Fressssssh

Dawit

55 dana do Božića

Danas je zadnji dan da crtamo, jer je zadnji dan u misecu, tako da će vam falit naše crtanje.
E, čak i vama kojima smo išli na živce, ja i Ančica zbog našeg nevjerojatnog talenta.

Današnji zadatak je prilog Zrela, koji se odnosi prije svega na blogerice, koje morate volit, jer svaka blogerica koja nije voljena, šeta okolo sa tansparentom, uberi me, zrila san ka kruška.

Dakle ako nećete da van se dogodi pizdarija u vidu trojanskog rata, kad oni Menelaj nije volijo onu Helenu, kako Bog zapovida, pa je ona šetala okolo u tangama, i majici na kojon je pisalo uberi me, i onda je doša oni Paris šta se zva ka istoimeni keks i ubra Helenu, pa su onda napravili konja od drveta, i ušli u njega pa ga gurali ka da su na rave partyju i onda su napravili pičvajz.

Dakle jasno je ko dan da su za svu nesriću i ratove na ovon svitu krive razmažene Helene, koje ako si u jednom trenutku uzeo zdravo za gotovo amantalno oblaču uberi me majicu, i besramno se nudu, ka da je čoviku suđeno samo šnjima se bavit, i šta je najgore, neće ni jedna kad umisli da je nevoljena, upisat tečaj šivanja i krojenja, ili naprednog kuhanja, ne ne, to se samo odma gleda bacit pod nekog medvida.

Inače taj Homer za kojoga tumaču da je napisa tu priču o Heleni i istoimenom keksu, je kažu bija slip i uvik sidija kraj vatre i priča priče, daklen notorna je laž da je on napisa priču, kako je moga napisat kad je bija slip, biće je ima tastaturu sa Brailleovim pismom na tipkama, moš mislit, dakle to je napisa neki drugi Čovik.

Moja pokojna prababa Ana, je isto tako sidila na bančiću i pričala priče, tako da je ona bila nešto ka ti Omer u Hrvata, imala je valjda sto godina, i uvik u džepu traverše one tvrde bombone od limuna ili od naranče koji su se prodavali u zadrugi refužo na deke.

Tako bi prababu koja je bila slaba na nogama, baba ili neko drugi dopratijo do bančića, di bi ona sila, i nama dici pričala priče, i usput dizala tlak babi, dajuć jon upute kako da napravi ovo ili ono, čak i ono šta je baba znala uradit a ona nije.

Tako ja iman jednog kolegu koji ne zna Radit s viličarom, ali zato svima daje upute kako triba Radit s viličarom, jeste li primjetili vi da ja imam neki poseban odnos s viličarom, to dođe s godinama, kad si mlad pucaju te filmovi s autima, tako sam ja kad sam kupio prvi BMW davnih dana, mislio da svi gledaju u mene i baš mi se bilo gušt vozit okolo, ono otvoren prozor, ruka vani, vjetar u kosi, sad me to više ne puca, sad mi se gušt vozat na viličaru,

ja svoju dragu, barem pedeset puta na dan pitam koliko me voliš, tako da se ne opusti, tako da more oko nje oblećat cila bulumenta istoimeni keksova, a i inače sam poznat po tome da ne podnosim muške, pa je bolje ne zajebavat se samnom, ona oda okolo ko pristojno obučena žena, a ne ka gori navedena Elena, i na majci jon piše benetton

kad je prababa umrla bančić je još dugo osta na istom mistu, nemam pojma ko ga je i kad maka, tako da nema više ni prababe, ni babe, ni bančića, ni tvrdi bombona s okusom naranče i limuna koji se prodaju na deke

sad vi sigurno očekujete da ću vas ja pitat koju krušku bi najradije ubrali, ili koji mego bi najradije da vas ubere, ali eto neću za inat

nećemo pobogu bit opterećeni seksom usljed nejebice, ko ovaj naš blognjuz

nema smisla

56 dana do Božića

Danas je predzadnji dan natjecanja u crtanju, i zadatak je ono, ubilo se za našu Ančicu, dakle ta daaaaaam
Zadatak je lovina

Kad neko spomene rič lovina odma se sitin sebe ka mladog i naivnog blogera koji je neiskusno metijo emajl na blog.

Jebate našta je to ličilo, morete vidit kako se te blogerice nama nevinim blogerima upucavaju vako javno, onda morete zamislit našta to liči nako tajno u emajlovima.

Čovik se kad ga ove kuguarke spopadnu osjeća ka lovina.

Srića šta onda nisan priča s Ančicom, jerbo ona ima pušku, tako da ja i sada sve u lipe šnjon da jon se ne zamirin.

U zemlji i svitu ima svašta novoga, ova godina je plodna senzacijama, pa smo tako imali Gretu, koja je eto izjavila da će ugasit fejspuk i sad ja ne znan šta ću, pa smo imali WHO the fuck iz Jelenu Veljaču, pa sisatu Kristinu Mandarinu, a sad imamo bika Jerryja koji kategorički odbija bit šnicla.

Kolinda je opet uznemirila Jugoslovene, jer je nešto pričala o nekim koltrinama, pa je izazvala reakcije mnogih koji eto znaju kako je Jugoslavija bila super zemlja, demokratska u kojoj se moglo srat po predsjedniku i partiji ko i sad, kojoj se doduše omaklo pa je odma na početku pobila 560.000 svojih građana, i 3.700.000 ih zeru metila u logore, ali ko radi taj i griješi, zar ne, a i lakše mu je oprostit ako dijeli društvene stanove članovima partije.
Ja sam recimo siguran da su fašisti potrajali još malo, koji doduše nisu pobili i potrpali u logore toliko ljudi, dilili stanove članovima partije.

Ovako su fašisti pobili nešto Židova i Srba, i uzeli im stanove, kojih kad su Rusi oslobodili Jugu i pridali je komunistima, nije bilo dosta, jer je članova partije bilo masu, pa su onda i oni pobili nešto Hrvata, Slovenaca i drugih naroda i narodnosti, kako bi oslobodili stanove za članove partije.

Inače od svi ovi celebritya bik Jerry je najjača faca, niti ima pornić na yubitou, nit je meća umitničke cice, niti traži nove frendiće priko enstagrama ka neke blogerice, niti uopće ima fejspuk, a jopet svi znaju za njega, daklen on je prava zvizda a ne ona instant ka juva iz vrićice.

Moja pokojna baba bi rekla, sinko nemore ti juva koja se skuva za pet minuta valjat, ništa šta se skuva za pet minuta ne valja.

Juva se kuva od kosti lagano na ognjištu baren četri ure, metu se kosti u bakru, i priliju vodon, na vatri se juva zamuti, a gotova je kad se opet izbistri.

Dakle krucijalno je da se ne lovi u mutnomu, jer onda moreš ranit kolegu lovca pa mu moraš vadit baline iz guzice, e sad to more bit vako i nako iskustvo.

Inače dok sad ja bijo lovina tu po blogu, sve lovkinje su pričale isto, da one druge lažive kuje nisu za mene, tako da su me spasile od sviju zala.

Nagradno pitanje je iz čije guzice bi najradije vadili baline.

Kod odgovora važno je naglasit jel zato šta van je napeta nečija guzica, ili zato šta bi toga nekoga napucali.

57 dana do Božića

Obzirom da se približavaju oni dani u godini, a današnji zadatak je glagol povrijeđen, i to više nako kao ranjen, i to ne flomasterin ili temperan, nego nako zaozbiljno, pa ćemo Pokušat zadržat ozbiljnost.

Kad sam ono ja bijo ranjen, bilo nas je jedno 6 u bolničkoj sobi u Vinogradskoj, svi smo imali neke gelere po sebi ili bili već nekako spižđeni, ali pokretni.
Vesela je to bila soba uprkos svoj muci, i ne baš bezazlenim operacijama koje su nas čekale, po cijeli dan se kartalo, naručivali su se roštilji, gulaši, janjetine, tripice, i sva druga blaga božja za koja je važio osnovni uvjet da bude dovoljno za svih.

Ja se inače sa tim ranama operacijama i pizdarijama odlično nosim, ono s čim se ja loše nosim je gubitak bliskih osoba, ovakav nenormalan kakav jesam blokiram sve stresne situacije, i ne isprocesuiram ih, pa me onda čekaju u zasjedi s vidljivom namjerom da me zaskoče ko napaljene blogerice.

Jednog dana u tu veselu sobu je doša neki lik koji je bio sav polomljen, neki motorista iz Franjinog osiguranja, koji je izletija negdi s motorom i razbija se ka pizda.

Likari se s nama u bolnici uglavnom nisu bavili, navratili bi tu i tamo,jedino kad bi neki od nas iša na kanal, onda bi ga oni odveli, o nama su se brinule medicinske i tete čiste.
Tete čiste su nam kuvale kavu, i prenosile informacije, jer niko u sustavu zdravstva ne raspolaže s toliko informacija medicinskih i nemedicinskih ko čiste.

