Fressssssh

To be or not to be

Jeste primjetili da se kod nas u javnosti, a nerijetko i na blogu mnogi pozivaju na Dansku, bilo da pričaju o Hygge pizdarijama, niskom stupnju korupcije, uređenoj državi i slično.

Pa da zeru proanaliziramo.

Danska je u osvit prvog svjetskog rata bila dosta siromašna zemlja, sa značajno nižim bedepejom nego li ga je Hrvatska ostvarivala u Austro Ugarskoj monarhiji, inače najuređenijem carstvu u to doba

u osvit drugog svjetskog rata Danska ima veći bedepe, jer je Danska, za razliku od Hrvatske u okviru Jugoslavije, napredovala, inače Jugoslavija je bila jedna od najneuređenijih zemalja u Europi

Za vrijeme drugog svjetskog rata Danska je kao i Hrvatska bila okupirana i imala koolaboracionističku vladu, ali nije imala komunistički pokret pa je kao i ostale zemlje koje ga nisu imale, pretrpila minimalna stradanja, tako je poginulo oko 3000 ljudi, za razliku od Hrvatske u kojoj je izginulo više stotina tisuća

Nakon drugog svjetskog rata, Danska je postala dio zapadnog svijeta, kapitalistička zemlja unatoč tome što je monarhija, a Hrvatska je bila dio totalitarne komunističke tvorevine.

Dakle zaključak se nameće sam od sebe, Hrvatska bi bila razvijenija od Danske da nije bilo komunista i Jugoslavije

Taro je to veći apsurd kad jugonostalgičari, nabrijane nedepilirane skojevke, akteri iz propagandne mašinerije togalitarnog komunističkog sustava, ili čak i bivši članovi saveza komunista, pričaju o poštenju, demokraciji, ljudskim pravima ili Danskoj.

To je isto ko kad odvratne pedofilčine pričaju o ljubavi prema djeci.

Obzirom da vas politika ne zanima i ne volite to komentirat da se kome ne zamirite, morete komentirat o seksu jer to volite.

Kojeg blogera/blogericu bi odveli na pusti otok i zašto, osim da ga seksualno iskoristite, to se podrazumijeva.

Rubrika paranormalno

đuuu u u liiii

Kako je Vaso zapalio žito

Naš prajmminister je u biti sposoban političar, samo je u pogrešnoj stranci, on bi bio idealan za bit sa Ankom Mrak Sataraš, ali dva posto koliko takva opcija može dobit u Hrvatskoj ne može zadovoljit njegovu ambiciju.

Izdanak prave socijalističke obitelji, kojem su se i ćaća i mater iz koristoljublja upisali u partiju, i tako se odrekli vjere nacije časti, i dostojanstva nije ni moga ispast drugačiji.

Ljudi su se u partiju uglavnom upisivali iz koristoljublja, da bi dobili stan, napredovali na poslu, lakše završili fakultet i tako.

Evo ja sam siguran da niko od vas na blogu koji ste bili u partiji nije se upisa tamo jer je bio sklon totalitarizmu, i gušenju demokracije, niti je bilo ko od vas se upisa da bi širio jednoumlje.

Ako griješim slobodno se javite i ispravite me.

Dakle i vi ste kao i roditelji našeg anemičnog prajmministera tamo išli iz koristoljublja, a onda su van matere kriomice krstile dicu, jer ste vi morali radi stana ostat na liniji i ne skretat sa njegovog puta.

Naš prajmminister bi volijo da su svačiji roditelji bili ko njegovi, ili da su svi ka on kad je domovina krvarila, utekli u Pariz ili već negdi.

Zato našem prajmministeru smeta Vaso, ne zbog toga šta je plagira diplomski ili zato šta je upa u neku lovu, niti zato šta je naštimava neke kurve i ženi špijunira emajl.

Ima on i veći plagijatora, od Vase pa mu ne smetaju.

Našem anemičnom čedu Vaso i njemu slični smetaju, jer ga podsjećaju, da se nisu svačiji roditelji upisivali u partiju iz koristoljublja, kao i da nismo svi kad je pripucalo utekli u Pariz ili već negdi.

Našem prajmministeru Vaso smeta jer ga stalno podsjeća na to da potiče iz obitelji koja se iz koristoljublja odrekla i časti i dostojanstva, i kolika je u stvari anemična pička.

Zato je naš prajmminister uz asistenciju ostalih križanaca vojnih lekarki i jugooficira krenuo na našeg superheroja Vasu, samo je zaboravio da Vaso može bit i ovo i ono, ali zasigurno nije anemična pička, tako da je ishod u biti bio predvidiv.

Zato bi bilo dobro da vi iz ovog našeg malog Jakobsfelda koji ste čast i dostojanstvo zamijenili koristoljubljem, ili potičete od takvih, kad budete na nekim slijedećim izborima svojim glasovima spašavali vojnika anemičnog, uvik jednim okom gledajte di gori žito.

moj crni labude

ja znan da vi niste toga svjesni, ali jučer je bio veliki dan za Hrvatsku

naime lijevo i desno krilo saveza komunista zajedno su prvi put u povijesti mlade hrvatske države dobili manje od pedeset posto glasova

desno krilo saveza komunista, utemeljeno od strane prebjeglih udbaša, je u skladu sa svojim trenutnim liderom ostvarilo anemičan rezultat, a lijevo krilo sastavljeno od Srba koji glume Jugoslavene, Jugoslavena i produkata miješanih brakova je zahvaljujući anemičnoj politici desnog krila, utvrdilo poziciju svog lidera Bere koji će toplo se nadamo uspješno završit započeti posao

budaletine su u dobroj mjeri napustile budaletine iz živog zida, i okrenule se novoj zvijezdi repatici, onoj budaletini Kolakušiću, diletanti iz piškit ću kakit ću mosta su popušili, hrvatski desničari su tradicijonalno jebavali mater jedni drugima i tako osvojili 1 mandat umisto 4 realno moguća, kojekakve opskurne ljevičarske skupine su sve zajedno osvojile toliko birača da bi prosječan Hercegovac da mu toliko ljudi dođe na svadbu, kupio Daciju Sanadero da mu se cilo selo ruga

ako bi promatrali rezultate ovih izbora, kao putokaz za parlamentarne izbore, možemo zaključit da stranke lijevog spektra mogu skupit maksimalno 30 %, glasova, što znači da će još neko dulje vrijeme, biti u oporbi

s druge strane adeze može osvojit vlast samo ako koalira s desnicom, što neće biti moguće s anemičnim na čelu, pogotovo ako bi se dogodilo da se desnica ujedini, u tom slučaju bi dobili više glasova od adezea

dakle onima koji se razumiju u politiku, jasno je da je Hrvatska skrenula u desno, što me moram priznat veseli, ako radi ničeg drugog onda zbog patnje koju će to izazivat kobajagi antifašistima i nedojebanim skojevkama

Te noci kad je crni labud
usao kod mene
ja gledao sam kako spavas
kose raspletene

Da ljubim, ptico, onu koju volim
samo jos jednu noc pusti me
da ljubim, ptico, onu koju volim
samo jos jednu noc pusti me

Te noci kad je crni labud
pao na prozore
ja imao sam sve na svijetu
tebe kraj mene

Da ljubim, ptico, onu koju volim
samo jos jednu noc pusti me
da ljubim, ptico, onu koju volim
samo jos jednu noc pusti me

Hajde leti, crni labude
preko vode, preko sudbine
hajde leti, idi bez mene
leti, crni labude

Mesijanski kompleks

Meni je sasvim jasno kako se osjećaju naši sugrađani Srbi, Židovi, Romi i ostali koji su stradali od strane ustaškog režima, kad vide natpise u kojima se veliča taj režim i njegovi simboli.

