Fressssssh

Ten Years before nad after yesterday

Rajko je bija zahvalan materi, šta je bila obožavateljice Jasmina Stavrosa, pa mu je dala ime po istoimenon pismi navedenog pivača, jer bi mu u protivnom ćaća bija da ime po svome ćaći a njegovom didu, i zva bi se Pantelija.

Samo bi mu još to falilo, ionako je cili zbunjen činjenicom da ta seksuValni privlaču muškarci, a pogotovo njegov cimer Mate.

To je uostalom bija i razlog zašto je Rajko bija u busu koji je iša prema Mistu, Mate mu je reka da more doć na lito kod njega, pa bi nji dva skupa mogli iznajmljivat pedaline, i zabavit se.

On bi se rado bija zabavlja s Maton, ka ono jedan put kad su se bili napušili ka stoka, pa su zeru eksperimentirali, a onda posli Mate nije tija razgovarat o tome.

Zato je Rajko sija na bus, posudija od ćaće dvi iljade eura ka svoj ulog u biznis s pedalinama, i krenija prema Mistu, di će im Matin ćaća koji je bija poštar, i zadužija načelnika, tako šta je zaboravija odnit ponude drugi ponuditelja kad se prodava holel u Mistu pa je načelnikov brat jedini prida ponudu, sredit priko načelnika lokaciju za iznajmljivat pedaline.

Lito će dugo trajat, i idealna je prilika da Rajko raščisti sa samim sobom, pitanje svoje seksuValne orjentacije, jer su ga osim njegovog cimera Mate privlačile i starije žene koje su ličile na njegovu mater.

Bus je uša u Misto i parkira se na rivi, a Rajko je pogledom tražija kafić Kod dvi palme, isprid kojega nisu palme, jer ih je izija neki crv, šta je motiviralo profešuricu iz medicinske škole, vrsnu pisnikinju da napiše poemu, sa naslovom Nećeš crve, dok je mene žive, koju je Mate pokaza Rajku, šta je njega dovelo do suza.

Bija je to dirljiv trenutak Mate je napušen recitira poemu o Palmi i crvu, Rajko je napušen plaka, onda ga je Mate zagrlija i milova, od čega se Rajko uzbudija.

Rajko je po rivi vuka oni mali koferić sa kolima šta mu ga je mater kupila u KTC-u, i pita starijeg čovika, očito svećenika, Oprostite gospodine, di je kafić Kod dvi Palme.

Nisan je gospodin sinko, ja san don Petar, gospodin je na nebesin, pazi na grišnike u ovon našem Mistu, a kafić ti je tamo livo, vidiš tamo di piše Ja te volin Hajduče, E tamo, a koji si ti sinko, čiji si.

Ja sam cimer od Mate, možda ga poznate.

Mate poštarovog, jel njega, lani je doveja one dvi Bosanke šta su radile ka striptizete, reka je da su mu i one cimerice, naš se valjda i ti sinko skidat ka one dvi nesretnice.

To su bile Sabina i Ajša, to su im umitnička imena, nisu bile Matine cimerice, to je on samo tako reka, neću se ja skidat, ja ću iznajmljivat pedaline.

Dobro je sinko, večeras da san te vidija na misu skupa s Matom, a sad Ajde tamo i u kafiću pitaj koja ja Kate, ona će ti zvat Matu, Ajde sinko neka te Bog blagoslovi.

Fala gospodine, ovaj don Petre, evo iđen

Američki žigolo

Anselmu je mali autić koji je jedino moga dobit u Rent a caru, nakon prvog očajanja pomalo postaja zanimljiv, bio je prepun nekakvih uređaja, kamera, svega nečega ko da je space shuttle a ne obični mali autić.

Sunce je već pomalo padalo prema zapadu, kad je Anselmo vidija tablu na kojon je pisalo Misto, prošlo je već deset godina otkad je Anselmo zadnji put bija u Mistu, i bija je sto posto siguran da ga niko neće pripoznat, u stvari ako bi ga ko pripozna to bi bilo ravno čudu.

Otpuhnija je pramen kose sa čela, i pogleda se u retrovizoru, od tamo ga je gledao muževan muškarac, nabildanog torza sa bicepsima ka u akcijskog junaka, u filmovin di se manje vodi računa o inteligenciji a više o sirovoj snazi.

Tih deset godina otkad nije bija u Mistu, činilo mu se ka vječnost, a bija je siguran da se nije puno prominilo otkad je otiša, sigurno su svi kod Kate u kafiću, koja se još nije udala jer traži intelektualca, na šanku side Špiro koji još zavlači onu nesritnu Ines Frizerku, Načelnik, Zdene bagerista, Mate pitiespijovac, poštarov sin, donačelnik, načelnikov Brad, mali Dena, i svi ostali.

Side tamo i grintaju protiv furešti, komaraca, Zdravka Mamića, lupeža šta su na vlasti, i lupeža šta oće doć na vlast.

Anselmo je iz Mista otiša na način koji nije baš bio ugodan za sjećanje, ali sad se je vraća u velikom stilu ka novi vlasnik jedinog noćnog bara u Mistu, doduše više bi volija da je doša sa svojim mercedesom kojega vozi u Americi nego sa ovon igračkon, ali ko zna za što je to dobro, Anselmo nije priznava onu devizu o životu limuniman i limunadi, njegova maksima je bila ako ti život baci limun ti žongliraj šnjin.

Sunce je obzir obojalo purpurom, kad je Anselmo na tabli kraj ceste vidija da pše Misto 7 km, sad više nije bilo nazad, da je žmigavac i skrenija desno na izlaz s auto puta, u susret sudbini

kud bi s tobom

Eto jučer smo nakon objave željno iščekivanog posta, doznali da naši ljevičari ne znaju bi li piškili ili kakili, njima nikad ništa ne valja tako da se meni od strane ljevičara i ovdje na blogu, ali i na drugim mjestima spočitavaju napadi na adeze.

Inače najveći promicatelj bratstva i jedinstva na ovome blogu sam ja, evo recimo imamo skupinu blogera koje apsolutno ništa ne povezuje, dapače nikad u životu se ne bi mogli oko ničega usuglasit, osim oko činjenice da im ja idem na živce.

Tako možemo vidjeti dirljivo jedinstvo, starih prdonja i mladih kretena, koji u netrpeljivosti prema vašem omiljenom blogeru, pronalaze onu finu nit koja ih povezuje, tom šarolikom društvu možemo nadodat i pokoju feministicu, više od pola pjesnika, nadrkane lezbe, nedepilirane skojevke, i žene koje spavaju sa pason.

Naravoučenije koje iz ove situVacije moremo izvuć je, da nije dobro laprdat gluposti, jer kad tad te stignu izlaprdane pizdarije i onda te grizu za noge ka oni neurotični pasi na baterije.

Recimo čitam ja tako prekjučer, valjda kako jedan moj fejspuk prijatelj relativizira opasnost od propuha, a svi znamo da je propuh ubijo kudikamo više ljudi nego morski pasi, kokondrili, divovske raže i anakonde zajedno.

Baš me zanima bi li dotični moj fejspuk prijatelj, reka ono ka, morski pas ti je go kurac, ne moraš se toga plašit, ka šta se je ponijo prema propuhu.

Mi svi znamo da nam naše matere i babe želu od svih na svitu najbolje, evo vi blogerice morete reć želi li iko bolje vašon dici od vas, more li iti jednom sinu, neka tamo neodgojena kobra, koju mater nije naučila oprat mudante, želit bolje nego njegova mater, koja je sedamnajst sati imala trudove dok ga je rađala.