Medicinske su radile sve ostalo, dilale tabletice, dezinficirale, mjerile temperaturu, davale injekcije, vikale, tješile, i sve ostalo.

U sjećanju mi je posebno ostala jedna mala Marijana, rodica od Smjehuljice iz Petrinje, prekrasnog osmijeha, kojoj sam pisao ljubavne izjave na papirićima od žvaka.

I tako jednu noć ulazi sestra s injekcijom, jer je ovaj jedan lik, zvat ćemo ga Horvat, jer to je najčešće prezime u Hrvatskoj, iako ja ne znam ni jednog, triba primat antibiotike, a boja se injekcije za popizdit.

I kao što rekoh upada sestra u neko doba noći i pita di je Horvat, a onaj Franjin motorista, koji je i inače jauka po cilu noć kaže aaaaaaj, a Horvat koji je ka i ja budan, muči ka pizda, i sestra spiči onu injekciju Franjinom motoristi.

Prije nekog vremena sam sreo ondašnju glavnu sestru s odjela u Vinogradskoj, sad je zgodna starija gospođa, u mirovini, sjećam se kad sam odlazio poslije operacije, rekla mi je da sam nemoguć i da se više nikad ne vraćam na njen odjel.

Kad sam bio mlad i naravno sustipletičan, tija san bit doktur, i oženit Annaboni, i srića šta nisan, ne oženija Anči, Anči je super, nego posta doktur, obziron kako se nosim sa smrti, bijo bi nikakav doktor, jebate ja ne mogu podnit kad mi je kućnom ljubimcu nešto, i onda me providnost nagradi time da je mogu namirisat, osjetit taj njen teški miris koji te ščepa za grlo i ne da ti disat....

lipo je to bilo vrime, ja sam bio mlad, i glavna sestra isto, Marijana pogotovo, taman smo se bili vratili iz oluje, doša nas je obić general Markač, i donija nam svakome šteku duvana, svi su nas volili, moga si osjetit kod ljudi tu zahvalnost šta smo riskirali živote, mi smo ponosno nosili svoje rane, i šutili o smrti

a onda su pizde, kao karakterna osobina, ne ka organ koje su se skrivale po ormarima, i izmišljale radne obveze, izašle iz ormara, ka zadnje pederčine, Markača su uapsili i poslali u Hag, a nas počeli zvat šatorašima, ali to je već neka druga priča, i ko zna di je sad Marijana, je li neki dan štrajkala ili je otišla u Njemačku

58 dana do Božića

današnji zadatak nije vožnja kao što Ančica insinuira nego Put, iz istoimene pjesme Put putuje moj jaran, pa ćemo sad malo obradit te stihove

Put putuje moj jaran
putujem i ja
oba nas je zanijela
asik zena ta

odma vidimo da će ovo bit zanimljiv post, koji će zdračit prikrivenim erotskim nabojom, sve imamo seksuValni trokut u nastajanju, dva jarana koji su spremni jedan drugom jebat majku, i Top blogericu taj mračni predmet želje

evo recimo kako to kod nas na blogu funkcijonira, pojavi se neka mlađa blogerica, odma se netrpeljivost od strane ženskog osoblja more rizat tupin nožon, a muškarci koji tražu ženu u sebi i oni kojima se više ne diže, prvo oprezno a onda sve zaigranije slinu po tom blogu

i tako sve dok se ne pojavim ja ili neko od moji frendova

evo recimo moremo uzet za primjer blogericu Magnetić, ona kad je počela pisat odma smo tamo kod nje došli ja i Kupus, pa zato niko nije doša slinit, a da nije tako morala bi cili dan odat s krpom po blogu
osim toga ona lipo piše o svom mužu, koji je inače super lik, pa onda i ove dežurne vištice nju ne doživljavaju ka konkurenciju, i sve je super i sve je za pet

meni recimo nekad bude žaj ti neki blogerica, koje žene ne trpu, a slinavci im ne dolazu, radi Kupusa ili El kumpanja, pa onda imaju malo komentara

kod moje frendice Julke su bile došle neke čudne žene čudnog imena, za kolegom Kupusom, pa ih se Đuli nako taktična i umiljata jedva riješila

ah ti blogerski odnošaji

sad moremo ić dalje



Sretan put ljepotice moja
Sretan put i ne zaboravi me
Sretan put djevojčice mila
Nisi ti kriva
Što za njom ludujem


ode u pjesmi renomiranog umjetnika Siniše Vuce, vidimo kako se pjesnik ponaša nerazumno, dakle on ima neku za kojon luduje, šta nikad nije dobro, jer se onda donosu manite i pogrešne odluke, i radi te kokoši se odriče lipotice, pa jel to more pametan čovik naravno da nemore

moja frendica Sarah be je pisala o zaljubljenosti, to je ona uvertira prema ljubavi kad ti se čini da nekog voliš, ali samo čini jer u istoga toga nekoga nemaš povjerenja, zaljubljenost postaje ljubav postepeno kako se izgrađuje povjerenje, što je veći stupanj povjerenja to je ljubav veća, i život je neusporedivo kvalitetniji

sad bi ja moga drvit po ovome do sutra, ali mi se neda, ako oćete vi štagot pametno napisat, ko van smeta, ja iden zapalit

59 dana do Božića

Izgledala je malo čudno
U kaputu žutom krojenom bez veze

60 dana do Božića

61 dan do Božića

Današnji zadatak je glagol ukusno, pa je Ančica nacrtala aljinu ilitiga veštu, šta je samo simbolično jer se ispod vešte skriva jestivo donje rublje s okusom cate, i peperminta, ali nećemo sad o tome.

Moj današnji zadatak je divit se blogerici Julki, jer će kako je zapritila objavit javno sve moje mračne tajne.
Ja baš i ne znan koje bi to bile tajne, ali nije se zajebavat s ženama sa šurikenima.

Kad smo već kod tog donjeg rublja, svaki pravi muškarac mora moć jednin potezom livon rukon otkopčat grudnjak.

Naravno grudnjak otkopčava na nekoj blogerici a ne na sebi jer bi u tom slučaju bijo otužni gej a ne pravi muškarac.

Blogerica Julka pravi najbolje čajove, sladolede, kolače torte s cvitićima, najbolje crta i slikava čelu u žlici čaja.

Danas mi se baš i ne piše, od rane zore sam u akciji, i umoran sam ka konj.

Rekli bi zli jezici, muškarci šta traže ženu u sebi i nedepilirane skojevke, koga briga oš ti pisat, ali nije tako uvik je nekoga briga, a i obveze su obveze, nismo retardirani sindikalisti pa da ćemo umisto da falimo blogericu Julku, proglasit štrajk, i laprdat o dostojanstvu.

Biće se Ančici svaki dan crta, moš mislit, ali kome bi povjerili da nosi vodu u šumu partizanima, njoj ili nekon od ovih linguza po blogu.

Inače dostojanstvo ilitiga dignitet uvik vam pokušaju podvalit kad se prostituiraju za dvista kuna, bez obzira radi li se o domovinskom ratu ili profesiji koja bi tribala bit poziv, neugodno im je reć da su jeftine drolje, pa laprdaju o dostojanstvu.

To dostojanstvo dođe ka jestivo donje rublje, pokriva rupe.

Saću dobit palaćinke jer sam jučer iako sam dobio kad smo igrali ko će oprat suđe, ipak oprao suđe, šta ti je savršen muškarac a?

62 dana do Božića

današnji zadatak je zamantan, šta je masu zajebano stanje, pa ne znan oćemo li se time bavit odma ili kasnije

evo recimo čovik se zaljubi u blizanku, ne onu iz oroskopa nego onu jednojajčanu, u stvari ko zna šta to znači, biće da su obe izašle iz jednog testiklsa, a dvojajčane svaka iz svog testiklsa, tako da bi oni šta imaju tri testiklsa osim šta mogu radit na medicinskom fakultetu ka zamorci i u cirkusu, mogli radit i trojajčane blizanke, ah ta znanost kako je to zanimljivo

kad bi tili usporedit naš bloghaer sa sedmim ce, šta nećemo jer bi to bila katastrofa, ali uvik moremo postavljat te hipotenuze

daklče ako uspostavimo hipotenuzu da smo mi sedmi ce, onda se među muškin zna hijerarhija, oni šta je najjači i šta je naprokida sve šta ga nerviraju je glavni baja, onda imaju njegovi pobočnici koji su dovoljno pametni da se ne kače s jačim i luđim od sebe, lipo se zna ko je prvi od palube a ko je kapo makinje, ko su galijoti a ko je slijepi putnik

kod ženski je drugačije, tamo se isto pokušava uspostavit hijerarhija, ali to nikako ne uspjeva

ajmo postavit hipotenuzu da su nekoj ženskoj u sedmom ce naresle cice, mi muški bi odma demokratski glasovali da ona bude glavna pičija u razredu, ali avaj, nji ima više, i one demokratski odma tu sa cicama izopću, i ponašaju se prema njon pasivno agresivno, ili recimo da je neka od njih lipša od drugi, mi bi nju isto odma izabrali za precjednicu razreda, ali avaj, avaj, one tu izopće gore nego onu sa cicama, jer žena ženi malo šta more oprostit ali lipotu nikako, ili recimo da neka najbolje napiše sastav na temu jesen u mome gradu, avaj avaj, avaj, pasivna agresivnost se more nožon rizat

dakle ka šta smo vidili iz ove znanstvene analize s više hipotenuza, sedmašice nikako ne mogu podnit ženske koje se na bilo koji način istaknu, odma su ih spremne zgazit, pa moremo zaključit da za nepovoljan položaj ženski u sedmom ce, na bloghaeru, i inače u svitu su krive ženske, koje svojon pasivnon agresivnosti, ne dopušćaju da se uspostavi prirodni tijek stvari i elemenata

tu situVaciju na veliko koriste nedepilirane skojevke koje su našle muškarca u sebi, pa stalno laprdaju i oće svadit nas muške sa zanimljivim ženama, jer se ne zna koga više mrzu, muškarce, ili žene koje su na bilo koji način bolje od njih

