašto većina žena, njih oko 75 posto ne doživi onaj organizam za vrime seksa.

Razlog je zato šta previše razmišljaju.

Dakle umisto da se jebu kako Bog zapovida kad je reka množite se, one onako kako su ih njiove metere naučile kalkuliraju.
Njon odma kad se rodi mater počne govorit, a nu male pipice, neće to niko dirat, ko nije bogat, lip, situViran, bogat, iz dobre obitelji, bogat, nema bemveja, bogat.
I šta će jadno dite, glupača je endikepira za cili život, jer Dite misli da jon je pipica nekretnina a ne spolni organ, i da je mora kapitalizirat, pa
Onda čeka ovog gori navedenog, šta je najbolje opisano u bajki trnoružica, a organ svrbi li ga svrbi, pa na kraju, pod laganin utjecajem alkohola ili nekog drugog opijata, da prvoj budali koja naiđe da je probuši, osjećajući pri tome grižnju savjesti jer nije kapitalizirala pipicu, iako su to bile prve riči koje jon je mater uputila.

Zamisli sad kad bi mi muški tako maltretirali sinove, ono malome se digne čuna, a mi ravnalom pljas, ne ne, neka pišo spava dok ne naiđe neka lipa, pametna, bogata, iz dobre obitelji, bogata, sa bemvejom, bogata, i šta ti ja znam, ova cibilizacija bi davno izumrla.

Dakle ovu civilizaciju, od maniti matera, ka zadnja brana prije katastrofe izumiranja Spašavamo mi muški, i svrab pipice.

Dakle poanta današnje prispodobe je ne razmišljajte.

Vidili ste, iako vas većina nije razumila, bujicu osjećaja, koja je provalila iz moje prijateljice Sarah be u zadnjem postu.
Eto to vam je posljedica pretjeranog razmišljanja, to šta niste razumili, ali ste shvatili da je nešto moćno, su vjekovima ženama usađivani strahovi, protiv kojih se bori i drugarica Athropa, koja je u potrazi za sadašnjim trenutkom.
Kako braćo i sestre uskladit bijoritmove sa suprotnim spolom, ako smo mi muški ode u sadašnjem trenutku, a Drugarice blogerice ko zna di, jer im vjekovno naslijeđe nametnuto od njihovi matera, da moraju ubijat same sebe i svoje nagone, u cilju kapitaliziranje pipice, nikako, i zato imamo toliko nesriću na ovom svitu, i ratova i šta ti ja znam čega, jer nema goreg od nejebice, od toga ljudima pada na pamet svako zlo, a sve bi moglo bit drugačije samo kad bi žene, malo manje razmišljale.

43 dana do Božića

Dobro je li više vrime da otvorimo diskusiju o komercijalizaciji Božića, mislin, u redu je ako vam je neugodno, jer znate da ću se ja sprdat s vama, ali uvik može neko od vas otvorit novi blog, recimo ka homoseksualno orjentirana pojedinka, koja mrzi jingle bells, i iskritizirat komercijaliziranje Božića.
Mora bit lezba, jer muške lezbe vole Božić pa neće bit uvjerljivo.
Ovako ako niko ne bude kenja o Božiću ka da neće ni bit Božić, kod nas na blogu je kenjanje o Božiću, božićna tradicija.

Inače tradicija je najvažnija u engleskoj, tamo kraljica kategorički odbija umrit, jer čuva tradiciju, a i neće da oni njen maniti sin Čarli postane kralj a ona zubata Camilla kraljica, uostalom kakvo je to ime kamila, dobro nije žirafa.
Englezi su neki dan imali ceremoniju, kraljica ih je sve postrojila, i odavali su počast vojnicima poginulim za Britaniju, bilo di u svitu, bez obzira jesu li bili pobjednici ili gubitnici, a šta ćeš, tako to rade velike nacije, zato i jesu velike, pa im ne pišu Klasići povijest.
Kolegica Annaboni je jučer imala kod sebe na blogu party za dan samaca, jebate šta ti Amerikanci neće izumislit da bi Kinezi mogli prodavat svoje smeće, pa su tako izumislili helouviiin, valentinovo, dan samaca, i ko zna šta još.
I šta se radi za te izmišljene praznike, trošu novci, nije se niko sitija ženi koja je toliko usamljena da spava sa pason, nać zagondžiju, nego su jon našli Alibabu, da tamo more trošit novce a da ne izađe iz kuće.
I šta sad, ko će usamljenu ženu koja spava sa pason vidit ako nikako ne izlazi iz kuće nego piči po Alibabi, niko, tako ona nikad neće srist muškarca svog života, koji živi sa mamom koja odbija umrit ka i engleska kraljica.