Točno tako se ja osjećam kad vidim plakate stranke koju je osnovao ratni zločinac Goran Hadžić, s kojih mi se smješkaju likovi koji su zagovarali, odvajanje okupiranih dijelova Hrvatske mirnim putem, i čiji je dobar dio članstva aktivno sudjelovao u oružanoj pobuni ili je aktivno podržavao.

Točno tako se ja osjećam kad se po ovoj zemlji prešetavaju likovi s petokrakama, oni koji su desetljećima likvidirali zatvarali i progonili sve one koji su se usudili spominjat neovisnost i oni koji su podupirali i aktivno pomagali ove koji su ne tako davno okupirali trećinu naše zemlje.

Kad je ono bijo rat, meni je država dala pravo da ubijam druge ljude, nekima je dala i pušku, ja sam svoju sam kupio, a onda su mi i oni dali jednu pa san ima dvi.

Vjerojatno se žene osjećaju ko ja kad je bijo rat, pa san ima pravo ubijat ljude, tako one imaju pravo ubijat dicu.

Kad malo bolje promislin civilizacija se nije jednako razvijala za muške i ženske, prije kad su ljudi živili u pećinan i tako dalje sve dok Wyat Earp nije posta šerif, muški su mogli ubijat druge ljude i niko in ne bi ništa, a ženskima je bilo zabranjeno ubijat dicu.

Sad je drugačije mi druge ljude moremo ubijat samo kad država to odluči a žene dicu mogu ubijat kad oće, to je njiovo ljudsko pravo.

U biti kad Čovik malo bolje promisli većina onih koji su protiv pobačaja seru, jer da njih neko siluje bi pobacili, s druge strane svi koji su za pobačaj seru jer niko od njih ne bi tija bit pobačen.

Upravo zato država ka šta je meni u određenim okolnostima privremeno dala pravo da ubijan druge, triba odredit da se u određenim okolnostima more Napravit pobačaj, to nikako nemore bit apsolutno i neograničeno pravo.

Doduše ni onima koji bi bili pobačeni, ni onima koji bi bili ubijeni uz blagoslov države to ne bi previše značilo, pa bi šte se mene tiče mogli zabranit i ubijanje i pobačaj bez iznimke, ili neka naprave kako oće samo da ne moram slušat ljude koji pretendiraju bit intelektualcima kako seru ko grlice i još očekuju da im se aplaudira.

Danas su izbori, Za europski parlament, najveće gužve su u Srbiji, pa sam ja siguran, da će svi oni koji se bune da šta imaju glasat oni koji ne plaćaju porez u Hrvatskoj i koji se uvijek pjene da nam dijaspora određuje sudbinu, dignit svoj glas, pravednički zavapit, čisto da ne bi ispalo da su govnari kojima oni koji glasaju izvan Hrvatske smetaju samo ako se radi o Hrvatima.

Dražesni pupoljci svibanjski

Danas ćemo u našoj Lijepoj zemlji kao što kaže pjesma Lijepa li si, na koju je nedavno i nekad moćna političarka Anđelija Merkl, u društvu ynašeg premijera koji boluje od iznimno teškog oblika anemije, veselo cupkala, imat dva okupljanja.
Na prvom okupljanju će nastupit i autor navedene pjesme, na čije stihove anemični i četrdeset razbojnika prije izbora veselo cupkaju, a kad izbori prođu onda čupaju kablove na trgu.
Okupljanje će bit povodom želje da žene ne spriječavaju vlastitu djecu da se rode, jer to eto ni kučke ni krmače ne radu pa zašto bi to onda dobre i poštene žene radile, evo ja san siguran da ni jedna blogerica to nikad nije i ne bi svjesno i namjerno uradila, ako radi ničega drugoga onda da ne ispane gora od kuja i krmača.

Za očekivat je da će neko od onih koji se kunu u prava slobode i toleranciju, na neki način Pokušat spriječit one koji misle da spriječavanje vlastite djece da se rode, nije dobro, da pokažu svoje mišljenje.

Naime poznato je da najveći borci za prava sloboda i toleranciju je podnose one koji drugačije misle, i da im taj pluralizam koji dopušta i drugo mišljenje osim njihovog užasno ide na živce.

Osim tog okupljanje, okupit će se i poklonici, neradnika, pedofila, masovnog ubojice, komunističkog diktatora, koji je slavio izmišljene rođendane, na način da su mu mrtvome nosili štafetu mladosti.

Pri tom će se prisutni na okupljanju nostalgično prisjećat države u kojoj su svi davali lovu za gradnju stanova, a članovi partije ih dobivali, u kojoj su oni koji se nisu slagali s partijom likvidirani udaranjem čekićima i sikirama po glavi, u kojoj se za nepoštivanje pedofila i masovnog ubojice išlo na dugogodišnje robije, u kojoj je takozvana narodna armija u više navrata vršila genocid nad tim istom narodom.

Eto šta ti je demokracija, svak ima pravo slavit šta oće osim ako se pita osvještene borkinje za toleranciju, one bi da se more slavit ono šta njima paše, po uzoru na gore navedenog pedofila i masovnog ubojicu.

Kolekcijonar

ne tako davno sve je bilo idilično, Nemačkom je drmala danas propala političarka Anđa Merklova, Velkon Britanijom je drmala danas propala političarka Theresa May, a Francusku je osvojila tragična žrtva pedofilije, u intenzivnom traženju žene u sebi Emanuel Makarun

međutoa onda je nastalo sranje Anđa, Tereza, i Emanuvela, su uskladile cikluse i ta poplava estrogena je i za staru kurvu Europu bila prikoviše

tri neuračunljive žene, dvi u menopaVuzi i jedna u trajnom pe em esu, su sjebale sve šta se sjebat moglo

anemični šupci diljem Europe, kojekakvi liberalčići socijalisti, i kobajagi konzervativci nisu se imali muda suprostavit trima luđakinjama, i sad imamo šta imamo, kontinent kojim upravljaju manite žene i anemični šupci


kad sam prija par godina govorija da će se dogodit sve vako ka šta se dogodilo, progresivne snage na čelu sa samozatajnim kolegom Blogijem, su me proglašavali fašistom, i šta ti ja znam, jer njima je nepoznat pojam racijonalnog razmišljanja, oni funkcijoniraju po principu šta se babi snilo to se babi tilo

evidentno je bilo svakome ko nije totalni debil, da se vodi pogrešna politika, bilo je to jasno i ovim trima ženama, Anđi, Terezi, i Emanueli, ali svi mi koji imamo žene, znamo kakva su to stvorenja, ako je se oćeš riješit samo jon reci, draga nemoj se penjat na krov kuće i skakat odozgara, to je draga pogrešno, i eto ti nje za pet minuta na vr dimnjaka drži se za onog limenog pivca, šta ima njon ko govorit da je nešto pogrešno

problem nastane kad se takin neracijonalnin bićima povjeri da vodu ovce na pašu a kamo li kontinent

U gradu na istoku Hrvatske neki kolekcijonar je u grob spremijo nekoliko kalašnjikova, nekoliko poluautomatskog pušaka, nekoliko tandžara, municije dovoljno za mjesec dana ratovanja, te reprezentativnu količinu eksploziva, pa ne more Čovik da se ne upita kako je biti kolekcijonar u Hrvatskoj.