63 dana do Božića

Današnji zadatak je prastaro, ka neke blogerice, a o blogerima da i ne pričamo, biće je sastavljač pitanja ima na umu nešto plavo, nešto tuđe i nešto prastaro.

Naš anemični prajmminister je postiga velki diplomatski uspjeh, i izlobira da nas primu u šengen, ali avaj, uvik je tu neki avaj, susjedna i nesvrstana tankštela, Oće naplatit sa jon uđemo, čisto Ženski.

Poučena nedavnim iskustvom kad je gospodin savršeni jeba i odjeba pjevačicu Nušu, tankštela će stisnut noge, a Nuša će se priključit mitu pokretu i priznat da je zlostavljana od strane gospodina savršenog.

Moja omiljena influjencerica Ida Prester je napravila vidijo di pokazuje sise, vidijo je namjenjen čobanicama, koje dok čuvaju ovce surfaju i pratu Idu na enstagramu, ove druge žene koje imadu obiteljskog doktora mogu se savjetovat i šnjim, a bilo bi dobro da odu i kod onoga kinologa, jer lipo je to da se Severina, Jelena, Nina, Ida, Ela, Nikolina, i Vlatka tako razumu u sve to ali kinolog je kinolog jebeš ti to.

Inače ja san protiv toga da mi imamo mitu pokret, zato pod hitno triba zaustavit Radu i Sanju a pogotovo Jelenu, jer otkad je taj mitu u Amerikami, Trump je precjednik, zlostavljači postaju ustavni sudci, zabranjuje se pobačaj, proganja se Meksikance i druge migrante, dakle moremo zaključit da to ništa dobrog nije donilo.

Šta smo u stvari saznali iz mitu pokreta, da osim šta je leglo pedofilije, olivud i ta ekipa tamo, iako je snimala dirljive filmove o pederin šta umiru od side, i crncima koje neko Oće priklat, i kurčila se kako je cvit progresivnog svita, u stvari gomila šupaka koji za snimit film od žena pitaju pičke, a od muški šupka.

I sad ja ne znan kad su nas te perjanice progresivne misli tako iznevjerile da ne kažen naguzile, neke i doslovno, moremo li mi ovin drugim perjanicama virovat ili tribamo zaključat cili olivud.

OVO JE LINK



Eto zeru sadržaja za odvratne pedofilčine iz svijeta mode kojim isti skupa s homoseksualcima drmaju, nije li nevjerojatno da niko od udruga, pravobranitelja, feministkinja, vjerskih zajednica, saveza socijalističkog naroda, izviđača, ne reagira na ovakvo iskorištavanje djeteta, za zadovoljavanje najprizemnijih bestijalnih strasti, Oće li i ovo dijete sutra vikat mitu, nakon šta ga mater uvali nekome za petsto dolara, ka šta je mater od Demi Moore uvalila Demi Moore.

Ponovit ću, sve počinje u obitelji, i svi će oni doć po vašu dicu, fašisti, komunisti, pedofili, dugina obitelj, vjerski fanatici, odgovornost je na raditeljima, najlakše se pravit blesav i vikat mitu, ili uzet petsto dolara, svodništvo i prostitucija su ionako stari zanati, prastari.

64 dana do Božića

Evo malo po malo ide misec i polako privodimo svoj zadatak kraju, današnja tema je duh, ka u istoimenom filmu di oni baliban pipa Demi Moore dok ona misi glinu.

Aco Srbin je od razularenih feminističko homoseksualnih masa jugoslovenske orijentacije dobio prijetnje smrću i silovanjem članova obitelji.

Šta je to tako skandalozno Aco napravio, da je od ljubimca lijevo orijentiranih idiota, postao neko kome treba silovat obitelj.

Aco se braćo i sestre usudio insinuirati, iako nije imao muda to glasno izgovoriti, da ako se jebeš da bi dobila ulogu, ispivala pismu, položila ispit, napredovala na poslu, osvojila zepter lonac, ili osvanula na naslovnici bloghaera, nije zlostavljanje nego najprizemniji oblik prostitucije, ma koliko se sebi gadila poslije toga, ili koliko se drugima gadila za vrijeme toga.

Simptomatično je da Aco već godinama u svojoj emisiji provodi projugoslavensku agendu, kojom prikriva velikosrpstvo, a da mu desničari nisu nikad prijetili, niti silovali obitelj, tek kad se eto u trenutku nepažnje okrznuo o lijevoliberalnu agendu na Acu su sručio nekontrolirani bijes Srba , Jugoslovena, socijalista, homoseksualaca, feministica i antifašista.

Inače gore navedeni su se na Acu obrušili nakon šta su došli doma sa skupa na kojem su tražili da se odma i pod hitno raskinu ugovori s katoličkom crkvom.

Zaklete feministice, Radojka Borić i Sanja Saravakatini, u društvu još nešto viđenijih Srba, Jugoslovena, homoseksualaca, feministkinja, su istaknule kako njima smeta katolička crkva, pritom se ne odredivši, prema činjenici da većinu sigurnih kuća za žene žrtve nasilja drži upravo ta ista katolička crkva, iako obavlja značajno više društveno korisnih funkcija a dobija značajno manje love iz proračuna od nevladinog sektora.

26. Srpnja znači ne tako davno u Splitu je napadnuta grupa Poljaka, jedan je zadobio teže tjelesne ozljede, sjećate li se toga, sjećate li se dramatičnih naslovnica po portalima, sjećate li se dramatičnog posta koji je napisala Annaboni, i uznemirenih komentara Jugoslovena s bloga

Ništa a?

Alchajmer?

Ne brinite sve je u redu nije švaba još zakucao na vaša vrata.

O napadima na bijele heteroseksualne katolike se ne piše ne ispunjavaju ni jedan od propisanih kriterija, nit su Srbi, niti su crnci, ni pederi, zašto bi neko dramatizirao oko njih.

od svi duhova najgori su oni prošlosti, jebate koja konstrukcija, ka da ima duhova budućnosti, evo recimo mi ode na blogu, stalno nešto laprdamo, i onda vrime prođe i pokaže kolike smo budaletine bili, barem neki od nas, i onda se pitamo, barem se nadam da se pitamo, zašto smo vlastiti integritet, založili a da nismo imali pojma o čemu se radi, ko da smo praznoglave Jelene Veljače, željne pažnje

evo recimo kolegica Julka je neki dan spominjala neku budaletinu, koja se ponašala gore nego Mela i Sarah be zajedno, i to je još bija muški, srića da te budaletine više nema ko bi to trpija

doduše pitanje je koliko se kolegici Julki koja priziva te duhove prošlosti more virovat, ona je prilično bandoglava, i oće ić mlatit Vukove po šumi, i pritom oće da je ja pratim i svirajuć saksofon radim pirujete, srića šta je bar jedno od nas dvoje uračunljivo pa se to neće dogodit

zamislite samo tu scenu, vaš omiljeni bloger proizvodi čudne zvukove puvajuć u saksofon, i ka manit radi pirujete, a blogerica Julka mlati po Vuku i viče izađi Duše izađi, pobogu braćo i sestre našta bi to ličilo

65 dana do Božića

Sva zlata, sva srebra, svi ljudski životi
Ne mogu bit Plata tvoj čistoj lipoti

Dakle kao što se vidi iz priloženog današnji zadatak je blago, uz koje baš lipo paše ovaj Gundulićov uradak o slobodi

Kad smo se već dotakli slobode malo ćemo o kurdskoM poučku koji na zoran način pokazuje kolike su budaletine oni koji relativiziraju posjedovanje vlastite države, osim ako nisu pripadnici jedne manjine ili apologeti propale tvorevine oni jako dobro znaju zašto to rade.