Mogli bi mi ovde na blogu organizirat to provodadžisanje, i spajat te žene šta spavaju sa pason, sa ovin radioamaterima šta se boje matere, a ne da nam Blogeri odaju po teatrima u potrazi za pulsirajućim vađžajnama i sramote nas, ne moremo to prepustit stihiji jer to smo vidili kako završi, izbacivanjem iz blogograda sa konotacijama na nacijonalnon osnovi.

U kontroliranom procesu sve bi bilo drugačije, a ne vako da Sarah be mora ljubav svog života tražit po parkovima i nasadima, ona druga ide u lov sa nožon, i puškom, Bože me sačuvaj, a rodca Mela trpi onu nesriću Vranju, ima li to uopće smisla.
Daklen ja san za to da mi osnujemo veliko provodadžijsko vijeće, koje će onda odlučivat ko će koga.
Obziron da ja i kolega Euro imamo najviše iskustva s tim raznim izborima, i najbolje se razumimo u cice, mi ni tribali bit supredsjedatelji, pa nan fale još tri člana, jedna žena, jedna osoba homoseksuValne orjentacije, i jedan pripadnik nacijonalnih manjina, pa se eto javite.
Bilo bi dobro kad bi jedna od te tri osobe osim funkcije koju ima bila i crnac, da i tu komponentu obuhvatimo.

Eto već se veselim tom provodadžisanju a vi se javit za članove vijeća, zasjedanje ćemo imat u hotelima s pet zvjezdica ka sindikati prosvjetara koji su ka ono još u štrajku.

Bognjuže oprosti

Sad mi je ža svi oni ružni riči šta san ti ovde napisa, ža mi je šta san govorija da si peder, i nedepilirana lezbača, i skojevac i Jugosloven, sve mi je to ža.
Sad kad si za blog tjedna izabra ovu vrhunsku pjesnikinju, koja neobično nesebično, sudjeluje u životu na blogu, od čijih su mi nadasve visprenih komentara, toliko puta suze nekontrolirano grunule na oči, čija je podrška uvijek bila presudna u onim najtežim trenutcima kad su Blogeri i blogerice razmišljali da se ubiju, ili barem obrišu blog.

I zato prava šteta bi bila da jednu takvu moralnu vertikalu i neviđeni talent šira čitalačka publika nije imala prilike upoznat.

Bravo blognjuže

44 dana do Božića

Danas u našon rubrici na granici mogućeg posvećenoj alternativi, drugom, i drugačijom, imamo za popizdit zanimljive priloge, o prorocin, gurujima, i o tome što je koji okupator donosio, je li okupacija bila obojana plavim ili crvenim tonovima, i one male a tako esencijalne životne mudrosti.

Pa da krenemo

Kažu da niko nemore bit prorok u svom selu, šta je sasvim u redu, jer bi onda selo bilo glupo ako bi pušilo kojekakve proroke, šta se na selu uglavnom ne događa.
Proroci nekako bolju prođu imaju u gradovima, di su došli najveći neradnici iz sela, i postali malograđanima, pa su imali čupavce priko namještaja, onda venecijanske gondole šta svitle, i na koncu proroke.
Ka šta su gondole u domovima onih koji nikad Venecije vidili nisu, bile nepobitan dokaz malograđanštine, tako isto su i proroci u domovima našim isto tako nepobitan dokaz malograđanštine.
Dakle putniče namjerniče svaki put kad imaš potrebu ili namjeru citirat
Poruku s boce jane, zatomi to u sebi, jer vjerovanje u proroke je dokaz evidentnog krkanluka koji čuči negdi u vama.

45 dana do Božića

Vako ćemo jedan dan doć i do politike, jer svaka informativna emisija ima i politiku, ali danas nije taj dan.
Danas je na redu moda i zdravlje.

Kako se ne triba odnosit prema modi mogli smo vidit na nekin primjerima na blogu, a more se reć da to ima veze i sa zdravljon.

Ali ajmo se prvo bavit onima koji se razumiju u modu, recimo moja rodca Mela, ona kad vidi aljinu ona to mora kupit, tako da ti aljina ima da bi cilo selo moglo nosit dok ne umru.

U modu se ne razumu ona šta pari ka čovječja Ribica koju prati jedino Euro jer je ono jedan put pokazala pola sise, a Euro čin vidi pola sise odma se ukoči ka lovački ćuko s pedigrejom, i ona šta glumi vječitu mladost, iako moremo oba ta slučaja metit i u rubriku zdravlje.

Inače rubrika zdravlje je puno izgubila kad je oša Dražen, koji je radijo kužinu za dijetu, pa su onda blogerice padale u nesvist kako on strašno kuva, šta nan dovoljno govori o njiovim kulinarskin sposobnostima.

Inače Dražen koji nas inače ne čita, se dopisuje s blogericama koje nas isto ne čitaju, jer i one ka i Dražen ne pišu, pa šta bi onda i čitali, jel tako, e.
U svakom slučaju puno pozdrava i dobrih želja, našem kolegi draženu i njegovim PEN Pallovima, uvik su nam bili simpatični.

