Dobrodošli na Ellein plavi telefon... Plus extra prilog: Kako fejkati glamurozan život s 11 kuna u džepu i tri godine starim D&G èizmama (iz outleta, što ih zapravo èini još starijima!) na nogama!!!

Nije dovoljno što sam provela katastrofalan Badnjak i Božiæ. Dva puna dana sam mogla jedino trunuti u pidžami i obžderavati se s laptopom u krilu, prèkati po Fejsu, gledati tv i upadati u neka èudna stanja duha i tijela, intenzivirana sitnom ali upornom i neugodnom temperaturicom (37 sa 2), taman idealnom da od mene napravi gomilu kenjkavog, šugavog, jedva pokretnog mesa na želatinoznim kostima...

Neeeee.... To uopæe nije bilo dovoljno!
Moji dragi prijatelji su redom zakljuèili da imaju brdo problema, sve jedan gori od drugoga, i da sam upravo ja idealna osoba koju bi mogli udaviti svojim mukama, jer ja sam poznata kao plemenita kršæanska duša koja sve sasluša, s oba uha angažirana i mozgom koji registrira, dapaèe i zapamti što joj je reèeno, pa još i da koji savjet, pokuša riješiti problem... Jednom rijeèju - budala.

A izredali su se svi redom.
Dva puna dana.
Od ranog jutra do kasne veèeri.
A ja sam slušala i slušala i slušala...
Dok nisam totalno prolupala...

J ima Problem:

J ne zna što bi sa samom sobom pa se previše seksa sa svakim...

Nakon što je pola godine provela prvo u teškoj depresiji zbog idijota koji je napucao, ali u meðuvremenu itekako iskoristio blagodati èinjenice da je ona iz fine poduzetnièke familje, zatim u teškoj depresiji zbog nadripseudokvazi umjetnika s Visa koji joj je utrapio nekoliko ko zna odakle pokupljenih spolnih neugodnosti plus obavezni HPV, J se bacila u histerièno bludnièenje sa svim i svaèim što hoda na dva uda, rukuje se i èeška s druga dva, a onaj treæi sporadièno koristi za seksualne užitke.
Ok, ja joj JESAM savjetovala da se trgne i poène malo više trošiti muškarce umjesto da uvijek cvili za jednim, i to bezvrijednim, ma koji bio trenutaèno aktualan, bar toga u Splitu ima na sve strane, muško i lijevo i desno i gdjegod da se okreneš, ali pritom NISAM mislila da anoreksiju praæenu ukrajinskim trafficking lookom zamijeni teškom nimfomanijom u progresu...

Dakle, J osjeæa kao da je malo pretjerala.
Poševila je usput i gada koji ju je izigrao i za kojim je prvim patila (njegova trudna friška supruga valjda ne da, pa je gmaz došao gdje zna da je sigurno), opet trèi za nadripseudokvazikretenom, jer on je ljubav njenog života, ali to su i Pilot, i Pravnik, i Torcidaš, i Trener, pa možda èak i Taksist, a ispalo je da je CEO, frajer kojem je prije par dana ukucala broj u mobitel išao s njom u srednju školu i bio debeli loser iz prve klupe...

I tako, gledam ja preko Skajpa to pošandrcalo stvorenje izgorene plave kose u pidžami i bundi od srebrne lisice, s jointom u zubima, na rubu histerije, perverznu plavokosu verziju Marle iz Fight Cluba, kako mi plaèe i tuli u mikrofon o tome da ne može obuzdat svoj pobiješnjeli libido, dok usput trpa u sebe podgrijanu paštu milaneze koju æe kasnije izbljuvat (nakon što je poklopi s pola kutije keksa) i mislim se, ma koliko je volim i unatoè èinjenici da dijelimo iste gene (samo pola. A ni istu krvnu grupu nemamo), kako ja nju totalno ne razumijem i kako mi nije jasno što sad bunca...
Na kraju krajeva, otkad nju briga što ljudi po gradu prièaju? Zar je nije uvijek bilo nebriga?
To mi je sad nešto novo.
Mislim, ako je sad i proglase flundrom, za 5 godina se više niko neæe sjeæat toga...

Ako je previše neselektivnog seksa sad odjednom takva tragedija, nek apstinira.
Ili se odluèi za samo jednog. Mislim, ljudi to obièno rade - odaberu JEDNOG partnera.
Ali problem je u tome što ona ne želi samo jednog, tj. ne zna kojeg bi, možda nijednog, ali sigurno želi nadripseudokvaziumjetnika koji je neæe, zbog èega ona želi poševit sve njegove frendove ne bi li mu tako bila blizu...

Ili... O Bože... O Bože... Što je meni ovo trebalo???

N ima problem:

N zove nakon J. Da mi kaže kako je sad sve u redu, kako su mu se snovi ostvarili i kako je sretan, i da se zato boji i da æe sigurno nešto poæ po zlu...

Halooooooo??? Jesi li ti normalan?

N je oduvijek bio sinonim za tužno i kronièno nezadovoljno stvorenje. Ok, nije bio zadovoljan poslom, ljubavnim životom, problemima koje mu radi šira obitelj, izgledom, plaæom... Ali zapravo, kad razmislim, možda je N cijelo vrijeme bio zadovoljan što ima puno toga oko sebe što ga èini nezadovoljnim...?
N je sada izgubljen jer više nema razloga biti nezadovoljan.

Nakon godina lutanja bespuæima suše i promiskuiteta, krivih kombinacija i neuzvraæenih ljubavi, N je pronašao predivnog partnera, pametnog, fizièki prelijepog i poslovno uspješnog muškarca s toplim srcem prepunim ljubavi za njega...
Pronašao je i posao u Zagrebu, koji je ipak puno više gejfrendli sredina od Splita, s duplo veæom plaæom od ove koju ima sada (a arhitekti baš i nisu slabo plaæeni, pogotovo oni s debelim iskustvom za sobom), i useljava kod svoje ljubavi. Dapaèe, kad je dao otkaz na poslu su praktièki plakali za njim...

I? U èemu bi trebao biti problem? - pitam ja.
Pa, u tome što se N boji.

Boji se da je sve previše savršeno da bi bilo istinito. Jer u njegovom životu nikad ništa nije išlo tako glatko i savršeno - bar on tako misli.
Ja se uopæe ne bi složila s tim, jer N u životu nije imao ništa manje ni više uspona, padova, poteškoæa ni sretnih razdoblja od ostalih pet miljardi stanovnika zemlje... Osim što je nešto više njurgao, pa je neupuæenima moglo izgledati da N živi u stanju konstantnog peha. Dapaèe, N se može smatrati jednim od onih s više sreæe.
Objasnila sam mu i da u Tajni lijepo piše ako bude mislio negativne misli, da æe prizvati to o èemu razmišlja. Kao i da je napokon došlo vrijeme da i on bude sretan. Da se dobre stvari poklope. Da dobije zasluženo. Da i ja napokon dobijem predah od konstantne bujice njegove paranoje koja mi se veæ mjesecima slijeva na glavu...

Mislim, ono, ne razumijem? Napokon ti je sve totalno krenulo u životu, a ti odbijaš biti sretan???

B ima Problem:

Još jedan u nizu problema vezanih za odnose s muškarcima...

Izgledalo je kao da je B našao deèka, tj. da je na pomolu romansa. Deèko, doduše nedeklariran (ni kao gej ni kao pravovjeran, ni kao bi, i uopæe kao stvorenje nikakve seksualne orijentacije), je od trenutka kad su se upoznali znao da B ne preferira žene u svom krevetu. Dapaèe, to je nešto što cijeli grad veæ 18 godina zna i B to ne skriva. Napokon, deèko ima starijeg brata koji je deklarirani homoseksualac, cijela obitelj oduvijek živi sa time, i ne vidim u èemu bi trebao biti problem ako mu se svidio B... A svidio mu se. Jako.
Deèko je prvi zapoèeo sa pozivima i druženjem. èak jer došao za njim u Zagreb.
I deèko se odjednom povukao.

Zato B sada ima napade paranoje i samosažaljenja, zbog èega opet provodimo sate i sate na telefonu, analizirajuæi do u najmanje detalje svaku deèkovu rijeè, pokret, pogled, namjeru...

Naravno, postoji nekoliko moguænosti zašto je deèko podvio rep, tj. koje sam ja morala smisliti da utješim B:

1. Deèko i B su isti. Niti jedan od njih nije tip osobe koja poduzima prvi korak kad doðe do potrebe za fizièkom konzumacijom odnosa. Pogotovo zato jer deèko, koliko je poznato, još nema nikakvih iskustava s muškarcima u Hrvatskoj, pogotovo u maloj sredini kao što je Split. B je, unatoè svojoj razvratnoj prošlosti modela u inozemstvu i još razvratnijoj sadašnjosti, zapravo sramežljiva cvjeæka koja se boji èak i primiti za ruku objekt svoje žudnje ako nije 100% siguran da objekt upravo umire za tim.
2. Zbog navedenog pod brojem 1, deèko možda misli da B nije dovoljno zainteresiran za njega, nego da želi iskljuèivo prijateljsko druženje. Deèko vjerovatno oèekuje da B poduzme prvi korak.
3. Deèko možda spada u onaj tip muškaraca koji se moraju prvo oženiti i zasnovati obitelj da bi dozvolili sebi da uopæe priznaju, pa tek onda otkrivaju vlastitu seksualnost....

Ne, deèko nije hetero. Em mu kita viri iz oèiju, ma koliko se on trudio to prikriti, em je apsolutno pravilo da su hetero muškarci grozni homofobi, i definitivno ne bi pozivali superopæepoznatog gej frajera sebi doma u 3 sata ujutro istu veèer nakon što ga upoznaju, da im nije privlaèan... Em ja stvarno ne znam što bi više izmislila da se B riješi nesigurnosti i napravi nekakav prvi korak, jer je jasno ko dan da mali neæe ništa napravit sam,

Najgore je što trenutaèno suraðujem s B na njegovom projektu, i to za novce, i što ne znam kako definirati i povuæi granicu izmeðu privatnog i poslovnog u ovom sluèaju.

Dakle? Nek pozove deèka na piæe, opije ga ko prašèiæa i napravi move. Pa što bude. Nema što izgubit! A ja mogu bit samo na dobitku ako stvari krenu dobro. Ako odu loše, ionako æe mi nastavit njurgat istim intenzitetom i frekvencijom.

Najbolja ima Problem:

Naravno, u svakom superidiliènom ljubavnom romanu u kojem privlaèan i jaaaako bogat tajkun na kraju oženi nježnu, krhku, pametnu, jednostavno savršenu superljepoticu, postoji ona obavezna Faza kad se stvari zakompliciraju i kad izgleda da æe sve otiæ kvragu... pa je tako i Najbolja uletila u Fazu. Em dotièna poluzvjezdica iz estradnog polusvijeta u posljednje vrijeme pokušava Tajkuna provocirati po medijima, što njega èini nervoznim pa nervozu prenosi na Najbolju, em je upala u stanje kad biološki radi punom parom a maternica traži svoje, ali zaruènièkog prstena unatoè idili nigdje na vidiku...

E, tu stvarno nisam pametna. Naime, nikad nisam bila u vezi s muškarcem takvog kalibra.
Ali možda bi bilo krajnje vrijeme da prestane s pilulama, žrtvuje godinu u svojoj karijeri i sebi napravi dijete? Vjerujem da bi se tada mnoge druge stvari jednostavno posložile same od sebe... Ponekad je muškarcu potrebno upravo dijete na putu da donese neke odluke koje odgaða... A koliko poznajem Tajkuna, i koliko sam skužila iz njegove prièe, on to potajno priželjkuje, samo se ne usuðuje verbalizirati svoju želju Najboljoj, jer je ona tako prokleto fokusirana na svoju karijeru...

K ima Problem:

K zaista ima problem.
Nakon 4 godine paklenog braka, od èega je posljednjih 10 mjeseci muž u Remetincu, K je napokon odluèila ponovo uzeti život u svoje ruke, pokupiti dijete i pobjeæi roditeljima.
Naravno, sve bi bilo super da je to tako jednostavno kao što zvuèi. Ali nije.
Nasilni suprug s ruba zakona ima veze. Doduše, i K ima veze u podzemlju, rodbinske i prijateljske, ali se nada da se sve može riješiti legalnim putem. Ma baš! Moš mislit!
K je poduzela prve korake u pokretanju rastave. I dobivanja skrbništva nad djetetom. U idealnim uvjetima ne bi se ni u trenutku postavilo pitanje kome ide dijete, pogotovo zato jer bi najpametnije bilo da za ovakvog oca mali misli da je davno umro. Ali svi znamo da su naši zakoni i institucije lako potkupljivi, totalna suprotnost od idealnog. Za godinu-dvije, taman kad K ponovo sebi normalizira i organizira život, užasni muž æe odslužiti svoju sramotno malu kaznu za prilièno ružan zloèin, a onda æe poèeti problemi...
K se veæ unaprijed boji.
Vjerujem joj.
I bojim se zajedno s njom.

N (žensko N) ima Problem:

Kratko i jezgrovito: Možda jest dobila stalni ugovor od T-Mobilea i krasan managerski posao, ali je na parkingu ogrebala golemu kadu od sportskog auta svog šefa/deèka, i ne zna kako da mu kaže, jer auto je nov, a on jako osjetljiv na njega....
Gaaaaaaaaaah!!!
Daj se ženo sredi! Pa to je bar lako: glumiš iznenaðenje, šok i nevjericu, jer neka budala mu je ogrebala auto na parkingu, i zovete policiju za prijavit štetu (zbog osiguranja)... i vuk sit a koza cijela! Zaboga, to spada u osnove!!! Ja sam to Nezakonitom bar 5 puta napravila sa sva tri auta!!! I nikad nije posumnjao u zle namjere opakih namjernika s parkirališta (mada smo zapravo imali garažu...)!

I ima Problem:

I, cura koja je srednju školu i fakultet te nekoliko godina poslije diplome odradila u velikim urbanim sredinama, zadnjih godinu dana živi na Otoku.
I to je psihièki satire, trla brla, blablabla...

Ok, ima posao, živi u kuæi u vlasništvu roditelja, ne plaæa stanarinu, ne plaæa režije, jer oni ne bi dozvolili da njihova princeza pored njih živih troši još i na to, ali neku svoju samostalnost mora imati, hrani se svaki dan kod njih, i cijelu plaæu troši samo na odjeæu i cipele. I organiziranje tuluma. A i skoro svaki vikend je u Splitu, zadru ili Dubrovniku...
I pritom još izgleda ko avion, ma što avion, Concorde!
Što joj uopæe fali u životu???

*************

Haloooooo? Ljuuuuudiiii?
Mislim, ono...
Nemam stalni posao? Ljubavni život mi je apsojebenolutna katastrofa, dobila sam toliko nogu od poželjnih jednokratnih machosa i toliko uleta od totalnih jadnika da se sramim sama pred sobom ovogodišnjih statistika? Imam 32 godine i kronièno sam neudana? Financijsko stanje mi je... pa, najblaže reèeno, poražavajuæe? U takvim sam dugovima da jednostavno odbijam razmišljati o tome, jer me samo razmišljanje navodi na samoubilaèke misli? Trenutaèno èak ni s roditeljima ne živim, nego roðacima? Nabila sam koje kilo, a nisam Iva Todoriæ da dimenzije mogu luksuzno zamaskirati Escadinim šatorom u obliku haljine?
I onda, jeli loše meni ili vama?

Osim K. Njoj je, priznajem, stvarno loše.

Nego, kad sam najviše u bedu, ja se trudim stvoriti oko sebe iluziju da mi nikad u životu nije bilo bolje.
Grozno bi bilo pružiti priliku plemenu zlobnih kokošaka iz mog prijašnjeg života poduzetnièke nezakonite gospoðe, zlonamjernih kolegica s bivšeg posla i straviènih baba-krvopija iz kvarta materijal za naslaðivanje. Što njih, uostalom, briga!

A priliku da se uparadim i vadim mast sam dobila veæ u predbadnjaèki utorak.

Naime, Najbolja je otišla na božiæni spa seks bez granica u inozemstvo sa svojom ljubavi, a njena sestra Z se obvezala terijera odvesti sa sobom na Otok.
Prije toga Z se morala zaustaviti u Splitu, buduæi da se u Marmontovoj otvarala nova Samoiraghi e Vigano optika, a kako je lanac optika klijent pr agencije u kojoj Z radi i njen account, tako je Z došla u Split a dadiljanje psiæa prepustila meni.

Èuvanje male meni inaèe nije problem, jer jednostavno obožavam to dražesno stvorenje. Bile smo nerazdvojne za cijelog mog boravka u Zagrebu, a i inaèe smo lude jedna za drugom.
Ja sam bila ta koja je natjerala Najbolju da je ne muèimo dugom dlakom i frizuricama s mašnicama nego je ošišamo sportski, kao westy terijera. I da joj promijenimo dosadnu prehranu jer je mala poèela odbijat hranu. Razmazila sam je sirom, šetnjama i dozvolom kopanja po blatu (ipak su jorkširski terijeri genetski predodreðeni za hvatanje štakora, ne?), jer mi nema ništa gore od pretvaranja zdrave životinjice u kuænu mumiju, ma kako skupocjena bila.
Ali kad moja mala dlakava frendica dolazi iz legla kakvog nema u Hrvatskoj, pritom oko vrata ima Hermesovu ogrlicu, ormice i uzicu, Mrs.Bones pink sportski pulover, a uza sve to putuje u Louis Vuittonovom Dog Carrieru, onda nije zgorega sve to prošetati po gradu. Tek tako, za šminku.
Moja pokojna Britney Spears je tajkoðer bila fini psiæ, ali njen carrier je ipak bio malo skromniji, a i opremica je bila obièna (mada smo meðu pseæom odjeæom imali par skupljih komada).