Odlučijo sam uložit protest, mene se po ovom Blogu naganja, prvo me je potirala Bise, ka da san ja kriv šta se ona nije udala za onog Domenica, nego je on uteka na Aljasku i sakrija se tamo među rođacima od Kojotičini eskimića.

Jedva san doša sebi, a već me je potirala ona Julka uz asistenciju onog Kupusa, pa bi ja eto uložija protest.

Ovo se više nemore izdurat.

Morat ću se izborit za svoja prava, možda se upišem u kolekcijonare, pa da vidim ko će mene onda gonjat.

Sliku svoju ljubim

Mater bi mene i brata obukla isto, ka da smo blizanci iako je među nama bilo tri ipo godine razlike, u njenom ženskom umu je to da nas dva budemo obučeni ka reprezentacija bilo super.

Onda bi ošli na bus desetku i vozili se do isprid Prime, onda bi išli doli prema peškariji, do foto Nene, a Nena je bila naša susida žena od Pave šta je bija poslovođa od dućana.

Onda bi nas Nena uslikala pa smo mogli ić na sladoled, oni iz aparata kakvog više nema.

Slike se nisu mogle Napravit odma ka sad, nego ih se tribalo čekat par dana, a onda bi redovito osvanule u izlogu foto Nene i tamo se zadržavale po Neninom nahođenju.

Nije da nismo imali foto aparate, bile su tu one ruske Smene, poneki Zorki a pomorci i oni šta su imali rodbinu u Njemačku su imali i Nikone i Pentaxe, Kodake, ali Portreti su se iz nekog razloga išli radit kod profesionalca, koji je eto u mom slučaju bio foto Nena.

Zanimljivo je ovo sa Škorom, kad se Zoka povuče iz utrke jer će mu bit ponižavajuće samo sudjelovat, a kompletna desnica podrži Škoru i njegov rejting bude garantira drugi krug, svi kritičari Kolinde Grabar Kitarović na čelu s kolegicom Annaboni, i sekcijom antifa na bloghaeru će glasovat za Kolindu, kako bi spriječili da desnica dobije predsjednika.

Posli su došli polaroidi, slike su odma izlazile, je da su bile u kurcu ali su odma bile gotove, ako niste znali, a niste nemojte se sad pravit da jeste, polaroidi su opet u điru, morete kupit skroz novi polaroid i odma izbacivat slike, čak ima i opciju da slike budu u kurcu sa razlivenim bojama ka na onim starim polaroidima.

U Italiji je ponosni pripadnik nacijonalne manjine ubio vlastitog dvogodišnjeg sina, i svi objektivni i profesijonalni mediji govore kako je dotični pripadnik nacijonalne manjine, porijeklom Hrvat.

Dakle ponovo je na djelu ista strategija ko kad se pokrštavala srpska nejač, smeće od medija ponosnog Roma rođenog u Italiji, čiji je otac porijeklom iz Bosne i Hercegovine, silom hoće prisilit da bude Hrvat, samo što ga ne tjeraju da viče Za dom spremni.

Stvarno je u hrvatskim medijima rijetko viđen ološ koji silom hoće čovjeka proglasit Hrvatom, ko je slijedeći, Milorad Pupovac.

festival demokracije

u nedilju će bit neki izbori, pa ćemo bez veze potrošit milijune umisto da smo organizirali loto sa jedanest đekpotova, i lipo lovu od prodani srećki dali u humanitarne svrhe, a sritne dobitnike poslali tamo u bruxelles, jedno je sigurno bili bi bolji od ovih šta ćemo ih kobajagi izabrat, šta moremo zaključit jednostavnim uvidom u ponudu

na zimu ili kad već će se birat i precjednica, pa ćemo opet izabrat Kolindu, i samo ćemo bez veze opet potrošit novce

obziron na to da se je u ime hrvatski suverenista kandidira Škoro, tribali bi održat takmičenje u pivanju, da razdragana publika more glasat priko telefona, pa da pobjednika suprostavimo kolindi

za Brunu i Hasu bi moga nastupat Tonson
za esdepe ona narkomančina Bare, jer jedino on teže sastavlja suvislu rečenixu od Bere
za Amsterdamsku Prle i Mrle, oni bi mogli ispaljivat čepove iz guzice, a čelnici koValicije ih zubima vatat, čepove naravno, ne Prlu i Mrlu
za Pupovca bi moga nastupit Baja mali Knindža
za IDS Bora Drljača

i tako dalje

pa bi onda fašisti mogli glasat za Tonsona i Škoru, a antifašisti za nekoga od ovi četnika, samo za Baru niko ne bi glasa, a i oni koji bi glasali bi bili diskvalificirani

za živi zid bi nastupala žena od Sinčića, jer ona more šta oće, bit inženjerka, pivačica, lipotica, sve šta umisli

kako bi učinili natjecanje što zanimljivijim za publiku, Tonson bi se moga maskirat u Radu Borić, Škoro u Vedranu Rudan, Bare u Željku Markić, Prle i Mrle u nikoga oni su sami od sebe nako nakaradni, a Baja mali Knindža, i Bora Drljača tradicijonalno u antifašiste


onda bi mogli imat zajednički nastup, sa specijalnon gošćon Nives Celzijus koja bi bila maskirana u Angelu Merkl, pa bi Tonson u liku i djelu Rade Borić dreknija Za dom, a Prle i Mrle bi vikali spremni i8 ispalili čepove iz guzice, Škoro bi u liku i djelu Vedrane Rudan gonijo bandu priko izvora, a Baja i Bora bi bižali isprid njega, Bare bi se u liku i djelu Željke Markić snebivao, a Nives bi u liku i djelu Angele Merkl, razdragano pljeskala, dok bi joj uzbibane grudi poskakivale


spavaš li mirno Oliveru Frljiću

ciju, ciju, tup

Ako bi slijedili logiku bivšeg predsjednika Josipovića, o legitimnim ciljevima, od koje se niko s ljevice, od takozvanih antifašista, osviješćenih i progresivnih snaga, općenito u javnosti, pa ni ovde na blogu nije ogradio, došli bi do zaključka da je svaki Hrvat moga bit legitiman cilj.

Kad bi povukli analogiju s zadnjim ratom, slijedeći logiku legitimnih ciljeva bivšeg predsjednika Josipovića svaki onaj koji nije pristupio referendumu o neovisnosti ili glasa protiv bio je legitiman cilj.