Daklen gore navedeni Kurdi su kad su svi ovi Amerikanci, Rusi i ostale belosvetske fukare, pobacale bombe izašli na teren i istamburale one isilovce. Da su to tribali uradit amer ili rus sa svojim smiješnim vojnicima koje bi da nije oni bombi šamarale žene u peemesu, rat bi traja 50 godina ka u Afganistanu.
Kad su nesritni Kurdi završili posal Amer i Rus su ih odjebali i ostavili na milost i nemilost sultanu da im jebe mater, jer narodu koji nema svoju državu uvik neko jebe mater, šta smo mi študirali tisuću godina, ali nekim retardima ni to nije bilo dosta.

Evo moremo pogledat čas na catalunyu, bogati su, dobro živu, ali ne da im se više trpit da ih neko siluje, jer kao što reče pjesnik sva zlata, sva srebra...

Kad smo već kod silovanja, glupa Jelena je kao što sam najavio gostovala kod Ace Srbina kojeg je proglasila muškarcem Bijelcem heteroseksualcem na poziciji moći.
Meni je kao jedinki s više od dvije moždane vijuge koje me spriječavaju da serem po dvorištu, bilo gadljivo gledat ono glumatanje i prenemaganje, i slušat gomilu gluposti, koje je dotična izlaprdala.
Rezultat toga je da danas svi pričaju o tome kako je dotična histerična i glupa ko kurac, a ne o temi o kojoj se trebalo razgovarat.
Nije da vam nisam rekao, Poslat Migranticu Jelenu da priča o bilo čemu je isto ko da pošaljete Zdravka Mamića da priča o poštenju, ali onda se mene napada, jer valjda sam ja kriv što je dotična glupa ko kurac.

da se samo na trenutak osvrnem na trud koji ja i kolegica Ančica ulažemo da ova akcija ne propane, jer su je šalabajzeri ko zatelebana Sarah be, napustili ko nadobudna skojevka ćuku kad ode na godišnji, mislin da zaslužujemo sve pohvale, pogotovo Ančicakoja je danas nacrtala jako simpatičnu kravu


jučer kad sam iz topla amama iša leć na televizoru je u nekom od talent šouwowa pivala simpatična bucka u zlatnoj aljini, bucka je pivala strava, ali na žalost neće ostvarit glazbenu karijeru, osim ako neki od nekoliko jebivjetara koji vedre i oblače glazbenom scenom nema fetiš na plussajz modele, a i onda teško jer uspjeh je nemoguć ako njena guzica neće dobit sto iljada lajkova na enstagramu, svi znamo da kompozitori da bi lansirali pivačicu ka i oni wajnštajn pitaju pičke, ne zato šta smo vidoviti milani nego zato šta su to pivačice mnoge tako rekle pa nikome ništa, pravimo se blesavi

o nečemu šta se tove modeling, čime drmaju homoseksuValci, a što je svi jako dobro znamo leglo pedofilije, prostitucije, i narkomanije, isto tako šutimo i pravimo se blesavi, al dobro mi, lako za nas, što je s roditeljima mladih modela, kako je njima

66 dana do Božića

Današnji zadatak je nagaziti, o čemu uopće nećemo pisat ako se ne predomislimo.

Mi ćemo danas raspravljat o muškom i ženskom prijateljstvu.
Uzet ćemo pretpostavku da smo mi ode na blogu prijatelji, čemu će se mnogi usprotiviti i proglasit ovo površnom komunikacijom, i bit će apsolutno u pravu, jedino gdje griješe je što u odnosu na ovaj virtualni svijet glorificiraju prijateljstva u realnom svijetu koja su otprilike jednako površna kao i ova ovdje.

Dakle saćemo se bavit socijološkim fenomenom u kojem će nam zamorac na kojom ćemo Radit pokus bit moja prijateljica Sarah be.

Ka šta vidimo Sarah be se zatelebala ko tuka, i svi smo pomalo zabrinuti za nju, jer znamo kakva je zateleba se, ne razmišlja i onda poslin pati, i tlači nas po blogu svojin nesritnin jubavima.

Mi daklen ma različite načine izražavamo svoju zabrinutost, nama muškima je cigo sa gitaron sumnjiv, jerbo mi znamo kako mi muški lažemo i pričamo tukama ono šta žele čut, samo ne bi li ga zeru umočili.
Zato bi mi najradije cigu naprokidali ili mu barem dobro zapritili da zna da će pivat ka bečki dječaci samo ako Sarah be pusti jednu suzu radi njega.

S druge strane ženske koje su tuke ko i ona, je samo ohrabruju, iako misle isto šta i mi, upravo zato šta su tuke, neće reć sestro Sarah be pazi na sebe ne srljaj, pritom će prosipat floskule kako je ona odrasla i bla bla.
Jako dobro nam je poznato da zatelebano žensko nikad ne odraste, more bit nobelovka, kad se zateleba transformira se u tuku.
Neka neuka blogerica bi mogla pomislit da žene to radu zato šta su zle, ali avaj one se tako isto ponašaju i kad su njihove sestre ili ćeri u pitanju, one ih ohrabruju da budu tuke, jer su i same tuke.

Svjedoci smo i inače kad su pojedine blogerice opisivale svoje erotske avanture šegrta Hlapića, i kojima je bilo sasvim razvidno da ti neki Balibani zajebaju te tuke, da će one na koncu Ostat jako povrijeđene, žene vrlo rijetko upozore buduću žrtvu, nego one s nešto soli u glavi šute, a kokošinjac oduševljeno potiče navedenu da skoči u ponor.

Vaš zadatak danas je da nam objasnite zašto to radite, jeste li zle, ili to radite zato što znate da kod zatelebanih tuka razum ne prolazi ili ste jednostavno glupe.

67 dana do Božića

današnja tema je nosiljka, kad bi ja sad iša crtat nosiljku ona bi ličila na žabu, tako da morete slobodno vizualizirat žabu i zamislit da je to nosiljka

danas se održavaju skupovi protiv nasiljaprema djevojčicama, šta je pohvalno, iako bi ja osobno više volio skupove protiv nasilja generalno, ovako šaljemo pogrešnu poruku da postoje različite vrste nasilja, što je neistina notorna

prekjučer su kako se neslužbeno doznaje pripadnici određene nacijonalne manjine u Petrinji tili priklat dvojicu pripadnika većinskog naroda, što nije izazvalo naročitu medijsku pažnju, niti je predsjednik odbora za nacijonalne manjine održa dramatičnu presicu, niti je saborski zastupnik iz redova te manjine, održa presicu kako bi se ispriča za počinjeno zlodjelo, niti se premijer ispriča jer hrvatski građani kolju druge hrvatske građane, kao što se ispričavao nedavno za daleko manja djela, niko, ali baš niko nije osudio pojavu da manjine kolju Hrvate, dakle poruka je da u ovoj zemlji morete klat Hrvate i da nikoga ne boli kurac za to, nesmite klat samo pripadnike manjina, šta bi se moglo iskoristit ka adut u turističkoj ponudi, jebate koji bi to slogan bijo, mala zemlja u kojon morete klat Hrvate

sindikalna predstavnica učitelja je osim što je već pokazala da je nepismena, pokazala i da ne zna standardni hrvatski jezik, šta i ne bi bilo tako zabrinjavajuće, da dotična nema diplomu za učiteljicu, i samim time i pravo učit dicu, iz navedenog primjera, kao i iz onog Dubravke Šujice vidljivo je da je taj filozofski fakultet jednak onome prometnome na kojem je Marina Lovrić Merzel Sekulić diplomirala nešto čega se ni ona sama nije mogla sjetit.

inače zadnjih dana su neobično aktivne ponosne vlasnice uradaka za odrasle koje morete pogledat na enternetu, tako Sevka održava dramatične presice, ka da je ona šefica odbora za nacijonalne manjine, Tina Katanić se vraća na televizor, tamo će bit hipnotizirata, a Jelena Vebljača sutra ima dramolet kod Ace Srbina u nediljon u 2.

baš prigodno, u ovo vrime kad se pokreće široka društvena akcija protiv nasilja nad ženama, a ko zna more bit da je i slučajno, jebiga šithepns

68 dana do Božića

vrlo je teško diskutirati o slučaju mogućeg silovanja u Zadru, a da se ne povrijedi neka žrtva silovanja, već ovo mogućeg će neko shvatiti kao uvredu, iako mi stvarno nemamo pojma što se dogodilo, kao što nismo imali pojma prije nekoliko godina kad je bio slučaj grupnog silovanja u Splitu, kad je javnost isto ovako iznudila da se mogući počinitelji zatvore, da bi se poslije utvrdilo, da se silovanje dogodilo zato što eto za razliku od ranije mogućoj žrtvi taj put nisu bili platili uslugu

zapanjujuće je naime što moguća žrtva u stvari još nije ni saslušana, od strane suda pa je nejasno temeljem čega je sudac donio odluku da pusti moguće počinitelje, jednako kao i temeljem čega je neko drugi donio odluku da ih se zatvori