Naravno da nemore, i onda, je li ikad ijedna mater ili baba rekla svom ditetu, pazi se kokondrila ili divovske raže, naravno da nije, pa nisu nenormalne, ali zato svaka baba i mater, brižno upozori svoje čedo na opasnost od propuha, sjedenja na ladnom betonu, mantanja okolo s mokrom kosom, i druge svima poznate latentne ugroze koje prijete na svakom kantunu .

odlučio sam se protiv zdravstvenih tegoba, uzrokovanih ovim vrućinama borit radom, i to ne bilo kakvim nego onim koji zahtijeva pojačanu tjelesnu aktivnost, razveselilo me saznanje da još dižem sto kila pa i više, iako me onda posli malo bole leđa, ali koga briga, jak sam si ko supermen

jedna moja fejspuk prijateljica, je komentirala nešto onon Ani Bučević, koja traži smisao i budale oko sebe, i onda je to meni iskočilo na fejspuku, pa nisam odolio nego sam kliknuo, osta sam osupnut količinom debilizma, koji se tamo događa, jednostavno je čoviku teško za povirovat da ljudi mogu bit tako retardirani, naši tražitelji smisla ovde na blogu su pravi lumeni ze one tamo, oni tamo su usporedivi samo s braniteljima uspomene na najvećeg sina naroda i narodnosti

virujete li vi da se ako se voziš na motoru s mokrom kosom more dobit upala mozga

Suze sina razmetnoga

Zašto se tako teško osloboditi vlastitih zabluda, zbog čega ljudi kad je evidentno da su cijelo vrijeme griješili i dalje inzistiraju na vlastitim pogreškama i rade budale od sebe.

Ko bi ga znao, možda neko od vas zna.

Ali nećemo se previše bavit time, znam da ste nestrpljivo očekivali novi post, i da vas užasava aktualna ponuda, ali sami ste krivi za to, pišite, nemojte samo čitat, ako svi prestanu pisat šta onda, ili možete skupit sitni honorar, za ovih 1544 kune, koje dobijam, ne pada mi na pamet pisat više od ovoga, inače ja tu lovu buksam na računu i ne diram, jednog dana kad završim roman koji pišem, dobro će doć ta tisak promociju, domjenke i ostalo.

Ko zna možda ću vam unucima bit obvezna lektira, kad se makne ova kokoš iz ministarstva, i dođe neko normalan, naši ljudi će odradit posa.

Nego šta mislite vi, sad idu izbori, jel važi još ona sintagma da svi glasaju tamo di plaćaju porez, jeste li još uvik za to da se dijaspori oduzme pravo glasa.

Stvarno kad Čovik malo bolje promisli stotine tisuća njih su digli sidro, i plaćaju poreze u Njemačkoj i Irskoj, iz kojih se Nijemcima i Ircima isplaćuju mirovine.

Niko od njih nije sa sobom odveo i roditelje, njih su ostavili nama na grbači da iz onoga što mi uplaćujemo u proračun, primaju mirovine, imaju zdravstveno, i šta ti ja znam.

Nadam se da sad nakon svih ovih godina šta ste se pjenili oko dijaspore, niste prominili mišljenje, zato bi ja evo predložija da dijaspori ukinemo pravo glasa i da se onima čija su dica otišla razvijat Njemačku i Irsku, ne isplaćuju mirovine.

Eto ja sam se riješio svoje zablude da svaki Onaj ko ima hrvatsko državljanstvo ima pravo birat i bit biran.

Samo oni koji plaćaju porez u Hrvatskoj i čija dica plaćaju porez u Hrvatskoj mogu imat pravo glasa, ove koji porez plaćaju negdi drugo, i čija dica plaćaju porez negdi drugo, triba odjebat, uz ogorčene pokliče, sram vas bilo, jebali bi se za euro.

Jel tako.

Kung fu Šunjalice

bilo je to neko vrime kad su cure nosile zepice, ko moja pokojna baba

ko zna valjda u nemogućnosti da se prate svjetski trendovi, pribjegavalo se neobičnostima, bila je to faza dice cvića, kad su se nosile one neke šarene, duge i široke aljine, i te zepice, koje su prije toga nosile samo babe, mirisale su se Patchoulijem, koji je u ljetne noći unosio dašak egzotike i mistike, mi dječaci u ranoj fazi puberteta, smo krali starcima pino silvestre, i špricali se šnjim, oni veći frajeri bi se dokopali bruta, pa bi se zalili istim tako da bi komarci oko nas padali u nesvijest

danas je opako vruće

mislim niko me ne tjera iz mog klimatiziranog ureda, ali zatvoreni prostor me nervira, oduvijek

čak mi se čini da sam nakon neke epizode, popraćene napadajima panike, razvio i blagi oblik klaustrofobije, pa me i lift na plus 400 nervira

često se upitam, jesu li ljudi koji svoje mišljenje brane idejom da im nema ko što nametati svoje mišljenje, stvarno toliko retardirani da ne razumiju da oni upravo to rade, nameću svoje mišljenje, nerijetko se pri tom pozivajući na toleranciju

baš nešto mislim, koliko su žene opsjednute same sobom, recimo prvoborkinja feminizma Margaret Atwood u distopijskoj bajci, Sluškinjina priča, pokušava prikazat totalitarni svijet u kojem vladaju muškarci, i onda se dogodi da su sve glavne uloge žene, muškarci se pojavljuju više manje kao sporedne uloge, koje popunjavaju priču, redom su slabići okruženi jakim ženama, koje jedne drugima jebu mater

i onda nedepilirane skojevke svršavaju na takav scenario, koji je u svojoj biti plitak, i uopće ne problematizira mogućnost nekog distopijskog društva u budućnosti, nego više izgleda ko romantizirana verzija, samoupravnog socijalizma, kad svime upravlja komitet i nestašica je banana

realno distopija konzervativnog tipa nam ne prijeti, jer konzervativci čine negdje dvije trećine populacije u civiliziranim zemljama, tako da sve svoje ciljeve mogu ostvarit demokratskim putem, s druge strane pseudoliberalna distopija je itekako realna opasnost, jer nikad u povijesti nisu postojale tehnološke pretpostavke, za kontrolu većine od strane izopačene manjine

Internet su preplavile slike mrtve djevojčice koja se utopila pokušavajući doći do Amerike, potresno je, uvijek je potresno vidjeti nevine žrtve, pogotovo je potresno kad su u pitanju djeca, i upravo zbog toga to grotesknije izgleda preseravanje u komentarima, u kojima liberalčići peru savjest, jer eto baba toga Trump je kriv, nisu oni, oni su osviješteni.

Milijuni djece umiru od gladi, 70 milijuna ljudi je direktno životno ugroženo, a 850 milijuna je na rubu egzistencije, a gospodari svijeta, jednako kao ni mi ne poduzimaju ništa, osim što se tu i tamo zgražamo nad slikama utopljene djece.

U ovom suvremenom svijetu sve je preseravanje, ali malo što je tako odvratno kao hinjena empatija, za kratkotrajnu uporabu.

i onda Bog stvori kokoš

Jučer su kod precjednice na derneku pušćali pisme od Tonsona, e istog onog Tonsona kojemu su lani na Trgu Bana Jelačića iščupali mikrofon iz struje da nemore pivat, i optužili ga za državni udar.

Jel tako da su ta dica bivši komunista bresprizornA, to je nevjerojatan ološ koji je spreman na sve samo ne bi li osta na vlasti.