Baš je izopačena ta antifašistička logika, i zato mi braćo Blogeri i sestre Blogerice, moramo dignit svoj glas protiv tog i takvog antifašizma.

slijedeći tu bestijalnu logiku apologeta propale države i pripadajućeg joj sistema, ispalo bi da je bilo što da smo uradili našim sugrađanima Srbima za zadnjeg rata legitimno, pošto su oni slijedeći logiku bivšeg predsjednika, bili legitiman cilj.

mi pravi antifašisti, za razliku od bivšeg predsjednika Josipovića, i ostalih kobajagi antifašista, zato moramo dignuti svoj glas, i jasno i glasno reći, da naši sugrađani Srbi koji su skupa s nama branili Hrvatsku nisu bili legitiman cilj, da naši sugrađani koji su poštivali zakone ove zemlje nisu bili legitiman cilj, da oni koji nisu uzeli oružje i sudjelovali u pobuni nisu bili legitiman cilj, da oni koji nisu počinili zločine nisu bili legitiman cilj, da to što je nekome brat bio u četnicima ne čini automatski i njega legitimnim ciljem, da niko bez provedenog pravosudnog postupka i dokazane krivnje nije i ne može biti legitiman cilj

mi pravi, za razliku od ovih kobajagi antifašista, nikad nećemo branit zločin, jer su ga počinili naši, mi pravi antifašisti za razliku od ološa koji se lažno predstavlja, kažemo da svak onaj ko je počinio zločin treba biti prokazan, a svakoj nevinoj žrtvi treba vratit dostojanstvo, bez obzira radi li se o našima ili njihovima

U utrku za precjednika se uključio i Miro Škoro, i odma u prvoj anketi, pomeo kojekakve Josipoviće, Dalije, i ostale cvećke koje nam objektivni i profesijonalni mediji u Hrvata, mjesecima pokušavaju uvalit, šta bi tek bilo da je Maja Šuput istakla kandidaturu, kako bi tek ona išamarala levičardžije, stvarno je tragično da sto sedamdeset i osam partija ljevice ne može iznjedrit jednog ozbiljnog kandidata, koji se bar ne bi osramotio, nego čast saveza komunista mora branit anemični adeze.

Jebate da se na natječaj za precjednika prijavi Tonson i Kolindi bi se tresle gaće, a kad bi se prijavio Mate Mišo, sve stranke proizašle iz saveza komunista bi se usrale, toliko da bi oko središnjica bilo neizdržljivo.

jeste vi vidli koliko na ovom blogu ima samosvjesnih snažnih žena, mislim ono ima i tuka, ali nećemo sad o njima, nego o ovim drugima, nije ni čudo šta je masu njih čeznulo za mnom dok nisam postao sretno zauzet, takim ženama koje znaju šta oće ne tribaju muškarci u pe em esu, koji traže ženu u sebi, kakima je ovaj blog preplavljen, da nema nas nekoliko časnih izuzetaka, bilo bi neizdržljivo, blog bi parijo ko piđama parti na kojon muški i ženske raspravljaju o kremicama protiv bora na kapkima

u biti najjači su ovi likovi, ono koji ka bi nešto, odnosno ženu u njima privlače ove samosvjesne žene, pa bi se njiova ženska priroda upustila u vezu šnjima, a oni ostatci muškosti, umiru od straha, svjesni njiove impotentne prirode, pa su onda uvik na rubu nervnog sloma, ka oni nervozni mali pasi, uvik u straju da ih neka blogoLile ne prokine štiklon

evo recimo Carica od juniverzuma se u današnjon pismi obračunava sa jednon takvon individuon, di poručuje nekom opskurnom metroseksuValcu, moš samo patit, ne zanimaš me ni ti ni žena u tebi

ili na primjer naša Ančica u serijalu Tice umiru pivajuć, koja nedvosmisleno poručuje, da je ne zanimaju najbolje prijateljice, ni one ženskog roda a kamo li dvospolci, i da se takvi jave vlastitoj mami ili Marku Grubniću


sad mi se više ne da pisat, iden pit kavu

Ne idi Gorane

Zadnjih dana se diže velika graja, jer neko šara plakate koje je okolo okačila stranka koju je osnova ratni zločinac Goran Hadžić, inače ranije istaknuti član Saveza komunista, pa onda SDP a, po nacijonalnosti Srbin, po vokaciji četnik, jedan od glavnih aktera progona Hrvata i masovnih egzekucija u Vukovaru i drugim slavonskim mjestima.

Najveću graju dižu vidioci imaginarnih ustaša na svakom koraku, kojima eto jako smetaju oni koji su ubijali Srbe, a vrlo su blagonakloni prema onima koji su ubijali Hrvate, koji sebe nazivaju antifašistima.

Svaki pravi antifašista, kao ja na primjer, koji ima imalo osobnog integriteta, tražio bi da se u ovoj našoj lijepoj zemlji zabrane obilježja, svih poraženih ideologija, i organizacije koje proizlaze iz istih, kako one ustaške, jednako tako i one jugoslavenske i srpske.

Eno dilu otkaze u Uljaniku, i još uvik se svi pitaju zašto je propa, prije nekog vrimena san gleda neki dokumentarac kako u Nemačkoj rade brod, veliki kruzer. Na gradnji je sudjelovalo 600 ljudi i napravili su ga za manje od godinu dana.
U ponosu hrvatske brodogradnje bilo je zaposleno 700 direktora velikih i malih managera, šta je još pogodnije za osnivanje terorističke organizacije nego šta smo neki dan vidili kod Hrvatskih voda, naime u Uljaniku bi se zbog većeg broja rukovoditelja mogle uspostavit manje a samim time i mobilnije ćelije sastavljene od jednog rukovoditelja i dva člana. Dodatna pogodnost bi bila šta bi se tako organizirani teroristi, mogli opremljeni istarskom putovnicom i cedeom Bore Drljače skrivat kod kooperanata kojih je bilo masu a bili su uglavnom iz Bosne i Srbije šta bi cilom projektu dalo internacijonalni karakter.

Šezdesetogodišnji Koprivničanin Mladen je prekršajno kažnjen, jer je puka šćapon trideset sedmogodišnjeg sina koji živi na Mladenovoj grbači, radi toga šta je trideset sedmogodišnji Goran po cili dan igra igrice, je li Goran zva plavi telefon ka žrtva roditeljskog zlostavljanja ne znamo, a možda i bolje da je tako.