Dakle, što obuæi za šetnju novog psiæa? Tek onako, da zaintrigiram ljude i da pokrenem koji novi traè (jer novi psiæ u rukama, skupa opremica i carrier sigurno znaèe da sam možda nabola novog sponzora, ne? A žena o kojoj se ne traèa zapravo kao da i ne postoji...).
Osim nove/stare spy Fendice boje karamela nisam imala ništa novo ni adekvatno.
Ali, kad žena proèaèka po onom zabaèenom kutku ormara u koji se bacaju shopping promašaji, odjeæa kupljena za "kad smršavim kilo-dva", nenosive cipele, topovi iz kojih ispadaju cice ili previše otkrivaju tetovaže, svakako može naæi nešto zanimljivo...

I tako sam pronašla - njih!
Èizme!
Na koje sam potpuno bila zaboravila.
Savršene niske jahaæe èizme do koljena, boje karamela, neznatno drugaèije nijanse od torbe!

Prije 3 godine, dok smo sve još nabadale naokolo na užasno visokim petama a vrhovi tek prešli iz špicastih u oble, bila sam sa Nezakonitim kod njegovih partnera u Firenzi. Dok su se frajeri bavili businessom, ja sam s gospoðom jednog od njih haraèila gradom i duæanima, i tako se dokopala i Dolceovog i Gabbaninog tvornièkog outleta... Ah tog raja prekrasnih stvari po urnebesno smiješnim cijenama.
I na kraju kupila besmisleno neudoban crni èipkani korzet koji sam dvaput obukla na traperice, bolesno uske bootcut krojene tamne traperice s toliko niskim strukom da sam se osjeæala ko da sam navukla vibrator s nogavicama, siæušni plišani zebrasti sakoiæ s pink svilenim reverima i manžetama, i èizme. Za koje nisam zapravo znala što bi s njima, buduæi da sam tada odbijala na svoju nogu staviti bilo što sa petom ispod 10 centimetara, ali bile su tako jednostavne, klasiène i lijepe, sa malim zlatnim D&G logom na sarama, i još tako povoljne (ispod 100 Eura), da sam jednostavno morala!

Sreæom, jer su mi sada savršeno došle.

Dakle, navukla sam traperice u njih, na to bijelu dolèevitu jeftinjaèu (iz 2005-e) iz Manga, i preko svega - da pokrijem dupe ko u belgijske tegleæe kobile, barokna bedra i škembicu koja se prelila preko struka - navukla golemi ponèo u zemljanim tonovima s resama, koji je tamo negdje 90-ih pokojna baka dovukla kao suvenir iz Argentine, stegnula se preko ponèa u struku velikim kožnim pojasom boje karamela iz 80-ih, preko svega toga dodala dugu drvenu ogrlicu, zalizala kratku kosu u stranu, stavila crveni ruž, nabacila Fendicu preko ruke, Vuittonku u ruku, psiæa pod ruku, i odmarširala pravo na prvu bojnu liniju uz more u maniri perverzno bogate južnoamerièke nasljednice... I s 11 kuna u džepu.

Srela sam brdo ljudi, poznatih i manje poznatih, sjela na nekoliko kava s nekoliko grupica znanaca... I na sva pitanja o tome gdje sam sada, što radim, s kim sam, jesam li stvarno bila u Zagrebu i jesam li još stvarnije svratila do Srbije na jeftinu i kvalitetnu liposukciju (Molim? Znaèi neko je stvarno prosuo tu prièu???) odgovarala totalno misterioznim smješkom i sasvim malim odbljeskom zuba...

Mislim, ne moraju svi znati baš sve?

Vrijeme za novogodišnje odluke

Danas pišem svoj posljednji zagrebaèki post. Vraæam se kuæi u Split.
Nije baš da sam nešto ludo raspoložena za povratak doma, ali što se mora nije teško... nego je još duplo teže.

Plan je slijedeæi: do 28. sam u Splitu, a onda se pridružujem društvu na mom Otoku, u mom Mistu.
Ne samo da æu se opet sresti s mojim curama R, I i M koje su tamo udarile stalnu bazu, nego dolazi i Z iz Zagreba (to je mlaða sestra od Najbolje, koja je uvijek tu negdje oko mene ovih dana ali je jednostavno ne stignem spomenuti...), a 30-og dolazi i Najbolja. U meðuvremenu se u Misto vratila i K, koja je napucala svog groznog muža (koji je u zatvoru), pokupila dijete i vratila se iz kontinentalnih krajeva mami i tati.
Dakle, 7 paklenih komada se vraæa iz otpisa i ponovo surfa uèmalim noænim životom našeg malog Mista...

Problem nam unaprijed predstavlja novogodišnji tulum.
Tradicionalno, novogodišnji tulum se odvija kod I doma... ok, osim zadnje dvije godine, kad smo svi nekako bili rasuti na nekim drugim geografskim lokacijama, i to nije loše mjesto, buduæi da I ima krasnu veeeeliku prizemnicu s ogromnom kuhinjom i još golemijim dnevnim boravkom, jako dobro ozvuèen unutrašnji prostor, a sve to na odliènoj lokaciji – najbliže kuæe su udaljene najmanje100-tinjak metara tako da možemo stvarati buke i nereda koliko nam duša želi a da se niko ne žali... Plus veliki vrtovi oko kuæe, oko metar i pol ispod terase, u koje možemo ubaciti previše ukomirane posjetioce na triježnjenje, bez da nam rade nered u kuæi (a da usput malo i pognoje tlo... Ok, postoji tu i bazenèe, sasvim malo, kuæne izrade, ali zimi prazno i zatvoreno, a nakon što smo jedne zime ubacile njenu sestru na triježnjenje i skoro je utopile i totalno zabranjeno).
A posjetilaca obièno imamo i više nego što bismo htjele, ne samo zato što smo kao èopor uvijek bile it cure, nego zato i jer je I totalna lokalna zvijezda. Siæušna, sa svojih metar pedeset i nešto sitno, ogromne duge kose pune pramenova i ekstenzija, preplanula, s pola tube sjajila na usnama, napucana u minjake i haljinice vrišteæih boja, surovo utegnuta velikim remenima, oboružana zlatnim detaljima i klutch torbicama, uvijek nestabilna na najmanje 10 centi štikle, I izgleda kao domaæa verzija Gabrielle iz kuæanica, i definitivno kao prototip uèiteljice iz muških smjelijih snova (da, I je uèiteljica. Odlièna u svom poslu. A sve djevojèice u njenom razredu su nekako misteriozno sklone dotjerivanju, plastiènom nakitu i laku za nokte...). Njena sklonost koketiranju, jaaaaako lošim muškarcima koji izazivaju probleme i bave se mutnim poslovima, i prženje najmanje trojice na tihoj vatrici neizvjesnosti (istovremeno) èine je još privlaènijom frajerima od njenog fizièkog izgleda džepne Venere iz obitelji Soprano.
Ne samo da stilski slijedi Gabrielle, nego je jednako sklona upadanju u kontroverzne situacije i èudnovate ekscese, a buduæi da kuæa ipak nije u vlasništvu I nego njenih roditelja, i buduæi da je u prvom tromjeseèju ipak malo pretjerala s organiziranjem raspištoljenih pijanki koje su završavale fizièkim obraèunima, samo jednom pucnjavom (njen tata je lovac rekreativac, i normalno je da æe neko doæi u iskušenje ako je kuæa opremljena vatrenim oružjem...) i jednim sluèajnim trovanjem (prstacima, a kako je tuæ prstace zakonom zabranjeno i jako kažnjivo, i kako je odlazak žrtve prstaca na hitnu povukao neka logièna pitanja kao npr. kako su se ti prstaci, i to jako puno njih, uopæe našli tu... logièno je da su joj starci ispalili), odnedavno su ljudi udarili veto na tulume...
Unatoè tome što im je za godišnjicu darovala krasan pribor za coctaile (taman da imamo za tulum...)

Dakle, gdje i kako se smjestiti za novogodišnju noæ?
Ima nas 7 cura, i treba naæi odgovarajuæi tulum, na kojem æe biti dovoljno poželjnih muškaraca u rasponu od 24 do 35 godina, ali da nisu neki lokalni looseri, da je omjer privlaènih prema osrednjima 65:35, da nas neæe ugnjaviti tragiènom glazbom ili igranjem Twistera, i da neæe objesiti nos ako oko 2 sata zbrišemo u lokalni disko na trovanje Mišom i Magazinom, razvodnjenom votkom i Bakarskom vodicom...
Neka javna proslava u dovoljno cool lokalu? Jok, ne dolazi u obzir! To je za one koji su izvisili! Mislim, kako bi to izgledalo??? I ostanak doma uz tv program do 2 bi bio puno bolja opcija od guranja i prolijevanja po nekakvoj rupi, u vrijeme kad vani neæe biti niko stvarno zanimljiv...

Ali uopæe ne brinem oko toga gdje æemo i kako æemo. I æe sigurno složit savršenu novogodišnju kombinaciju, pa taman natjerala nekoga da odustane od svojih organizacijskih planova i prilagodi se njenima, u to ne sumnjam.

Zašto se toliko radujem novogodišnjem tulum na Otoku? Kad je to zapravo jedan najobièniji bijeg na sigurno, i to još u pripixxinu...
2008-u sam doèekala u privatnom prostoru sa 50-ak totalnih luðaka koji plešu salsu, 2007. sa najbližim prijateljima i Nezakonitim na Sunseeker Predatoru u elafitskom akvatoriju.
2005. je Nezakoniti imao posla pa sam pobjegla frendicama na Otok, kao i 2006, kad smo prvi put bili surovo posvaðani pa sam utekla curama po utjehu i margarite...
Ali još tamo negdje od 92-e uvijek smo zajedno, bez obzira na trenutne ljubavne, poslovne i ostale životne okolnosti, uvijek po istom scenariju (kuæa od I, lokalni disko) i muškarci u našim životima su svaki put bili prisiljeni na razumijevanje situacije. Jer oni su (pokazalo se) prolazni, a cure ostaju zauvijek...

Ok, priznajem, da se u zadnji èas pojavi neki princ u bijelom BMW-u i ponudi mi odlazak privatnim avionom na novogodišnji tulum u Radissonu u Dubaiju, cure bi morale imati razumijevanja...
Ali kako su šanse za to ravne onima da preko noæi izgubim 10 kila u snu, mislim da neæu bit u prilici tražit razumijevanje...

Nego, problem mi predstavlja i što obuæi...
Naravno, kako je sad recesija jako u ðiru i svi se pozivaju na nju, a kako je bio i neki zgodni prilog u èetvrtak ili petak u Jutarnjem o vintageiranju i recikliranju, tako sam odluèila napasti ormare starijih èlanica klana i upregnuti u prekrajanje moju frendicu L, besposlenu i imuænu kuæanicu koja fenomenalno šije a trenutaèno ne zna što bi sa sobom...

Teta ima fenomenalnu denver-plavu Christle Carrington style haljinu od brušene svile, duljine do koljena, visokog struka, punu nabora i komotnu u gornjem dijelu, s dekolteom do pupka... Ako skinem grozne šišmiš-rukave i goleme football-spužve s ramena, kombiniram s nekim dobrim pojasom, imam haljinu spremnu za Vogue.
Bakina midi-haljina s plitkim izrezom oko vrata i rukavima do 3/4 nadlaktice od teške kineske svile. modre s utkanim crnim cvijetovima, Balmain iz 70-ih, dar njene francuske frendice slikarice, nosila sam je na maturi, a kasnije 90-ih na martensice i èupavu kratku frizuru, uz malo skraæivanje do koljena može postati fenomenalan komad za clubbing. Uostalom, ponekad je manje gole kože više seksipila...
Rodièina wrap haljina iz 70-ih, šivana po modelima Diane Fon Furstenberg, totalno disco, od crveno-srebrnog lamea, idealna je za izlaske, a kako je dekolte golem potreban mi je samo samoljepljivi nevidljivi grudnjak i traka da slijepi tkaninu dekoltea za kožu, da ne bi cice iskoèile na izvolte. Ok, i možda duge rukave suziti i skratiti na 3/4...
I za kraj, duga veèernja totalno široka haljina od viskoze boje šljive, dekolte pokriven do vrata rastezljivom èipkom iste boje i s dugim rukavima. Ako skinem rukave, skratim je do koljena, donji rub malo stisnem laštikom i stegnem se nekim dobrim pojasom u struku, dobijem supercool kratku balon haljinicu za zimske izlaske, skoro istu kao onu zelenu Nicole&Vanessa koju je Najbolja platila poprilièno, a na proljeæe je kombiniram s ravnim èizmama i kožnom jaknom za dan...

Sviða mi se ovo s reciklažom...

Takoðer, imam i nekakav posao, dakle taman skupim lovu za opaku Lancel torbu koju sam u subotu snimila u Centru Kaptol... Tek su stigle, i èisto sumnam da æe baš tako nestati u mjesec-dva, kad je boja koju ja želim ionako primjerenija proljeæu...
B radi na neèem novom, i potrebna mu je osoba koja nije kreativac kao on nego kuži posao, tako da zajedno radimo na studiji... Naravno da bih, ovako konkretno besposlena, za svog drugog po redu najboljeg muškog prijatelja projekt napravila besplatno, ali kako on vjeruje da se najkvalitetnije stvari dobivaju ako se autora uredno plati... Pa, eto, ja se ne bunim!

Ali, svjesna sam da zapravo moram potražiti pravi posao. Ono, s radnim vremenom i plaæom koja ne ide na ruke nego se u banci knjiži na tekuæem raèunu kao dohodak, zbog kredita, kartica i ostalih gnjaveža.
Do sada sam samo glumila samoj sebi da tražim posao. Dok u stvarnosti nisam mrdnula prstom.

A kad veæ razmišljam o traženju posla, moram razmišljati i o ostalim planovima i ciljevima za godinu koja dolazi, te shodno tome sastaviti listu novogodišnjih odluka koju radim svake godine u ovo vrijeme, a usput pregledam i prošlogodišnju, tek da vidim koliko toga nisam ostvarila...

Ali to mi je nekako postalo naporno, tako da mislim da u 2009. ulazim bez ikakvih planova i odluka, pa gdje me život naplavi...

Kraj godine i kraj još nekih stvari...

Kraj prvi:

Juèer se u Zagrebu pojavila i moja sestra. Uh, da, imam ja i sestru, osam godina mlaðu od sebe (i brata, ali on je glupi dugokosi biker koji stvarno nikoga ne zanima osim možda nekih groznih pretjerano našminkanih cura koje loèu pivo, igraju biljar i znaju razliku izmeðu... pa, tih nekih motora!). Ali obièno izbjegavam uopæe razmišljati o svojoj sestri, jer me svaki put zaboli mozak od uzrujavanja.
Jako volim svoju sestru i mislim da je stvarno totalno posebno stvorenje. Ona je najdražesniji mraèni cinik na svijetu sa tako hipertrofiranim smislom za crni humor da me ponekad jeza hvata od njene surove duhovitosti. Vjerujem da bi se moja Seka definitivno našla u karijeri stand up komièara, ali jako okrutnog, mada ona još uvijek varira izmeðu studija ekonomije (kojeg nikako da završi) i blistave poslovne karijere konobarice.
Meðutim, koliko god ja nju obožavala, moja Seka me istovremeno dovodi na sam rub ludila.

Ne samo zato jer je 10-ak centimetara viša od mene, prokleto prirodno vitka (razgovarala sam èesto s frendicama koje imaju mlaðe sestre o tom neobiènom fenomenu da su mlaðe sestre uvijek nekako više i mršavije od starijih sestara... i složile smo se da je to definitivno pravilo, i da nas to jaaaaaaaaako baca u bed!), ne zato jer nam svi govore da smo iste u licu i da imamo iste oèi (što je totalno nelogièno, jer ona ima okruglije lice a ja ovalno, njene su oèi prekrasne razlièak-plave a moje svijetlozelene, kapci su nam skroz drugaèije dubine, oblik oèiju je nešto drugaèiji jer su moje okruglije ali nakošene u vanjskim kutevima dok su njene više bademaste, a da ne spominjem gustoæu i oblik trepavica u èemu je šišam za duljinu Diorshow maskare i uvijaèa, i njen izraženiji donji kapak zbog kojeg uvijek djeluje blago neispavano!!!).
Ono što me stvarno dovodi do ludila jest kategorièko odbijanje moje sestre da se kultivira!!! Unatoè tome što je fantastièan materijal za vrhunski komad!!!
Znam zilijun žena koje bi ubile za njenu kosu. Seka ima lavovsku grivu, kao pravi horoskopski Lav, beskrajnu masu tamne kovrèave kose koja pretežno izgleda kao da se èešlja granom!!!
Nekoliko puta sam je ispeglala, isfenirala, oblikovala kovrèe u nešto oku prihvatljivo, ali bez ikakvog uspjeha u nagovaranju da tako i nastavi. Šteta, jer su svi oko nje padali u ekstazu, a brdo mojih frendica je pitalo ko joj je radio tako fantastiène ekstenzije za gustoæu, jer da izgledaju ko prave!!!
Osim oblika tog èuda na glavi, Seka je takoðer sklona izrazito dosadnim bojama kose, od neugledne zagasitosmeðe do jeftine crvenkastokestenjaste, a kako se ne može odluèiti da dvaput zaredom pofarba kosu u istu boju, tako svaki put ima izrast drugaèije nijanse od ostatka kose! Što mene dovodi do ludila!

