72 dana do Božića
današnji zadatak je zarasti
čovik kad se ne brije počne ličit na majmuna, a žene koja se ne depilira na Jetija, livada koja se ne kosi se pretvori u šikaru, a kuću koja se ne održava obavije bršljan, i prođe kroz zidove, preuzme strukturu kuće, i veže je neumitno za svoju sudbinu, tako da ne možemo ukloniti bršljan a da ne srušimo kuću
zato je nužno ukloniti korov, da se livada ne bi pretvorila u šikaru u kojoj samo zvijeri mogu obitavati
zvijeri vole šikaru, ubojice vole kad grobove njihovih žrtava prekrije korov, muškarci s bradom znanstveno je utvrđeno, skloniji su lažima i prevari nego oni bez nje, a na nedepilirane skojevke nećemo trošiti riječi
Uputa za razumijevanje teksta za neuke blogere : o zločinima treba govoriti, treba ih razotkriti, ogoliti u njihovoj bestijalnosti, da nam se zgade, jer najgori od svih zločina su oni koji se prešućuju, ti se imaju namjeru ponoviti.
Zadnjih dana smo svjedoci polemika oko lika i djela Diane Budisavljević, koja je da podsjetimo neuke blogere u zločinačkoj Endeha, spasila deset tisuća malih Srba. Što se mora smatrati herojskim djelom pogotovo što je i sama bila udata za Srbina, a poznato je da je u Endeha rađen genocid nad Srbima, u kojem su neki samo slučajno ostali živi, barem su nas tako učili, i takva je bila službena historiografija, koje se i sada drže Klasići, Tomići, Pavičići, Vedrana Rudan, Dežulovići i Ida Prester, i da nije bilo antifašističke borbe predvođene nikad prežaljenim Maršalom i komunističkom partijom, ne bi bilo ničega, a možda ni toga.
Oni skloni relativizaciji zločina, će tumačiti kako taj režim eto i nije bio tako loš, kad eto nije pobio svu tu djecu, nesvjesni vlastite gluposti, što bi trebali dat onome ko je eto odlučio ne pobit djecu Noblovu nagradu za mir.
Totalno je nakaradno umanjivati ulogu te žene, jer da je spasila jedno dijete, tribalo bi jon dignit spomenik, pogotovo što je nastavila baviti se humanitarnim radom i oformila mrežu socijalne skrbi, ja sam recimo imao prilike upoznat neke od tih ljudi, koji nemaju pojma ko su im roditelji, oni pravi, a koji sada imaju i praunučad, a ko zna što bi bilo s tim ljudima da nije bilo te žene i ostalih ljudi koji su sudjelovali u spašavanju.
Ono što mene muči je kako jedna takva heroina nije uspila pomoć djeci svojih sunarodnjaka, koja su od 1945-1948 bila internirana u jugoslavenskim logorima, njih više od 45000, od kojih je 6000 umrlo, a ostali su kao siročad raseljeni diljem Jugoslavije, gdje ih se učilo da mrze vlastiti narod, dok su njihove majke, osim onih koje su skončale u logorima njih 26000, deportirane u ruske logore kao radna snaga, na ime podmirenja usluge oslobađanja Jugoslavije od strane Crvene armije.
Dakle dilema je, je li Dijana Budisavljević nakon 45, naprasno izgubila svoje super moći, ili taj zločinački fašistički režim nije bio tako okrutan kao onaj komunistički poslije njega, u kojem eto ni jedna Dijana Budisavljević nije mogla pomoći Malim Nijemcima onako kako je pomogla malim Srbima.
Bilo bi lipo da neka Dana Budisavljević, ili još bolje Rajko Grlić lovom iz proračuna snimi film o malim Nijemcima koje su hrvatski i ostali jugoslovenski komunisti odvajali od majki i slali ih u logore i držali ih u njima, kad rata već dugo nije bilo, te ih izgladnjivali do smrti, kako bi dobili priliku da se suočimo i sa tim zločinima kako bi bili bolji ljudi, kao što bi bilo lijepo da recimo Rade i Lenka tamo na Brijunima postave predstavu u kojoj će Srbi ubiti trineastogodišnju Vericu Nikšić, u kojoj bi Rade glumio četnika koji ubija Vericu, kako bi i hrvatski građani srpske nacionalnosti, dobili priliku da se suoče s onim što su oni ili neko u njihovo ime uradili, kao što dežurni čuvari plamena revolucije i bratstva i jedinstva, inače po vokaciji lovci na vastaše, nas hrvatske građane hrvatske nacionalnosti stalno podsjećaju na opasnost od našeg potencijalnog zločinačkog karaktera.
Zato trebamo snimiti što je moguće više filmova, da ne ispadne da je rat na našem otoku započeo jer su neki ubili malu Aleksandru Zec dok je mlada Austrijanke male Srbe spašavala.
zadatak je možda bio i prerasti, pa bi bilo lijepo da eto prerastemo, te idiotske porive da prešućujemo zlodjela u kojima nismo sudjelovali, osim ako nismo zvijeri, ili nedepilirane skojevke
|