Meni je u biti najviše ža članova adezeja, kako su njiovi stari patili u savezu komunista, koji je činija zlo Hrvatima, a oni su bili tamo da bi ga srušili iznutra, tako sad i nova pokoljenja mučenika patu u adezeju, koji dosljedni slijedi liniju činjenja zla Hrvatima, ka najveća sljednica partije, patu i čekaju moment kad će ga krenit rušit iznutra.

ničega se naši političari, i učene glave školovane u političkoj školi Dušan Petrović Šane, u Kumrovcu, koje se sad zovu analitičari ne boje osim zeru naroda, zato se svi ujedinu kad se spomene referendum, odma svi vidu opasnost od fašizacije, i šta ti ja znam, a raja ka raja, moš in prodat muda ka bubrig za transplantaciju, pa su svi mučali kad je Lovro Faljen Isus Kuščović kra referendume, a sad se čudu šta je ukra neku livadu

jebiga u straju su velike oči, pa ste eto od stra da predstavnici agresora ne izgube mista u Saboru, dobili Lovru, a Lovro je oličenje svih vas koji se bojite demokracije, naroda i volje većine, Lovro će se zaklet da je on triput vidija kako muškarac koji to silno želi postaje žena, zafalit se Isusu, i otić ukrast livadu

nego mene je uvik zanimalo nešto, pa bi mi eto vi mogli pomoć

ima li među vama neko ko je nekad bio član partije, adezeja, esdepeja, aenesa, aespeja, ili tako nečega, ili nedaj bože živog zida ili antikorupcije, je li vam ikad bilo neugodno zbog toga, ono ljudski da vas je bilo sram što ste član tako nečega

sjetio sam se neki dan jednog blogera koji više nije s nama, autentičnog antifašiste, znači ne onog kojem antifašizam uvjetuje nacionalna pripadnost, seksualna orjentacija, političko opredjeljenje, nego je antifašizam bio njegov izbor svemu uprkos, a koji više nije na žalost sa nama

on je zazirao od fašizma, jednako kao što ja zazirem od kobajagi antifašizma, a obadvojica smo bili svjesni koliko su opasni i jedni i drugi samo ako im se poslože kockice, i zato nikad nismo bili u sukobu, jer smo se obadvojica borili protiv zla, a ne podržavajući ono drugo, a i imali smo dobro balansirane hormone obadvojica, pa smo dobivali i dovoljno pažnje od blogerica, te nije bilo razloga da budemo frustrirani

moram priznat zato da mi nedostaje, nikad se nismo upoznali a mogli smo i trebali, ali eto nismo, i pomalo mi je žao zbog toga

moj mlađi sin je nakon svih njegovih triper kombinacija prekjučer došao u Zagreb, pa smo se mogli malo izbrbljat, ne znam tražite li vi u tim odraslim ljudima, koji su jednom bili naša dječica, uvijek iznova tu dječicu, ili to ipak nekad prestane, i jesu li u nama ona dječica koja smo bili nekada, sve dok imamo roditelje

meni je fascinantno ovo kod nas uvriježeno poimanje demokracije u kojem se vlas i država, doživljavaju kao plijen, koji osvojiš pa onda s njim možeš radit što hoćeš, zabrinjavajuće je što je Anđa u njemačkoj, kao osoba trajno oštećena životom u komunizmu, uvela ista takva načela, i svi bi nešto mijenjali i popravljali narod,. na sliku svoju, pa bi ovaj naš da svi budemo anemični, ona francuska žrtva pedofilije, bi da svi budu nekrofili, Anđa bi da svi budu frigidni, a Nizozemski premijer recimo bi da se svi jebemo u guzicu i vičemo jupi

nekad su se političari trudili ispunit očekivanja naroda, i vodili politiku, sukladno željama birača, ili se barem meni tako činilo iz perspektive one socijalističke vukojebine

dakle, podijelite s nama, kako ste se osjećali kad ste shvatili da pripadate organizaciji koja se poziva na naslijeđe masovnog ubojice, ili da ste u organizaciji koja sustavno pljačka vašu domovinu, ili da ste u organizaciji čiji članovi mrze vašu zemlju, jel vas bilo sram, jeste li se povjerili nekome, i kome, jeste li svojoj djeci priznali da ste i vi bili suučesnici počinjenih zlodjela, ili ste se pravili blesavi

Indipendns dej, opus dej, preparandus

Nakon šta smo proslavili izmišljeni dan antifašista, danas ćemo slavit izmišljeni dan državnosti, prigodom kojega će se hrvatski prajmminister sitit svog teškog slučaja anemije, kad bude priča o tome kako su branitelji najzaslužniji za teškom mukom stečenu državnost, i proklinjat sudbinu kletu i anemiju koja ga je gonjala po Europama i tako onemogućila da i sam bude branitelj.

U tim vapajiman će mu se pridružit i dva najmanje dva a more bit i više kandidata, za precjednika republike, koji bi sad tili bit vrhovni zapovjednici Hrvatske vojske, a isto su ih ka i prajmministera sudbine klete spriječile da budu branitelji.

Zato se moramo svi skupa opustit, i hrabro suprostavit sintagmi jednom šupak, zauvik šupak, nemoremo braćo i sestre, onima koji su onda kad je grmilo bili šupci uskratit mogućnost da i danas dokažu da su šupci, kako na blogu, tako u privatnom životu, tako i bilo gdje i kada u vaseljeni.

Moramo naime ljudima koji su se kad je ono zadnji put bilo zapucalo skrivali po ormarima, ili utekli negdi daleko, pružit priliku da budu vrhovni zapovjednici, nikad ne znaš kako će te neko iznenadit, možda ka oni klaVun šta iskače iz kutije, iskoči iz kutije.

Osim toga, moramo cijenit i mudrost našeg prajmministera i precjedničkih kandidata, koji su za razliku od njihovih vršnjaka koji se nisu tili sramit kad ih neko upita di si bija 91, pa su ošli u rat i poginuli, bili masu mudriji pa su sad živi i mogu vapit nad sudbinom kletom, koja ih je eto onemogućila da budu branitelji.

Dakle da zaključimo, danas slijedom dugogodišnje prakse izmišljanja blagdana, započetom s izmišljenim rođendanom najvećeg sina naroda i narodnosti, slavimo izmišljeni dan državnosti, koji će nam čestitati žrtve anemije i sudbine klete, koje oće bit vrhovni zapovjednici, koje Nesmiš nikako pitat di su bili 91.

Reci ne pizdama

Potpuno je pogrešno razmišljanje da ratove započinju ratnici, naime ratnici ih završavaju, započinju ih pizde koje pričaju o jednakosti, bratstvu, slobodi, jedinstvu, toleranciji, pravima pliskavica i miru u svijetu.

Obično takve pizde najčešće muškarci s viškom ženskih hormona, izazovu sukobe, i onda se sakriju, jer su pizde, dok pravi muškarci ne okončanu sukob, da bi se kad sve prođe vratili i opet pizdili o domoljublju, jednakosti, bratstvu, slobodi, toleranciji i pravima pliskavica.

Zato kad sretnete nekoga ko će vam oduševljeno pričat o dupinima, pčelama, toleranciji, ljubavi za sve i prema svima, to je zasigurno pizda koja jedva čeka zametnuti smutnju.

Evo recimo i vi bi mogli iznijeti svoja iskustva, ovdje s bloga i iz privatnog života, ne čini li se i vama da su od svih najgori oni koji se polomiše dokazujući da njihovo govno ne smrdi.

Dabas je Sveti Ivan, pa moremo našem Tigiju i svim drugim Ivanima, i Ivanama čestitat, osim onima koji su nastali od majmuna, njih te kršćanske budalaštine uznemire, a mi baš nemamo mjere, jedva sažvaču Božić i Uskrs, a onda ih mi izbombardiramo svetcima i još bi zvonili.

Ivana Krstitelja je ubija Herod, koji je bija pizda ka i ovi gori navedeni, šta nije ni čudo, kad mu je ćaća šta se isto zva Herod, bija noš luđi, pa je naredija da se pobiju sva muška dica.

Dakle impotentne pizde ka šta je Herod uvik zametnu kavgu, pa predlažem da se mi na blogu pizdama obraćamo sa Herode nijedan.