Ako je odluka donošenja temeljem policijskog saslušanja svaki onaj ko je jednom sudjelovao u tome zna kolika je to lakrdija.

ja osobno nemam dileme oko toga da se tamo dogodilo nešto grozno, jednako kao što se i sada događa nešto grozno kad mediji u želji da skupe pokoji klik više objavljuju nešto što ne bi smjeli, i kad se to nešto grozno koristi kao podloga za ideološke, svjetonazorske, i u konačnici političke obračune, nikoga od aktera rasprava u javnosti nije briga za moguću žrtvu, osim bivših žrtava, na žalost čak i one buduće nije briga, jer da je drugačije valjda bi oko zlodjela silovanja i načina zaštite žrtava postigli konsenzus, ili možda iako je meni to neshvatljivo postoje ljudi kojima silovanje nije zločin

U Vukovaru se danas vodila žestoka rasprava o ćirilici, iako je baš svima jasno da je to s ćirilicom u Vukovaru ništa drugo nego četnička provokacija , jednako kao što je Za dom spremni u Jasenovcu ustaška provokacija, nikakve razlike tu nema, i jednostavno iako sam protiv bilo kakovih zabrana, ćirilici u Vukovaru i Za dom spremni u Jasenovcu nije mjesto, a svi oni koji bi jedno zabranjivali a drugo zagovarali su govna.

Eminentna umjetnica, posjednica intelektualnog vlasništva nad najpopularnijim filmskim uratkom za odrasle u Hrvata, na presici je informirala javnost da njenog malog Aleksu zlostavljaju učiteljice u školi.

Malome Aleksi su oba dede i jedna baba Srbi, i Ćale i Stepćale su mu Srbi, majka mu je napola Srpkinja, koja nastupa najviše po Srbiji, pa se postavlja pitanje zašto još Milorad Pupovac nije sazva presicu jer malog Aleksu pripadnika srpske manjine zlostavljaju vastaške učiteljice.

Inače eminentna umjetnica je ne tako davno skupa sa svojim suprugom, i nekim blogericama, podupirala otmičarku djeteta na prosvjedima u Splitu.

Današnji je zadatak neprilagođen, to je inače pojam koji u slikovnom riječniku stoji moja slika.

69 dana do Božića

današnji zadatak je ornament, ali o tome ćemo malo kasnije, ili moremo i odma

ornament je poput života, kreneš tako da nacrtaš krug i podiliš ga po pola, a onda se dijeljenje nastavlja na sve manje elemente, koji su naizgled slični, a ipak različiti, uvjeren sam da su neki od najljepših ornamenata nastali kao plod pogreške, recimo klesar je htio napravit prikaz čele u žlici čaja, pa je zajeba i čeli napravija preduge noge pa je onda od toga napravija prekrasan cvijet, tako i u životu nekad nas i pogreška može dovest do prekrasnog cvijeta, zato se pogrešaka ne triba bojat, važno je ne bit glup pa ne inzistitat na njima, jer ko inzistira na vlastitim pogreškama, neće vidit prekrasan cvijet ni da ga za guzicu ugrize

ali šta ja vas s time gnjavim opće poznato je da ste vi blogeri nepogrješivi

baba je umrla kad je meni bilo trinajst godina, ali je ka šta vidite ostavila neizbrisiv trag u mome sjećanju, baba je ka da je osmislila waldorfsku školu vlastoručno, nepogrešivo pedagoški djelovala na mene, suptilno ka da nije njen posa uvik bi nekako usput, rekla sve ono šta je tribalo bit rečeno, nikad nije držala predavanja, u stvari nikad nije samo sidila i pričala, uvik je imala nekog posla, i znala je kako i nas dicu zaokupit, i dat nam neki zadatak, pa smo i mi uvik bili zaposleni, pa nismo imali vrimena za radit pizdarije

ko zna da je baba još poživila more bit da bi bila još pokoja pogreška manje, pa bi ornament bio jednostavniji, a možda bi baba i rekla ovo za prekrasan cvijet, ko bi ga znao

anemični dezerter je reka da će svima na državnoj sisi iduće godine dignit plaće, šta je raspizdilo sindikate u profešura koji nemogu podnit da anemični da svima a ne samo njima, tako je od profešurski sindikalni predstavnika napravija kretene, šta i nije problem, i iskreno boli me penis za njih, ono šta mene muči je da ti sindikalni predstavnici radu kretene od profešura, sve se u svitu minja, prolaze godine, nestaju države, nastaju nove, padaju vlade, ljudi umiru, dica se rađaju, što bi reko pjesnik samo mijena stalna jest, osim kad su sindikalni predstavnici u pitanju, ubilo je Sadama, i Gadafija, umra je drug Tito, sve ima svoj početak i kraj, samo su kraljica Lizbeta, Joža Manolić, i Vilim Ribič vječni, trideset godina profešuri slijede iste neradnike koji imaju barem duplo veću plaću od njih, i koji u tih trideset godina za njih nisu napravili ništa, tako da ne može čovik ne upitat se jesu li ti profešuri zeru ebete, i izrazit svoju zabrinutost za dicu koju im povjeravamo

baba je znala reć, sinko moj nije problem Tito nego Titići, misleći pri tom na članove partije, lako je sinko namirit Titu, nije lako namirit Titiće, puno ih ima

dakle moremo reć da je baba proniknula u srž problema, nije problem u anemičnom dezerteru, njega će ionako zaminit neki drugi pripadnik socijalističke zlatne mladeži, problem je u onima na državnon sisi, kojih je sve više, i u idućoj godini će nas koštat još šest posto više, ko će to namirit

jeste vi primjetili, da ovde na blogu ima ljudi koji su talentirani za nešto, i onih koji su talentirani za više toga, i onih koji su talentirani za puno toga, i onih koji nisu talentirani za ništa, a jeste primjetili da ti koji nisu talentirani za ništa, da svi pate od hadžiselimovićizma, oni bi svi nešto birali, dakle nedostatak talenta je proporcijonalan potrebi za upravljanjem.

70 dana do Božića

današnji zadatak je divljina, koja može imat pozitivne i negativne konotacije, ovisno o tome da li je osoba koja zauzima stajalište divlja ili pitoma kao naša marljiva ilustratorica, ali tome ćemo se vratiti poslije

u subotu će se održati skupovi pod nazivom pravda za djevojčice, i tome ćemo se vratiti kasnije

sad ćemo se malo baviti s Demi Moore, koju je po njenom vlastitom svjedočenju, majka isporučila nekoj odvratnoj pedofilčini, kad joj je bilo 15 godina, za 500 dolara, ta ista Demi u svojim memoarima također navodi kako je na nagovor svog osjetno mlađeg bivšeg muža, koji izuzetno dobro glumi uloge idiota, pristala na seks u troje jer je htjela pokazat kako je cool

dakle podnaslov bi mogao biti, ili moto za neki idući protestni skup, sve počinje u obitelji

nekad smo u zapadnoj civilizaciji imali patrijarhalnu obitelj kao nukleus društva sa svim njenim vrlinama i manama, kakva uostalom i sada egzistira u većem dijelu svijeta, što mi koji pripadamo tzv. zapadnoj civilizaciji nerijetko zanemarujemo, i sve češće ne razumijemo o čemu se radi

onda se umjesto da je taj nukleus društva evoluirao u nekom pozitivnom smjeru, krenulo pod parolama slobode jednakosti i čega već ne, uobičajenih floskula koje se već plasiraju kad se nasilno želi prodat muda za bubrege, u frontalni napad na obitelj kao temeljnu odrednicu društva

predvodnici antiobiteljske revolucije su bile kojekakve skupine i pojedinci, skloni seksualnim devijacijama, uz uvijek spremne vlasnike krupnog kapitala, i leftardske idiote koje čovik nemore seruć slušat

rezultat svega toga je da je mladim majkama najveće dostignuće kad im mladunčad sama na tabletu pušćaju Pepu pig, bake sa unukama gledaju Ljubav je na selu, i gospodina savršenog u kojima se buljuk žena ponižava nebi li zadobile pažnju nekog jebivjetra, sinovi slijede stope svojih očeva, koji izuzetno dobro znaju šta bi s milijun eura, koje nikad neće imat igrajuć tikete za dvi kune s koeficijentom pedeset tisuća na kladionici

majke ponosno svojim trinaestogodišnjakinjama navlače tangice, očevi sa svojim sinovima nemaju o čemu razgovarat, djeca se užasavaju svojih starih roditelja koji su toliko zaostali da imaju fejspuk

Djevojčice o životu uče od influjencerica, i maštaju o tome kako će jednom ugraditi sise napuvat usta i metit piercing na pulsirajuću vadžajnu, a dječaci kako će ko Ronaldo silovat manekenke.