Ona je stavila oni buket u neki ćup na srid stola, tako da Čovik ne more ni sendvić Napravit a da ga to ne uznemirava.

eighteen yellow roses

kako znaš da si ponosno iskoračijo iz pjuberteta, tako da umisto da vikend jedva čekaš da bi se zabavijo, počneš ga jedva čekat da bi se odmorijo

kad vako nekad iz čista mira promislin o početku tog puberteta, kad za zabavu nije triba ni vikend, nego je svaki dan bijo dobar za zabavit se, odma mi se nameće zaključak, da je sve ovo skupa nakrivo nasađeno, umisto da se ljudi u pjubertetu natiraju da radu, i pametno koristu tu silnu energiju, a da ih se kad izaću iz pjuberteta ostavi na miru da polako guštaju, globalna zavjera je odlučila drugačije, pa naši pjubertetlije do kasnih tridesetih živu na grbači onemoćalih roditelja, i više manje uglavnom sviraju kurcu, i onda kad izađu iz pjuberteta, su i sami onemoćali, od dugogodišnjeg sviranja kurcu, pa ne znaju šta bi i bi li uopće išta započinjali

a vikendom se svašta događa, na sve strane se hodalo i marširalo, jedna skupina naših sunarodnjaka je hodala kako bi ukazala na pogrešnost spriječavanja vlastite djece da se rode, a druga skupina naših sugrađana je marširala kako bi istaknula kako je spriječavanje vlastite djece da dođu na ovaj svijet ljudsko pravo, i civilizacijski doseg

ne može čovjek ne zapitati se ima li išta gnusnije i nečovječnije, od toga da vlastito dijete spriječiš da se rodi, ali obzirom da ljudski rod za razliku od svih ostalih životinjskih vrsta karakterizira afinitet prema ubijanju iz zabave, ništa nije čudno

evo i kod nas na blogu postoji skupina naših subložana, koji civilizacijskim dosegom smatraju ubojstva bez suđenja, ukoliko su ih počinili njihovi istomišljenici, bilo koju vrstu terora i nasilja manjine nad većinom ukoliko ga sprovode njihovi istomišljenici, i spriječavanje vlastite djece da se rode

na Ojrosongu na kojem nisu pripoznali viziju naše bradate Žakline, koja je bila oličenje homoseksualnog kiča je za prsa pobijedio neki Niskozemac, isprid fino preplanulih Šveđana, šta je značajan iskorak u odnosu na Bennya, Agnethu, Bjorna sa dvi točke poviše o, i Anni Frid, koji su bili nako više bljedunjavi

kod nas u metropoli je bila Anđa, nekad moćna Nemačka kancelarka, koja eto neposredno prije kako mnogi kažu sudbinskih izbora za Juropijen parlijament, nema di drugo ić nego u simpatičnu i prijateljsku Hrvatsku, di god drugo da je ošla bijo bi debakl, ravan debaklu njene politike otvoreni vrata i pendžera, pa je nekad moćna Anđa odlučila ne klepećat nanulama, i doć podržat anemičnog prajmministera, u anemičnoj i prijateljskoj, nesvrstanoj Hrvatskoj.

anemični prajmminister se nešto dera na partijskom derneku, doduše neuvjerljivo ka i svi veliki Jugosloveni, koji su doživili kafkijansku preobrazbu u kobajagi velike Hrvate, i njihova mladunčad, kad je vidijo razdraganu uzbibanu masu bivših članova partije, koji su ka i njegovi stari desetljećima patili u ton zločinačkon organizacij, dok su intimno bili veliki Hrvati u svoja četri zida, šta je rezultiralo time da homoseksuValnu zajednicu niko ne razumi ka bivši članovi partije, jer su i oni morali skrivat svoju orijentaciju, odma se počeja dernjačit, jer poznato je da najveći Hrvati kalibra anemičnog, čim su na sigurnom odma se dernjače, zato i izbjegavaju, ratove, rovove i ostalo, jer tamo nije sigurno, pa se ne mogu derat, i onda otiđu i potucaju se po europama, dok to zlo ne prođe, a onda se vratu, čili odmorni, puni razumijevanja za homoseksuValnu zajednicu i deru se

objektivni i profesijonalni nounari, koji informišu europsku javnost o događajima u Hrvatskoj, pa onda to u nounama u Nemačkoj piše, a koji su većma Srbi i poneki Jugosloven,inače u slobodno vrime su amantalno dojavili kako je Anđa cupkala na stihove Marka Perkovića Tonsona, čuvenog ustaše koji je sam pokrstijo, priko milijun komada srpske nejači, što je nepobitan dokaz da je Hrvatska ustaška država, jer ako smo Anđu natirali da cupka na čuvenu ustašku koračnicu, kodnog imena Lijepa li si, ko zna šta bi uradili Dejanu Joviću recimo da je doša na skup koValicijskog partnera, i suobnašatelja vlasti

Ja i Purgerica smo išli u pir, priko vikenda i ona je uvatila buket.

Dan dolazi

Propala Nemačka kanzelarin dolazi u metropolu, podržat našog anemičnog prajmministera, koji će ostat zapamećen, kao prajmminister koji je ponosno autao desno krilo saveza komunista, i priključijo ga zajednici europskih homoseksualnih zajednica, pa će skupa obilužit početak proslave gej miseca koji će kulminirat gej paradon, jer samo obilužavanje gej običaja traje duže od žalosti za drugon Titon.

Saće nama u metropoli blokirat ceste, učinit gužvu, dovest policiju, i udbu pod zapovjedništvom bljedunjavog sina jugooficira i vojne lekarke, bit će gore nego kad se niki dan otvara waikiki.

Inače Anđa je mogla doć i otić i nikoga ne bi bolio kurac, koga briga za te propale političare, trajno oštećene životom u socijalizmu, nju jedino Blogi i njemu slični uzimaju za ozbiljno.

Anemični prajmminister je u maniri Zdravka Mamića, organizira doček i okupljanje oko Anđe, po uzoru na proslave osvajanja titula gnjk Diname, pa će svaki član desnog krila saveza komunista, koji dođe vidit Anđu, i prisegne velikom vođi homoseksualne zajednice dobit klobasu i pivu

Obziron, da pripadnici homoseksualne demokratske zajednice, neobično volu klobase kad su mukte, očekuje se veći broj istih, pa bi cili događaj moga poprimit razmjere prosječne hercegovačke svadbe, samo šta na hercegovačkim svadbama nema tliko bivši komunjara, ni homoseksualaca, a i jelovnik je bolji.

Obziron da su ona Smjehuljica i onaj Grunf pokazali elementarno nepoznavanje glazbe, i zavidnu razinu predrasuda, i netrpeljivosti, karakteristične za žene u peemesu, i muškarce koji se ubiše tražeć ženu u sebi, odlučili smo stavit novu anketu, a da se ne blamiramo ka blognjuzača, sa crkvenim zvonima.

Dakle pitanje je slijedeće

Kad šaljemo u svit nekoga da nas predstavlja tribamo slati

Muškarca

Summer in Siam

Niki dan kad je bilo aktualno onih dvoje nesretnika iz Obrovca pisali su se postovi, činile ankete, tražile ostavke ministara, vlade, predsjednice, pričalo se o Srbima, vanzemaljcima, pizdama materinima.

Ovih dana je ekipa na Rebru uradila nešto što se do sada usudila pokušat, samo još jedna ekipa na svitu, samo šta je tim drugima samo djelomično uspilo.

E ta naša ekipa sa Rebra je prva na svitu razdvojila sijamske blizanke koje su imale zajedničku jetru, a da su obe preživile.

I vi ni riči, niko ni slova, i onda ćete da prostiš srat kako je u medijima samo žutilo, negativnosti i škandali.