I zato braćo Blogeri i sestre blogerice, vi koji niste nastali od majmuna, recite ne pizdama, i iskažite poštovanje prema ratnicima, jer oni to zaslužuju.

Miljevci moji lipi

Jučer su bivši članovi saveza komunista, većinom Srbi i Jugosloveni, u šumi Brezovica slavili izmišljeni dan ustanka, koji je bivši član saveza komunista Franjo Tuđman izmislio da se ne bi slavio ranije izmišljeni dan ustanka, koji sad slave samo četnici, a koji se obilježava na dan kad su komunisti i Četnici uglavnom srpske nacionalnosti poklali i protjerali hrvatske civile.
Bivši članovi saveza komunista u trenutno vladajućoj stranci su odjebali taj jučerašnji dan ustanka, iako ga je izmislio njihov utrmeljitelj, jer se ne žele pokazivat sa Srbima i Jugoslavenima, iako se koalicijom s njima održavaju na vlasti.

Inače povijesne istine radi, na jučerašnji dan te davne 1941 je stvarno osnovan prvi pokret otpora u protiv fašizma, u ovom dijeli svijeta, ali ne u šumi Brezovica, nego u Vrgorcu.

Paradoks je da se na komunističko naslijeđe pozivaju vlasnik većeg broja stanova, koji su pretežito nekad bili u židovskom vlasništvu, i osnivač paradržavne poluprivatne organizacije koja reketari sve redom Ivo Josipović, kradljivac čekova, apologeta fašizma, vlasnik sumnjivo stečenih nekretnina, otac direktorice izmišljene firme, i veleizdajnik Sipe Mesić, i brat čovjeka koji je dok mu je brat bio na vlasti sticao bogatstvo na netransparentan način, Zoran Milanović, jer autentični komunisti bi takve strijeljali.

Nekako je čoviku ipak lakše kad shvati da se ljudi bolesnim ideologijama priključuju iz koristoljublja, ka recimo Lovro Faljen Isus Kuščović, on je ka i gore navedeni pobornici komunističkog naslijeđa ljudska i moralna nula, isključivo iz koristoljublja, Lovro bi i rođenu mater proda za krafnu a kamo li neće vjeru, i domovinu, što ga čini upravo idealnim za članstvo u nekoj od sljednica saveza komunista, a Lovro je pragmatičan kakav je odabra adeze.

Zato je nužno da higijene radi, prokažemo zlo komunizma, kako bi jednom zauvijek oduzeli antifašizam poremećenim ubojicama i sljedbenicima bolesne ideologije, i vratili ga onima kojima stvarno pripada, hrvatskim građanima koji su se borili za slobodnu Hrvatsku kao mnogi prije i poslije njih, a ne neku bolesnu komunističku vukojebinu.

Zato triba odjebat sve koji se pozivaju bilo na komunističko ili fašističko naslijeđe, to su smradovi koji opravdavaju masovne ubojice i druge smradove, i pokušavaju ovome narodu oteti i domoljublje i antifašizam koji mu itekako pripadaju, pa nismo li se mi protiv ujedinjenog komunizma i fašizma, borili i devedesetih, kad je po nama pucala i ekipa s petokrakama i oni s kokardama, i vjerujte mi na riječ, među nama nije bilo članova ni desne i lijeve frakcije saveza komunista, oni su listom imali radnu obvezu, sposobni štaš.

Inače jučer je bila obljetnica akcije Miljevci u kojoj je i moja 141. Brigada sudjelovala, u dva dana smo oslobodili cili Miljevački plato i selo našeg pjesnika Mirka.

Nigdi nema bolje janjetine od miljevačke, sira iz mišine, i žutine, pitajte Mirka ako meni ne virujete.

Otmičari

Nakon otmičara stihova evo su se pojavili i otmičari emajlova, šta je zbilja stašno i zabrinjavajuće, zamislimo da neki otmičar versi napravi pismu i to postane svevremenski hit , ka lambada, ili sitnije cile sitnije, ali da neki osposobljeni hakler lepoglavski provali emajl neke od kraljica informacija, ili predvoditeljica emajl bratstva i jedinstva.

Iz navedeni razloga nikako nije uputno ode na blogu pokazivat sliku od dice ili avijona ako ga posjedujete, jer ko zna kome more past na pamet da van otme dicu ili avijon.

S druge strane ako se oćete riješit žene ili ljubavnice, ili obe njizi, onda obavezno objavite sliku, lipo i fotošopirajte i puf na blog, već će se nać neki otmičar.

Ode na moru je sve po starom, samo su cijene u dućanima nove, svi rodijaci su saziđali apartmane, a broj bazena u mistu se popeja na sedamnajst, nekad je tolko bazena bilo u cilon propaloj tvorevini, i sad neko neka kaže da nismo napridovali.

Dica u mistu imaju one dronove, šta je nekad imala samo američka vojska i onda letaju šnjimi poviš mista i snimaju bazene, a misto iz zraka pari ka Beverly hills, samo falu palme, ali ima maslina umisto nji.

Večeras ćemo činit roštilj kod susida, pit ćemo šampanjac i kokteliće, a onda ćemo se zeru umočit u bazenčić i slušat Golden Collection od Miše Mate Kovača, imat ćemo ambijentalnu rasvjetu a možda i baklje zapalimo romantiku će Remetit samo praskovi one makinje šta ubija komarce.

Jebate stvarno smo daleko odmakli od Jugoplastika plastičnih šlapa iz zemlje meda i mlijeka.

Prstenova družina

Saznali smo eto da će vladajući nam adeze, pod mudrim vodstvom anemičnog Čeda vojne lekarke, osim Kolinde imat još jednog kandidata Zoku Milanovića.

Očito je došlo vrime da Zoka, anemičnom plati dug, šta je puno lipo jer će eto i moja frendica Anči moć glasat za adeze pod mudrim vodstvom anemičnog a da pri tom ne glasa za Kolindu.

Da pojasnimo, počelo je kad su ono safatali onog Sauchu, koji jadan nije radio ništa drugo nego ono što rade svi ostali po ministarstvin i državnin ustanovan i preduzećin, pra je zeru love priko putni naloga, dnevnica i tako malo.

Lova se još pere priko student servisa, ugovora o djelu, fiktivnih i nepotrebnih studija, i savjetnički usluga.

To uostalom svi znadu osim vas neuki blogera, i tako se sigurno zavrti nekoliko milijardi godišnje, znači lova s kojom bi mogli kupit avijone, riješit problem zdravstva, demografiju i šta ti ja znam.

To svi radu sve dosadašnje strukture, aktualna, a radit će sigurno i neka buduća, sa Zokom je bio problem šta je on naki bahat kaki je prikardašio ko sestre kardašijan, pa je jadan Saucha mora nemilu lovu uzet da bi plaća Zokine račune po Restoranin, poklone za priležnice i šta ti ja znam.

Anemični i Božinović ka pravi udbaški sinovi, su odabrali Sauchu koji u stvari nji ne zanima, nego su priko njega izvršili pritisak na Zoku, koji se onda skroz povuka iz javnosti, dok ga sad anemični nije za uši izvuka da se kandidira na izborima koje zna da će izgubit.

Obziron da je u Hrvatskoj oko 70 -% desni orjentiranih birača, kandidat ljevice more pobjedit samo ako se desnica međusobno popička ili ako dolazi iz adezeja, jer su Hrvati dovoljno glup narod da trideset godina puši priču o ološu koji je iz partije priša u stranku i priko noći valjda nekim božanskim pomazanjem posta skupina demokrata.