Kad smo već kod zdravlja, i mode, to izaziva velike dušovne patnje, evo recimo Melin instruktor vježbanja se napatija ka oni Sizif i gore, ka članovi partije u socijalizmu.

Od modni dodataka najvažniji su trikojići trke za kosu i patike u čudnim bojama.

Kad dođeš u teretanu vježbat da bi bijo lip i zdrav vidiš muške u šorcovima, i majicama koje su vidile i bolje dane, i ženske šta se valjda po dana prije nego idu vježbat, namišćaju u trikojiću prid ogledalon.

Dobro nisu ni muški idealni, pola nji dođe gledat cure kako vježbaju, najzanimljivije su im kad vozu one bicikle šta nemaju kola, onda im guze u onim trikojićima baš simpatično skakuću.

Eto mogli bi organizirat fotonatječaj, da se blogerice slikaju u trikojićima, a onda da mi biramo kojon najbolje stoji.

Mi u žiriju ćemo davat ekstra punte onima koje budu oznojene.
A Euro će bodovat cice, šta god se više cice vidi više bodova.
Ona koja pokaže cilu cicu, bit će pomno saslušana od strane žirija

Nego bi li vi ipak da van ja malo pišen o politici, bit ćete neinformirani vako pa nećete znat za koga glasat.

46 dana do Božića

Nakon fantastičnog uspjeha koji je postiglo predstavljanje naše kulturne rubrike, danas ćemo predstaviti sport i glazbu.

Prvo ćemo predstaviti našu bacačicu noževa Staru tetu, koja samo čeka da neko okrene leđa da mu zabije nož.
Evo je izlazi u baletnoj haljinici i skakuće ka manita po pozornici, dragi gledatelji koji šok to nije stara teta nego Bise, pogledajte našu Bisu u tirkizno plavoj baletnoj veštici posutoj Švarovski kristalin, i sa ožiljcin od brijanja po nogama.
Oprostite dragi gledatelji na malom incidentu evo dolazi popularni patak, za njim iđe, ovaj put smo sigurni da je to Stara teta, koja lovi patka sa špurtilom.
Stara teta je u opravi za slobodno vrijeme, na sebi ima karirane trikvartače bljuzicu boje ciklama, i na nogama role, da dragi gledatelji, dok se patak gega okolo, teta kao da jezdi sa špurtilom u ruci.

Sve to sa strane s određenom dozom nespokoja promatra Julka, predsjednica saveza bacačkih sportova, naoružana šurikenima, jer jon je teta sumnjiva po pitanju nestanka nekih ljubimaca, a i
Nekih blogera.

Saćemo zeru zapivat, naša emisija je i inače koncipirana na načelu red glazbe red sporta, pa ćemo ugostit našu čuvenu narikaču ilitiga fado pivačicu, Corason espinado, u narodu poznatiju ka divljo srce, njene pisme odišu pesimizmon, i čini van sa da bi najradije nekome jebala mater, pa pozdravimo velikin pljeskom našu umjetnicu, koja osim osebujnih stihova promovira i osebujan modni izričaj, pa su njene rukom izvezene borosane proglašene modnim jaukom sezone.

Ko zna dragi gledatelji ko će sad izać neka bacačica ili neka pivačica, šta se ovo čuje neko topće ka da krdo antilopa dolazi iza ćoše, to su naše kandidatkinje za uloge u baletu, predvođene tepilaranom Bisom, koje zborno pivaju, noge brijem ruke mi krvave, koji je to prekrasan prizor, naše balerine skakuću, i cice im skakuću, vidite ovog gledatelja u publici šta je zinijo ka cipal na suvome, iskolačija je oči ka da ga je magarac natega i zaneseno prati kretanje cica gori doli, saće naša reporterka iskusna novinarka Smjehuljica pitat gospodina šta ga je toliko oduševilo.

Dobar dan gospodine, odakle ste.
Dobar dan miči se ne vidin od tebe, iz Augsburga, nu kako onoj skakuću, čista petica.

