bilo je to neko vrime kad su cure nosile zepice, ko moja pokojna baba
ko zna valjda u nemogućnosti da se prate svjetski trendovi, pribjegavalo se neobičnostima, bila je to faza dice cvića, kad su se nosile one neke šarene, duge i široke aljine, i te zepice, koje su prije toga nosile samo babe, mirisale su se Patchoulijem, koji je u ljetne noći unosio dašak egzotike i mistike, mi dječaci u ranoj fazi puberteta, smo krali starcima pino silvestre, i špricali se šnjim, oni veći frajeri bi se dokopali bruta, pa bi se zalili istim tako da bi komarci oko nas padali u nesvijest
danas je opako vruće
mislim niko me ne tjera iz mog klimatiziranog ureda, ali zatvoreni prostor me nervira, oduvijek
čak mi se čini da sam nakon neke epizode, popraćene napadajima panike, razvio i blagi oblik klaustrofobije, pa me i lift na plus 400 nervira
često se upitam, jesu li ljudi koji svoje mišljenje brane idejom da im nema ko što nametati svoje mišljenje, stvarno toliko retardirani da ne razumiju da oni upravo to rade, nameću svoje mišljenje, nerijetko se pri tom pozivajući na toleranciju
baš nešto mislim, koliko su žene opsjednute same sobom, recimo prvoborkinja feminizma Margaret Atwood u distopijskoj bajci, Sluškinjina priča, pokušava prikazat totalitarni svijet u kojem vladaju muškarci, i onda se dogodi da su sve glavne uloge žene, muškarci se pojavljuju više manje kao sporedne uloge, koje popunjavaju priču, redom su slabići okruženi jakim ženama, koje jedne drugima jebu mater
i onda nedepilirane skojevke svršavaju na takav scenario, koji je u svojoj biti plitak, i uopće ne problematizira mogućnost nekog distopijskog društva u budućnosti, nego više izgleda ko romantizirana verzija, samoupravnog socijalizma, kad svime upravlja komitet i nestašica je banana
realno distopija konzervativnog tipa nam ne prijeti, jer konzervativci čine negdje dvije trećine populacije u civiliziranim zemljama, tako da sve svoje ciljeve mogu ostvarit demokratskim putem, s druge strane pseudoliberalna distopija je itekako realna opasnost, jer nikad u povijesti nisu postojale tehnološke pretpostavke, za kontrolu većine od strane izopačene manjine
Internet su preplavile slike mrtve djevojčice koja se utopila pokušavajući doći do Amerike, potresno je, uvijek je potresno vidjeti nevine žrtve, pogotovo je potresno kad su u pitanju djeca, i upravo zbog toga to grotesknije izgleda preseravanje u komentarima, u kojima liberalčići peru savjest, jer eto baba toga Trump je kriv, nisu oni, oni su osviješteni.
Milijuni djece umiru od gladi, 70 milijuna ljudi je direktno životno ugroženo, a 850 milijuna je na rubu egzistencije, a gospodari svijeta, jednako kao ni mi ne poduzimaju ništa, osim što se tu i tamo zgražamo nad slikama utopljene djece.
U ovom suvremenom svijetu sve je preseravanje, ali malo što je tako odvratno kao hinjena empatija, za kratkotrajnu uporabu.
Post je objavljen 27.06.2019. u 18:55 sati.