Adeze ka stožerna stranka ljevice, za koju glasaju glupi desničari, i esdepe ka stožerna stranka ljevice za koju glasaju još gluplji ljevičari su dio jednog te istog malignog tkiva, pa stoga i imaju pakt o nenapadanju, ili vi mislite da se nakon izbora svaki kriminal onih koji ih izgube zaboravi.
To maligno tkivo ta nakupina tumora prenesenih iz bivše države, je jako svjesna da im nikakva opasnost ne prijeti jednima od drugih, nego od onih koji su više desno od bivših članova saveza komunista i njihove nejači.

Zato će uvik kad je esdepe na izdisaju adeze učinit sve potrebno da ga se vrati u život, ili će neki Zoka učinit sve da adeze ostane na vlasti, ali koga briga, važno je da će kako san reka moja frendica Anči, imat za koga glasat, i tako podržat adeze, a da to nije Kolinda, i tako sačuvat kontinuitet vlasti svoji bivši partijski drugova i njihove nejači.

Ka alternativa nam se nudi Miro Škoro, jedan od onih koji je silno patio i Hrvatsku volio iz daleka dok je krvarila, i psihopata koji je završio pravni fakultet, a na primjeru Ive Josipovića koji je tamo profesor moremo zaključit kakvi nam kadrovi otamo dolazu, valjda nam sudstvo zato i je tako uspješno.

Da zaključimo, na izbore moremo gledat ka na Doru, na kojon pobijedi gej tičurina mentorirana od debele bradate žene, koji ispanu odma u prvom krugu, ili šta bi reka Hugo, koji god odabereš sigurno ćeš pogriješiti.

Uostalom važan je privid da imate za koga, sretno.

Još malo domoljubnog sranja

Obzirom da je moj post izazvao dosta pažnje i reakcija, te da ga je eminentna blogerica Annaboni uvrstila u domoljubno sranje, evo mali podsjetnik, jedan moj fejspuk prijatelj je baš danas na fejspuku objavio fotku iz jednog drugog, ali ne tako davnog vremena.

U to vrijeme aktualni sukobi između Srba i Crnogoraca nisu postojali, dapače bili su jako jedinstveni.

Meanwhile

Mađari su objavili neku sliku karte od prije sto, dvista godina na kojoj se vidi koji su teritoriji pripadali Mađarskoj u to doba, što je uključivalo i velike dijelove Hrvatske.

To je nemilo uznemirilo naše ljevičare, isto ka šta ih je uznemirilo kad je onaj Talijan objavio neku kartu di je prisvojio Istru i Dalmaciju, te stoga inzistiraju skoro na objavi rata, ili barem da se Kolinda i anemični idu mačovat s tamo nekim.

Naše ljevičare ni najmanje ne uznemirava jedino kad neko objavi kartu Jugoslavije, onda im srce zaigra, i počnu treperit, jer eto po njima Jugoslavenska okupacija Hrvatske, je prihvatljiva za razliku od Mađarske ili Talijanske.

I dalje traje grčevita potraga za kandidatom koji bi predstavljao ljevicu, pa nakon što su potrošili kojekakve Rade Borić, Markovine, ekipu koja funkcionira na principu šiptarske pekare a pretenciozno sebe naziva Pametno, nakon iscrpljujućeg maltretiranja javnosti s Crnom Dalijom, sad nes taru s političkom kokošarkom, načelnicom Supetra, u kojem živi ljudi otprilike koliko i u nekom neboderu u Novom Zagrebu, koja je eto imala sreću da je neka budala u njenoj općini natamburala nekog Srbina.

Inače taj Srbin, kojeg je natamburalo, sudeći po onome što je objavljivao na društvenim mrežama, kao i većina njegovih sunarodnjaka, mrzi sve hrvatsko osim kuna, iako je rođen i cijeli život živi u Hrvatskoj govori Srpski, sanja veliku Srbiju, a Hrvatsku doživljava kao nužno zlo, i ako se ikad pruži prilika, kao i generacija prije njega uzet će pušku i krenuti na tu istu Hrvatsku.

Treba li ga za to natamburat, naravno da ne treba, ali ne treba ni srat o nevinoj srpskoj nejači, koja je eto došla radit sezonu.

Meanwhile u komšiluku patrijarh Irenej, s kojim se Papa skojevac dogovara o kanonizaciji Stepinca, tvrdi da Crnogorci ne postoje, nego da su oni Srbi isto ko i Ličani, Slavonci i tako dalje.

Delije navijačka skupina kojoj naprokidano srpsko čedo pripada, također prisvajaju teritorij Crne Gore i osporavaju postojanje Crnogoraca, kao suverene nacije, otprilike slične pozicije zauzima i službena srpska politika.

U našim objektivnim i profesijonalnim medijima nećete naći ni slova o tome, nas od vesti iz komšiluka bombardiraju vijestima o Lepoj Breni i pulsirajućoj vadžajni Jelene Karleuše, ni slova o tome da bi komšije da okupišu drugo oko u glavi, da Patrijarhu Ireneju ni na kraj pameti nije da odustane od devize da je sve ono gdje žive Srbi srpska zemlja, i da srpska nejač ko ovaj koji je natamburan na Braču, svake godine iznova obećaje da će dogodine biti u Kninu.

Treba li ikoga zbog toga natamburat, ne treba, ali treba razmislit o tome kako je moguće da neko ko je rođen i cijeli život živi u Hrvatskoj govori Srpski, i što učiniti s onima koji Hrvatsku doživljavaju kao nužno zlo i sanjaju Veliku Srbiju, možda bi ih za početak trebalo odbit od Hrvatskih kuna.

Predstavnik ljevice na predsjedničkim izborima bi trebao bit Zoran Milanović, koji nije niti izbliza toliki ljevičar kao što je predsjednik hadezea, poznat kao anemično čedo majčino, Zoka je uveo rad do 67, a da ga nije jebalo 2 % šta misle sindikati, odjeba je Istanbulsku konvenciju bez razmišljanja, i pohvalio se s didom ustašom, i Srbe nazvao Šakom jada.

Jebiga stvarno nije lako bit ljevičar u Hrvatskoj, jedino je gore bit hadezeovac, a sve smo mogli to fino riješit, samo da smo slijedili doktrinu maršala Tita u obraćunu s okupatorom i domaćim izdajnicima, pa da smo pobili jedno stotinjak tisuća a ostalima oduzeli imovinu i podijelili svojima, ali onaj amater Franjo je oprostio Srbima a s i još nas je nagovorio da se izmirimo s komunjarama, koja jebana povijesna pogreška, zar ne.
Hi

yaz bize geri döndü

Pelagija je bila ljuta, malo na Beyonce, malo na cijeli svijet, a najviše na sebe samu, jer je pustila u svijet Beyonce, onakvu lakomislenu i zaigranu, očito prerano, još će se i onaj divljak nakačit na nju, pa će požalit što je ubila mirnu i staloženu Petru i zamjenila je ovim nestašnim duhom iz boce.

najviše ju je mučilo što je Beyonce odavala njihove tajne, pa je imala brzinski check što bi joj još moglo past na pamet da ih osramoti.

dovoljan je bio samo trenutak nepažnje, dok je Pelagija pratila nastup Severine na humanitarnoj večeri na kojoj su se skupile visokomoralne osobe poput Plenkovića, već spomenute Severine, i Jelene Veljače, na kojoj se skupilo toliko novca da bi bilo koji hercegovački novopečeni bračni par, se odma razveo i razmišljao o samoubojstvu, a mala vještica je već počela skakutat po blogu, i objavila njihove slike, na koje je onaj Kravoglav imao odvratan seksistički komentar

mogao je on objavit svoju sliku, da vidimo tu ljepotu, sigurno jre okrugao i karizmatičan kao bojler

a ona vještica Annaboni koja stalno insinuira vezano uz njenu nacionalnost, i još niti ne može zapamtit kako se zove, pa je zove Pantelija, nije ni čudo što je stanje u regionu takvo kakvo je kad su osobe poput Annaboni, ksenofobne, s lošim pamćenjem obrazovale mlade naraštaje