Mada imamo jednaku sklonost prema torbama i cipelama, za nju je definicija cipele - tenisica, a ljetne sandale - gumena japanka! Seka ima milijun tenisica svih moguæih boja i vrsta, od klasiènih starki i fancy Masarottovih Startasica (ali ne onih slatkih roza na leopardov uzorak kao što su moje, jer Seka prezire sve što je roza!), preko Etniesica i ostalih skaterskih brandova, do standardnih Adidasa, šminkerskih Dieselovih modela i ovih visokih Nikeica koje ja totalno odbijam jer su se takve odvratne visoke stvari zadnji put nosile kad sam ja bila u sedmom osnovne (visoke kožne Pume ili Nikeice, spitfire jakna Carrera, jastuèiæi na ramenima... horror...). A tek torbe... Platnene torbe, Converse torbe, Gola torbe, Diesel torbe, Reebok sportske torbe, indijske izvezene torbe... torbe s kojima se ne izlazi meðu ljude!!!

A tek garderoba! Njena garderoba je poseban sluèaj!
Za moju Seku spektar se sastoji od slijedeæih boja: siva, tamnosiva, prljavosiva, maslinastozelena, kaki boja bljuvotine, bljuvotina sa sirom, bljuvotina sa paštom bolonjeze, bljuvotina od blitve, crna, svježe crna, blago odstajala crna, crna koju nismo prali Dreftom, boja totalno ucrvane šljive, boja trulog mesa, boja plijesni na komadu tofua koji je 4 mjeseca trunuo u frižideru, te nekoliko detalja boje krizanteme koja je doèekala Božiæ u vazi na groblju i jedan šizofrenièno crveni pulover.
Seka ima cice antièke boginje, krasne trice koje stoje same od sebe, zdravo èvrsto mlijeèno tkivo koje kategorièki odbija razotkriti dekolteom dubljim od mini v-izrea koji dopire do kljuène kosti...
I stalno nosi sumorne samterice i traperice, koje uvijek izgledaju jednako nezanimljivo, štofane uniseks hlaèe koje žalosno vise na njenom tako slatkom præastom dupetu... Grozno!!! Izgleda ko ona strašna Ornela iz Big Brothera!!!

Njeno lice je ipak nešto što me posebno baca u oèaj!!! Imamo isti ten, u prvoj polovici 20-ih i ja sam tu i tamo imala pms potkožne erupcije, ali bar sam nauèila kako ih njegovati da bi danas imala besprijekornu meku glatkoæu bez ijedne borice, dok je za Seku kozmetika državni neprijatelj broj jedan! Obrve je bar razdvojila u dvije, ali još uvijek su kovrèave i alanfordovske, olovka i sjenilo nikako da definiraju svoju zonu na licu, a maskara uvijek nekako završi po kapcima...

Moja Seka je oduvijek bila moj najveæi neuspjeh!

Šefica moje bivše agencije je nudila da Seka radi za nju kao hostesa, ne po kafiæima i sliènim mjestima nego na finim dogaðanjima, frendovi iz svijeta mode htjeli su Seku uvaliti u modeling, ali seka je sve to agresivno odbila. Kao, što æe ona tamo, nije za nju ništa što podrazumijeva odustajanje od njenog principa nujne nemarnosti.

Juèer je Seka bila moje najveæe iznenaðenje u životu...
Pojavila se prekrasno isfenirane blistavoèokoladne kose, relativno uredno našminkana, u poprilièno lijepim sivim hlaèama i ravnim crnim èizmama, u dražesnom bijelom puloveru, i ja sam doslovno ostala bez rijeèi!
Drugi šok je uslijedio kad je izjavila da je kupila dobar fen, èetku i peglu za kosu, i da ovaj novi uredni look održava veæ neka tri tjedna, da joj se sviða i da je zadovoljna, da èak namjerava probušiti uši, i da traži neki novi posao!
Jednostavno nevjerovatno! Moja Seka je odjednom postala toliko nevjerovatno lijepa mlada žena da ne znam da li da plaèem od sreæe ili crknem od ljubomore!
I da, Seka je profesionalno oblikovala obrve!

Kraj drugi:

Kao svaka prava i normalna spliæanka, za mene je podrazumijevajuæe da iz kuæe ne izlazim bez naoèala za sunce, bilo da vani prži ili padaju sjekire.
Famozne cvike nisu samo modni dodatak, one su gotovo pa implantat, kulturološki obvezna ekstenzija gornjeg dijela lica.
Cvike nas èuvaju naše oèi od strašnih i opasnih uv zraka. Svi znaju da je kod nas u Dalmaciji sve bijelo i plavo, kamen i more i nebo (ono malo zelenila u sredini koje djeluje tako neprirodno ionako spalimo svako ljeto, pa nismo valjda ona grozna Istra, zeleno lijevo i desno, to ponekad djeluje tako klaustrofobièno...), i da je refleksija sunca ubitaèna za oèi, a oèi su ogledalo duše, pa tako zapravo usput njegujemo i svoj duhovni život!
Cvike nas èuvaju da ne budemo razotkriveni. Naime, kad sjedimo na štekatu i srkuæemo kavu, obièno okom zvjeramo oko sebe ne bi li našli novu temu za soèan traè, a nema ništa gore nego kad objekt olajavanja skuži da govorimo o njemu (tj. njoj...). Ili da frajer kojeg veæ stoljeæima snimamo primjeti da smo nedajbože zainteresirane za njega...
A vrlo èesto i da na nedjeljnoj kavici uz more sakriju tragove subotnjeg banèenja. Chillin' with hangover se daleko lakše izvodi ako je pola dehidriranog lica sakriveno golemim staklima...
Uostalom, veæini žena su cvike za sunce jedini komad s dizajnerskim potpisom koji æe ikada imati u svom vlasništvu. Moj M je jednom rekao kako ga fascinira to što po Splitu vidi ljude odjevene u krpe iz Terranove i kineskih duæana kako na nosu nose najmanje tisuæu i po kuna naoèala... Zato niko normalan ne kupuje plastiène lažnjake ili jeftine naoèale od par stotina kuna bez pravog branda. Osim glupih turista ljeti, koji nabiju na oèi plastiku bez uv zaštite koju nije proizvela Luxottica i misle da su tako cool i zaštiæeni od zlog sunca (doduše, ta èudna vrsta takoðer šeta gradom izgorena i oguljena i ponosi se svojim opekotinama koje æe kasnije pokazivati frendovima doma kao kancerogeni suvenir s Jadrana). I, naravno, božemeprosti da nosimo isti model više sezona, kao što sam to viðala po Zagrebu, da skupo i lijepo odjevene žene šetaju s cvikama od prošle i pretprošle sezone...
Ja osobno trenutaèno imam nekoliko komada u opticaju: dva para klasiènih avijatièarskih Ray Bunki (tamnozelena stakla sa silver i gradirana ružièastosmeða sa bronze okvirom - njih se može nositi godinama i uvijek su jednako trendovske), Tom Fordice, dva para klasiènih Dior Gloss ogromnih naoèala (totalno crne i sa ljubièastim okvirom) i veeeeeelike smeðe Guccice.

Moja sestra je jutros takoðer doživjela šok. Ona je na dogovorenu kavu došla sa svojim velikim klasiènim Max Marama na nosu (poklon od mene), a ja sam došla - golog lica!
Da mi ona nije obratila pažnju na to, ja uopæe ne bi skužila da zapravo veæ skoro dva tjedna šetam gradom s naoèalama u torbi!!! Ko prava purgerica kad je vani kiša i oblaèno! Bože, totalno sam se asimilirala!!!Ressistance is futile...

Kraj treæi:

B je totalno prebolio Malog Ricki Martina! Nakon godine dana razlièitih faza prebolijevanja, od oèajnièkih poruka u 3 ujutro, pijanog plakanja s bocom u naruèju, trganja odjeæe i valjanja u lokvi alkohola na stolu uz najgore narodnjaèke naricaljke, faze on je divan i želim mu samo dobro u životu, faze nek mala kurva trune u Paklu, faze nekontoliranog promiskuiteta, faze isposništva, lijeèenja duševnih boli radom i samo radom, shoppingom, Iskricom, Smokvom, Rotkvom, plaæenim muškarcima, Isusom, Buddhom, Krišnom i Kabalom, èitanja knjiga tipa He's Not That Into You i svakodnevnog teroriziranja ljubavnim jadima svakoga ko je iole bio raspoložen slušati cviljenje o jednoj izdanoj ljubavi, B je došao u stanje u kojem veæ dva tjedna nije niti spomenuo malog izdajnika!
B je zaljubljen!
U frajera koji uzvraæa!
U sina mog okulista!!!

Divno je kada je najbolji prijatelj sretan.
Divno je što ne moram više slušat o Malom Gadu.
Divno je da se bar neko seksa...

Kraj èetvrti:

I što reæi za kraj 2008. godine? Kako sumirati? Ništa pametno.

Nešto dublje sam zagazila u 30-u a još se nisam udala.

Udebljala se, doduše, jesam, ali to mi uopæe nije bila namjera.

Nisam ispunila plan za zadnji kvartal, a taj je bio da se ekspresno uzdignem iz pepela sala kao prelijepi plavokosi Feniks konfekcijskog broja 36, bez celulita i ljubavnih jastuèiæa...

Doduše, ponovo sam plavuša. To je bar prošlo uspješno.

Promijenila sam posao, dala otkaz, doživjela i preživjela mobbing najniže vrste, tresnula na dno i ustala, ali na krivu nogu.

I prvi put nakon više od 10 godina, ovu æu 2009. najvjerovatnije doèekati solo. Ne samo sa statusom single (stare) cure (i totalnog promašaja, budimo realni), nego i bez razvratnog sudruga za sitne jutarnje sate.

I ako to nije razlog za propadanje u duboku kaljužu samosažaljenja, onda ne znam što bi to moglo biti gore od ovoga!

Kraj još jedne karijere i poèetak blagdanskog rasula...

Nakon dva dana cookie-tuluma padam s nogu.
Lijepo je primati kune, lijepo je raditi nešto što voliš, ali nakon dva dana neprospavanih noæi nekako ne želim više raditi kolaèe!!!

Cookie party je inaèe zapoèinjao oko 6 popodne, pripremanjem tijesta uz house ritmove, oko 7 bi se veæ okupile cure, 3 do 5 komada, naèimalo vino, palio joint, peklo, plesalo i miješalo kukovima do 11, kad su cure polako išle doma a ja ostajala nekako baš dobro raspoložena radit... do 01.30 sam veæ jedva stajala na bolnim nogama, brašnjava, kose pune tijesta, ulijepljena marmeladom, s mljevenim orahom u oku (pod leæom, žuljaaaa....), sinusa iziritiranih od šeæera u prahu (da, PRAVOG šeæera, nego kojeg drugog!!!) proklinjuæi obièaj da svaku novu godinu doèekam u totalno novoj kombinaciji i s totalno novim crvenim rubljem, što fali staroj odjeæi, ah da - ne mogu je navuæ, dakle kolaèi, uf, zašto nemam novaca za onu crvenu coctail haljinu iz Heruca, mijesi, peci, filaj, reži, vadi, gaaaaaaaaaaah, opekla sam seeee.... I tako do negdje tri ujutro, kad sam padala s nogu u oèaj pri pogledu na brdo suða u kadi, sniježnu atmosferu u kuhinji, boce na podu, ispeèene prste i svoje bijelo izoblièeno lice u zrcalu...

Pomalo strahujem od trenutka kad æe Najbolja bacit pogled u vinski ormariæ, buduæi da u njemu sad vlada pustoš.
A oèistile smo joj Krauthakerov Sauvignon iz 2006, Chateau Kamnik, domaæi pelješki plavac (mmmm... fini...) i malo domaæeg pošipa od mog dide i, naravno, Tomiæevi Hektor (krasno vino tipa Porto, pravo žensko, moj all time favorit) i Opolo Nobile (rose', malo tanko ali neodoljivo ružièasto vino), ali ta zadnja dva sam joj ionako ja bila poklonila - da se naðe kad doðem.

Našla sam krasnu crnu charleston-haljinu na volane, Soaked In Luxury, 300-tinjak kuna na nekakvom sniženju, i uopæe ne izgleda jeftino, uz odgovarajuæi remen (lakirani, obièni, u boji), èarape ili tajice i bolero može se nositi u nekoliko kombinacija i stilova, i dok sam se ja predomišljala neka prekvarcana tuka ožbukana naranèastim puderom, s golemim dupetom i sagorenim pramenovima mi je kupila ispred nosa!!! Dabogda u njoj izgledala jeftino!!!

Moj najdraži B na svijetu se pojavio u Zagrebu, kao poslom, a zapravo u potrazi za predbožiænim razvratom i razuzdanim shoppingom, te Moleculeom od Excentric Parfumes.

Excentric Parfumes se mogu u Hrvatskoj kupiti samo u Victoru.
Ne volim iæi u Victor jer tamo rade nadrkane ružne babe koje te mjere zlim okom punim uroka, i znaju biti jako neljubazne. Naroèito je antipatièna jedna koja ima figuru kulena i goleme silikonske usne pred kojima bi se Kasandra i Vjekoslava Bach zajedno mogle poklopiti ušima od srama.
To stvorenje je bilo užasno drsko prema A kad je htjela kupiti Chloe' torbu od 9000 kuna, jer je valjda procijenila da A to ne može sebi priuštiti. A itekako može. Samo što je A bila odjevena neprilièno za posjetu tom uzvišenom concept storeu... Naime, cijeli je dan mozgala da li da proviziju sprèka na nju ili na neplaæene raèune, a onda ju je nazvala S1 i rekla kako bi nakon posla mogla kupit upravo TU torbu, i to crnu, a samo je jedna, jer joj je deèko odluèio kupiti za roðendan... Ja i A smo taman nakon njenog posla jele fajitu s nogu u Daily Freshu, i nisam stigla ni do pola kad je A poklopila mobitel, izvukla me šokiranu i gladnu, sreæom sam bar capuccino pokupila sa stola, opalila stampedo uz Ilicu do parkinga, ugurala u auto i nagazila gas pravac Victor.
Najkraæi put je bio kroz zeleni val preko Traumatologije, gdje smo proletjele nekakvim zabranjenim smjerom na parkiralište od hitne, a za nama panduri koji su taman u blizini završili globiti neko drugo auto i ukljuèivali se u promet kad je naš Smart prošišao kraj njih. Uletjele smo dakle na parking od hitne, policija za nama, kuc-kuc na prozor... A je inaèe panièarka de luxe, ali valjda je žudnja za torbom bila toliko jaka da se hladnokrvno snašla u sekundi i rekla frajeru da vodi frendicu kojoj je jako zlo na hitnu. Ja sam ekspresno klonula u sic i pogledala frajera polukolabiranim pogledom kroz trepavice, nakon èega su nas još neko vrijeme sumnjièavo pratili pogledom dok smo ulazile u hitnu, gdje smo èekale kraj vrata da se maknu s parkinga, i izletjele van. Samo što se A morala na brzinu iz salonki i hlaèa presvuæi u tenisice za aerobik i duge tajice iz gepeka jer je meni u vožnji ispao poklopac s cappuccina pa se sve prolilo po bijelim hlaèama i iscurilo u salonku. A nije ugodno biti u mokrome kad je hladno.
Samoubilaèki smo pretrèale cestu, ona obuzeta žudnjom i odluèna ko nikad u životu, ja u strahu za vlastiti život i nestabilna na 10 cm visokoj inkvizicijskoj obuæi, i uvihorile u Victor, gdje nas je baba sa usnama soma kapitalca zlostavljala neljubaznošæu 10-ak minuta, ružno mjereæi A koja je od struka naniže bila u odjeæi za fitness u ne baš najboljem stanju (izgažene crne Reebokice i isprane ofucane pamuène tajce), dok A nije pazarila i torbu i Ekscentrika (kojeg zapravo nije imala u planu kupiti, ali kad je bal... nek trpi plastika!). A ni nakon plaæanja se baš nije pretgala od ljubaznosti, nego je s takvim prijezirom vezala brandiranu trakicu na vreæicu da je u meni izazivala agresiju.