E pa ovo je vaš medij, vi ga uređujete, baš je onakav kakav ga želite.

Pa eto ja dajem svoj skromni urednički prilog, jer mi je srce ko kuća veliko zbog te dvije djevojčice, i tih osmero ljudi od kojih sam neke imao čast i upoznati, zbog dva života koja su spašena, zbog kompletne ekipe s intenzivne neonatologije, o čijoj sam genijalnosti već pisao, a pisat ću i opet, i opet, i opet.

A vi čekajte priliku, da možete srat kako ovde ništa ne valja, kako su svi u kurcu, tražite ostavke ministara, vlade i predsjednice, to vam je ionako, uz laprdanje o tome kako je pravo na ubijanje vlastite djece civilizacijski iskorak, krajnji domet.

Eto toliko.

zbogom oružje

Zorica KondžA je 1985 godine trebala predstavljat Jugoslaviju na Euroviziji, ipak to se nije dogodilo jer se natjecanje održavalo na godišnjicu Titove smrti, pa je Zorici zabranjen nastup u Švedskoj koja je te godine bila domaćin eurosonga, jebate u kakvoj bolesnoj državi smo mi živili, zamislite da sad neko na godišnjicu Vranjine smrti zabrani pivanje, antifašisti bi amantalno dobili mlade, a moja frendica Annaboni neurozni slom, šta je svakako bolje nego Alchajmer.

Za sve je kriva menopavuza

hrvatski mirovinski sustav je katastrofalan, i što je najgore od svega krajnje nepošten, kao uostalom i mnogošto u ovoj državi

kroz hrvatski mirovinski sustav se favoriziraju, neradnici, političari, lažni invalidi svih vrsta, teroristi koji su sudjelovali u agresiju i ostali ološ svih vrsta, boja i oblika

naravno sve to na račun onih koji su pošteno odradili puni radni staž, i pogotovo na račun nas koji svaki mjesec uplaćujemo a mirovine vidit nećemo

reforma koju je onaj poluretardirani mamin sin, kojega je neko instalira ka ministra je isto ka da bolesnika sa infarktom ideš ličit šarenim hanzaplastima za dičicu

jedino gore od reforme koju taj smiješni lik provodi, je ono što hoće hrvatski sindikati, smradovi iz sindikata, koji nikad nisu uradili ništa za hrvatskog radnika, barem ne onoga koji nije na državnim jaslama, i ne siše ovu državu poput vampira, oni bi bolesni mirovinski sustav koji je u predinfarktnom stanju liječili fast foodom i coca colom

a stvarno ne bi trebalo bit komplicirano, trebalo bi jednostavno utvrdit osnovicu koja se odnosi na puni radni staž, i za svaku godinu manjka, umanjit mirovinu za 2,5 %, ukinit bilo kakove povlastice, jer kakve jebene povlastice možeš dilit u zemlji koja nema za isplatit mirovine, nego uzima svima ostalima da bi dala umirovljenicima.

u konačnici ako napravimo, ako nikako drugačije ne može, pošteno, sasvim je svejedno do kada će ko radit, ako će primat mirovinu za onoliko koliko je radio, nikad i nije bio problem u onima koji su mirovinu zaradili, nego u onima koji je primaju a nisu je zaradili, e pa za takve se zalažu sindikati, i pri tom se skrivaju iza blagajnica koje hoće ić na more, kao da postoji još neko u ovoj zemlji koji vjeruje da je onom govnaru Ribiću stalo do blagajnica

ali eto za referendum je potpisalo masu ljudi, jer u ovoj zemlji malo što uspjeva ko budale i neradnici

Inače nas u metropoli je pogodija zamalo sud svita, puvalo je 70 kilometara na sat, u stvari još puše, i sad se Dalmatinci sprdaju jer oni kad puše sedandeset na sat idu na windsurfing, inače taj windsurfing je u kurcu još me bolu ruke kad se sitin, ode da odere bura od 200 na sat ništa ne bi ostalo, ja bi mora ka pobisnili Max mantat okolo i tražit benzin za auto, a seksi blogerice bi u oskudnim opravicama privlačile moju pažnju a onda bi uletila Purgerica i naprokidala ih.

Jeste vidili kako se naša blognjuzica opet izblamirala sa ovon anketom o zvonima, eto i sad će opet mislit da je mi ne volimo, ka da smo mi krivi šta ona izvlači ankete iz postova koje pišu idioti.

Sve je to radi menopavuze, žene koje su i inače neracijonalna bića u menopavuzi se znaju ponašat ka zločeste luđakinje, pa spavaju sa pasima, mrze muškarce, mrze zgodne plavuše, i najradije bi zapalile crkvu Notre Dame.

Let’ dance

Danas je Majčin dan, jedan od nekoliko njih, ovaj se slavi druge nedilje u svibnju, u čast svih majki, onih koje to jesu i onih koje će to tek postati, pa eto možemo iskoristit priliku da vama koje jeste majke, ili se tako osjećate, čestitamo vaš dan.

Ovih dana je osim majki tradicionalno aktualan i antifašizam, pa se eto možemo prisjetiti, kako su antifašisti kad su oslobodili Berlin silovali dva milijuna žena, u dobi od 8 do 80 godina.

O tome se desetljećima šutilo, kako je to već bio običaj u antifašističkim zemljama, osim o silovanju šutilo se i o ubojstvima, političkim likvidacijama, logorima, i svemu onom što je bilo obilježje antifašističkih sistema.

Padom Berlinskog zida, masovna silovanja žena i ostali happeninzi koje su upriličili osloboditelji prestali su biti tabu tema, te se o istima moglo pisati, govoriti, polemizirati kako je to već običaj u demokraciji.

Mi na žalost nismo bili te sreće, mi ne znamo koliko su žena naši osloboditelji silovali, koga su ubili, koliko ljudi su odveli u logore, i to je još uvijek tabu tema.

Zašto je tome tako, valjda zato što su kod nas za razliku od drugih zemalja u kojima su antifašisti organizirali happeninge, počinitelji zločina i njihov okot ostali na vlasti do dana današnjeg.

To je razlog zašto se kod nas šuti i o zadnjoj rundi zločina pod petokrakama, i zašto se ti zločini ne istražuju i ne procesuiraju, jer ne bi bilo zgodno da neki čuvar Pečata, otvori dosjee UDBE u Beogradu i kaže čiji je sve tata, brat, stric, ili njegova malenkost glavom i bradom, bio revni suradnik službe.

Možda se jednom dogodi da na vlasti ne budu nasljednici vila i stanova koje su fašisti oslobodili od Židova i ostalih, a antifašisti od Hrvata i ostalih, i mi saznamo koliko je kod nas majki silovano.

Možda i ovaj nevjerojatan slučaj alchajmera, koji pamti i radi popise ubijenih 41, a zaboravlja i ne radi popise ubijenih 45, takozvani točkasti Alchajmer uspješno prebolimo.

Možda



Sretan Vam Majčin dan.

prispodoba o žutom kišobranu

Jeste vidili vi kako su se sve bivše i sadašnje komunjare, ateisti, Srbi i homoseksualci, stavili u obranu Pape, zbog nesmiljenih napada hrvatskih katolika koji zamjeraju Papi šta neće da proglasi svetim Stepinca kojeg su antifašisti otrovali jer se nije tija odreć Pape, mislim ne ovoga nego onoga koji je onda bija V. D.