Da se vratimo ovome skupu u subotu u kojem se traži pravda za djevojčice, ako boga znate ne puštajte tamo Jelenu Veljaču koja ne enternetu nekom liku puši pišu, i snima serije koje bake gledaju s unukama u kojima se jebe svak sa svakim.

Moja pokojna baba rekla bi ugasi to sinko, vidiš da tamo sve lažu, i pričala mi priče o vilama koje su konjima splićale grive.

Naime stvarno sve počinje u obitelji.

71 dan do Božića

danas je zadatak legenda, pa bi triba pisat autobijografski post, ili nacrtat sebe, ali nacrtala me naša simpatična i multitalentirana Ančica pa nisan triba ništa.

U biti ja sam jedan smiješan lik, ne vidim na livo oko, posljedica jednog navijačkog obračuna iz mladosti, iz vremena kad si se moga potuć sa zvezdašima, a da tze niko ne optuži da mrziš Srbe, i stvarno u to doba nismo pitali zvezdaše jesu li Srbi, tamburali smo ih bez obzira na nacionalnost, a bilo ih je raznih nacionalnosti, kao što je i hajdukovaca bilo diljem regijona, ne čujem na desno uho, posljedica borbenog dejstvovanja četnika iz Smilčića

na poslu imam jedan dizelski viličar, koji najčešće ja vozim, iako to nije moj posao, ali su svi ostali iz nekog razloga u zavadi s njim, pa kad su potrebne neke zahtjevnije operacije, zovu mene, za vas koji ne znate kad je čovjek na viličaru i manipulira nekim teretom zna se dogodit da ne vidi baš sve najbolje, pa mu je dragocjena pomoć kolega koji ga navode

ali avaj, moj zmaj je toliko bučan, a ja kao što rekoh na desno uho uopće ne čujem, tako da bi komunikacija bila moguća samo znakovnim jezikom koji ni oni ni ja ne znamo

veliki sam protivnik suđenja u medijima, i dežurnih posvuduša, koje o svemu od cijene rog paprike do grupnog silovanja, imaju što za reći, a da o konkretnom događaju ne znaju ništa, odnosno znaju ono što smo i svi mi ostali, jučer pročitali u medijima, u kojima o samom događaju i nije bilo previše rečeno, a nije trebalo biti uopće ništa rečeno jer je istraga tajna, i tajnost istrage su trebali poštivat i mediji

u navedenom slučaju je svaki od mogućih scenarija grozan, najviše zbog toga jer su i žrtva i većina počinitelja maloljetni, a bilo je kažu neimenovani izvori i alkohola i droge i silovanja, odnosno radnje izjednačene sa silovanjem, što je vrlo skliska kvalifikacija

u svakom slučaju, sudac kojega se na sve strane sotonizira te mu se po zadnjim informacijama i prijeti, zna više nego bilo tko od nas

hrvatsko pravosuđe je u lošem stanju, ja to dobro znam iz prve ruke, jer me je jedan renomirani splitski sudac osudio na uvjetnu kaznu zatvora, jer sam se zamjerio jedno bivšem ministru, da bi drugostepeni sud nakon 7 godina natezanja odbacio optužnicu i proglasio je neosnovanom, i u obrazloženju napisao da nikad nikakav postupak protiv mene nije smio ni biti vođen, ali eto uprkos tome kad me saobraćajac zaustavi na cesti i provjerava bilo što i danas mu iskače da se protiv mene vodio kazneni postupak

ipak iako iz prve ruke imam negativno iskustvo, nemamo drugog izbora moramo pravosudne odluke prepustit pravosuđu, ne mogu sudit ni Sanja Sarnavka, ni Gretta Thunberg, ni Vlatka Pokos, a pogotovo ne Dalija Orešković, koja se za vrijeme predsjednikovanja povjerenstvom za sukob interesa, istim služila za političke obračune, što je u slučaju mutavog Tomice i dokazano na sudu, o čemu se gromoglano šuti, kao što i sadašnja predsjednica koja je kokoš ko i Dalija, degradira i obesmišljava funkciju povjerenstva inzistirajući na tome da je Plenković triba prijavit ko mu je kum, ili recimo Jelena fuckin Veljača koja Zadar proglašava gradom slučajem, i to zbog vlasti hadezea, kojem jebem mater uzduž i popriko, ali mi još više na kurac idu dežurne Srpkinje koje glume građanke.
Uostalom najpoznatija Zadranka bivša ministrica pravosuđa, i aktualna sutkinja vrhovnog suda, pipl mast Trast as Marija Ingrid, nije iz jebenog adezeja nego iz sestrinskog esdepeja.

dakle da zaključimo, ako imamo loše zakone, mijenjajmo ih, glasajmo za one koji nam obećaju da će promijenit zakone, ako su nam procedure manjkave, mijenjajmo ih glasajmo za one koji nam obećaju da će ih promijenit

ako nam je pravosuđe u kurcu a je, glasajmo za one koji nam obećaju reformu sudstva

nemojmo glasat za one koji su nam i do sada obećavali i nisu ispunili obećanja, to je jedini nači da se nešto promijeni

Ako je sudac pogriješio, ispravimo tu pogrešku.

72 dana do Božića

današnji zadatak je zarasti


čovik kad se ne brije počne ličit na majmuna, a žene koja se ne depilira na Jetija, livada koja se ne kosi se pretvori u šikaru, a kuću koja se ne održava obavije bršljan, i prođe kroz zidove, preuzme strukturu kuće, i veže je neumitno za svoju sudbinu, tako da ne možemo ukloniti bršljan a da ne srušimo kuću

zato je nužno ukloniti korov, da se livada ne bi pretvorila u šikaru u kojoj samo zvijeri mogu obitavati

zvijeri vole šikaru, ubojice vole kad grobove njihovih žrtava prekrije korov, muškarci s bradom znanstveno je utvrđeno, skloniji su lažima i prevari nego oni bez nje, a na nedepilirane skojevke nećemo trošiti riječi



Uputa za razumijevanje teksta za neuke blogere : o zločinima treba govoriti, treba ih razotkriti, ogoliti u njihovoj bestijalnosti, da nam se zgade, jer najgori od svih zločina su oni koji se prešućuju, ti se imaju namjeru ponoviti.



Zadnjih dana smo svjedoci polemika oko lika i djela Diane Budisavljević, koja je da podsjetimo neuke blogere u zločinačkoj Endeha, spasila deset tisuća malih Srba. Što se mora smatrati herojskim djelom pogotovo što je i sama bila udata za Srbina, a poznato je da je u Endeha rađen genocid nad Srbima, u kojem su neki samo slučajno ostali živi, barem su nas tako učili, i takva je bila službena historiografija, koje se i sada drže Klasići, Tomići, Pavičići, Vedrana Rudan, Dežulovići i Ida Prester, i da nije bilo antifašističke borbe predvođene nikad prežaljenim Maršalom i komunističkom partijom, ne bi bilo ničega, a možda ni toga.

Oni skloni relativizaciji zločina, će tumačiti kako taj režim eto i nije bio tako loš, kad eto nije pobio svu tu djecu, nesvjesni vlastite gluposti, što bi trebali dat onome ko je eto odlučio ne pobit djecu Noblovu nagradu za mir.

Totalno je nakaradno umanjivati ulogu te žene, jer da je spasila jedno dijete, tribalo bi jon dignit spomenik, pogotovo što je nastavila baviti se humanitarnim radom i oformila mrežu socijalne skrbi, ja sam recimo imao prilike upoznat neke od tih ljudi, koji nemaju pojma ko su im roditelji, oni pravi, a koji sada imaju i praunučad, a ko zna što bi bilo s tim ljudima da nije bilo te žene i ostalih ljudi koji su sudjelovali u spašavanju.

Ono što mene muči je kako jedna takva heroina nije uspila pomoć djeci svojih sunarodnjaka, koja su od 1945-1948 bila internirana u jugoslavenskim logorima, njih više od 45000, od kojih je 6000 umrlo, a ostali su kao siročad raseljeni diljem Jugoslavije, gdje ih se učilo da mrze vlastiti narod, dok su njihove majke, osim onih koje su skončale u logorima njih 26000, deportirane u ruske logore kao radna snaga, na ime podmirenja usluge oslobađanja Jugoslavije od strane Crvene armije.

Dakle dilema je, je li Dijana Budisavljević nakon 45, naprasno izgubila svoje super moći, ili taj zločinački fašistički režim nije bio tako okrutan kao onaj komunistički poslije njega, u kojem eto ni jedna Dijana Budisavljević nije mogla pomoći Malim Nijemcima onako kako je pomogla malim Srbima.