Nego, ja više volim Nicholas u Kaptol centru, u kojem mogu do besvijesti prevrtati po preslatkim Baby Dior papuèicama za bebe i Baby Escada pletenim torbicama od tisuæu i po kuna za jednogodišnjakinke, padati nièice pred ONOM bež Marc Jacobs torbom o kojoj veæ dva mjeseca pišem Djedici Božiænjaku i u nesvijest zbog diiivnih Stella McCartney accessoiresa, a tete su tako ljubazne da se topim od miline...

Dakle, B je tu. A to znaèi zabavu, zabavu i još zabave. Opæe predblagdansko rasulo.
Zabava poèinje veæ danas, nakon što izmilim iz KICa u kojem uz kavu èaèkam po netu zahvaljujuæi hotspotu, i preselim dupe u Flores u kojem me oèekuje B i sretni par mojih najomiljenijih tetaka na svijetu.

Blonde does business, ili kako sam zaradila nešto malo novaca na potpuno neoèekivani naèin...

Nakon stvarno neobièno ispunjenog vikenda ponovo je ponedjeljak, a ja sam ponovo sama.
Najbolja je opet on the road, a onda joj dolazi deèko na par dana pa se seli k njemu na Ksaver.

Ovaj put ne samo da sam raskinula subotnje prokletstvo, nego sam prolumpala cijeli vikend, dan i noæ.

Petak - Val produkcija u Marijinom zvonu. Èopor ljudi koje sam davno poznavala, od kojih ih se veæina u meðuvremenu poženila a neki su i u slatkom išèekivanju, i to ne po prvi put, odlièan dj-ing Dalibora Mataniæa, moj neizostavni objekt za traèanje Jelena Veljaèa sa svojim sladunjavim deèkom (zašto, o zašto pobogu ta beskrvna žena ima tako lijepu liniju, tako dobru odjeæu ko da sam je ja sama birala, tako dobru frizuru ko da nikad nema bad hair day... i tako ljepuškastog mužjaèiæa? O zašto???)...
Naplesala sam se ko prava pošast plesnog podija, i to na stvari koje nisam èula još od srednje škole (Smithsi, Violent Femmes), stvari koje mi bacaju osmjeh na lice (Abba, Gloria Gaynor), stvari koje me podsjeæaju na faks i preznojeno padanje u trans pod stroboskopom (Chemical Brothers, Fatboy Slim), stvari koje èine da se osjeæam starom (Kaiser Cheefs, Franz Ferdinand), stvari zbog koje izazivaju jezu i strah od doktora (Michael Jackson)... Svakako bolje nego da sam petak provela u Splitu, blazirano srkuæuæi Long Island i pocupkujuæi desnom nogom u Hemingveju na dosadnoj roðendanskoj fešti rodice G, što je bio plan koji sam otkazala u zadnji èas.
Još bolje je bilo što je postojao i drugi "floor", tj. sala sa stolovima za kojima se deralo po janjetini i u kojoj su prašili harmonikaš, kontrabasist i lik s gitarom (komad s harmonikom je bio prvoklasni!!!), izvodeæi neumorno pravi megamix za svadbe i krštenja...
Kako je dobro kad žena može dignut ruke u zrak, lupit šakom o prsa i zaurlat Mišu, Zeku, Grdoviæa, Lojtricu, dvije-tri o garavušama garniranima dunjama, malo Mate Buliæa i Thompsona, a da se ne mora osjeæat neugodno pred èoporom vrlo urbanih poznanika, jer su se u meðuvremenu i oni preobrazili u razdrljene zvijeri usta punih kamena, krša, masline i Hercegovine...
Inaèe, ja i moje cure smo veæ tradicionalno svake veljaèe na Noæi hercegovaca u Splitu, posljednje dvije godine u hotelu Lav, zahvaljujuæi šefu/deèku jedne od nas... I uvijek smo veæe i srèanije hercegovke od svih prisutnih, mada smo sve s otoka ili iz vlaške. Uf, dobri su ti hercegovaèki mladi kultivirani manageri i poduzetnici, i stvarno znaju sa ženama, samo što svi redom imaju isti defekt - ženu, zaruènicu ili od obitelji blagoslovljenu curu... Na žalost, ta se kvalitetna sorta pari iskljuèivo meðusobno.
Nego, gdje sam ono stala?
Ah, da! Jedini sezonski domjenak na kojem sam se stvarno raspištoljila uz minimalnu moguæu kolièinu alkohola.
A oko 1.30 dobila sam sms od mog M, kako slave roðendan jedne stvarno drage cure, profesionalne sponzoruše koja ima srce i dušu veæu od Triglava i ja je strašno volim, i kako užasno žele da im se pridružimo u... ups, ne želim se kompromitirati èak ni kad sam anonimna na blogu, dovoljno je reæi narodnjak, vrištanje do zore, šampanjac i sve ostalo što uz to ide.
Odavno nisam doèekala zagrebaèko jutro na ulicama :). Ni pojela totalno friško peèeni burek.

Subotu sam provela s najboljom prijateljicom iz bivše firme koja je svratila za vikend (firme prije one u kojoj sam dala otkaz), na potezu od Bulldoga do Maraschina, olajavajuæi njenu direktoricu marketinga (žena je rospija i zlostavljaè, nije ni èudo što joj se tim stalno raspada i ljudi bježe... mada sam se ja jedina s tom ženom na poslu dobro slagala, ne znam kako ni zašto. Ali frendici treba dati podršku, pružiti priliku da olakša dušu, skupiti materijala za blagdanske kave u Egoistu i Procaffeu, a i sebi dati povoda za osvježiti stav kako nije uvijek baš tako jako loše biti nezaposlena...)... Zapravo, kad malo bolje razmislim, to je sve što smo i radile dva sata. traèale njenu šeficu. Ali kvalitetno i temeljito.

Nakon toga bacila sam sidro s M, MX i T u Floresu, uz Freixenet i cheesecake, traèajuæi našu poznanicu koja je ljubavnica nogometaša XY, i koja je na istom tom mjestu prije nekog vremena bila u društvu M kad se pojavila njegova zakonita, i kako su se lijepo družile uz kavu sat vremena, zaljubljeno prièajuæi o svom mužu i deèku, bez da su imale pojma da govore o istom praznoglavom tikvanu, dok je M molio boga da ni jednoj ni drugoj ne iscuri ime...
Pojavila se i moja famozna J, dolepršala u Zagreb samo zbog Shapeshiftersa. Onako neurotièna i ne baš pri zdravom razumu, ali ona nikad nije pri zdravom razumu i to je dio njenog šarma pa je zbog toga tako volimo, opet je preblajhala kosu u maniri okorjele turbofolk ukrajinske plesaèice i odjenula maæehinu srebrnu lisicu i starke po kiši. Dovukla je par kesa s kutijama za cipele i šokirala nas izvlaèeæi na stol ni manje ni više nego 6 pari prokletih starki!
Starke su njen totalni fetiš, i taman je htjela kupiti nove ispranomodre (mislim u Officeu, ali nisam sigurna, ko bi nju razumio), kad je skužila da ne samo da su snižene na 390 kuna, nego i za kupljena 2 para treæi dobiješ gratis, pa je kupila 4 para i dobila još dva... I tako riješila božiæne darove za najbliže prijatelje. Dakle, ove godine me pod njenim borom oèekuju ispranoplave All Stars tenisice, što uopæe nije loše, jer su moje crvene i bijele u jako lošem stanju, a nadam se da kombinacija kožne jakne, clutch torbice, duge gipsy haljine i starki na proljeæe 2009. još uvijek neæe biti totalno passe'...

Naveèer su nas èekali Shiftersi u Aquariusu.
Naime, to je gotovo pa moralna obaveza. Svaki put kad imaju gig u Lijepoj našoj ja sam tu.
Max Reich, polovica dvojca, moj je stari frend. Iz vremena dok je on još bio mlad i neafirmiran. A ja studentica, koja je 1999. skupljala novce da sa dva jednako nabrijana frenda napokon ode na sveti hadž na Ibizu, jer to je bilo nešto što je jednostavno bilo... pa, moralo se!
Da ne kompliciram prièu, na trajektu izmeðu Ibize i Formenteire simpatièan frajer je sluèajno prolio pivo po mojoj nozi, što je rezultiralo jednom jako ljepljivom sandalom, bijesnom omamljenom plavušom, isprikom, jeftinim pivom pomirenja (ako bi se pivo na toj geografskoj lokaciji moglo nazvati jeftinim), prièom, ponuðenim smještajem u šupetini (svakako bolja opcija od vreæa za spavanje i tuširanja na javnoj plaži) i prijateljstvom...
Nisam ostala dugo, tek piæe-dva, malo druženja prije poèetka seta, dovoljno da zaplešem i do 1.30 doplazim doma.
Jer nisam više u cvijetu mladosti, a i nekako sam èudno ukliještila kuk...

A ni juèerašnji dan nije bio baš za bacanje.
Kad žena ima prijateljicu u marketingu pivskog giganta, onda ima i karte za sve koncerte koje pivski gigant sponzorira.
Lil' Kim.
Niš posebno.
Pogotovo ako za roðendan dobijam Beyonce.
Ali eto, da i to malo sisato èudo vidim...
Pa, sad... ako je ona kao seksi, onda æu i ja na svoje salo navuæ nešto usko, raskopèat sise do pupka i bit jednako seksi. Ionako smo skoro istih dimenzija (sreæom, ona je jaèa od mene).
Samo što su moje dinje ipak u kategoriji cate...

Inaèe, niije da se bunim što sam opet ostala solo doma, dapaèe.
Naime, treba mi stan za moj novi blagdanski business.

Poèelo je sluèajno, prošli tjedan, kad je Najbolja donijela u petak košaru domaæih keksa na posao. Kaže da je marketing, inaèe zona sumraka na kraju hodnika, odjednom postao jako popularan odjel u kojem su svi imali nekog posla...
Nije da sam neki majstor slastièar, ali zaboravila sam kako malo ljudi danas zapravo zna raditi domaæe kolaèe, pogotovo ljudi mojih godina.
Kad sam bila klinka svaèija mama je radila kolaèe, bar dvaput tjedno, a ja sam bila jedan od onih rijetkih freakova koji su za roðendan imali kupovnu tortu iz Bobisa, garniranu èudesima od marcipana u obliku ruža, patkica, zeèiæa, prašèiæa..., ali tako jebeno bezukusnu, dok se na drugim roðendanima ekipa davila u tijestu od oraha, èokoladno-margarinskim kremama, pravim èudima slastièarskog umijeæa majki koje su uspijevale radit u poduzeæu, održavati stan besprijekornim, kuhati zdrave obroke svaki dan, uzgajati fikuse i afrièke ljubice, ponešto sašiti i još imati vremena za odgoj djece, kave i traè partije... Mi smo imali spremaèicu, hranili se æevapima i sendvièima (dok baka ne bi skužila da je kritièno i poslala gomilu smrznutog gulaša i punjenih paprika), a rijetki majèini pokušaji da uzgoji biljku ili nešto skuha su bili tako poražavajuæi i nejestivi da je uskoro odustala (kad nekome ne ide, onda ne ide!). Uspijevalo nam je jedino drvo života u kuhinji, i to na neki misteriozan naèin... Doduše, toliko smo ga uspješno gnojili mesom i krumpirima i zalijevali juhom iz mamine kuhinje, da je jednostavno moralo rasti ko ludo.

Nakon što sam završila peti razred osnovne, prvi u kojem nisam išla u cjelodnevni boravak nego bila osuðena na domaæu kuhinju, zakljuèila sam da je vrag odnio šalu i da, ako želim opstati, moram nauèiti kuhati! To ljeto je tata bio doma, a kako je on profesionalni kuhar (ali pomorac, dakle doma 3 do maksimalno 4 mjeseca godišnje, a tada se trudi kuhinju izbjegavati u širokom luku), imala sam sasvim dobrog mentora a želudac je dobio priliku da zadrži neošteæenu sluznicu još neko vrijeme.

I stvarno mi dobro ide.
A kolaèi su moja posebna strast.

Dakle, Najbolja me isti petak nazvala s posla da njena kolegica iz drugog odjela ima roðendansku feštu danas, i doma i u firmi, i može li ona od mene naruèit veæu kolièinu keksa po mom izboru. A nego što da može!
Tako sam juèerašnji dan, do odlaska na Malu Sisatu Kim, provela u kuhinji. I žena mi danas oko podne javila da sam je oduševila! A u meðuvremenu sam dobila i još dvije narudžbe - K je odnijela neke na posao danas, pa je njena šefica pitala mogu li ja za srijedu caterirat kod njih u agenciju malo veæu kolièinu toga za proslavu neèijeg odlaska na porodiljni, a javila se još jedna kolegica od Najbolje - ona ne bi puno, ali da su dosta trajni, da ima za do Božiæa!

Nije da æu zaraditi neke znaèajne novce, ispekla bi ja to sve mukte, èak i sama kupila materijal, jer stvarno užasno volim pravit kekse i kolaèe, ali ako mi neko želi dat lovu za nešto u èemu stvarno uživam... Pa, to je jako dobro! dapaèe!
Taman skupim nešto novaca za dobru novogodišnju haljinu.

Doduše, èudan je to karijerni skok, od managerice do kuæne pekarice, ali ja sam zadovoljna.

Jer to znaèi da æu nekoliko sati provesti na nogama, u stalnom pokretu. što je definitivno najbolja tjelovježba za nekoga kao što sam ja.
iPod na plazmu, pustit Luxury House For An Exciting Sunset In Miami, Nude Dimensions ili neki Ministry Of Sound Session, pozvat par cura za društvo, i organizirat cookie tulum uz vina koja je Najbolja dobila kao poslovne darove (ona ne pije jer alkohol deblja).

Inaèe, presretna sam jer sam smršavila. Da, istina je, imam 4 kila manje nego prije mjesec dana kad sam onako sva jadna došla u Zagreb.
Pretvorila sam se u zastrašujuæe zadovoljnu i blistavu ženu, i sama sebi se smiješim od sreæe svaki put kad proðem kraj zrcala.
I ovaj put stvarno vjerujem da je moguæe da to stanje potraje vjeèno!

Emotivno-predblagdanski post u božiænom duhu...

Moje najveæe zadovoljstvo jest peèenje kolaèa i keksa. Drugo najveæe zadovoljstvo jest dekoriranje stana u prigodnom blagdanskom duhu i stvaranje tople atmosfere.
To dvoje u kombinaciji baca me u ekstazu dublju od one.... uh, htjela sam reæi dublju od one prouzroèene kvalitetnim seksom, ali to bi bila tako autotješeæa laž i samozavaravanje, a i obeæala sam sebi da više neæu lagati kad je seks u pitanju (glumiti orgazme, reæi da je baš veliki i kako mi je bilo lijepo, ili opæenito umanjivati važnost dobrog i redovnog seksa u svome životu...), zato recimo da me to dvoje u kombinaciji nekako baš ispunjava...

Najbolja je dobila famoznu i popularnu crijevnu virozu od koje se mršavi pred blagdane, pa je utorak, srijedu i èetvrtak provela doma umjesto na drugom kraju kontinenta, a ja sam napokon dobila priliku da se igram toplog doma i obitelji.

Lijepo je biti cijeli dan doma i pritom imati kraj sebe živo ljudsko biæe.
Još ljepše je kad je ljudsko biæe živo ali bespomoæno i ovisno o meni. Kad ljudskom biæu kuham pileæu juhicu i rižu s povræem, kompot i èajeve, pa još namještam jastuke, tetošim, i radim sve one lijepe stvari koje me ispunjavaju.

A još ljepše kad bolesnu Najbolju uhvati neka nostalgija za mamom i toplim domom, pa mi da Diners, Maestro (i pin, naravno), kljuèeve od auta, i pošalje kupiti bor i nešto prigodnih ukrasa da stvorimo božiænu obiteljsku atmosferu doma, sastojaka da ispeèemo koji trajni keksiæ za goste koji bi mogli navratiti, i neku dobru knjigu za èitanje...

Ja sam se, naravno, vratila s manjim ali savršenim boriæem, zalihom ljubièastih i mentol zelenih balona iz Magma Homea, ljubièastim i mentol zelenim svilenim vrpcama od kojih sama radim mašne za grane, srebrnim perlicama, glitterima i kontur pastom za ruèno finiširanje mat balona, sitnim svijeæicama (bijelim, ne volim šarena ni krupna svjetla), ljubièastim i srebrnim lametama, 10-ak metara trake od umjetne borovine, slatkim malim bijelo-srebrnim gipsanim anðelima za bor, još slaðim bijelo-srebrnim gipsanim Isusom, Marijom i Rogonjom od muža za pod bor (radovi moje prijateljice, jako povoljno dobiveni, skoro mukte, jer su neki malo krhnuti ), adventskim vijencem u srebrno-ljubièastom, umjetnom imelom, plišanim Rudolfom za ulazna vrata, kapom Djeda Mraza za nju i sobovim rogovima na obruèu za mene, gomilom aromatiziranih svijeæa, božiænim stolnjakom i nadstolnjakom, božiænim salvetama, 5 kila brašna, pola tone oraha, lješnjaka, badema i rogaèa, zalihom prašaka, kvasaca i šeæera, vanilijom u svim oblicima (od štapiæa do tinkture), cimetom, kilom èokolade za kuhanje, brdom maslaca, 20 jaja, kantom marmelade, papirom za peèenje, kanticom od po kile Nescaffea, Storyjem, Extrom, Starsom, Glorijom, Grazijom (koji æe joj vrag knjige dok RTL napucava Vanju Haliloviæ??? Halooooooo???), i dvije kutije Ronhill Slimsa za mene.
Nije imala ništa protiv desanta na njen raèun, dapaèe.
Mada sam zaboravila kupiti èaj od šipka, dvopek i ostale gadarije koje jedu i piju ozbiljno bolesni ljudi.