Koje su to nevidljive niti koje ateiste, pripadnike homoseksualne zajednice i Srbe u Hrvatskoj tako čvrsto vežu, što je to što ih ujedinjuje, kako to da se gotovo uvijek nađu na istoj strani.

Koja je to točka preklapanja zbog koje Srbi u Hrvatskoj propagiraju jebanje u guzicu, homoseksualna zajednica tvrdi da se u Hrvatskoj vidio građanski rat, a ateisti gorljivo brane velikog ajatolaha katoličke crkve.

Meni su fascinantne te društvene anomalije, a vama.

Dobro dosta smo razmišljali idemo na laganije teme.

Skica za portret

Drug Euro je izdura petnajst godina, ko u pjesmi Ko preživi petnajst godina u ka pe domu Zenica, taj je pravi hadžija.

Za to vrime nas je upozna i uveselija sa nevjerojatnom količinom guzica i sisa, i triba mu za to odat priznanje jer malo šta more čovika uveseliti ka lipa guzica ili sisa.

Zadnji dana se kolegi Euru pridružija u pričanju viceva i v. d. Pape koji je ispriča urnebesnu priču kako će nekakvu istinu tražit u dogovoru s podržavateljem i podupirateljem velikog srpskog humaniste, Voje patrijarhom Irenejem.

Proljetno jutro

samo za vas, vaš omiljeni bloger unosi boje u ovaj pomalo sumorni dan

You ll never walk alone

meni je baš dirljivo kako se blognjuzica trudi ovaj blog uradit šta je moguće bezličnijim

jel se sićate onih pohvala blogerima koji su tu a nit smrde nit mirišu, objavljuju radi sebe i rijetko komentiraju druge

a nije tako bilo, jel tako da nije, mi koji smo bili ode davne 2005, sićamo se kad su ode bile i neke druge blognjuzice, koje nisu bile u menopaVuzi

ali šta je je, kad se uniđe u tu menopaVuzu, onda krenu te fumade, znojenja iz čista mira, dlake restu ka nenormalne, štitnjača pomanita, kome još tribaju uzbuđenja po blogu

čudno je to, recimo ima tu kod nas i blogerica koje su u nekim godinama, a koje nemaju histerične napadaje kad vidu neku mlađu, nego se lipo šnjima razgovaraju, svituju ih, veselu se njiovin uspjehima, fale njiove kolače, mačke, poeziju i da prostiš prozu, ima bit da nije do te menopaVuze, nego do čovika ili da budemo precizniji žene, ili muškarca koji traži ženu u sebi

saće neki izbori, pa da se zeru osvrnemo na to, evo recimo etno Miloradu je malo bavit se etnobiznisom ode kod nas, on bi bijo etnobiznismen u cilon Europi, pa je napravijo etnički čistu listu, sve Srbin do Srbina, šta je lipo jer su neki ka oni Jović napokon priznali da su Srbi, nakon šta su toliko vrimena glumili Jugoslovene koji njeguju bratstvo i jedinstvo, tako da će Jugosloveni sad ostat samo oni kojima su žene Srpkinje, pa ne smiju bit Hrvati, i to je lipo, bez veze je bilo da naši sugrađani Srbi moraju glumit Jugoslovene

Đurđevdan je, mjesec ramazana počinje

Nabuknadazare crni sine

Kad tragamo za velikim životnim istinama, smislovima i ostalim vaDžajnama roditelja broj 2, uglavnom gubimo vrime, sviramo penisu, i mlatimo prazne produkte košnje na livadi dok čele zuje, cvrčki pivaju pismu a bumbari mantaju tamo amo.

Jedina spoznaja do koje tribamo doć je ta da je svaki od nas baš onakav kakav želi bit.

Daklen nedojebane skojevke su take jer take žele bit, kreteni koji veličaju masovne ubojice su taki, jer taki žele bit, frigidne kučke žele to bit, nasilnici žele bit nasilnici, budale žele bit budale, jednako kao što pretenciozni neinteligentni likovi koji misle da se tu nešto može ili treba popravljat, žele biti pretenciozni neinteligentni likovi.

Uvredljivo je mislit recimo, da su obožavatelji odvratne pedofilčine, masovnog ubojice, diktatora, i prevaranta, toliko retardirani da ne znaju da je ta njihova naklonost pogrešna, mislim koliko bi Čovik triba bit retardiran, da ne bi shvatio da je jebavat četrnaestogodišnje Pelagije, nedopustivo, slat vlastite žene u logor da ih se riješiš, nedopustivo, naredit ubojstvo stotina tisuća ljudi većinom civila, nedopustivo, služit se čekićem, sikiron, metkom u odnosima s političkim neistomišljenicima, nedopustivo.

Niko od njih nije toliko retardiran,da ne shvaća, da iza pedofilije, progona, i ubojstava, ne može reći ali, oni znaju da nema ali, oni su jednostavno poremećeni govnari, ka i njihov veliki vođa, i točno su onakvi kakvi žele biti.

Sad je dosta filozofije, sad ćemo o ljubavi.

Dakle kao što naš dragi i učeni kolega Euro kaže, ljubav su izmislili komunisti da bi mogli mukte jebat.

Saćemo se zadržat na poanti kolege Eura koja kaže mukte jebat.

Ka šta znam ljudi su živili spokojno i sretno, Čovik je lovija jelenove i mamute, žene su žvakale kožu od mamuta za mokasine, a dica su šarala nešto po zidovin pećine.

Kad bi čoviku došlo on bi zgrabija ženu ta kosu odvuka je u pećinu, i tamo je priguzičija, onda bi on iša gonjat Jelena a ona bi nastavila žvakat kožu od mamuta.

Dakle seks je bio besplatan, i sve je bilo u redu.

Onda se za vrime Nebukadnezera drugoga, dogodilo sljedeće.

Nebukandezar drugi je leža na ležaljci, dok ga je zgodna robinja ranila bobama grožđa, a druga još zgodnija, ga ladila mašuć granom od palme.

Taman mu se prispavalo kad je čuja neku galamu prid vratima.
Šta je koji se kurac derete tamo, reka je Nebuknadazar, koja van je vadžajna materina, oćete li da vas kopljen prokinen.

Vrata su se otvorila i unutra je upa Nebuknadazarov vinčani kum, švercer duhana porijeklom iz Hercegovine, di si kumašine da vidiš kaka dobra Borna kola iman, jučer ukradena u Babilonu, cila pozlaćena, taman za tebe, i felge se glancaju ka pasja muda.

A to si ti Erotele, Ajde lezi na ležaljku vamo, izist ćemo malo grožđa pa ćeš mi sve ispričat.

Nema se tu šta puno pričat, kumašine Nebuknadazaru, kola su bez mane, jebate je dobra ona šta maše granon od palme, baš bi je priguzičija.

E nemore ona je moja, ne bi je da ni za ta kola šta i nudiš.