Bilo bi lipo da neka Dana Budisavljević, ili još bolje Rajko Grlić lovom iz proračuna snimi film o malim Nijemcima koje su hrvatski i ostali jugoslovenski komunisti odvajali od majki i slali ih u logore i držali ih u njima, kad rata već dugo nije bilo, te ih izgladnjivali do smrti, kako bi dobili priliku da se suočimo i sa tim zločinima kako bi bili bolji ljudi, kao što bi bilo lijepo da recimo Rade i Lenka tamo na Brijunima postave predstavu u kojoj će Srbi ubiti trineastogodišnju Vericu Nikšić, u kojoj bi Rade glumio četnika koji ubija Vericu, kako bi i hrvatski građani srpske nacionalnosti, dobili priliku da se suoče s onim što su oni ili neko u njihovo ime uradili, kao što dežurni čuvari plamena revolucije i bratstva i jedinstva, inače po vokaciji lovci na vastaše, nas hrvatske građane hrvatske nacionalnosti stalno podsjećaju na opasnost od našeg potencijalnog zločinačkog karaktera.

Zato trebamo snimiti što je moguće više filmova, da ne ispadne da je rat na našem otoku započeo jer su neki ubili malu Aleksandru Zec dok je mlada Austrijanke male Srbe spašavala.

zadatak je možda bio i prerasti, pa bi bilo lijepo da eto prerastemo, te idiotske porive da prešućujemo zlodjela u kojima nismo sudjelovali, osim ako nismo zvijeri, ili nedepilirane skojevke

73 dana do Božića

Kao što zasigurno znate današnja tema o kojoj crtamo, pišemo, slikamo, je pepeo, a to znate jer pozorno pratite to što ja i Ančica radimo, jer Sarah be se vratijo cigo sa gitaron, pa ne jebe više ništa.

Moja pokojna baba je znala reć vragovi su ti to sinko, kad nji zasvrbi, i kad dignu repicu, misleći pri tom na žene naravno.

Baba se stalno motala oko ognjišta, zamislila bi kruv, stavila dva lista kupusa, kao biljke povrća, ne kao istoimenog blogera, istresla tijesto na te listove, poklopila ga pekom i po njoj prosula žar i pepeo, šta nas vraća do naše današnje teme, pepela.

Sad se moremo prigodno sitit da smo prah i da ćemo se u prah pritvorit, ionako ćemo se za koji dan prigodno sitit oni šta su već pepeo pa ćemo po blogu lipit sviće i krizanteme.

Miris friško pečenog kruha je valjda još kad je Bog stvara svit, dakle nešto ranije nego šta su neki nastali od majmuna, zamišljen kao okidač sa sjećanja, i ka simbol za toplinu doma.

Oni Englez se nikad ne bi popeja na maunteverest da nije bilo Tenzina, koji je bijo šerpa ili kako bi se kod nas reklo teća, eto zato ja crtan iako je evidentno da sam talentiran za crtanje onoliko koliko ste vi skromni i tolerantni, ja san potić, koji pomaže Hillary da dođe do kraja, a ne ka ona šta je vidla cigu sa gitaron, pa ošla priko plota ka da je veljača, misec a ne ona kokoš.

Neki crnac je istrča maraton za manje od dvi ure, o čemu sam informiran od strane moji fejspuk prijateljica koje trču, inače ni jedan moj fejspuk prijatelj ne trči, samo ženske trču, ka manite, išćeravaju zle duhove iz sebe.
Trču raspušćenice i one koje se nisu udale, ima ih cili čopori svukud di god se okreneš, jebate koja su to nenormalna vrimena došla, prije si se samo mora strateški naslonit na šank i sačekat je kad se vraća sa veceja pa jon uletit, a sad moraš trčat ka manit, šta sve neće Čovik Morat Učinit da bi zeru umočija.

Najveći problem današnjice je što vrednovanje ljudi događaja i ostalog nema uporište u korespondenciji sa činjenicama, nego u sviđanju ili nesviđanju u očima promatrača, to čovječanstvo sve više pretvara u nepodnošljivu razmaženu deriščad.

Pepeo si, pepeo ćeš postati.

74 dana do Božića

Današnji zadatak su Zmajovi.

75 dana do Božića

današnji zadatak je snijeg, Ančica je nacrtala pahulju, a Sarah be je nestala, pozdrav Sunašce, ma gdje bila

kažu da nema dvi iste pahulje, more bit da i nema, bar tako kaže Keneth Libbrecht, znanstvenik koji nije ima pametnijeg posla nego je proučava pahulje

nećemo sad ulazit u to na temelju čega je to zaključio, to će kolega Kupus obradit, mi ćemo se bavit snijegom

evo šta je o snijegu reko Buffalo Bill

Siječanj nam donosi snijeg koji čini da naša stopala i prsti svijetle.

morete li zamislit da je neko ima potribu zabilužit šta je Buffalo Bill reka o snigu, i to vaku pizdariju, a more bit i da je neko to izmislija, ljudi svašta izmišljaju

inače mene ti citati nerviraju, a od onih koji po fejspuku stalno lipu šta je reka Ošo, ili Meša Selimović, ili nedaj bože Keanu Reevs mi se sere

mislin ono od krucijalne je važnosti svekoliko fejspuk prijateljstvo informirat šta je reka Buffalo Bill o snigu, ili Mika Antić o nečemu

moja najdraža blogerica Julka, je eno već počela slavit Božić, pa je moremo smatrat odgovornon za komercijalizaciju istoga, reparira lanjske ukrase, kuva čajove, peče kolače u ćikari, takozvane ćikarkejkove, kakva je čin je pristane bolit bubrig, eto nje s kišobranon sa srčekin u dućan po vino da ga more kuvat

ja ću za Božić napisat dirljiv post o lanjskom Božiću, pa ćemo se siti isplakat

ali da se vratimo snijegu

nekima je snijeg jako romantičan, to su oni šta ne lopataju

nekima je bijelo govno, to su oni šta nisu romantični

moj frend Mek ga zove prhljivec

ima bit da ga samo on tako zove, jer kad da prostite, guglišete, onda vam google odma izbaci Meka, tako da se morete svugdi okolo kurčit da znate kreatora riči prhljivec

ono šta je najlipše u toj zimi, snigu, adventu, i ostalon skalameriji, su kobasice, iako ni kuvano vino nije loše kad je ladno
kad smo već kod kobasica, postoju i vegebasice, to su vegeterijanske kobasice šta ih kuva Bičvica

kad guglišete vegebasice, google vam izbaci vašeg omiljenog blogera koji dakle kreator riječi vegebasica

izmišljate li vi ikad riječi, ili se radije služite citatima Buffalo Billa, i Ive Andrića, ili nedaj Bože, lipite okolo stihove od Đoleta ili Nade Topčagić

specimen

Dramolet

Sutra će bit štrajk u školama, jer učitelji i profešuri Oće veće plaće.

Zaslužuju li profešuri i učitelji veće plaće, naravno da zaslužuju.

Kako učitelji i profešuri mogu dobit veće plaće.

Vrlo jednostavno.

Uzmemo recimo 2000. Kao referentnu godinu.

Izračunamo da nam je u odnosu na referentnu godinu potrebno 25 % manje kadra, jer se za toliko smanjio broj djece u školama.

Dakle broj učitelja i profešura bi se triba svest na otprilike 36.000.

To znači da bi ih oko 25.000 tribalo dobit otkaz.

Plaće bi se dakle bez da se ikome uzme jedna kuna mogle dignuti 70 %, a ovi koji bi ostali bez posla bi se mogli javit na tržište rada koje vapi za radnicima.

Ovo vrime sada kad su stotine tisuća otišle iz hrvatske i nema ko Radit je i inače pravi trenutak da se svi viškovi djelatnika iz javnog sektora preliju u privredu, kad bi se barem 150.000 onih koji su višak maklo iz javnog sektora nahranilo bi se gladno tržište rada, i oni koji bi ostali bi mogli dobit pristojne plaće, štono bi se u mene na selu reklo win win situVacija.

Eto vrlo jednostavno i bez drame u kojoj će naša Blaža pritit ostavkon ako profešuri i ućitelji ne dobiju 46 kuna veću plaću.

Jebate zamislite da aenes otiđe iz koValicije koja bi to tragedija bila.

Đevojke u svemiru

Kažu da muškarci svakih 28 minuta pomisle na seks, i sad zamislite vi naše junake Adama i Stevu, u istospolnon vezi, da ne tražu ženu u sebi nego da se ponašaju ka normalni muškarci, nji dva bi se jebali ka zecovi, i ne bi mogli odat od tolikog seksa.

Normalan muškarac, naš junak vitez, on se ne mora zaljubit, da bi jeba nešto, normalnim muškarcima dakle vitezovima je ljubav nešto daleko više od seksa.
Naša junakinja pak trnoružica, ona se mora zaljubit da bi se jebala, pa je njeno zaljubljivanje uzročno posljedično povezano s pulsiranjem vadžajne, što je apsolutno degradirajuće za ljubav kao takvu.
Naša junakinja Trnoružica misli da more hrkat cili život dok ne dođe princ i zažvali je, ne bi se ona ni slučajno probudila ako naiđe kogod s manjom titulom.
Evo recimo kad san ja bijo slobodan, pola ovi blogerica je bilo zatelebano u mene, jer san bijo najjači princ na blogu.
Mukte su ovi neki Impotentni starčeki pisali pisme, glumili revolucijonare, pivali pisme od Mile Kekina, recitirali internacijonale, i slinili po blogovima od trnoružica, one su sve tile baš mene.
Ko zna more bit da je kako moja frendica Julka kaže tajna u kvalitetnom koplju, eskimskom.