Posljednja dva dana sam tako provela u kiæenju i žmardanju stana, dok se Najbolja u pauzama izmeðu kauèa i klonje radovala ko beba.

Sad imamo golemi adventski vijenac nasred stola (malo sam se prešla u procjenjivanju dimenzija) od kojeg jedva odložimo èašu na isti, te iz jednakog razloga malo pretjerano dugi no krasni stolnjak na srebrno-crvene pejzažiæe pod snijegom, psihodelièno svjetlucavi bor na stoliæu kraj plazme (pretjerala sam u kolièini ukrasa u odnosu na dimenzije bora, ali teško mi bilo nešto od toga ostaviti u kutiji), sve to smješteno u dnevnoj sobi pretvorenoj u džunglu girlandi od poliesterske borovine okiæene golemim mašnama i balonima, te plastiènu imelu za ljubljenje iznad ulaznih vrata s unutrašnje i veselog Rudolfa na vratima s vanjske strane. Svijeæe iz Sephore, zelene i ljubièaste, u onim svojim preslatkim èašama u boji, napale su sve raspoložive površine stoliæa, polica, prozora...

A ja sam se prekjuèer u rano popodne bacila na miješenje prhkih tijesta i peèenje keksa, koje je potrajalo do negdje tri sata ujutro.
Tako sada imamo doma nekoliko košara pokrivenih ubrusiæima i napunjenih husarima, zebricama, limun-zvijezdama, padobrancima i firentincima.
Nema ništa ugodnije od plesanja uz radio, peèenja kolaèa, prašenja brašnom, urlanja božiænih, gledanja tv-a, plakanja i smijanja zbog ljubavnih jada, lakiranja noktiju, mirisa cimeta i peciva, èitanja horoskopa i gatanja iz kave, šminkanja, izležavanja na kauèevima... I ponovnog otkrivanja onog predivnog duha prosinca koji smo negdje životnim putem pogubile.

Jedna je košara kolaèiæa otišla s Najboljom juèer na posao. Za njen tim. Jer Najbolja je direktorica kakvu bi svaki tim i zaposlenik ponaosob mogli samo poželjeti.
I ne tvrdim to samo zato jer je ona moja Najbolja bukvalno od dana kad smo se rodile.
Osim što je vrijedna, pametna i sposobna, te neopisivo dobroæudna, ona stvarno voli i poštuje ljude s kojima radi. I nikad ne gubi kontrolu niti diže glas i istresa zlovolju na njima.

Ponekad se stvarno pitam kako je takvo èarobno i savršeno stvorenje koje niže poslovne i društvene uspjehe bez po muke, roðeno da uljepšava svijet svojom pojavom i pozitivnošæu, dopalo baš mene da mi bude najbolja prijateljica i oslonac u životu u svakom trenutku?

Jer nas dvije smo toliko razlièite, koliko dvoje ljudi uopæe mogu biti.

Naše poznanstvo je od samog zaèeæa bilo podrazumijevajuæe, buduæi da su nam obitelji veæ tradicionalno i generacijski bliske. Djedovi su skupa tulumarili po partijskim i sindikalnim eventima te bili lokalni stupovi zajednice, bake dijelile recepte, krojeve iz Burde, frizerku i obavezno zajedno provodile bar po dva sata dnevno, tradicija se nastavila s našim majkama (mada nisu živjele u istom gradu), i napokon, ja i Najbolja smo roðene isti dan, u istom rodilištu, istoj raðaonici (10 sati razlike), i naravno da se znalo da æemo se i mi družiti kroz život, mada to nije najnužnije znaèilo da baš moramo postati i najbolje prijateljice na svijetu.
Ali se dogodilo tako.

Do 13-e godine nismo živjele u istome gradu, ali viðale smo se na praznicima, ljeta provodile skupa, meðutim je vremenom razlika izmeðu razmažene male spliæanke i jednostavne djevojèice iz manjeg mjesta nekako uzela maha pa smo se udaljile, sve dok ja nisam zbog odreðenih obiteljskih okolnosti doselila baki.

Naš ponovni susret u istoj osnovnoj školi nije bio baš najprijateljskiji. Dapaèe, na samom poèetku dogodila nam se burna mini-borba za status.

S jedne strane je bila Najbolja, najljepša i najpopularnija zvijezda škole, jedno od onih èarobnih savršenih stvorenja, besprijekorna princeza u koju su svi zaljubljeni, koju svi žele za prijateljicu, koja je prirodno prva i glavna u svemu, ambiciozna, najbolja uèenica, sportašica, aktivna u svim moguæim školskim aktivnostima, puna stila i produkt savršenog odgoja divne obitelji pune ljubavi.
S druge strane sam se pojavila ja, dobrostojeæe gradsko derište, s maskarom na oèima i supermodernom frizurom obojanom kanom (u vrijeme kad uèenice osmih razreda u malim otoèkim gradiæima nisu dolazile našminkane na nastavu niti koristile lak za kosu), 8 naušnica u uhu, Levisicama 501, kožnom jaknom, koje je pritom još i znalo popušiti cigaretu bez da se uguši, popiti pivo bez da se onesvijesti, i za koju se prièalo da je to ljeto sa roðakom - lokalnim frajerom - zapalilo joint (nije bila istina - ali malo reklame ne škodi...).

Buduæi da Besprijekorna Najbolja ipak nije bila baš toliki dobroæudni neegoistièni i neslavohlepni anðeo u duši, a ja sam bila dovoljno egzotièna da joj na samom poèetku trijumfalne osmaške godine preotmem dio podrazumijevajuæe pažnje i obožavanja, te u nekim školskim predmetima dostojan i jednak protivnik, prvih nekoliko mjeseci smo se tiho borile za teritorij i status u srcima suuèenika, i hladno gledale preko školskog hodnika.
Sve do jedne predbožiæne nedjeljne matineje u lokalnom disku, kad je Najbolju spopao neki vrag pa je popila votka juice i poželila cigaretu, koju sam samo ja u društvu imala hrabrosti užicati nekome od starijih cura za šankom...
Naravno, nenavikloj na nikotin, najboljoj je ekspresno pozlilo, ja sam nevoljko preuzela krivicu za njenu muèninu i izvela je vani na buru... A ostalo je povijest.

Do uskršnjih praznika veæ smo ponovo bile nerazdvojne, kao u ona idilièna vremena dok smo bile male i provodile ljeta na ljuljaèki u njenom ili plastiènom bazenu u mom dvorištu, pod ne baš budnim okom baki zauzetih ispijanjem kave i traèevima (odatle potjeèu šavovi na njenoj glavi, moj slomljen nos, više razbijenih mlijeènih zuba i koljena, par slomljenih kostiju, nekoliko pseæih i maèjih ugriza popraæenih antitetanusom, dva razbijena prozora i zajednièki pad s kruške bez ozbiljnijih posljedica - osim za krušku), šišale lutke i jedna drugu škaricama za papir, gaðale kamenjem maèke po susjedstvu, štedile džeparac za odlazak na pizzu i igrale se poroðaja medvjediæa.

Ja sam najbolju uèila kako biti opuštena, dotjerana i poroèna - sa mnom se prvi put opila rakijom od višanja i povraæala u vešmašinu, poèela se šminkati, poljubila (pa morala je zaboga od nekoga nauèiti! I mene je nauèila frendica u sedmom razredu!), kupila grudnjak i nauèila odrezati jastuèiæe za ramena u savršeno oblikovane ekstenzije za sise, pratiti slijepo modne trendove primjerene našim godinama i budžetu, razgovarati sa starijim momcima (onima od 16 i 17 godina)...
Najbolja je mene nauèila kako zanosno klonuti pred muškim rodom, kako iste natjerati da plešu kako žena svira, kako šarmirati nastavnike, kako uspješno lagati ukuæanima i tjerati u svakoj prilici vodu na svoj mlin, kako ... Ah, sve ono što djevojci treba kako bi bila jednostavno savršena i neodoljiva!

Jedna drugoj smo u tim mladim danima dale upravo ono što je bilo potrebno da postanemo kompletne.

Zajedno smo krenule u gimnaziju i slijedeæe èetiri godine dijelile razred, ali ne i klupu.
Ona je bila dobra cura koja prati nastavu u prvoj, ja ona ne tako dobra koja spava ili rješava s Najboljim Prijateljem križaljke u zadnjoj.
Ali to ne znaèi da nismo bile nerazdvojne.

Ja sam bila uz nju u svim njenim ljubavnim brodolomima, ona je spremno lagala za mene pred ravnateljem u više prilika.

Zajedno smo otkrivale èarobni svijet bulimije, lakih i srednjelakih narkotika, prvih seksualnih iskustava, prvih ljubavnih razoèaranja, i prošle kleptomansku fazu - ko bi povjerovao da je princeza iz fine familije bila hladnokrvna lopuža u svojim adolescentskim danima, dok sam ja zapravo bila kukavica i trtaroš.

Tipièno srednjoškolsko prijateljstvo, a takva obièno pokleknu kad prijateljice krenu na razlièite fakultete u razlièitim gradovima.

Naše nije.
Unatoè razdaljini i drugaèijim životnim stilovima, ostale smo jednako bliske.

Najbolja je upisala Ekonomiju u Zagrebu, smjestila se na Cvjetnom, otkrila solarij, Saloon, twin-setove, èari monogamne veze i predanosti studiju, urednih mjesta za izlaske, finih studentskih posliæa, ambicioznog društva i urednog života po planu, bez promjena i stresa.

Ja sam upisala fakultet u Splitu, prepustila se klupskom ludovanju, zabavi, putovanjima, raznoraznim èudnovatim poslovima, ljubavnim sapunicama; družila se s poduzetnicima, finom djecom, bikerima, šminkerima, partijanerima, sponzorušama, getanima, skejterima; prolazila faze od mirne djevojke do luðakinje koja visi s balkona...

Nismo se viðale èesto, èak ni ljeti, jer ja sam ljeta provodila na putu ili radeæi nešto. Svejedno, Najbolja je uvijek bila tu uz mene kad mi je bila potrebna, i ja sam uvijek bila uz nju.
A velika je stvar imati osobu kojoj možeš jednog dana banuti na vrata studentske sobe, dekintirana i oèajna, na rubu živèanog sloma, izgubljena i preplašena, zatražiti da samo bude uz tebe nekoliko dana dok se stvari ne srede, i zatim ponovo nestati, bez straha da æe se taj posebni netko uvrijediti i otpisati te, ili odbiti biti tu.
Zajedno smo u studentskim danima prebrodile nekoliko obiteljskih i egzistencijalnih kriza, slomova veza, jednu neželjenu trudnoæu, dvije afere s oèevima i ljubavnicama, par smrti bliskih osoba i tešku prometnu nesreæu.
Zapravo, kad bolje razmislim, kroz te èetiri godine smo jedna drugoj dolazile uvijek i samo kada nam je bilo teško. Lijepe trenutke smo èuvale za neke druge ljude i dijelile sa osobama koje nas nisu istinski poznavale.
A teški trenuci su istinski test za prijateljstvo. Jer su rijetki oni koji ostaju uz nas kad je gadno, ma koliko nam se zaklinjali u odanost dok teèe med i mlijeko.
Možda smo tada trebale jedna drugu tako oèajnièki samo zato jer smo obje teški kontrol-freakovi kada je naš immage u pitanju, i nikada ne bismo dozvolile da nas okolina u bilo kojem trenutku percipira na bilo koji drugi naèin osim kao vjeèno nasmijane, pozitivne i u svemu uspješne društvene leptiriæe.

Nakon studija stvari su se poèele mijenjati. Najbolja je upala u prvi posao i otada uspješno ganja karijeru. Vodi upravo onakav život kakav je zacrtala još u gimnaziji, izbjegavajuæi sve što bi joj moglo poremetiti savršeno organiziranu svakodnevicu i osujetiti borbu za položaj na poslu i u društvu. Ja sam otada prošla sito i rešeto, od života u inozemstvu, preko karijere i divljeg braka, do ne znam ni ja sama èega. Neko smo vrijeme živjele skupa, zatim bile razdvojene državnim granicama, pretežno u razlièitim gradovima.
Promijenile smo se od onih klinki kakve smo bile u srednjoj školi, ali i meðusobno bolje upoznale. Podijelile više lijepih trenutaka nego onih loših. I cijelo vrijeme bile tu jedna za drugu, i znam da æemo uvijek biti.
I dalje jedna drugoj pružamo potrebnu dozu onoga što onoj drugoj fali.
Ona meni daje razum i staloženost, oslonac da ponovo stanem na noge kad opalim glavom o zid, trijezan i analitièki um kad zabrijem u neku od krajnosti kojima sam tako sklona, logièno rješenje za probleme koji mi se èine nerješivi, rame za plakanje i ormar pun èarobnih stvari na posudbu.
Ja njoj dajem opuštenost i zaigranost, rješenje problema iz nelogiène ali na neki naèin ipak funkcionalne perspektive, savjete u vezi odijevanja i prepreka u vezi, dane provedene na mjestima na koja ona sama ne bi nikada otišla, slikovite ljude kakve ona sama nikada ne bi ni primjetila, smijeh, akciju, topli domaæi obrok, i društvo u usamljenim veèerima u otrovnom stanu na Vrbanima.

Jedna drugoj dajemo prijateljicu, sestru, suborca, beskrajnu ljubav i predivno vrijeme zajedno.

I ne, nikad se u životu nismo posvaðale, ne na onaj naèin da ne razgovaramo više od par nadurenih minuta.
I ja jesam grozna traèibaba, ali nikada ništa o Najboljoj nije prešlo preko mojih usta osim najboljeg.
I ma koliko ljudi prošlo kroz moj život, i ma koliko ljudi prošlo kroz njen, unatoè tome što smo dva totalna antipoda, mi smo jedna drugoj jedine konstante.

Niko na svijetu ne poznaje me tako dobro kao moja Najbolja.

I kad doplazim doma nakon razuzdanog subotnjeg izlaska, i naðem je kako tiho hrèe na kauèu sa psom na trbuhu i kljuèem u ruci (da mi ga baci preko balkona u sluèaju da je nazovem i kažem da nisam sposobna naæi svoj u torbici, što se dogaða u prosjeku svaki drugi put kad izaðem vani), naravno da je pospremim u krevet i sjednem uz laptop pisati raspekmeženi post o tome koliko volim svoju prijateljicu i koliko sam sretna što je imam...

Kopi-pejst, tj. blog-leksikon. Po èetvrti put danas

A i ja sam kopirala sam ovo od drugarica Rahatlice, Anke Partizanke i Rudarke , makla njihove odgovore i ubacile svoje, te zalijepila...
Što je živi dokaz kako mi žene jednostavno obožavamo raznorazne testove i upitnike ovoga i onoga...

ime:
Elle

nadimak:
Barbarela

da saznam da me neka cura traèa, ja bih:
Iskopala joj oko, išèupala kosu, odgrizla uho i tako je surovo olajala da se ne bi imala obraza pojavit u gradu iduæih 60 dana... Ma, whatever... mene traèaju stalno, ja traèam druge, pritom uživam, jer sve je to za ljude.

najviše komplimenata dobila sam na raèun:
Cica. I guze, dok je još bila Beyonce a ne Missy Elliot...

kad se osjeæam seksi, odjenem:
Korzet, haltere, èarape, sve to bez gaæica, preko malu crnu haljinu, goleme štikle, a onda mi bude tako neudobno i promaja meðu nogama da se opet osjeæam sjebano kao prije seksi feelinga...

iznenadit æete se kad vam kažem da nikada u životu nisam:
Nauèila cijelu tablicu množenja

najbolji ljubavni savjet koji sam dobila glasi:
Ostavi ga par puta dok je najzaljubljeniji, tek da jaèe zagrize, i definitivno drž njegovu majku što dalje od sebe...

posljednji put sam plakala:
Kad je najbolja prièala kako je imala predivan vikend sa svojim Tajkunom. Od ljubomore.
Ne, nego prekjuèer, kad sam shvatila da se siva haljina nije stisnula u pranju nego se moje dupe raširilo...

mislim da je super kad muškarac:
Ne prièa o ženi, curi, mami, šefu, autu, novcu (koji ne namjerava trošiti na mene)...

totalno sam ovisna o:
Manikuri. I sapunicama.

lijepo je biti u vezi, zato što:
imaš nekog uvijek dostupnog za seks kad se tebi hoæe, bez priprema za izlazak i kopanja po mobitelu. I da ti posudi 500-600 kuna za haljinu kad nemaš.

znam da sam zaljubljena:
Kad smišljam imena za djecu i vježbam svoj novi potpis - s njegovim prezimenom.

outfit u kojem provodim slobodno vrijeme je:
Donji dio pidžame i majca aktualnog bivšeg.

nikada ne izlazim iz kuæe bez:
Hmmmm... Da vidimo... Labella, dva-tri ruža, par sjajila za usne, konca za zube, zrcala, fotoaparata, papirnatih maramica, kreme za ruke, kondoma, kljuèeva, dva mobitela, novèanika, rokovnika, punjaèa za mobitele, Svetog Ante, memory sticka, iPoda, nalivpera, Orbita, korektora (ne za papir!!! Za eventualno nesavršenstvo na licu), ljepila za nokte (odlièno lijepi potpetice), brda neplaæenih raèuna... Uf, malo mi je preduboka torba!!!

može me instant ohladiti kod deèka:
Špic-papak, loši maniri.

moja najlošija osobina:
Pametovanje, lijenost, neorganiziranost, nespretnost, poroènost, neumjerenost.

na sebi najviše volim:
Èinèilu. Crnca. Može i oboje.
.
najèudniji traè koji sam èula o sebi:
Opa, ima toga...

moja najgora navika je:
Ponoæni snack...

kad je u pitanju fizièki izgled:
Ja sam konstantno na rubu živèanog sloma...

prijatelji me stalno zadirkuju zato što sam:
Ne usude se.