Ne bi je ja ni vodija kući kumašine, ona moja bi mi oči iskopala, hercegovka je to lako je vama Sumeranima, ove vaše su dobre i poslušne, ja bi nju samo zeru priguzičija i ostavija je tebi, evo da bi ti dvaput prožvakane kože od mamuta, samo da je zeru mrknem.

Kao što je dobro poznato glagol mrknut dokazi iz sintagme, dok neko ne mrkne, nikome neće svanuti, tako je nakon šta je Erotel mrknijo onu šta je mavala granom od palme, Nabuknadazaru svanilo jer je pomnožija broj robinja sa brojem prožvakanih koža, od mamuta, i dobija impozantan broj.

Kad je to vidila Nabuknadazarova žena, rekla je neću se ni ja jebat mukte, i seks je jednom za uvijek prestao bit besplatan.

Dakle za komercijalizaciju svega i svačega s posebnim naglaskom na seks kriva je Nabuknadazarova žena kojon je bilo krivo šta je Erotel da bi mrknija onu šta je mavala granon od palme, da dvaput žvakane kože od mamuta, a ona se mrknjivala mukte, pa je izopačeni ženski um smislio kako da od nedužne muške zabave napravi pokoru, toliku da se svaki muškarac upitao O Bože jesi li štagod drugo moga Napravit od tog rebra.

I tako kasnija povijest kaže da su žene masovno postale ka i ta Nabuknazadaruša, i među noge ugradile registar blagajnu jer neće se one da prostiš mukte jebat, one su od vadžajne napravile parking misto di se parking plaća i šta si duže parkiran cijena je veća.

Sad dolazimo do kolege Eura i ljubavi, ka šta naš mudri kolega kaže, komunisti su poznati ka neradnici, pa su posljedično i uvik bili bez novaca pa su izmišljali kojekakve revolucije da se dokopaju tuđih novaca, i na koncu ljubav da bi mogli mukte jebat, jer da su ovisili o tome koliko su marljivi nikad ni jedan komunista vadžajne ne bi vidijo.

Taj koncept ljubavi su posli i ženske prihvatile, tako da su svaki put kad bi se jebale s nekim neradnikom i komunistom, posli pričale o ljubavi, pa je ljubav postala sinonim za jebanje s onim s kim se ne bi tribalo jebat.

Eto nadam se da je sad malo jasnije.

Ima li pitanja?

Cvrčki, punjene paprike, i Vinčanje

bilo je lito

cvrčki su pivali pismu

gušterica je lino ležala na suncu, na zidiću koji je ima rupe za metit ogradu koja nikad nije metnuta

u to doba svi su nalivali zidiće između particela, i u nji mećali boce od pive, da ostanu rupe za buduću ogradu koja se tribala napravit od cijevi ukradeni u škveru

onda bi te boce od pive godinama bile zarobljene u zidiću, i čekale ogradu dok ih neko ne bi razbija

o čemu smo ono pričali

aha

bilo je lito

Cvrčki su pivali pismu, zrakom se širio miris punjenih paprika, a sa svih strana je dolazio zvuk pisme.

Nije to bila kakofonija zvukova kakve u današnjim litima doživljavamo, izvori zvuka su bili mnogi, ali pisma je bila ista, kroz pismu cvrčaka odjekivalo je Ooooooodvest ću te na vjenčaaaaanjeeeeee.

U stvari meni se u zadnje vrime i ne piše baš, ali kad mene nema cili blog je ka neslana juva, ono gucaš ga a najradije ne bi.
Čak i najzagriženiji nevolitelji mene, kad bi iskreno morali reć, rekli bi da je bolje kad sam tu, uz izuzetak par impotentnih likova koji bi najradije cili blog ugasili samo da mene ne moraju gledat.

Užasno je to da ih neko samim prisustvom tako bolno podsjeća na to da su impotentni.

Šta san ono bija priča.

Aha

Bilo je lito, cvrčki, punjene paprike, i neponovljivi Mate Mišo u emisiji po željama, radio Splita.

Gušterice su se Lino sunčale na zidiću a mladi odlikaš je uzbuđeno sastavlja gramofon, ganjc novi koji je dobio za odličan uspjeh u šestom razredu osnovne škole, stereo gramofon 2 puta po 5 wati, posljednji jauk tehnike koji se dao nabaviti u zemlji socijalizma s ljudskim licem.

Možemo primjetit da su neke blogerice na dobrom putu da izađu iz puberteta, inače muški i ženski izlazak iz puberteta se značajno razlikuju, žene znaju da su izašle iz puberteta kad shvate da im ljubav ne može biti izgovor za svaku pizdariju koju naprave, a muški, oni izađu iz puberteta kad shvatu da više ne dišu.

Inače to pubertetsko razdoblje zna bit traumatično, kod žena uglavnom zbog greške u odgoju, kad im se kaže da je ljubav univerzalna izlika koja se mora na neki način naplatit, a kod muškaraca zato šta ih stalno tlaču s nevažnim detaljima.

Na nama je da poželimo našim blogericama sve najbolje i da ih ne tjeramo da priznaju da su se ljubavlju koristile, kako bi opravdale pubertetsko ponašanje, to bi bilo previše, sad ionako više nije važno pa je najbolje da ih podržimo s ommmmmm ommmmmmm ommmmmm, i kažemo im kako ih i takve nesavršene volimo.

Gramofon se zvao Tosca, i naš uzbuđeni odlikaš je, gotovo sa strahopoštovanjem otpakirao novi album sa zmijskom glavom na omotu albuma, stavio ploču na gramofon, okrenuo ono dugme na maksimum i stavio iglu na ploču.

Odjednom se kroz zaleđeni trenutak prožet mirisom punjenih paprika, zvukovima pjesme o odvođenju na vjenčanje, i toplim sunčevim zrakama na leđima gušterica prolomilo Freeeeee meeeeee, i od tada više ništa nije bilo isto.

Ali taj baš taj trenutak, je obilježio jedan život, ljubavlju prema Mati Miši, punjenim paprikama, toplim sunčanim zrakama, hard rocku, i slobodi.

A reka bi Čovik neš ti, popodne kao bilo koje drugo.

Tv kalendar

Ako mislite drugačije nego svi ostali, to apsolutno ne znači da niste u pravu, to znači da gotovo sigurno niste u pravu, i da ste najvjerojatnije razmaženo derište koje je u stanju pronaći sve moguće izgovore koji postoje, kako bi opravdali vlastitu lijenost, komoditet i neprihvaćanje odgovornosti za vlastiti život.

Svi oni koje niko ne razumije, ne shvaća, i koji u svima ostalima vide ljude s greškom kojima eto nije dato da dosegnu samo njima znane spoznaje, su uglavnom ljenčine, koje laprdaju bez veze a sve sa ciljem kako bi relativizirali neuspjeh koji obilježava njihove promašene živote.

Danas je spomendan Svetog Josipa radnika, inače svetca zaštitnika hrvatskog naroda, i obljetnica vojno redarstvene akcije bljesak, kada su okupacione snage potpomognute domaćim teroristima, vojno poražene, i nakon četverogodišnjeg orgijanja, protjerane iz zapadne Slavonije.