Eto dragi gledatelji a sada još jedan glazbeni broj, nastupa zbor i orkestar duševne bolnice Domanovići s pjesmom Istina i samo istine, pogledajte samo te živopisne kostime, inače zbor i orkestar duševne bolnice Domanovići njeguje modernizam, progresivnu misao, i tekovine antifašizma

Ostanite sa nama dragi gledatelji posli ovog glazbenog broja idu reklame pa nagradna igra u kojoj morete osvojit fantastični stalak za lakat, nošene tange od Anke Mrak Taritaš, jednodnevni štrajk u osnovnoj školi Matija Gubac, i mnoge druge nagrade, ostanite s nama

47 dana do Božića

Danas ćemo, obziron da nemoremo pisat o politiki, uvest rubriku kultura petkom.
Bavit ćemo se općenito kulturom i posebno kulturom na blogu, organizirat ćemo balet labuđo jezero, pa se morete javit za uloge crnog labuda, ružnog pačeta, sivog sokola, i dežurne kokoši.
U baletu će nastupit samo ženske, to će bit naš prilog feminizmu, Ančica će obziron da ona ima pušku glumit lovca na tu perad, a Stara teta će pisat didaskalije i libreto, i te dijaloge, pa će balet trajat četri ure, i bit prvi balet u kojom baletani govoru.
Obziron da će toliko trajat imat ćemo poluvrime, za vrime kojeg će se moć ić pušit, pišat, a kolega Kupus će Učinit bogatu gastronomsku ponudu janjetina lešo i pečena na sto načina, u restoranu šufigana tikvica.

Šta vi mislite koja blogerica bi bila dobra za ulogu dežurne kokoši?

Eto dok vi razmišljate o tome mi se moremo dalje bavit kulturom.

Na naslovnici bloga će bit održan festival ljudske gluposti, za koju kažu da je veća od svemira, u stvari to je reka oni Alchajmer, šta je izumislija tu teoriju relativnosti po kojon je sve relativno, šta je prije njega isto reka oni rođak od Olivije Njutn Đon, šta mu je dok je Leža u kadi pala kruška na glavi, koji je reka dvi vrlo važne stvari kojima se podupire teorija relativnosti, ne pada kruška daleko od stabla, i svako tijelo umočeno u vodu mora se smočit da ga jebeš.

Od ostalih kulturnih aktivnosti u rubrici znanstveni kutak donosimo izvješće s međunarodne konferencije Uzalud vam trud svirači, koja će se održati u dvorani Dr. Ivan Pernar, di će brojni znanstveniki amateri iz zemlje, svita i vaseljene, raspravljat o uzaludnosti izučavanja bilo čega, kad sve ima na enternetu.

U paVuzi konferencije će kolega Kupus demonstrirat kuvanje šalše samo u traverši i speedo kupaćin, a kolegica Nisa će učinit fotosesion zabezeknuti faca blogerica, i ka iznaneđenje večeri nastupit će blognjuz sa izboron erotske tematike, u perfomansu pod nazivon Jelena žena koje nema,

Eto to će se događat samo u rubrici kultura, tako da to šta neki zli jeziki pričaju da se na blogu ništa ne događa, mogu obisit mačku o rep, šta bi tek bilo da smo se dotakli rubrike sport i glazba.

48 dana do Božića

Treći je dan bez politike, već nam pomalo ponestaje tema, pa ćemo igrat na sigurno, pisat ćemo o nejebici, i još nekin društvenin fenomenin.

Malo je toga tako strašnoga ka nejebica, ni Đokeri ni Klavunovi, ni bilo koja druga pizda materina nije tako strašna ka nejebica.

Legenda kaže da se samo smrt more usporedit s nejebicim, ali ni to nije pouzdano jer se ovi šta umru ne vratu da bi nam mogli reć.

Nejebica se uvlači pomalo ka mrak koji polako pritiska rubne djelove Donjeg Lapca, zrak postane nekako težak, miriše po truleži.

Evo recimo kod nas na blogu smo skoro svakodnevno svidoci poraznih posljedica nejebice.

Muškarci počnu pisat pisme, žene se pritvaraju u klimakterične luđakinje, neke spavaju sa pasin, biće i koji muški spava sa pason, ili onon šinjorinon na puvanje.
Kako ih napušta potencija ljudi se sve više pritvaraju u neke liberale, pa bi pušili travu, i ćiribimbili po enternetu pulsirajuće vadžajne, neki čak idu u teatar vidit vadžajnu, žene imaju izmišljene dječke, i fantaziraju o seksu na javnim mistima, posebno teški slučajevi zabrazde u incestuozne misli, a najugroženije žene, padnu toliko nisko da bi se povatale s impotentnim incestuozniM pisnikom koji spava sa pason.

Onda nastupi delirij, u kojem se žene pritvore u pomnitale skojevke, a muški u revolucijonare, ka Mile Kekin koji skače po pozornici.

Sad kad smo obradili nejebicu ka pojavu moremo dalje.

Za vrime štrajka od profešura smo vidili da je šefica sindikata, inače isto učiteljica polupismena i da ne zna Hrvatski jezik, a da su ostali predstavnici sindikata na nivou seoskih baja koji drže govor isprid zadruge sa pivom zidarušom u ruci. Paralelno s tim smo vidili da Dubravka Šujica koja je inače profesorica pa je predavala i na više fakulteta, ne zna Engleski jezik, koji inače predaje.
Ako uzmemo u obzir i neke prosvjetne radnike ode kod nas na blogu, kojima bi tribalo zabranit pristup dici, pitanje o kvaliteti filozofskog fakulteta, jer ako su diplome mogle dobit osobe koje ne znaju jezik koji predaju, a neke ni materinji, ne moremo se ne pitat kakvi su onda drugi.