Barbara Jean i tajna Tajne

Juèer sam pregledavala slike mene i curki koje smo okinule preksinoæ u Hypo centru, onako vesele i okiæene glupim šeširima, i pala u duboko samosažaljenje i samooplakivanje.
Naime, u usporedbi s njima, ja izgledam ko golema Barbara Jean naspram ostalih ženskih likova iz Rebe! Ili još gore, Fran Fine se pretvorila u Sylviu!!!
Možda bi trebala prestat gledat glupe serije na RTL-u ujutro kad se probudim?
Jer napokon sam shvatila ko je onaj veseli kit koji mi svako jutro namigne iz zrcala prije nego stavim leæe u oèi... Ne, nije plod moje goleme dioptrije, ni halucinacija izazvana Breezerom od limete za laku noæ, nego moja slika i prilika!!!
Golema sam!
Nikad u životu nisam bila ovoliko debela!
A što je najgore, još sam i izgubila koje kilo...

Osjeæam se stvarno loše i grozno, i nema toga što bi moju tugu pretvorilo u radost...
Ok, možda ima, npr. neki slatki mali sms ili poruka na Facebooku od Oženjenog... ali ne, ne smijem! Apstiniram od frajera, što podrazumijeva i apstiniranje od razmišljanja o njima!

Inaèe, moja nova faza unutrašnjeg mira podrazumijeva i èitanje psihološke i paraneštoselfhelpliterature, pa sam ozbiljno prionula na prouèavanje Tajne.

Tajna je tako dobra! Ono, skroz super!

Uostalom, i Oprah to kaže. A ako neko zna što i kako treba, onda je to definitivno Oprah!

Dakle, ako sam dobro shvatila, u sluèaju da nešto stvarno totalno želim, onda to samo moram zatražiti od Svemira, jako vjerovati u to, pripremiti sve u životu da se posloži upravo tako da se stvar ostvari tj. da sve bude spremno kada se stvar ostvari, i vjerovati u sretan ishod, ali ne razmišljati o tome kako æe se ostvariti, niti imati sumnje, jer onda šaljem negativne vibracije Svemiru pa mi se onda dogodi upravo obrnuto od onoga što želim, tj. dogodi se ono od èega strahujem...

Svemir je kao golemi online store od kojeg se naruèuju stvari koje želimo, kaže autorica. A ja dodajem - s tuðom karticom.
Zato sam odluèila prvo napraviti popis onoga što želim šopingirati u Space.com:

1. POSAO:
Želim biti modna urednica u britanskom Marie Claire. Ili hrvatskom Cosmu, whatever!
2. IZGLED:
Želim imati težinu, opseg nadlaktice i bokova, mišiæni tonus te èvrstoæu poprsja koje sam imala izmeðu ožujka 2003. i lipnja 2005. Totalno idealno, a tad sam još bila i plavuša...
3. BLAGOSTANJE:
Pa da, želim da mi stalno bude dobro i imuæno... Jel to nešto loše? Jel ima možda neko da to ne želi?
4. JIMMY CHOO I MARC JACOBS:
Neobjašnjivi ali stalni dotok najnovijih cipela i torbi ova dva branda na kuænu adresu...
5. OŽENJENI:
Gol na srebrnom pladnju, okružen peèenim krumpiriæima i æevapima (bez svinjetine)

Ostatak æu smislit usput.

Nego, ima tu puno istine. Naime, nekad davno sam instiktivno funkcionirala po istom principu, dok još ta žena nije imala pojma da Svemir radi upravo na taj naèin. Stvari su pošle naopako tek onda kad sam pomislila da svijet možda i nije stvoren zato da ja u njemu lagodno plovim kroz život kako meni najbolje odgovara...

Najbolji primjer za djelovanje Tajne jest moja matura.
Naime, u gimnaziji nisam baš bila neka cura od knjige, više onako od društvenog statusa i tuluma, za razliku od Najbolje koja je bila supernadarena i za jedno i za drugo... Predmeti koji su mi se sviðali zaokupljali su mi pažnju na satu, pa su se nekako i polagali sa pet sami od sebe, a oni koji su mi bili dosadni... pa, oni su se nekako na šarm polagali s dvojkom ili trojkom sami od sebe. I, naravno, ne smijem zaboraviti na tradicionalni popravni iz matematike. Svake školske godine.

I tako, kada je došao trenutak za polaganje ispita zrelosti, našla sam se u prilièno složenoj situaciji.
U našoj maloj ženskoj bandi dvije su frendice maturirale godinu dana ranije u obrtnièkim školama, dvije su bile iz naše škole ali ih je matura èekala tek dogodine, a Najbolja i Druga Po Redu su, naravno, osloboðene mature... Usput, poklopile su se i neke za uèenje nepovoljne ali za mene itekako povoljne okolnosti, kao što je dolazak frenda pomorca i 24-satno sedmodnevno tulumarenje u njegovoj novoureðenoj kuæi s gomilama frajera u kasnim dvadesetim godinama i oh-tako-cool cura starijih od nas koji su nam itekako imponirali, roðakovo otvaranje popularnog mjesta za izlaske koje je utjecalo na nagli skok društvenog statusa vaše odane, kupanje i sunèanje, vozikanje motorima i gliserima, izležavanje po vikendicama, i to sve u ono fenomenalno doba godine puno sunca i ugode, koje sam obièno provodila zgrbljena nad knjigom u paniènom pokušaju da nadoknadim mjesece predanog nerada i srèanog zabušavanja.

A stvarno sam htjela upisati svoj faks, koji je pritom još bio i težak za upis... Za što mi je ipak za poèetak trebala položena matura.

Nakon napornog mjeseca izvršavanja društvenih obaveza i konstantnog izazivanja ugode, za vrijeme kojeg sam ukuæane držala u uvjerenju da po cijele dane uèim kod Najbolje, pa i prespavam kod nje iskljuèivo zato jer me ona priprema za maturu (interesantno, njeni su roditelji bili uvjereni da ona po cijele dane provodi kod mene jer me priprema za maturu, i samo zbog toga skoro svaki dan i prespava kod mene...) osvanuo je i taj famozni tjedan za polaganje ispita zrelosti.

E, sad...
Obrana maturalnog rada nije bila problem, jer ako sam ga veæ pisala (da, sama sam ga napisala... I trebalo mi je jako puno uvjeravanja da nastavnik napokon pristane na temu koja govori o ženama koje su obilježile kreativne faze Pabla Picassa...) logièno je da znam sve o njoj, a izborni predmet, povijest umjetnosti, je bio jedan od onih koji su se uèili i polagali s odliènim sami od sebe, tako da je i to prošlo bezbolno.
Zadaæe iz hrvatskog i engleskog napisane u 20 do 30 minuta svaka...
I onda...
Nakon serije uspjeha zaprijetila je opasnost da se otkrije da sam ipak totalni zabušant koji nije ni prismrdio knjizi cijelo to vrijeme.

Naime, s engleskim sam odavno na ti. S dodatnim engleskim od šeste godine, kao i s metodom uèenja koja je podrazumijevala èitanje teen i modnih èasopisa na engleskom, gledanje filmova na piratskim netitlovanim VHS-ovima u kojima svi govore engleski, konstantnu posveæenost i predano obožavanje MTV-a, èeste posjete rodbini u anglofonim zemljama, kao i razgovore, razgovore, razgovore (plus roðakova kolekcija erotske literature na engleskom i romani Jane Austin i sestara Bronte koje sam imala na engleskom, a od kojih bi mi srce ustreptalo svakih par mjeseci) stvarno nisam imala potrebu otvoriti knjigu za odliènu ocjenu, ali na maturi su postojala pitanja koja su ukljuèivala nekakvo biflanje pravila o tome zašto nešto mora bit upravo tako a ne nekako drugaèije.
Naravno da ja nisam imala pojma ništa o nièemu.
Meðutim, pitanje koje me nakon baterije reèenica za nadopunjavanje zadesilo je bilo... pa... jednostavno...
Nisam mogla vjerovat vlastitim oèima!!!
Odreðeni i neodreðeni èlan!

Naime, nekoliko mjeseci ranije nastavnica iz engleskog me uhvatila u nedjelu i primjereno kaznila.
Nas par razrednih pošasti imale smo obièaj popravljati šminku redovno i uvijek 5 minuta prije kraja svakog sata (da nas sluèajno neki školski Apolon ne bi zatekao nespremne na putu izmeðu dvije uèionice, ili neka konkurentica iz drugog razreda uoèila propust na fasadi), tj. 10 minuta prije završetka treæeg sata (da budemo lijepe i besprijekorno ožbukane na velikom odmoru), odnosno 15 minuta prije isteka posljednjeg sata (dug je put do doma...).
A taj dan se radilo o zadnjem satu, i mora da sam stvarno bila užasno iritantna dok sam šestarom razdvajala trepavice slijepljene pod n-tim slojem maskare, jer me nastavnica istjerala doma s oksfordskom gramatikom pod rukom i zadatkom da iduæi sat izreferiram usmeno i pismeno sve o - odreðenom i neodreðenom èlanu!
Naravno, iduæi sat je sve zaboravila, jer ipak sam bila njen mali ljubimac, ali kako sam se temeljito pripremila za moguænost da sam pala u nemilost na dulje vrijeme, velika veæina nauèenog je ostala u glavi.

I, za kraj, horror svih horrora - usmeni iz hrvatskog!
Džaba mi svi dotadašnji odlièni, jer ako kresnem hrvatski nema svjedodžbe o maturi, a najmanja šteta je upropašteno ljeto.
Problem nije bio u onom dijelu koji se odnosio na književnost, jer sam književnost obožavala, gutala lektire i ostalo štivo, dapaèe, kroz 4 godine gimnazije razvila sam nekoliko stilova kojima sam pisala lektire i zadaænice za svoje stalne mušterije iz svog i paralelnih razreda, u zamjenu za testove iz matematike, fizike, kemije, zemljopisa i ostalih dosadnih predmeta na koje mi se nije dalo trošiti dragocjeno vrijeme.
Problem je bio u dijelu koji se odnosio na jezik! Teoretskom dijelu!
Na tom polju sam se glatko provlaèila bez ispitivanja na raèun literarne i novinarske grupe i školskih novina, pa nikome nije ni palo na pamet provjeravati znam li ja na primjer uopæe definiciju glagola i imenice, a kamoli što je to npr. fonetika ili prilog (blitva, krumpir, njoki?)...
Strava je postajala tim veæa što su iz razreda izlazili prestravljeni kolege s izvještajima o tome kako jesu ili nisu znali sve ili ništa o sintaksi reèenice, fonologiji, morfemima... Sve nekim pojmovima èijeg sam se postojanja tek nekako prisjeæala u blagoj izmaglici...
Ali buduæi da je bilo prekasno za uzmak, nije mi preostalo ništa drugo osim okušati se. Pa što bude.
I bilo je Antigona (maèji kašalj), Marin Držiæ (oni to mene zezali?), realizam (hahahahahaha!!!) i - šok i nevjerica - VELIKO I MALO SLOVO!!!
Ogromna i besmislena kobasica od reèenice prepuna èudnovatih primjera sa svim moguæim i nemoguæim kombinacijama velikih poèetnih slova u svim moguæim i nemoguæim kombinacijama...
Savršeno!!!

Na kraju sam, na šok, nevjericu i zgražanje kompletnog nastavnièkog vijeæa, maturirala sa neosporivom i èistom peticom.
Naravno da sam se doma napasla darova i hvale ko nikad u životu (osim možda kad sam diplomirala), jer iskreno niko nije vjerovao da æe stvar proæi tako glatko i dobro, niti da je noæna mora mog obveznog školovanja duga 12 godina napokon gotova...
Ali ja se sama nisam baš previše uzbuðivala.
Naravno da sam znala da æe sve proæi u redu, jer u listopadu je trebalo krenuti na predavanja. Mislim, zar je moglo biti ikako drugaèije? Ionako nisam imala vremena kao moja obitelj uzrujavati se nebitnim i samopodrazumijevajuæim, jer sam cijelo to vrijeme, uz preintenzivnu zabavu, bila i strašno zaokupljena poèetkom veze sa mojom opsesijom koja me držala cijelu srednju školu (naime, cura od 15 i frajer od 22 godine nisu nikakva kombinacija, ali kad cura ima 18 onda frajer od 25 više ne gleda kroz nju... nego u najgorem sluèaju kroz njen grudnjak!!!).

Ista sreæa i pouzdanje da æe sve biti toèno onako kako treba vodili su me u manje-više svemu kroz život, od upisa na fakultet i poslijediplomski, do dobivanja upravo onih poslova koje sam baš htjela (unatoè neiskustvu ili neadekvatnoj struci...).
Do trenutka kad sam postala brineta u dosadnoj odjeæi, zaokupljena karijerom i kreditom, destruktivnom vezom i neplodnim okruženjem.

Dakle, vrijeme je bilo da me nešto trgne i da se ponovo vratim na staro.

Za poèetak - moja idealna težina...

A buduæi da znam da slijedi brdo komentara o tome kako lažem, prièam gluposti i fantaziram - prièa o mojoj maturi je zaista totalna istina, od prve do zadnje rijeèi, postoji i brdo svjedoka, a i bolje da sam isprièala nju nego onu o tome kako sam se upisala na faks, jer to je bila takva blamaža s neoèekivanim preokretom na kraju, da ni sama ni dan danas ne vjerujem sama sebi kad se sjetim.

Totalno zen plavuša i njen potpuni unutrašnji mir te ponovo pronaðena i uspostavljena samokontrola...

Napokon sam uspjela pronaæi nezaštiæenu mrežu u zgradi pa mi je internet dostupan i kad sam doma a nemam laptop i karticu od Najbolje.
I tako je vikend koji je trebao biti usamljen postao poprilièno zanimljiv... bar online.

Na žalost, fitting predviðen za petak je neslavno propao.
U èetvrtak sam malo previše zabrijala s curama na Philipsovom partyju u Aquariusu, a kako sam pritom zaboravila nešto i jesti, posljedice su bile razorne za želudac.
Da, radila sam totalnog kretena od sebe. Plesala ko sumanuta, popela se na stage s frajerom iz benda, a curke su me u zadnji èas sprijeèile da zatulim na karaoke, mada ja obožavam karaoke, i svaki put uporno pjevam Can't Live If Living Is Without You (ako Idi I Ne Budi Ljude od Magazina nije dostupan), što one vrlo dobro znaju, kao što poznaju i moje pjevaèke sposobnosti... Nisam ih uspjela razuvjeriti naglašavanjem èinjenice da mi je golema afro perika nabivena do nosa, a pola lica pokriveno ružièastim šljokièavim naoèalama, i da ne želim pjevat Mariah nego Dancing Queen od ABBE, jer one su jednostavno odluèile da NEÆU, u protivnom idem doma pješke... A buduæi da nisam htjela iæi doma pješke u popravljenim crvenim salonkama po kiši, bilo je na kraju po njihovom.
Imala sam i nekoliko udvaraèa, od kojih je najuporniji bio stari ljigavac u pimpovskom odijelu s glupim spikama. Dobila sam poslovnu ponudu od frajera iz banda da im budem plesaèica. Hvala, radila sam kao plesaèica na stageu 4 mjeseca u Milanu, i osim što sam 4 dana u tjednu danju umirala od glavobolje i bauljala ko bezglava kokoš zbog mamurluka na dnevnom poslu u galeriji, i osim što je gomila kretena uzimala sebi za pravo da mi se uvaljuje, moj tadašnji deèko (talijan, usto još i južnak i ljubomoran, a kasnije je ispalo da je i biseksualac...) je dobivao histeriène napade zbog mog posla pa sam s olakšanjem odustala èim sam otplatila polovni skuter Yamahicu koju sam tada strašno htjela.