Pelagija se probudila jutros u 3:30, i dok je slušala Beyonce kako hrče, i ispušta neke piskutave zvukove, priuštila si je slobodu maštati, kao i uvijek kad njena budnost nije na najvišoj razini, u misli joj se ušuljao onaj divljak i zagospodario njima, maštala je kako je na svečanom balu, na kojem su bili svi blogeri i blogerice, i kako se u jednom trenutku, gomila tih opskurnih likova razmiče ko more pred Mojsijem, i divljak, onako animalno privlačan, prolazi pored drugih blogerica koje uzdišu, i ide ravno prema njoj, Pelagiji, uzme je za ruku, i kaže joj, sad ću te ukrotiti

danas mora nać nekog posla onoj Beyonce, da ne izvodi bijesne gliste po blogu, možda najbolje da im nabavi pribor za depilaciju

beni elinden tut ve götür

Pelagija nije više imala problema s požudom, u stvari nikad nije ni imala problema s požudom, više bi se reklo da je imala problema s nedostatkom iste.

Onaj njen bivši nije unosio nikakve osjećaje u odnošaj, samo bi se popeo na Pelagiju i upirao ko sivonja, Pelagiji bi uskoro dosadilo, pa bi se radije namjestila da je uzme od pozadi, jer bar nije morala podnosit njegovu težinu, ustajali miris njegove kože, i alkohol u dahu.

Bila je uvjerena da je ništa ne može uzbudit, osim što je sebi nerado priznala onog divljaka, koliko god se trudila nije mogla zauzdat svoju maštu koja je divljala, dok je kreirala situacije u kojima je onaj divljak uzima kao mužjak ženku, strastveno, pomalo divlje a ipak nježno.

Saberi se Pelagija rekla je sama sebi, saberi se ne možeš misliti samo na svoje želje, moraš misliti prije svega na svoje cure, najviše na Beyonce koja još nije ni zaživjela kako treba.

Gelin satti

Pelagiji je bilo najteže napisat prvi post.

Prvi post je nekako određivao karakter lika kojeg predstavlja, ona nije više bila ni mlada ni zgodna, nekad je bila doduše mlada i neiskusna, pa se udala za onog svog bivšeg koji je bio u stanju volit jedino sebe.

Odabrala ga je po uzoru na svog distanciranog, strogog i emocionalno prikraćenog oca koji je kao i njen bivši isto volio jedino sebe, što se njoj onako mladoj i neiskusnoj činilo normalnim, kad već nije znala za bolje.

Pelagija nije volila druge blogerice, osim onih koje su bile, oštećenije nego ona, njima je poklanjala razumijevanje, a one su joj uzvraćale nekom vrstom pseće zahvalnosti.

Neke od njih je u stvari prezirala, pogotovo one koje su padale na jeftine štoseve onog divljaka, i one koje su besramno rasipale svoju ženstvenost, i trgovale njome.

Zato će njena Beyonce biti ženstvena, i poželjna, ali će u svakom trenutku čuvati dostojanstvo, neće pisati puno, i neće skakutati po blogu, nego će biti odmjerena i decentna.

Pelagija je razumila u potpunosti blogerice koje nisu podnosile mlađe, nema ništa pogubnije za ženu nego gubitak mladosti, zato će Beyonce biti mlada, ali ne premlada, najbolje da bude u ranim četrdesetima.

Nekako će samo morat izbjeć one dežurne blogerice, koje samo čekaju koja će nova doć, da je svaka na svoj način neutraliziraju, jedna bjesomučnim napadima, druga taktikom stroge ali pravedne starije sestre, treća hvalospjevima njenim stihovima, i naravno onog divljaka koji ih sve nekako prokuži.

Kad bi se bar njega mogla riješit kao svog bivšeg tako da odseli u drugi grad, ali to baš i nije moguće, probala je otići i na blogeres, ali tamo je pustinja kudikamo veća od ove ovdje.

Nekako mora pridobit muške blogere, što vjerojatno i neće biti teško, barem većinu onih jadničaka koje muškost napušta ili je nikad nisu ni imali.

Možda da ipak prespava i prvi post napiše sutra, sutra je novi dan, rekla ji njena omiljena književna junakinja.

Prodana nevjesta

Brisanjem bloga vaša adresa bit će slobodna za druge korisnike.

Zlokobno je titralo na ekranu.

Pelagija je stisnula oči i kažiprstom kliknula miša, uzdahnula je i kroz trepavice pogledala u ekran, upravo je ubila Petru, odvažnu samosvjesnu Petru, koju je možda od svih najviše volila.

Neka gusta tuga ju je obuzela, i neka vlažna samoća joj se uvlačila u kosti, iako bila je tu još i Anita, Ivana, Izabela, Danijela, Holly, Molly, i DžejKej.

Svaku od tih svojih osobnosti je volila ne poseban način, ali Petra joj je bila posebno draga, pa joj je zato ovo tako teško palo.

Kad malo bolje promisli, ovo joj je bio najteži trenutak, sve od one avanturice s onim starim prdonjom, koja joj stvarno nije trebala, godine mukotrpno stvaranog ugleda i autoriteta je prokockala, jer je naivno povjerovala da može dati priliku nekome da ispuni njene visoke kriterije.

Još otkad je onaj njen bivši otišao s onim parom plastičnih sisa, i naćubljene gubice, Pelagija, je u stvari samo prema popularnom blogeru osjetila nešto, ali je on baš nekako u to vrijeme završio u vezi sa onom namigušom, koja se onako besramno nudila, pa je Pelagija odlučila da je i on za nju mrtav, jednako kao i njen bivši.

Prošlo je skoro pola sata otkad je ubila Petru, obrisavši svih devedeset sedam postova, s dvjestosedamdeset tri komentara.

Petru je najviše volio onaj fini gospodin, što je patio za Jugoslavijom, isto kao i ona, koja se s nostalgijom sjećala ljetovanja u Banjalučkom odmaralištu, u Podstrani kraj Splita.

Pelagija je bila svestrana, pisala je stihove, ili bi ponekog ukrala pa objavila pod svojim imenom, fotografije je tražila na internetu, ali je pazila da izgledaju onako više amaterske, recepte je pripisivala od najboljih kuhara, o politici nikad nije pisala, tek bi tu i tamo nekad komentirala.

Možda je došlo vrijeme za novu ulogu, sad kad Petre više nema ionako će imati vremena, pa bi se mogla pojaviti kao zavodnica, fatalna žena kojoj ni jedan bloger neće moći odoljeti.

Pelagiji se vratio osmijeh na lice, dok je maštala o tome kako se svi skupljaju na njenom novom blogu, samo blogeri, žene je nikad nisu volile, pa je zato i stvorila ovaj krug svojih prijateljica.

Nekako usred tog maštanja sjetila se da mora nahranit mačke, koje su nosile imena njenih blogova, digla se od stola i pomazila Petru koja joj je prva dotrčala, i rekla joj Petrice ti ćeš se od danas zvati Beyonce.

Razdijelila je hranu mačkama i sjela za kompjuter i kliknula tamo gdje piše Registriraj se, lijevo od onoga o pravopisu gramatici

Gospodari prstenova

Kad je vako vruće ja se bavin istraživanjem, pa eto potaknut člankom na portalu večernjem u kojem se neki lik tamo pita, ako nam se popravijo kreditni rejting zašto vozimo stare avute.

I kao što to obično biva rezultat istraživanja kao i obično kad neko objektivan radi istraživanje ka šta san i sam, bude zapanjujući.

Jednostavnom analizom dođemo do zaključka da stare aute vozimo da bi se kurčili.