Također smo vidili da za vrime štrajka, dok oni koji plaćaju članarinu izigravaju budale po zbornicama, sindikalni predstavnici sviraju kurcu u hotelima s pet zvjezdica.

Nesporno je da su profesori potplaćeni, kao što je nesporno i da ih ima na tisuće viška, pa je jedino ispravno rješenje da uvažimo istovremeno obe te nesporne činjenice, i da tisuće profešura koji su višak dobiju otkaz, i da se lova koja se tim putem oslobodi da onima koji ostanu.

Recimo kad bi sutra neko zaposlijo u pekari deset pekara koji mu ne tribaju, i radi toga poskupija kruv, svi bi mu rekli da nije normalan, a pekara bi propala.

Zato bi tribalo da profešuri ne ispanu nenormalni, Dat im priliku da sami odrede kriterije po kojima će se višak zaposlenih otpustit, i kad to riješe odma in dignit plaću.

Inače u zadnji nekoliko godina je otišlo iz Hrvatske oko dvista iljada ljudi, od toga je otišlo maksimalno tri iljade iz državnog sektora i sto devedeset sedam iljada iz privatnog sektora.

Naime u tom periodu je oko tri iljade ljudi napustilo državnu službu šta je oko jedan ipo posto, a vjerojatno nisu svi otišli vani, neki su prišli i u privatni sektor i ostali u Hrvatskoj.

Dakle naša vlada se ne mora bojat da će profešuri otić iz Hrvatske ili bilo ko od ovih prikopčanih na državnu sisu, nema tih eura za koje bi se oni odrekli državne sise, nisu berlavi otić negdi di bi morali radit.

Oni će naime i dalje patit ovde i srat po enternetu kako u Hrvatskoj ništa ne valja, naime oni imaju dugu obiteljsku tradiciju patnje, u savezu komunista, kad su patili zbog nedemokratičnosti istoga i zato šta in se sekretar zva Stevo, ali su morali da bi dobili društveni stan, i zaposlili dicu, bit u njemu.

Sad im najteže od svega pada nepotizam i korupcija u vladajućoj stranci, jer oni su znali miru, dobili bi stan mukte, saziđali vikendicu s kreditin koje nisu vraćali i zaposlili dicu, to je bila partija; a ne ovo sada, ovi nemaju miru.

Da ne bi ispalo da mi generaliziramo ode i pričamo protiv profešura, mi samo grintamo protiv onih koji su, višak, koji su neradnici, i koji su nesposobni, da profešuri ne generaliziraju nego da traže povišicu samo za one vridne koji nisu višak i znaju materinji jezik, ne bi rič rekli jel tako.

Moramo bit principijelni, jer inače ćemo Dubravki Šujici zato šta je profešurica, oprostit šta je korumpirana članica vladajuće partije, koja ne zna jezik koji predaje, koji je diplomirala još u Jugoslaviji, kad je obrazovanje ko i sve ostalo bilo fantastično.

49 dana do Božića

Nastavljamo dalje bez politike, jer je Vivijana tako poželila

Osim Đulijete koja se igra sa Đojstikom dok gleda Đokera, našeg blognjuza oduševljava, i simpatični kolega koji je šta jeba, šta zamalo jeba toliko da više gotovo da i nema nevinih blogerica, pa je i njega metijo na naslovnicu.

To je sasvim u redu, imali smo pušenje po blogu, pa igranje sa đojstikom, i na koncu je napokon neko nešto i jeba.

Slijedeće šta očekujemo je seks sa životinjama, možda neko nategne patku iz lidla, jebate koji bi to fotoblog bijo, recimo neki od incestuozno erotskih pjesnika sa patkom iz lidla na spolovilu

To bi izazvalo oduševljenje svekolike pjesničke populacije, soneti, bi frcali ka šurikeni kad Julka vježba zeru bacanje.

Blogerice bi sjajnih očiju pljeskale ko Euro kad vidi jednojajčane blizanke u toplesu.

Kad već nesmiMo pričat o politiki, moremo o filmskoj industriji, oni lik šta je u Sonji i biku, glumija bika, je reka da ga boli kurac za Hrvatsku, te se tako priključio severini, idi Prester, Nikolini Pišek, Maji Morales, jeleni Veljači, Ivani Bodrožić i ostalima koji kad se počnu jebat sa Srbima imaju neodoljivu potrebu reć da ih boli kurac za Hrvatsku.

Sad mene muči jesu li oni stvarno tako poremećeni ili su poremećeni ti Srbi s kojima se ovi jebu, pa inzistiraju na toj kurcobolji.