Dakle, pijanka.
Ja se uvijek ponašam krasno i damski, bez obzira koliko mi um bio intoksiciran, i nikad se ne kompromitiram (previše) u javnosti, sve do trenutka kada se dokopam kuænog praga. A onda padam nièice pred kantu, s cigaretom u jednoj i Alka Seltzerom u drugoj ruci, pokušavajuæi ne bljuvati po cipelama, kosi, psu i namještaju.

Eto, zato sam prvu polovicu petka provela u mraènoj sobi, s terijerom na glavi i olujom u želucu, dok je Najbolja naizmjenièno kuhala kave turkinje i mutila Bioaktiv nar brusnica s malo votke (odlièan lijek za želudac).
A drugu polovicu petka sam provela šopingirajuæi nešto dekorativne kozmetike u pola cijene u Martimexu (mada je ispalo da je divno YSL sjenilo boje paunovog perja zapravo neprivleèno sivkasto kad se jednom naðe na oèima), farbajuæi kosu sama u platinasto (ne podnosim prokleti izrast!) i oèajavajuæi nad odjeæom za izlaske koju sam ponijela - jako neinspirativan izbor.

Sreæom, subota je ispala nešto zanimljivija, taman po mom guštu, mada kišna do bola.
Bivši deèko me vodio na ruèak, a frajer s kojim sam jednom kao imala nešto na veèeru. A buduæi da su oboje u sretnim vezama, na moju sreæu nisu èak ni pokušali nešto, što bi mi do nedavno došlo kao uvreda, ali sada je doèekano kao kompliment.
Ili možda i nije...
Jer sam ostala duboko zabrinuta da postoji moguænost da ipak nije sve tako savršeno u redu sa mnom.
Možda sam stvarno postala predebela?
Ili prestara?
Mislim, naravno da bih odbila svaki pokušaj ponovnog zbližavanja, kao što napravim svaki put kad se sretnemo, ali ovaj put nisam imala ŠTO odbiti...
Zašto?
Možda zato jer sam nosila ravne èizme i dolèevitu?
Ili zato jer imam kratku kosu?

Znala sam da je problem u toj prokletoj kosi...

Jer ovako ogoljeno i bespomoæno se nisam osjeæala još od druge godine faksa i katastrofe s obrijanom glavom.
Naime, na drugoj godini faksa sam pretjerala s blajhanjem. Bila sam u nekoj èudnoj opsesivno-kontrolfreakovskoj fazi galopirajuæe bulimije, kada sam pokušavala održavati savršenu vanjsku sliku dok je ciklièko povraæanje i prejedanje preuzimalo kontrolu nad mojim životom… Nisam dozvoljavala sebi da izaðem iz kuæe bez savršeno opeglane i usklaðene odjeæe, uglancanih cipela, besprijekorne šminke i kose, a bože me saèuvaj da se na savršeno platinastoj kosi vidio milimetar crnog izrasta! Što nije baš jednostavno ako žena ima kosu koja bezobrazno brzo raste…
Nakon što je moja frendica frizerka odbila izbijeljivati i platinirati taj nesretni izrast svakih 15 dana, uz savršeno logièno objašnjenje da æu uništiti kosu i tjeme, a sa ekrana mi se svako popodne u isto vrijeme cerila Pamela Anderson u Baywatchu sa svojom savršeno platiniranom kosom bez izrasta, odluèila sam preuzeti stvar u svoje ruke. Ciklus od 15 dana se uskoro pretvorio u 10dnevni, i sve je bilo savršeno (osim neugodnog peèenja tjemena, nesnosnog svrbeža i iritacije, malo intenzivnijeg ispadanja kose i jako bolnog èešljanja) neko vrijeme…
…Dok jednog zimskog dana nisam isprala kosu i skužila da mi je u ruci ostao pramen s dobrim komadom kože.
I ne samo jedan.
Tjeme je bilo doslovno u ranama, kosa je ispadala hrpimice, a osjeæaj je bio prestrašan!
Moj stari je uzeo svoje užasnuto dijete za ruku i odvukao me kod najboljeg dermatologa u gradu, koji je rekao da tu nema mile-lale, nego da idemo na æelavo dok ne izlijeèimo opekotine na glavi. Ne želim se uopæe prisjeæati groznog osjeæaja bola i poniženja dok je sadistièka naci-sestra zlurado strugala mašinicom za šišanje po mojoj bolnoj glavi, kao ni podlog izdajnièkog cereka mog starog kad je paklena rabota bila napokon gotova. A definitivno nisam oprostila ni doktoru, inaèe obiteljskom prijatelju, koji je naše obiteljsko poznanstvo iskoristio kao olakotnu okolnost da se nasmije na moj raèun!
Jer ono što me gledalo iz zrcala stvarno nije lièilo ni na što! Zapravo, lièilo je, ali na neki perverzni mješanac Marylina Mansona i Freddieja Kruegera…
Gola lubanja mjestimièno pokrivena sitnim èekinjama, ranama, sukrvicom, plikovima, goruæom iziritiranom crvenom kožom i neèim sluzavim što je curilo i sjajilo se pod svjetlom… a ispod nje sablasno prepudrano lice s dva crna kolobara oko crvenih oèiju i crnim prugama od suza i šminke, preko obraza i nosa do usta, i još niže, preko brade do dolèevite…
I onda je moj izdajnièki otac zacvilio onu famoznu Naprijed braæo tifusari, preko vode do slobode…, na što su i doktor i sestra zajedno s njim sebi dali oduška, a ja sam udrila u neutješno urlanje koje mora da se èulo najmanje do Dugopolja!

I tako sam dva mjeseca hodala gradom ko totalna èudakinja, glave namazane svakojakim pomastima, omotane gazama i pamuènom kapicom, i pokrivene vunenim kapama, groznim zimskim plišanim šeširiæima (koji su tada bili apsolutno moderni ali meni neopisivo odbojni) ili omotane turbanolikim maramama u pokušaju da izgledam prikladno koliko je to moguæe na poslu hostese u HNK. Naravno, buduæi da mi je bilo neugodno priznati baš cijelu istinu o tome zašto sam privremeno ošišana na æelavo, još neugodnije ikome osim najboljoj frendici s faksa pokazati na što moja glava lièi, a definitivno nisam smjela iæi na treninge i znojiti se pod gazama pa sam dobila ekspresno par kila te stoga podbuhla u licu, stvar je rezultirala nekim super traèevima… od kojih su najbolji bili onaj o tumoru na mozgu, tetovaži imena bivšeg deèka na lubanji i nekakvoj egzotiènoj spolnoj zarazi od koje su mi sve tjelesne površine pod dlakom ošugavile…

Još nekoliko mjeseci nakon što se koža na glavi oporavila nosila sam ekstremno kratku kosu, i nisam se baš najugodnije osjeæala, jer su me ljudi malo neodobravajuæe gledali, a i opæepoznata je stvar da je kosa najjaèe žensko oružje… Mada moram priznati da se frajerima sviðalo.
Sreæom, muke oko puštanja su bile ublažene èinjenicom da su se tada nosile one dražesne èupave špicaste Prodigy frizurice, a i ponovo sam se prebacila u plavušu èim je doktor dopustio…

Nego, kad sam veæ kod traèeva, frendice od doma su mi javile što se to zapravo dogaða sa mnom… U sluèaju da ja sama toga nisam svjesna, tu su uvijek dobronamjerni jezici da me upozore da sam totalno skrenula. Naime, novost je da sam doživila totalni živèani slom, dala otkaz u nastupu pomraèenja uma, ošišala i pofarbala kosu jer sam se podvojila kao liènost, i pobjegla u Zagreb (autostopom možda?), gdje sam trenutaèno na lijeèenju od maniène depresije ili neèeg sliènog, ali zapravo zato jer sam luda i spremam se na liposukciju i možda èak i poveæanje usana (??? – ovo prvo mi je još i jasno, pa koja to zaboga žena ne bi htjela na liposukciju, ali mislim da ipak imam dovoljno velike usne i da definitivno ne želim postat Neven Ciganoviæ), i sve to unatoè tome što na Facebooku redovno osvježavam status i postam slike iz trenutaène svakodnevice, ne bi li pokazala da je sa mnom trenutaèno sve u najnormalnijem redu (toènije, da izlazim i tulumarim jednako kao što bih to radila i da sam doma).

Radujem se današnjem danu. Prije Hurinog Madman partyja imamo promociju kuharice (Pivac????) èemu se – buduæi da je rijeè o hrani, i to ne samo u obliku pisane rijeèi – neizmjerno radujem.
Kao i susretu s brdom ljudi koje odavno nisam srela, jer smo sada svi veliki i jaaaaako puno radimo (ok, neki od nas...).

Inaèe, pronašla sam unutrašnji mir. Napokon sam sva baš nekako naèisto sa samom sobom... I nije to loš osjeæaj, dapaèe.
Lijepo je biti naèisto sa samom sobom.
Svaka bi žena to trebala biti, s vremena na vrijeme.
Naime, uopæe se ne uzrujavam više zbog frajera, toènije Oženjenog Koji Je Netragom Nestao, a ni bilo kojeg drugog iz prošlosti, sadašnjosti i buduænosti.
Ja sam predivna, samostalna, pametna, inteligentna, snalažljiva, velièanstvena, a pritom još i plavokosa žena, koja valjda može preživjeti i neku fazu u životu bez muškarca!!!
I koja definitivno može preživjeti verbalno i psihièko zlostavljanje svoje obitelji vezano uz zasnivanje braka i raðanje djece!!!
Takoðer, ne panièarim više zbog posla.
Istina, skoro sam dva mjeseca nezaposlena, ali priznajem da mi odavno u životu nije bilo ovako dobro.
Èinjenica je da sam u životu najluksuznije živjela kad nisam imala stalni posao ni dovoljno novaca. Nekako su lijepe stvari poput honorara, odjeæe i raznih dražesnih darova dolazile same od sebe.
Frajeri me èaste hranom, frendice frizerajem i beauty tretmanima, a da ne spominjem predivnu èinjenicu da živim u krasno ureðenom i udobnom stanu POTPUNO BESPLATNO jer Najbolje zapravo nikad nema doma?
A èak sam pronašla i nezaštiæenu mrežu...
Izlazim, tulumarim, održavam ten i spavam do kad hoæu (tj. do kad džukela hoæe...), a najveæa briga mi je hoæu li uspjeti danas užicati termin za manikuru koju plaæa frend jer mu se nikako ne sviða kad imam izrast na gelu...
A imam vremena i za sklapanje zanimljivih poznanstava. Za šetnje gradom. Kuhanje i peèenje kolaèa i keksa svaki dan (što je najbolja dijeta, jer miješenje, valjanje i sagibanje troši kalorije, a opæepoznata je stvar da kad žena kuha totalno izgubi apetit...) kojima uveseljavam cure.

I da, odluèila sam se na samokontrolu i apstinenciju što se muškaraca tièe.
Bar dok ne smršavim do prihvatljivog konfekcijskog broja, dakle da opet dobro izgledam u halterima i ne moram iz sobe izlaziti unatraške...
Bit æe to teška kušnja, ali na muci se poznaju junaci...

Kosu sam skratila malo za promenu, malo al dovoljno da svi se okrenu...

Buduæi da je vrag odnio šalu, ja sam se uputila u frizeraj. Svi znaju da je za ženu najbolje da, kad je tužna, ode na frizuru. A buduæi da je moja izrasla frizura veæ poèela bacati na stajling blagajnice iz Konzuma (big & bold & bananayellow), a i kako je najbolja u komi, dejtale smo Marinu, njenu genijalnu frizerku.

Naravno, moja æe se Sandra doma u Splitu opet ljutit, jer da zašto ja idem u Severinine frizerke kad veæ 10 godina kod nje dobijem uvijek vrhunski i mukte, pod uvjetom da joj dovodim frendice u èoporima... Je, al ja onda dovedem svoje frendice, i onda ona nema vremena za mene kad ja hoæu, nego po tri tjedna èekam da me ubaci, a onda izgubim volju i želju za frizurom...
Pa smo dogovorile: u Zagrebu se šišam, a ona me u Splitu farba.
Doduše, zato sam sada nagrðena malim izrastom a' la Britney, ali buduæi da je Britney ipak Britney... Onda sam opet sva totalno u trendu, zar ne?

A i odluèila sam ponovo pustiti kosu, tako da nismo napravili golemi zahvat, samo smo preoblikovali u neki mini-bob u stilu Rihanne, sa ogoljenim vratom i dugom šiškom na stranu, nešto slièno prvoj kratkoj frizuri Victorie Beckham v/s Pink, pa sam bila zadovoljna... sve dok me nisu poèeli fenirati. S brdom volumizera!!!
Tako da u ovome trenutku malo bacam na Donnu Martin Beverly Hils. Do prvog pranja.

S ovakvim puf-bubikopfom na glavi slobodno mogu vodit središnji Dnevnik na HTV-u.

Ali mislim da je inspiracija za feniranje došla iz neke više dimenzije, naime sjedila sam otprilike izmeðu Nenada Hervatina i neèeg što je lièilo na Kseniju Urlièiæ, tako da je tv-pretjerans valjda nekako visio u zraku...

A zapravo i nije tako loše kad se naviknem (svako malo bacim blog-editor u bar na dnu monitora, a wallpaper mi je taman i mraèan, pa se mogu gledati i prouèavati do mile volje, ogledalce moje, a sve to bez da ljudi oko mene u KIC-u skuže da sam zaokupljena svojim likom...).

Uostalom, veèeras je ta Philips ili Braun stvar u Aquariusu, i ako uspijem zadržat volumen do veèeras imat æu bar frizuru s daškom 70-ih (na Ljupku Dimitrovsku), jer sumnjam da æe se iko stvarno spucat u duhu 70-ih...

Inaèe, sinoæ - katastrofa! Ja stvarno nemam sreæe s noænim životom ovih dana...
Izašli smo u 9, doma bili veæ u 10.30.
Naime, deèko T-ovog frenda je prije izlaska konzumirao neki kebab koji mu je ekspresno naškodio, buduæi da nije preporuèljivo jesti kebab i onda piti whisky kad imaš gadan gastritis, pa smo urlajuæeg deèka odveli doma, a mi se pokislo razišli.

Zato se nadam da æu veèeras biti bolje sreæe.

Najbolja ide na hot weekend s Tajkunom, pa sam odluèila podignuti njen opali duh i potaknuti je da još ovaj vikend napravi pravu stvar u svoju korist, a bogami i moju.
Ako se što skorije uda za njega, to je veæa vjerovatnost da æe se meni širom raskriliti vrata u nepresušnu riznicu prigodnih potkoženih ženika... Buduæi da se oni dvoje uporno drže daleko od oèiju javnosti i stranica Storyja, vrata su mi tek otškrinuta, ali prsten na ruci i potpis na papiru mijenja mnoge stvari...

Najbolji naèin da privuèem sile Svemira da je dragi što prije zaprosi jest da joj kreiram auru nevjeste.
Zato sam je natjerala da sutra uzme slobodan dan i ugovorila probu vjenèanica.

Proba vjenèanica je inaèe godinama omiljena zabava mene i mojih cura. Kako svaka od nas potajno sanja o tom danu kada æe obuæi na sebe nešto veliko, bijelo, besmisleno, raskošno, preskupo i nepraktièno, uz nadu da make-up majstor neæe biti u fazi inspiracije tropskim papigama i transvestitima a frizer u lošim odnosima s deèkom, a kako smo pritom sve nekako odgodile taj važan èin u životu, možemo se bar dobro zabavljati.
A nema ništa bolje nego dogovoriti termin i baciti se u isprobavanje.
Po moguænosti u blago pripitom stanju.
I, naravno, treba najaviti salonu da dolazimo obje (ili koliko nas veæ ima...), tako da sve možemo uživati u raskoši materijala i smijati se do besvijesti.
Jer, naravno, prve su na tapetu one najužasnije i najružnije, oklopnjaèe s korzetima, krinoline i zastrašujuæe kreacije siren-kroja koje ama baš nikome dobro ne stoje.
Kad se dobro navaljamo od smijeha dolazi red na one stvarno lijepe, uusne, bajkovite, elegantne i skupe... I na odgovarajuæe dodatke, poput rukavica, velova, a u boljim salonima i nakita, cipela, te jastuèiæa za prstenje...
Ako nas se vjenèanica dovoljno dojmila, mi dovoljno popile prije fittinga, a salon nudi stvarno full service, nije na odmet pregledati i ponudu pozivnica, konfeta i ostalih aksesoara koji idu uz haljinu i prigodu...
Nakon fittinga dolazi na red ruèak na nekom stvarno slatkom i kjuuuuut mjestu, nakon ruèka shopping, a kao veliko finale kuæi se razvlaèe kauèevi, zovu curke u èoporu, rashlaðuje neki dobar muškat (Ziganteov, ili Armanov muškatel, jer èemu mijenjati provjerenu rutinu), mota joint i u dvd stavlja Pretty Woman.

Samo što æemo sutra preskoèiti uobièajene rituale. Nakon Spose tek brzinski ruèak, nakon kojeg još brže kupujemo seksi rublje za Najbolju, a zatim ona odlazi... dok ja ostajem sama, sa jorkširskim terijerom u naruèju, sixpackom Stelle u frižideru i Pretty Woman u dvd-u, u otrovnom stanu na Vrbanima...

