Fressssssh

Američki žigolo

Anselmu je mali autić koji je jedino moga dobit u Rent a caru, nakon prvog očajanja pomalo postaja zanimljiv, bio je prepun nekakvih uređaja, kamera, svega nečega ko da je space shuttle a ne obični mali autić.

Sunce je već pomalo padalo prema zapadu, kad je Anselmo vidija tablu na kojon je pisalo Misto, prošlo je već deset godina otkad je Anselmo zadnji put bija u Mistu, i bija je sto posto siguran da ga niko neće pripoznat, u stvari ako bi ga ko pripozna to bi bilo ravno čudu.

Otpuhnija je pramen kose sa čela, i pogleda se u retrovizoru, od tamo ga je gledao muževan muškarac, nabildanog torza sa bicepsima ka u akcijskog junaka, u filmovin di se manje vodi računa o inteligenciji a više o sirovoj snazi.

Tih deset godina otkad nije bija u Mistu, činilo mu se ka vječnost, a bija je siguran da se nije puno prominilo otkad je otiša, sigurno su svi kod Kate u kafiću, koja se još nije udala jer traži intelektualca, na šanku side Špiro koji još zavlači onu nesritnu Ines Frizerku, Načelnik, Zdene bagerista, Mate pitiespijovac, poštarov sin, donačelnik, načelnikov Brad, mali Dena, i svi ostali.

Side tamo i grintaju protiv furešti, komaraca, Zdravka Mamića, lupeža šta su na vlasti, i lupeža šta oće doć na vlast.

Anselmo je iz Mista otiša na način koji nije baš bio ugodan za sjećanje, ali sad se je vraća u velikom stilu ka novi vlasnik jedinog noćnog bara u Mistu, doduše više bi volija da je doša sa svojim mercedesom kojega vozi u Americi nego sa ovon igračkon, ali ko zna za što je to dobro, Anselmo nije priznava onu devizu o životu limuniman i limunadi, njegova maksima je bila ako ti život baci limun ti žongliraj šnjin.

Sunce je obzir obojalo purpurom, kad je Anselmo na tabli kraj ceste vidija da pše Misto 7 km, sad više nije bilo nazad, da je žmigavac i skrenija desno na izlaz s auto puta, u susret sudbini