Mislim nije da nema ovde kod nas Srba i Srpkinja, koji se jebu sa našima.

Eto ima oni jedan peder Srbin koji se jebe s nekim našim pederom, pa su se nji dva vinčali, jer u Srbiji ne mogu iako je tamo predsjednik peder a, onaj simpatični dečko šta je premijer lezba.

Taj Srbin nije nikad reka da ga boli kurac za Srbiju, on samo sere po Hrvatskoj, jer nemore usvojit nekog prodiksana, pa ga kad nareste sodomisat ko woddy allen, onu Korejanku.

Evo jeste li vi ikad na blogu vidili da je neki Srbin ili Srpkinja, bez obzira s kim se jebu, rekli da ih boli kurac za Srbiju, naravno da niste.

Dakle stoko neobrazovana, ubuduće ako vas boli kurac za Hrvatsku dajte mami da vam ga posiše, ako ništa drugo završit ćete na naslovnici, voli to naš blognjuz te seksove, neobično.

50 dana do Božića

danas, a i neko naredno vrijeme, obzirom da je jedna od njegovih miljenica Vivijana tako poželila, vaš omiljeni bloger neće pisat o politici

eto, jel problem lijepo reć šta oćete, ugledajte se na Vivijanu

mogli bi pisat recimo o autocenzuri na blogu, ali nećemo jer bi nas to dovelo do politike

pričat ćemo o stereotipima

recimo za nas Dalmatince postoji stereotip da smo lijeni, šta odma ode na blogu moremo demantirat

uzet ćemo dalmatinca mene koji svaki dan piše neki post, i bez kojega bi ovo bilo otužno misto, zar to odma u startu ne ruši stereotip o linosti, ili recimo kolega El kumpanjo, koji češće oda u Sloveniju nego, redovna linija Zagreb Ljubljana, ili recimo kolega Kupus koji se intenzivno bavi znanošću, grila tikvice, naliva vodu u bocu brez čepa, i sve druge aktivnosti koje provodi

daklen o linosti nema govora, uostalom ko je saziđa sve one puste apartmane, a da ne govorimo koliko puta smo se žrtvovali da furešte šinjorine ne odu nezadovoljene, šta vi mislite da su ovi silni furešti pali s neba, svaka zadovoljena švabica je dovela još jednu, a čekinja dvi

postoji stereotip i o dalmatinkama da su lajave, tu se mi ne bi mišali, nego morete vi obziron na iskustva s bloga sami donit zaključke i mjere

zanimljivo je da kad Dalmaticu kažete da je Dalmatinac, da on ne popizdi, nego mu je drago, nikad se ne žali da mu neko pribrojava krvna zrnca, ne osjeća se diskriminiran ni ugrožen, čak ni kad mu kažete da je lin, njega se u načelu živo jebe za vaše mišljenje

dakle pitanje je što je to tako magično u nama Dalmatincima

idemo sad na drugu temu

u stvari nećemo još, jel da da je nenormalno da se čovik uvridi ako mu kažeš da je ono šta je, ili žena isto tako, recimo apsolutno bi bilo nenormalno da recimo neka ženska izbaci cice u dekolteju, i onda se stica ako jon kažeš da ima lipe cice, tako se ode neki kad ja spomenen neke manjine, koje nećemo imentovat, jer bi to opet bila politika, odma narogušu, ka da je sramota da su to šta jesu, ka da se ne mogu ponašat ka mi Dalmatinci

sad moremo ić na drugu temu, cice

aj priznajte da ste šokirani

na inicijativu našog blognjuza, koji je oduševljen, kako ona Đulija šta je pala s kruške, drka dječku u kinu, odlučili smo organizirat natjecanja za prvu cicu bloghaera, pa bi eto zamolili sve blogerice koje nisu zaostale i zatucane, nego prate trendove koje diktira naš blognjuz, da slikaju cice i metu ih u post, pa će blognjuz napravit uži izbor, i imat ćemo anketu o cicama, obziron da dolazi vrime darivanja, podilit ćemo po veličini cica u više kategorija kako bi bilo i šta više nagrađeni, bit će svakakvi nagrada, stalak za lakat, erotski podupirač za cice, smaragdnozeleni korzet sa bužama, mukte pregled cica, i mnoge druge

sad mi se ne da više pisat, najradije bi iša leć

ajmo slikavanje, šta se čeka

51 dan do Božića

Možda je prije bilo bolje, o politici se malo ko usudio govoriti, uglavnom se
To Zalomilo onima pod utjecajem alkohola, i rijetkima koji su imali muda, svi ostali su šutili ka zadnje pizde.

Danas su Se ti napaćeni pizdeki valjda izmučeni vjekovnom bremenitom šutnjom u zemlji meda i mljeka, uzjebali da je to nepodnošljivo.

