Danas u našon rubrici na granici mogućeg posvećenoj alternativi, drugom, i drugačijom, imamo za popizdit zanimljive priloge, o prorocin, gurujima, i o tome što je koji okupator donosio, je li okupacija bila obojana plavim ili crvenim tonovima, i one male a tako esencijalne životne mudrosti.
Pa da krenemo
Kažu da niko nemore bit prorok u svom selu, šta je sasvim u redu, jer bi onda selo bilo glupo ako bi pušilo kojekakve proroke, šta se na selu uglavnom ne događa.
Proroci nekako bolju prođu imaju u gradovima, di su došli najveći neradnici iz sela, i postali malograđanima, pa su imali čupavce priko namještaja, onda venecijanske gondole šta svitle, i na koncu proroke.
Ka šta su gondole u domovima onih koji nikad Venecije vidili nisu, bile nepobitan dokaz malograđanštine, tako isto su i proroci u domovima našim isto tako nepobitan dokaz malograđanštine.
Dakle putniče namjerniče svaki put kad imaš potrebu ili namjeru citirat
Poruku s boce jane, zatomi to u sebi, jer vjerovanje u proroke je dokaz evidentnog krkanluka koji čuči negdi u vama.