Kako to, kako to, možda je vlada, možda su komšije, možda masoni.

Ako pogledamo cijene novih auta, niže i srednje klase, koji su prosječnom Hrvatu dovoljni za ić na posa i s posla i jednom godišnje na more, i cijene deset godina starih beemveja, mercedesa, audija, pasata i slični prometala, shvatit ćemo da su tu negdi.

I tu sad dolazimo do kurčenja, prosječan Hrvat, kod dileme novi Clio, ili deset godina star Audi A 6, uvik bira bit gospodar prstenova.

Dakle o tome zašto vozimo stara auta, pogotovo ako se uzmu u obzir troškovi održavanja registracije i osiguranja, svoj sud bi tribali dat psiholozi a ne prometni stručnjaki.

To kurčenje svoje korijene vuče iz ruralnog karaktera, i samo minja svoj oblik, nekad prije Krkanluk se manifestira tako da se nediljon za misu oblačila bila košulja, nako zeru prozirna da se more vidit u džepu pesto maraka.

Ta novčanica od pesto maraka naravno nikome nije tribala, u džepu od gaća bi se imalo štagod munite, za lemozinu, i štagod za gemišt, a ove marke su služile za kurčenje.

Zato je autor članka, na portalu večernjeg, apsolutno u krivu, kad navodi neke trošarine i slične gluparije ka razlog zašto vozimo stara auta, nije se Hrvat patijo pedeset godina u socijalizmu da bi sad vozija, Clio, Corsu, fabiu, grande punto ili nedaj Bože Daciju, kad je napokon dočeka da more bit gospodar prstenova.

Obzirom da se radi o ozbiljnom poremećaju tribalo bi organizirat paradu di bi se vlasnici deset godina starih beemveja, Mercedesa, pasata i nadasve Audija maskirali u prstenovu družinu i tražili već neka svoja prava, ako mogu drugi ponosni vlasnici poremećaja paradirat šta ne bi mogli i oni.

Zeru lamentacije

Naši sugrađani pederi lezbe i ona druga slova, su činili svoju tradicijonalnu paradu,k već po osamnajsti put su demonstrirali svoje mišljenje da je svejedno jebe li se ko u guzicu stavljajuć svima nama ostalima do znanja da se oni jebu u guzicu.

Proteklo je izgleda sve u redu, nisu se našli nikakavi idioti ka nekidan oni šta su kad je bila neka druga parada, sidali po tračnicama.

Dakle idiotima ne smeta kad se neko jebe u guzicu nego samo kad se neko buni protiv ubijanja dice, zato i jesu idioti zar ne.

Dalija Orešković, inače po zanimanju promašena herojina levičardžija, je išla gledat pedere i lezbe, a njena protukandidatkinja na dolazećim precjedničkim izborima, Kolinda je išla gledat nogomet.

Osim pedera i lezbi štrajkali su i konjevlAsnici, zato šta Mile oće odjebat iPodrom i sazidat mamhatana, i sad su se tajkuni koji imaju konje da in žene milfače i ćeri starije maloljetnice jašu a ne da nji neki konji jašu , pravo uznemirili.

Naš gradonačelnik Mile jebe levičardžije ko niko drugi, svako malo ih navede da prave budaletine od sebe, prvo park Savica, pa onda magnolije i sad ipodrom, tako da je meni čisto neugodno radi moji fejspuk prijateljica koje se uvik ka zadnje tuke zapjene, pa šeraju, demonstriraju, potpisuju peticije, i nikako da shvate da su sa cilon ton levičardžijskom bulumentom opet izjebane od našeg Mile

Mladi i perspektivni Bero je reka da i omoseksuValni partneri tribaju imat pravo posvajat dicu, šta je jedna vrlo glupa i nesmotrena izjava, evo zamislimo da su Gordan Maras i Peđa Grbin istospolni partneri, i da Maras guziči Peđu, jel ima neko muda reć da bi Njima dvojici da nezbrinuto dite, ima kurac jelde.

Naši sugrađani pederi i lezbe, se osim za jebavanje u guzicu zalažu i za pravo na pobacivanje, pa bi današnje pitanje dana bilo, da postoje neki prenatalni Testovi kojima se može utvrdit seksualna orijentacija nakupine stanica, koliko bi se naših sugrađana pedera i lezbi rodilo.

demografska katastrofa

Đorđ Majkl, ilitiga Georgios Kyriacos Panayiotou, je na nevjerojatan način ponizijo homoseksuValnu zajednicu, naime dotični je svu imovinu oporučno ostavio obitelji a ne homoseksuValnim partnerima s kojima se godinama guzičio.

tim svojim činom je obrezvrijedio ljepotu homoseksuValne ljubavi, koju je time sveo na stenjanje iskolačenih očiju, i oduzejo jon bilo kakav romantični prizvuk

da je iza njega ostala ucviljena partnerica, svi bi suosjećali, za ucviljenog pedera nije nikog briga

moju prijateljicu Bičvicu, našu simpatičnu veganicu, politika ne zanima, i inače vegane i tu ekipu politika baš ne zanima i oni nemaju bojma o čemu se tu baš radi, zato je opasno kad se takvi dakle vegani koje politika ne zanima krenu bavit politikom

zato je zabrinjavajuće jačanje zelenih opcija u europi, ne zato što su oni nužno loši, nego zato što aktivistički pristup nije dobar za rješavanje problema, problemi se rješavaju racionalno, a ne po principu traži nemoguće pa ćeš dobit kurčinu, tako imanentnom svima koji bilo čemu na ovom svijetu pristupaju aktivistički

ja san smislijo kako bi se mogla poboljšat demografija, dite košta ka polovni glolf na kredit, obziron da ženske ka najjači argument zašto neće rađat dicu, koriste financijske teškoće, tribalo bi zabranit ženskin da vozu auta, nego lipo umisto auta neka imaju dicu, prije je svak ima dvoje troje dice i jedan auto, sad je đir imat jedno dite i dva auta, a obziron da auto nemore uzvraćat ljubav, onda se kupi i pasa

svi znamo koliko god se laprdalo o koječemu da su za lošu demokratsku sliku krive žene koje neće da rađaju dicu

moremo mi srat do prikosutra o ovome ili onome, uvik ćemo na kraju dana doć do zaključka da šta god je više rasla takozvana ravnopravnost, to je više pada natalitet, zato šta žene eto više vole polovnog golfa za vozikat se nego imat dite

živimo sve dulje, sve bolje, sve smo bogatiji, imamo sve više auta, žene su osim rabljenih golfova dobile i sve moguće uređaje koji sve radu umisto njih, one samo stišću dugmad

umisto da rađaju i odgajaju dicu, one svojim rabljenim golfovima rade gužvu po cestama, i nevjerojatno dosadnim naguravanjem ruše cijenu rada

i onda na koncu, svukud pa i ovde po blogu ćurliču jedna je mama, samo mama voli, nema do majčine ljubavi, i bla, bla, bla

sve dok ne triba birat između diteta i rabljenog golfa

Mary kills people

na Pickboxu se vrti serija o Mary, liječnici koja eutanazira ljude, serija je iako nježno provlači i etičke dileme čista propaganda eutanazije, iako još ne znamo kako će završit, pa je teško donijeti konačan sud.

meni ko zatucanom konzervativcu je naravno neprihvatljiv bilo kakav oblik ubijanja, pa makar mi država dala pravo na to, osim u slučaju silovanja i pogotovo pedofilije, te likove bi ja vrlo konzervativno, oprostio od života a da ni ne trepnem

ono što me začuđuje je kako to da se liberali, ovi koji se zalažu za pobačaj nisu izborili, za eutanaziju bolesnih i neiskoristive starčadi, kao što se grčevito bore za pravo na ubijanje djece, vjerojatno je razlog tome, to što borci za pravo na izbor nisu pobačeni, a mogli bi bit eutanazirani, šta im baš i nije privlačno.