Najedanput su se grčevito stisnuti šupci transformirali u ratnike slobode govora, slobode jebanja u guzicu, slobode mećanja ploča na ćirilici i razni drugi sloboda.

Još malo pa će izbori, obziron da aktuValna precjednica nemore ni u drugi krug uć glasovima bivši članova saveza komunista u redovima hnadezeja, bit će nužno da za precjednicu glasaju i Srbi, uhljebi iz drugih partija, homoseksuValci, Jelena Veljača, Jugosloveni, i produkti Miješanih brakova, a sve kako ne bi pobijedio Škoro.

Anemični dezerter zna da ga desničari nikad neće prihvatit, jednostavno im je previše gej, pa je odlučio vrbovat Jelenu šta puši po enternetu Srbe i pedere da glasaju za našu Koli, lako će ih odjebat kad posli parlamentarnih izbora bude triba koalirat sa Škorom, još će mu to uzet za plus, šta bi rekli u mene u selu win, win situVacija.

Kandidat ljevice Čovik s bolnim preponama vraća dug kolegi anemičnom šta ga je ovaj zaobišao kad su zakačili Sauchu koji je diza lovu iz proračuna da bi šefu plaća privatne račune i švaleranciju pa šeta okolo i mislila bi neka neupućena blogerica, lupeta bez veze, a Čovik jednostavno mobilizira birače hadezeja i sanira štetu za Koli na način kad ona lupi nešto glupo on lupi nešto još gluplje.

Mora se priznat da otkad su dečki neutralizirali Ivića Pašalića, Hrvatska nije imala vakog igrača ka šta je anemični, skoro da čoviku dođe ža šta će mu se ipak jednom dogodit Vaso.

Meni je recimo najzanimljivije žensko pitanje, sve ove naše radodajke, od Severine, priko Ide do Nikolina i Vlatke, do opjevane Kosovke djevojke Jelene inače se ne bavu politikom, boli ih pička za politiku, osim kad triba napadat neku drugu ženu.

Zna li neko od vas možda zašto žene lakog morala, što se više ofucaju postaju sve veće ogorčene ljevičarke, i organski ne podnose druge uspješne žene.

I inače kad Čovik malo bolje pogleda, svi pederi, kurve, neradnici, i Jugosloveni su ljevičari, ko zna možda je to pitanje psihološkog profila, neke traume iz djetinjstva, možda ih teta u vrtiću nije volila, ko bi ga znao

recimo ljevičari iako su uglavnom atejisti, vrlo često se pozivaju na Isusa, kojega smatraju vrhunskim ljevičarom, jer je sudeći po bibliji, zagovara društveno na uštrb privatnog vlasništva, očijuka s Marijom Magdalenom, drža govore i izvodio trikove s ribama i vinom, pa je eto i ljevičarima prihvatljiv, da je Isus u bibliji opisan ka vridan čovik koji marljivo radi u ćaćinoj stolariji, bio bi ljevičarima apsolutno neprihvatljiv

evo recimo apsolutna ikona u ljevičara, nikad prežaljeni maršal, je bio pedofil, masovni ubojica i neradnik, koji je radije iz pitoresknog Hrvatskog zagorja, pješke oša u Kraljevicu, pa u Trst, pa u Rusiju, jer je svugdi di je doša dobijo otkaz, jer je bijo neradnik, i sad kad to pogledamo s povijesne distance, da pedofil nije bijo neradnik, i da je osta u Zagorju čuvat hižicu i kravicu, ko zna koliko bi ljudi manje bilo ubijeno

da rezimiramo, svi ljevičari u povijesti, od maršala, preko druga Staljina, balzamiranog Lenjina, Adolfa Itlera, druga Causescua i njegove cipelićke, do onog nesriknjeg Robespierrea, su bili neradnici, imali neku seksuValnu devijaciju, obračunavali se s vjernicima, i pobili najbliže suradnike, pa onda pričali kako revolucija jede svoju dicu

dakle šta smo naučili, da je revolucija kanibal, jebla svoju fotografiju

53 dana do Božića

danas ćemo se baviti Dresdenskim poučkom

naime u gradu Dresdenu je proglašena opasnost od fašizma

istovremeno kod nas se do nedavno vodio postupak protiv oca dvojice poginulih vukovarskih branitelja jer je pazi sad, razbio ploču na jeziku i pismu agresora koji je ubio njegove sinove

postupak je prije koji dan obustavljen jer je čovjek proglašen neuračunljivim

za razliku od grada Dresdena koji eto zna prepoznat fašizam, naše otužne vlasti, smatraju razbijanje ploče na jeziku i pismu agresora, koje se postavljaju na inzistiranje stranke koju je osnovao osuđeni ratni zločinac, prethodno visokopozicionirani lokalni dužnosnik totalitarnog saveza komunista, smatraju neuračunljivim postupkom