I'm blonde, what's your excuse? Ili: kraj jednog životnog razdoblja dugog 2 dana...

Duga dva dana me držala urednost. Moram priznat da sam se jako èudno osjeæala.
Istina, Bree mi je najdraža Oèajna Kuæanica, ali mislim da mi je karakterom nekako ipak najbliža Gabrielle, tako da ne razumijem...
Istinabog, nije loše biti opsesivno uredna, ali nakon što sam juèer izribala fuge u kupaonici, posložila rublje u ormaru po bojama i èarape po gustoæi tj. broju dena, te Najboljoj za veèeru ispekla KRUH (!!! U stanu sam našla samo brašno, mlijeko i èešnjak, a kvasac sam užicala kod susjede), i to garlic bread, u obliku cvijeta, skužila sam da je vrag odnio šalu... Ne zato jer je i ona bila jako zbunjena, nego jer koja to normalna i ambiciozna žena može gubiti dane posveæena kuænim poslovima, kad je vani èeka predivan svijet pun izazova i radosti?

I da, zaboravila sam zadnjih mjeseci spomenuti da doma u Splitu imam nekog kao... pa, nazovimo ga deèkom. Nije da sam tu vezu u bilo kojem trenutku smatrala ozbiljnom, više rekreativnom, a i odgovaralo mi je što je tako prepun posla i što se rijetko viðamo, a još je i bankar pa mu odijelo seksi stoji (pogotovo ako ga ne skine nego samo malo otkopèa... Priznajem da imam fetiš na business look), ali nekako mi je postao prezahtjevan. A i ispuštao je neke èudne zvukove prije orgazma, što zna užasno dekoncentrirati ženu.
Kako bilo, buduæi da vezu nismo konzumirali otprilike dva mjeseca, nekako sam smatrala da je i sam došao do istog zakljuèka kao i ja, ali nije da sam ga baš planirala potpuno poslati u ropotarnicu jer me je unatoè svemu izvodio na lijepa mjesta, i skupa, i u svim (rijetkim) splitskim mjestima za noæne izlaske je uvijek imao stol u separeu, što je jako korisno ako žena ima lijepe ali bolne cipele i ne želi da joj ih izgazi raja koja se gužva na podiju...
I da, slao je tu i tamo cvijeæe, obièno nakon što bih prespavala kod njega...

Ovaj tjedan je Bankar poslovno u Zagrebu. A ja, zanesena Oženjenim Koji Je Netragom Nestao, nisam bila raspoložena za viðanje s Bankarom. Ali, buduæi da je bio uporan...
...Sam sjela juèer malo sama sa sobom, sa terijerom u krilu, kavom pred sobom i cigaretom u ustima, izvadila roza rokovnik na Barbie i poèela pisati pluseve i minuse glede Bankara i moguæeg nastavka naše romanse.

Dakle, njegove prednosti:

* Slobodan je
* Spreman da se skrasi, i to u trenutku dok meni divlja biološki sat a rodbina me zlostavlja udajom
* Iz nekog samo njemu shvatljivog razloga na neki naèin zaljubljen u mene
* Ima krasnu nekretninu u boljem dijelu grada, velike kvadrature
* I u njoj krasnu Scavolini kuhinju, crvenu, sa svim potrebnim za moj omiljeni sport - kuhanje
* A rijetko je u gradu
* Dobro zaraðuje
* Ambiciozan je
* Ima vilicu ko Brad Pitt i redovan je u teretani
* Rado viðen u gradu
* Iz predobre obitelji da bi bila istinita
* I njegovoj mami sam super (žena je jednom banula u stan dok sam ja krèkala punjene paprike i èistila nered za sobom, i mislim da sam je u tom trenutku kupila...)

A što mu ne govori u prilog:

* Slobodan je
* I spreman da se skrasi
* Bljutavo je romantièan (na onaj papak naèin) i uvijek dostupan
* Ševi ko tetraplegièna lignja
* Sklon je Joli i Mili Hrniæu, i to iskreno (unatoè tome što je redovan svako ljeto na Moralesu u Aurori)
* IDE REDOVNO NA MANIKURU
* I ima mi nekako premale i prenježne šake za muškarca, što mi je strašno odbojno
* Depilira prsa, mada ja volim tapetiæ
* I da, jesam li spomenula da zapravo nikad nisam osjetila ono nešto, nekakvu iskru, želju da to meðu nama postane nešto više... Želju da ga ponovo vidim i danas i sutra i prekosutra i svaki dan, potrebu da misli na mene i ja na njega...?
* I da mi nikad nije palo na pamet da bi baš bilo super da se sad vidimo, nego je svaki naš susret bio na njegovu inicijativu i uporno nagovaranje?

I što sad? Najlakše bi bilo ignorirati, povuæi se, praviti se blesava, dok frajer ne odustane, jer... Jer je tako najlakše. Ne moram gledati razoèarano lice nasuprot sebe koje je do maloprije bilo prepuno nade, ili trpit optužujuæe i moleæive smsove u sitne noæne sate, ili - još gore - umirati od srama dok se kreten u 2 sata ujutro i drogiran ko svinja dere ispod balkona KURVOOOO NAŠLA SI DRUGOGAAAAA dok iz bembure dere Ðogani, bijesni susjedi mi proklinju rodbinu, a policajac moli AJDE CARE, LEGENDO, BUDI MIRNO, LJUDI SUTRA RADE, NIJE TOGA VRIDNA, ŠTA ÆE SVIT REÆ, JOŠ ÆE PLAKAT ZA TOBON...(A uopæe nisam bila našla drugoga!!!).
Dakle, nestati bi bilo najlakše.
Ali, buduæi da sam odluèila da sam sada nova, poštena i dobra žena, koja sve radi ispravno i ne povrijeðuje tuðe osjeæaje jer tako navlaèi lošu Karmu, bijes Svemira i sve vrage paklene na grbaèu, uprilièila sam susret oèi u oèi sa Bankarom.
I zato jer je loše nekoga držati na stand by i rezervi, jednako loše kao kad si i sama rezerva na stand by-u.

Doduše, u njegovoj hotelskoj sobi, ali samo zato jer još nisam imala prilike vidjeti kakve su u Westinu sobe, ali to ne znaèi da sam imala namjeru istu i iskušati.
I nisam.
Ukratko, sve sam mu objasnila, kako ja zapravo ne želim nastaviti i da ovo meðu nama nema smisla, i kako je on krasna osoba i zaslužuje ljubav, i kako nije problem u njemu nego u meni...
Da bi mi on na kraju rekao: DROLJO JEDNA, NAŠLA SI DRUGOGA!
I sad?
Nek mi neko kaže da nisu svi muškarci isti...

Pa sam mu lijepo rekla kako mu zapravo nisam imala namjeru to reæi da mu ne povrijedim osjeæaje, ali da je seks s njim bio dobar samo zato što sam mogla 10 minuta gledat na miru televiziju preko njegovog ramena i imat daljinski u vlasti dok je on bio zauzet rudarenjem.
Te se pokupila, nazvala M i T, i spustila se s njima do Fly-a na alkohol i žalopojke.

I negdje, izmeðu petog i šestog Bacardija sa sokiæem od kruške, dok sam pijana ko letva ronila suze u T-ov Armani (prošlogodišnji, sreæom), brisala maskaru istim, te naricala nad tužnom sudbinom, odjednom mi se dogodilo prosvijetljenje!

Pa sam shvatila da sam svemu što mi se dogodilo s Oženjenim zapravo ja sama kriva!
Pametna žena zna reæi ne, a ako je pritom i stvarno inteligentna doma za takve sluèajeve drži vibrator da je riješi želje koju je tuðe vlasništvo u njoj probudilo za vrijeme ruèka na fensi javnom mjestu. Zrinka Cvitešiæ sigurno puno dulje nije dala!
Pametna žena sigurno nije napravila milijun puta istu stvar koju je Oženjeni napravio meni, jer totalno pametna žena zna da nije uzalud poslovica NE RADI DRUGIMA ONO ŠTO NE ŽELIŠ DA RADE TEBI, kao i da je Svemir zajedno sa Sudbinom osvetoljubivi mali gad, a gadnu Karmu se može navuæ u tren oka, samo tako, to je najmanji problem. To svi znaju koji su pametni.
Zato je Angelina uspješno otela Brada od Jennifer, ali je u meðuvremenu navukla bijes bogova pa se iz vanzemaljske ljepotice i boginje seksa pretvorila u totalno prolupali križanac Majke Tereze, Hanèe Mašiæ i bakalara.

Da, i ja sam napravila upravo istu stvar nekoliko puta u životu - igrala se lova i zavoðenja, bezobrazno i odluèno, dok nisam napokon dobila što sam htjela, recku u Barbie rokovniku, trofej za hvalisanje na nedjeljnim kavama s kvoèkama, a onda nestajala bestraga.

I zato totalno i potpuno zaslžujem da mi srce bude slomljeno. Bez prava na žaljenje.

Nego, legao honorar na raèun. I crna haljina iz Benettona u ormar. I napokon poštena maskara - Diorshow!

Veèeras smo u Shamballi a sutra... Ko zna! Veæ æe me negdje sudbina naplavit!

Ženska posla, ili kako je opet sve najbolje u najboljem od moguæih svjetova... :)

Eto, prevalila sam još jedan tjedan preko leða.
Koja su u posljednje vrijeme u malo boljem stanju, hvalim se, jer jutra zapoèinjem nabijanjem kompleksa samoj sebi gledajuæi noge vježbajuæe Renate Sopek, grcajuæi u nostalgiji uz Beverly Hills (bože, kakav sam balavi komad bila u vrijeme kad se to gledalo), a zatim mrcvareæi ukoèeni organizam jogom izmeðu kauèa i stola, dok mi se živèani jorkširski terijer pokušava popeti na glavu (to je ono vrijeme kad na tv-u imam samo Kunolovca, Novu Lovu, dokumentarac i Sabor, a još je rano za odlazak u grad...).

Prošao je i Fashion Week, prošli su i neki roðendani, sve se izdržalo stoièki!

A došao je i novi kauè od Najbolje, kojeg sam cijelo juèerašnje popodne sastavljala sama, uz asistenciju živèanog jorkširskog terijera, tako da sam sva ponosna na sebe i na èinjenicu da znam i mogu sastavljati složeniji namještaj. Te da sam sigurno izgubila, ono, milijun kalorija, dok sam se gnjavila sa raspakiranjem, sastavljanjem, presvlaèenjem i guranjem trosjeda po dnevnom, te odnošenjem brda najlona i kartona (ali tek nakon što sam ispuckala sve balonèiæe zraka na tension sheetsima, hehehehehe) u kontejner, niz i uz stepenice, jer je lift odluèio crknuti upravo kad je meni bio najpotrebniji.

Buduæi da od Oženjenog nema ni traga ni glasa (osim u nekim javnim glasilima i na netu), odluèila sam ne brati brigu i posvetiti se važnijim stvarima.
Èišæenju, na primjer.

Najbolja ima spremaèicu koja dolazi dvaput tjedno i stan pun razbacane odjeæe i cipela, šminke, modnih dodataka, te sporadiènih ostataka pakiranja gotove hrane, vreæica iz shoppinga i pokidanih najlonki pretvara u dražesni mali budoir, hram èistoæe i meditacije, zen i feng shui utoèište... što traje nekih pola sata, dok se nas dvije ne vratimo doma i pobacamo stvari gdje stignemo.
Buduæi da nismo prljave, samo neuredne, ja se izrazito trudim površine održavati bez prašine, podne ploèice sjajne i parkete uglancane, što je - obzirom na psiæa u kuæi, ne baš lak zadatak.
Ali sada sam stavila si u dužnost da stan održavam UREDNIM!!!
Odjeæa u ormarima, cipele u ormarima, kaputi u ormarima, kape i šalovi u ladicama, torbe na jednom mjestu, kozmetika iskljuèivo u kupatilu, kao i ruènici i šlafroci... A ni pidžamama nije mjesto na kauèu, èini mi se.
Pospremanje troši užasno puno kalorija, a ako se izvodi na odgovarajuæi naèin pomaže uèvršæivanju mišiæa...

Ako se pritom izvodi s domaæom maskom za blistavi ten na licu, s termosomething anticelulitnim premazom na bedrima i dupetu obuèenima u anticelulitne termo hlaèice, daje višestruki pozitivni efekt (bez obzira koliko meso žarilo i palilo pod njima!).

Najbolja je odluèila rašèistiti pozivnice, raèune i ostalo smeæe koje joj se nakupilo tijekom proteklih mjeseci, i s užasom otkrila da ima nekoliko wellnes poklon-bonova koje mora iskoristiti do kraja tekuæe godine, a nema vremena da ih baš svih iskoristi, pa sam se ljubazno ponudila da joj pomognem prebacivši na sebe sav teret relaksacije i uljepšavanja. I kao prva žrtva je pao Tempio.

Ah taj peeling, ah ta maska za tijelo, ah taj facial i ah ta masaža!!!

Zaista nema ništa bolje za ranjeno žensko srce od podavanja užicima beauty tretmana. Kome treba mužjak, kad postoji spa!

Odluèila sam takoðer poduzeti još nekoliko akcija vezanih uz lijeèenje ranjenog ega, slomljenog srca i loše cirkulacije.
Naime, nekako sam sebi preblijedolika. To uopæe nije dobro. Ispod platinaste kose nikako ne smije biti lice boje krede. Inaèe žena izgleda kao Jelena Veljaèa ili, u goroj varijanti, Nicole Kidman, a koja to normalna žena želi izgledati kao Jelena Veljaèa (ili Nicole Kidman)??? Zato sam odluèila sve novce koju su mi ostali potrošiti na solarij.
Solarij je jako dobra stvar, ako žena nema namjeru izgledati kao zagoreni æevap (a mnoge posjetiteljice solarija izgledaju upravo tako). Donatella Versace je primjer efekta kakav želim izbjeæi.
S mjerom pozlaæen ten djeluje zdravo i seksi.
S mjerom pozlaæen ten je sooooo Gisele Bundchen.
S mjerom pozlaæen ten takoðer vizualno skida par kila.

S mjerom pozlaæen ten i ja nismo baš si dobri, pa me oèekuje puno roštiljanja... Naime, ko prava fetiva dalmatinka, bodulka pritom, otkako sam diplomirala i kako sam jako puno radila u životu, jednostavno nemam vremena za kupanje i sunèanje. Situaciju mi otežava i èinjenica da živim 100 metara od plaže, što moj odlazak na istu èini nemoguæim, jer ko želi iæi na more kad je tako blizu??? I kad je tako puno ljudi koji leže jedan drugome na glavi, i njihove urlajuæe nejaèi? A da ne spominjem vikende i godišnji doma na otoku... Mislim, ko se normalan kupa kad cijelu noæ mora biti vani, zatim se probuditi na vrijeme za podnevnu kavu, nakon toga krepavati doma ispod klime, pa iæi na popodnevnu kavu, pa posjeæivati predveèer prijatelje, otspavati do ponoæi, i zatim opet vani???
Zato i postoje solariji.
Da bi ekipa s kontinenta, kad se spusti doma na godišnji, slinila u uvjerenju da mi domoroci vodimo bolesno glamurozan beach party life 24 sata na dan, i da smo zato tako preplanuli...
A kako sam ja zanemarila svoj ten zadnjih godinu dana i pretvorila se u ugaslu krizantemu, tako je i moj melanin bestragom nestao.

Obzirom na kolièinu umjetnog sunèanja koje moram si priuštiti, i dalje sam na prisilnoj dijeti.
A to je odlièno. Jer kila se tope, a ja ih imam jedno 10-ak viška, rezultat stresnog, sjedilaèkog i neurednog života garniranog poslovnim ruèkovima i žderuæim team buildinzima (dok su drugi išli na paintball, rafting i razne igre bez granica, moja firma je išla na vikende s janjetinom), sjedenjem u uredu, autu i avionu, meðunarodnim sajmovima punima svakojakih èudesa za degustiranje (èari rada u prehrambenoj industriji...), te nekoliko mjeseci užasa na omraženom novom bivšem poslu.
U zamrzivaèu Najbolje sam otkrila meksièku mješavinu smrznutog povræa i one mini mrkvice, i sad si priuštim nekoliko komadiæa lešo svaki dan, što me ispunjava užasom... Jer ko je vidio jesti povræe? Povræe nije za ljude, osim ako nije u obliku francuske salate ili kiselih krastavaca u toplom sendvièu!!! Ali nužda zakon mijenja...

A i nije loše pratiti u zrcalu kako se obline opet tope. Još malo, samo nekih 5 kila, i uðem u klasiènu Chanel patch jaknicu koju Najbolja više ne nosi, jer je to komad iz njene "debele" faze (moš mislit).

Dok se ne istopim u preplanulu ljepoticu, ne planiram izlaske. Osim možda u èetvrtak, na nekakav Philipsov (ili Braunov, nisam više sigurna) evenat, ali samo zato jer je planiran u ðiru 70-ih, a ja 70-e i disco glazbu volim, pa se nadam da æe biti po mom guštu. A neæu morati ni peglati kosu nego æu se pojavit s mojom famoznom mikrofonkom, koja æe imati priliku bar jednom izgledati cool i prikladno...