meni ko zatucanom konzervativcu recimo, je manje etički dvojbena eutanazija nego pobačaj, pogotovo ukoliko o njoj odlučuje onaj koji treba biti eutanaziran, to je recimo prilika koja nerođenoj djeci nije data, ili recimo ako neko ima bolesne roditelje, a mora ić radit, zašto ne bi recimo gospođa X mogla uspavat mamu ili tatu, ili obadvoje, ko što pobaci dijete, da ne dobije otkaz

u Nizozemskoj je eutanazirana djevojka stara 17 godina, koja je patila od depresije, na vlastiti zahtjev, kažu da je uzrok depresiji to što je bila silovana na dječjem rođendanu kad joj je bilo 11 godina, pa onda opet iduće godine na nekoj zabavi, i na koncu kad joj je bilo 14 godina su je silovala dva muškarca, o čemu je ona šutila, a roditelji nisu ništa primjetili

ja ko zatucani konzervativac ne mogu shvatit da postoji društvo u kojem se djeca siluju na svakom rođendanu ili zabavi na koju otiđu i da roditelji ništa ne primjete

također meni ko zatucanom konzervativcu je nejasno kako osoba koja pati od depresije, koja je psihička bolest, može donosit odluke o ubijanju sebe same, meni ko zatucanom konzervativcu je neprihvatljivo da se bilo koga od 17 godina ubije iz bilo kojeg razloga, da se odustane od pokušaja da se tome nekome od 17 godina pomogne na bilo kakav drugi način

koliko se sjećam zadnji koji je ubijao psihičke bolesnike prije liberalne Nizozemske bio je Adolf Hitler

Finska Sisa

Der er et yndigt land.

Primjetio sam da se stekao apsolutno pogrešan dojam, da možda Srbi, možda Vlada, možda masoni, ili možda ja sabotiraju ljubav prema Danskoj.

Vjerojatno ništa nije tako daleko od istine kao taj dojam, naime ja i Danska smo oduvijek njegovali dobre odnose, još od Monike s kraja sedamdesetih pa do dana današnjeg.

Ono što mene u stvari smeta je falsificiranje činjenica i korištenje mojih prijatelja Danaca u nečasne svrhe.

Pa da malo upoznamo Dansku.

Danska je izrazito nacionalistička zemlja, tako da je kojekakvih manjina u Danskoj svega otprilike 6 %, i od tih 6 %, pretežita većina su Europljani najvećim brojem, Poljaci, jedina veća skupina neeuropskih imigranata je Turska zajednica, sve ostale su minorne.

Kad je krenuo izbjeglički val 2015. Godine Danska vlada je u libanonskim medijima objavila, oglas u kojem je informirala potencijalne migrante da su upravo socijalne naknade srezali za 50 % i da onaj ko ne misli naučit Danski ne treba ni kretat na put.

2018. Godine Danska vlada je donijela program po kojem se iz imigrantskih obitelji djeca stara godinu dana izuzimaju iz obitelji, 25 sati tjedno i za to vrijeme uče kršćanske običaje, danski jezik, kulturu, običaje i zakone.

Danska vlada je imigrante s policijskim dosjeom deportirala na nenaseljeni otok, gdje su izolirani dok se ne deportiraju.

U Danskoj je na vlasti konzervativna koalicija, a Danska Socijaldemokratska stranka se zalaže za ograničavanje neeuropske imigracije.

85 % Danaca su pripadnici Danske nacionalne crkve, a čak i oni koji ne sudjeluju aktivno u vjerskom životu dragovoljno plaćaju crkveni porez.

Dakle da pojasnimo Danski Hygge počiva na čvrstom nacionalnom i kršćanskom identitetu, ili prevedeno na Hrvatski Danci se ne daju zajebavat.

Dakle sad kad smo šokirani saznanjima o Danskoj možemo nastavit u revijalnom tonu.


Šta je u stvari Hygge.

Da bi to shvatili moramo se vratiti na početak, a klica Hygge filozofije nastaje 2003. Godine na jednom otoku u Zadarskom arhipelagu.

Naš dobri prijatelj Knut, kasnije zabilježen ka utemeljitelj Hyggea, sa svojon ženon Hildefard je sidija isprid konobe, i gleda kako hrvatski galebi obliću oko njegove ćeri Kirsten.

Misec je bija velik, borovi su mirisali a cvrčki pivali pismu.

Onda je doša neki lik sa gitaron i zapiva Evo mene moji Judi, doša san van na bevandu, i Knut je osjetija neku čudnu milinu kako mu se razliva venama, i pomislija jebate Knute moga bi ti večeras obljubit Hildegard.

Knut je sluša pismu i gleda sve domaće kako pivaju i zanimalo ga je o čemu se radi u pismi, pa je da pedeset eura konobaru da mu privede pismu.

Dok je Knut čita prijevod same od sebe su mu krenule suze, i samo je tiho reka, jebate je ovo dobro, moran ovo odnit u Dansku, i mi moremo vako, nazvat ćemo to Hygge.

Čuvaj sine moj maslinu i škoje
Kada zaspem ja pamti riči moje

Lažnog oka plam

Mojon srići nema kraja, Jebena Veljača od milja zvana Februarka, uz asistenciju Sanje Sarnavke je osnovala fond za skupljat lovu za pribivene žene.
Sad kad svi navalu uplaćivat to će bit spektakl, ženskima šta nisu zlostavljane bit će ža šta nisu zlostavljane koliko će love bit u fondu.

Evo ja ne sumnjam da će svaki zagovornik Istanbulske neviste sa bloghaera uplatit baren po sto kuna, ne mogu virovat da bi osviješteni progresivni članovi naše male zajednice bili toliko smeće da ne bi dali zeru kuna za pribivene žene.

Socijaldemokrati u Nemačkoj su ostali Brez precjednice, i Anđi se raspada vlada, i Sad ne znaju šta će, ako idu na izbore i Anđin adeze i salonski Socijaldemokrati će popušit, i da bi sastavili vladu morat će imat kovaliciju od sedam partija, pa će ra koValicija bit ko LGBTQPRDS i tako dalje zajednica, koja okuplja ponosne vlasnike raznih vrsta poremećaja.

Mi očekujemo specijalni izvještaj od našeg kolege Blogija, on je vako intiman s Anđom, i s onin liječenim alkoholičarom šta ga više niko ne spominje.

Vidio sam na enternetu da je u Srbiji po podatcima Republičkog zavod za statistiku, 1,8 milijuna ljudi na granici siromaštva, iako ke ta granica više nego dvostruko niža nego recimo kod nas.
Otprilike tako bi slično bilo i kod nas da se nismo okrenuli zapadu k ušli u EU, ili da smo ne daj Bože svi skupa ostali u onoj šugavoj Jugoslaviji.
Ne preostaje nam ništa drugo nego komšijama poželit da prestanu birat bivše komuniste ili četnike, da dođu sebi i okrenu se prema zapadu.

Svake godine u ovo doba kad se broj onih koji pišu krene osipat, razmišljam o tome, je li vrijeme da i ja prestanem laprdat ovdje, i onda se pitam, bi li i ja nekome nedostajao kao što meni nedostaju oni koji trenutno ne pišu ili se samo povremeno jave pa onda opet nestanu, kao što meni nedostaju Olja, Vivijana, Nisa, Kojotica, Slawonchica, Domenico, Zahira, Bajker, i još neki

Ko zna možda se i oni pitaju da li nam nedostaju, pa evo da znaju ako slučajno čitaju.

I onda da čujem koliko ću vam nedostajat kada jednom odem :))