nedavno je u tom istom Vukovaru otkriven spomenik sa popisom 2717 poginulih Vukovaraca i Vukovarki, branitelja, žena, djece, staraca

država koja eto uklanjanje agresorskih simbola smatra neuračunljivošću, desetljećima nije bila u stanju napravit popis stradalih, a kamo li spomenik, umjesto takve države napravila ga je crkva, koju predstavnici agresora i domaći izdajnici, redovito etiketiraju svakakvim imenima, jer eto njeni predstavnici valjda ne smatraju prozivanje agresora neuračunljivim

danas je dušni dan, kada se sjećamo onih koji više nisu s nama

najmanje 1892 obitelji, danas neće moći posjetiti grobove svojih najmilijih, kažem najmanje jer država koja zbog ustručavanja pred agresorom, roditelje poginulih vlastitih branitelja proglašava neuračunljivima, i nije baš najsigurnija koliko ih ima

Svake godine iznova u ove Dane sjetim se tih ljudi koji ma se ne zna grob i uvijek iznova se pitam koji je to ljudski talog, ološ i zvijeri, koji znaju gdje su žrtve zakopane i šute o tome.

Jednom kad odrastemo i mi ćemo ko i oni u Dresdenu jasno i glasno kad članovi stranke koju je osnivao osuđeni ratni zločinac, i čiji su članovi većinom sudjelovali u agresiji, budu tražili nešto, jasno i nedvosmisleno progovoriti o fašizmu.

Jednom kad odrastemo i kod nas će se koaliranje s fašistima jedinima koji su poslije drugog svjetskog rata počinili genocid, bit će protivno osnovnoj političkoj higijeni.

Do tada će ova bijedna vlast roditelje poginulih branitelja nemušto proglašavat neuračunljivima, a najmanje 1892 obitelji neće imati gdje upaliti svijeću.

54 dana do Božića

Kod nas u Jakobsfeldu je jednom plemenu za blagdan Svih Svetih, bila fešta, naime iako su moji pretci katolici od stoljeća sedmog, pošto vučemo porijeklo iz današnje Crne Gore, iz koje su moji pretci došli ko migranti na teritorij današnje Hrvatske, negdje u 15. Stoljeću bježeći pred Turcima, zadržali smo slavu kao običaj, koji je više uvriježen, kod naše pravoslavne braće.

Tako je zaštitnik mog plemena Sveti Nikola, a ovog drugog kao što već rekoh Svi Sveti.

Kad je kod nas u Jakobsfeldu negdi obiteljska fešta na kojoj se slavi zaštitnik plemena, nikoga se ne poziva, vrata kuće su od ranog jutra otvorena, i svak je dobrodošao.

Tako bi recimo dok je moj pokojni otac bio živ, na Svetog Nikolu svake godine došlo sto do sto pedeset ljudi koje je trebalo najest i napojit.

Jednako tako je bilo i kod ovog drugog plemena koje je slavilo Sve Svete, pa je to valjda razlog zašto sam ja Sve Svete doživljavao uvijek kao feštu, kao što to uostalom i katolička crkva nalaže.

Na groblja smo išli na Dušni dan, ovavezno, a i ranije uredit grobove kao i kasnije provjerit sve, ali ne i za blagdan Svih Svetih, tad smo slavili s našim prijateljskim i nesvrstanim plemenom s kojim su nas vezali brojni brakovi, kumstva i rodbinske veze.

Na tim plemenskim feštama kod nas u Jakobsfeldu meni je bio slijedeći

Pršut, sir iz ulja, sir iz mišine, kuhana plećka, Francuska salata, kisela kapulica, Slane srdele i opcionalno salata od hobotnice.

Juha, lešo meso, lešo kumpir kuvan u juhi, u juhu su išle minimalno tri vrste mesa

Brodet od jegulje i žaba, i rižoto sa žabama

Sarma

Liske s kupusom

Šnicle u saftu

Miješano pečenje ispod peke

Odojak

Janje

Kolači


Inače mi katolici u Jakobsfeldu na blagdan Svih Svetih slavimo život naših svetaca kako onih proglašenih tako i onih neproglašenih, jer svetost se postiže životom po zapovijedima Božjim, a ne administrativnom ulogom nekoga mo si je prisvojio ovlasti Boga samoga.

Recimo ja sam vrlo siguran da je moja pokojna Baba među svetcima, ili barem ozbiljan kandidat.

Sutra ćemo zato mi katolici iz Jakobsfelda, moliti za duše naših braće i sestara preminulih u Kristu, da im Otac bude milostiv kako njima tako i nama kad dođe naš čas.

Eto toliko za danas.

Šta vi ateisti i antife radite.

Jebe se vas glavno da je praznik.