Zadnji dana se kod renoviranja kalendara vodila polemika o onoj izmišljotini iz šestog miseca koja se naziva dan antifašističke borbe, zanimljivo je da su se koalicijski partneri vladajućeg adezeja iz reda srpske nacijonalne manjine, kak i Srbi i napola Srbi i oni koji pate od štokholmskog sindroma, bez izuzetka založili da taj antifašistički povijesni falsifikat ostane ko blagdan, tumačeći da bi njegovo ukidanje bilo reinkarnacija ustaštva o čemu nas je u svom pravedničkom jauku informirala u nekoliko navrata kolegica Annaboni višekratno podižuć taj post.
Nevjerojatno je zanimljivo da su u njihovoj matičnoj državi, Srbi proslavu slične povijesne krivotvorine ukinuli sada već davne 2001. Godine, što govori u prilog mojoj višekratno iznešenoj tvrdnji da se nešto magično događa na Bajakovu obzirom da su s ove strane granice svi Srbi zakleti antifašisti, a s one druge strane ih boli kurac za izmišljene ustanke.
Pripadnik jedne druge manjine,’isto koalicijskog partnera vladajućeg hadezeja, je natega vlastitu mater, on kaže da je bio pijan i drogiran, a ona da je bila pijana, oboje su dobili po četri miseca on zatvora, ona rada za opće dobro.
To je valjda zato šta je ona žensko i ima pravo na izbor, mislin ako ga je imala pravo pobacit, valjda se ima pravo i jebat s njim, bilo bi glupo uvalit je u zatvor, inače baš je pitoreskno to naše Međimurje, tamo Hrvati drže rodbinu u zamrzivačima a manjine jebu vlastite matere, i jebu i prodaju vlastite ćeri, nešto ka Toscana.
Mali Aleksa već misec dana ne ide u školu, jer se Severina prvo jebala s jednin pa onda s drugim Srbinom, ovoga drugoga je dovela u Zagreb, pa je proša ispod duge na bajakovu i posta gej friendly išćerivač zlih duhova uz pomoć crni šterika.
Šta radi socijalna skrb, zašto pravobraniteljica za dicu već nije digla policiju, kako mogu sve silne stručnjakinje mučat ka pizde, zašto ne dignu glas one šta su sa Severinom rame uz rame, borile za prava majke otimačice.
Ima li iko u ovoj državi da spasi malog Aleksu od poremećene radodajke.
Od ostalih aktuValnosti imamo natjecanje za precjednika, u kojom sudjeluje po države, nema klaVuna koji drži do sebe da se nije prijavio u talent Show postani precjednik.
Tragičnost trenutka dolazi do punog izražaja kad shvatimo da je aktualna precjednica među ponuđenim nam klaVunima jedini donekle ozbiljan kandidat, tako da je porazno saznanje nije da je sadašnja vlast loša nego da alternativa, barem iole ozbiljna ne postoji.
Profešuri još štrajkaju, reforma je otišla u kurac, ministrica kaže da je nezadovoljna, ali ne nudi ostavku, sindikati su nezadovoljni, ali ne traže ostavku ministrice, sve u svemu loše režiran igrokaz.
Nije li najjednostavnije sve te rasprave prekinuti novom sistematizacijom u kojoj niko ko radi u državnim i javnim službama neće moći imat primanja veća od prosječne plaće u Hrvatskoj uvećane za 20 posto.
Ta ekipa je ionako toliko nesposobna i lijena, da niko neće napustit državnu sisu, a ostvarit ćemo značajne uštede u proračunu, s kojima onda možemo vraćat dugove koje smo natukli isplaćujuć plaće i mirovine onima koji ih nisu zaradili.
Post je objavljen 16.11.2019. u 07:43 sati.