Današnji zadatak je nježnost.

Saćemo se upoznat s nježnosti.
To je ljudska karakteristika koju mogu ispoljiti samo snažne žene i muškarci, jesmo razumili, naravno da nismo, snažne žene i muškarci su rijetkost, prava dragocjenost, i većina vas ih ne bi prepoznala ni da vas ugrizu za guzicu, šta neće jer nisu bisni, ni nenormalni.

Nježnost kao ni snagu nije lako prepoznati, upravo zbog toga što neuke blogerice i Blogeri mislu da isključuju jedno drugo, pa će nerijetko nježnost pripisat nekoj plačipizdi a snagu nekoj netolerantnoj spodobi, što je suštinski pogrešno.

Recimo moja prijateljica Kojotica je oličenje nježnosti, jedno klupko osjećaja kojoj je povremena grubost koju ispoljava čisti obrambeni mehanizam, iako bi ista ta Kojotica da neki asterojid krene na patagoniju sila u raketu ka Bruce Willis i jebala mu mater.

Evo sad ćemo probat vizualizirat posadu rakete, dakle rekli smo Kojotica za volanom, Zvonka sa bušilicom kapo od makinje, Namiguša navigator, Mela ispaljiva rakete, a Sarah be dramatičnim tonom, poput Jeanne d’ Arc ističe kako se jedva opet zaljubila i sad mora umrit, a Olja jon govori da ne pizdi da niko neće umrit, evo vidiš da je i Magnetić s nama sad će nas slikat.
Jebate asterojid ne bi zna Oće li se prije rastopit od nježnosti ili umrit od straja kad i vidi nako fokusirane i determinirane.

Dakle zaključili smo, prinčova ima malo, a sve trnoružice bi da i princ zažvali i viče Trnoružceeee trnoružceee probbudceee.

Obziron da je broj trnoružica i prinčova u disbalansu događa se slijedeće, Blogeri koji tražu ženu u sebi, revolucijonari i ljubitelji Mile Kekina i Đorđa Balašovića, dobiju trnoružice koje prinčovi nisu tili, pa su frustrirani radi toga, a blogerice umisto prinčova dobiju konje i onda su ogorčene raspižđene, zle žene s velikim zubima.

Također smo zaključili da ako i Adam i Steva nađu ženu u sebi, obziron da žene puno manje mislu na seks od muški onda će nji dva umisto ša su pederi postat dvi frustrirane lezbače šta patu od nejebice pa filozofiraju.

Evo crtež

Đevojke u svemiru

Kažu da muškarci svakih 28 minuta pomisle na seks, i sad zamislite vi naše junake Adama i Stevu, u istospolnon vezi, da ne tražu ženu u sebi nego da se ponašaju ka normalni muškarci, nji dva bi se jebali ka zecovi, i ne bi mogli odat od tolikog seksa.

Normalan muškarac, naš junak vitez, on se ne mora zaljubit, da bi jeba nešto, normalnim muškarcima dakle vitezovima je ljubav nešto daleko više od seksa.
Naša junakinja pak trnoružica, ona se mora zaljubit da bi se jebala, pa je njeno zaljubljivanje uzročno posljedično povezano s pulsiranjem vadžajne, što je apsolutno degradirajuće za ljubav kao takvu.
Naša junakinja Trnoružica misli da more hrkat cili život dok ne dođe princ i zažvali je, ne bi se ona ni slučajno probudila ako naiđe kogod s manjom titulom.
Evo recimo kad san ja bijo slobodan, pola ovi blogerica je bilo zatelebano u mene, jer san bijo najjači princ na blogu.
Mukte su ovi neki Impotentni starčeki pisali pisme, glumili revolucijonare, pivali pisme od Mile Kekina, recitirali internacijonale, i slinili po blogovima od trnoružica, one su sve tile baš mene.
Ko zna more bit da je kako moja frendica Julka kaže tajna u kvalitetnom koplju, eskimskom.

Današnji zadatak je nježnost.

Saćemo se upoznat s nježnosti.
To je ljudska karakteristika koju mogu ispoljiti samo snažne žene i muškarci, jesmo razumili, naravno da nismo, snažne žene i muškarci su rijetkost, prava dragocjenost, i većina vas ih ne bi prepoznala ni da vas ugrizu za guzicu, šta neće jer nisu bisni, ni nenormalni.

Nježnost kao ni snagu nije lako prepoznati, upravo zbog toga što neuke blogerice i Blogeri mislu da isključuju jedno drugo, pa će nerijetko nježnost pripisat nekoj plačipizdi a snagu nekoj netolerantnoj spodobi, što je suštinski pogrešno.

Recimo moja prijateljica Kojotica je oličenje nježnosti, jedno klupko osjećaja kojoj je povremena grubost koju ispoljava čisti obrambeni mehanizam, iako bi ista ta Kojotica da neki asterojid krene na patagoniju sila u raketu ka Bruce Willis i jebala mu mater.

Evo sad ćemo probat vizualizirat posadu rakete, dakle rekli smo Kojotica za volanom, Zvonka sa bušilicom kapo od makinje, Namiguša navigator, Mela ispaljiva rakete, a Sarah be cvili kako se jedva opet zaljubila i sad mora umrit, a Olja jon govori da ne pizdi da niko neće umrit.

Jebate asterojid ne bi zna Oće li se prije rastopit od nježnosti ili umrit od straja kad i vidi nako fokusirane i determinirane.

Dakle zaključili smo, prinčova ima malo, a sve trnoružice bi da i princ zažvali i viče Trnoružceeee trnoružceee probbudceee.

Obziron da je broj trnoružica i prinčova u disbalansu događa se slijedeće, Blogeri koji tražu ženu u sebi, revolucijonari i ljubitelji Mile Kekina i Đorđa Balašovića, dobiju trnoružice koje prinčovi nisu tili, pa su frustrirani radi toga, a blogerice umisto prinčova dobiju konje i onda su ogorčene raspižđene, zle žene s velikim zubima.

Također smo zaključili da ako i Adam i Steva nađu ženu u sebi, obziron da žene puno manje mislu na seks od muški onda će nji dva umisto ša su pederi postat dvi frustrirane lezbače šta patu od nejebice pa filozofiraju.

Evo crtež

začarata

Skojevka

Danas smo išli u šumu

O cicama i anđelima

who the fuck is Tim

zima, zima, e pa....

Citrus reticulata

Iskreno se nadam da je ovo sa sisatom Kristinom Mandarinom, marketinška akcija neke udruge proizvođača mandarina, jer to bi bila vrhunska reklamna kampanja, međutim skloniji sam povjerovati da se radi o promociji još jednog para sisa, koji će služiti za zaglupljivanje nacije skupa sa sisama Nives Celzijus i Ivane Knoll.

Grupa znanstvenika sa više svjetskih sveučilišta je napravila meta studiju koja je obuhvatila šest milijuna anketiranih, kojom su dokazali da je laprdanje o štetnosti crvenog mesa, ništa drugo nego laprdanje, što je izazvalo reakcije znanstvene zajednice koja nas desetljećima laže, koja je tražila da se zabrani objavljivanje rezultata Istraživanja, nešto slično kako se odnose, prema onima koji dovode u pitanje dogme o globalnom zagrijavanju, koja se sad zove klimatske promjene.

Dobro ne treba to čuditi, jer Galilea nije osudila kako se to tvrdi katolička crkva, nego njegovi kolege iz znanstvene zajednice, koje bi mogli nazvat i Bare i plaćenici.

Dakle desetljećima su vas jebali s piletinom, zato jer im je proizvodnja najjeftinija, najkraće traje, i donosi najveći profit.

A znate šta će vam reć odgovoran pedijatar, da ni pod razno ne dajete maloj dici piletinu, jer je puna antibiotika, hormona rasta, i šta ja znam kojeg smeća.

Na žalost znanost je postala sklona pomodarstvu, rijetki su oni poput Galilea, puno je više lažova s metodama inkvizicije, a onda tu iskrivljenu znanost prosvjetari koji se za razliku od znanstvenika prodaju još jeftinije, i dici pričaju sad jedne, sad druge pizdarije, evo pitajte prosvjetare na blogu kako su se osjećali dok su dici govorili da je masovni ubojica najveći sin naroda i narodnosti.

Sutra je zadatak nacrtat smrzljivca, ja znan da niste svi nadareni ka ja i cure, pa da zato nećete ni pokušat, ili vam se to možda čini djetinjasto, ide vam na živce, u stvari meni je vas ža.

Sutra će onirom da je tema taka cice bit na juriš, ukrućene.

mamac

čelindž

i njegova družina