Kraj godine i kraj još nekih stvari...

Kraj prvi:

Juèer se u Zagrebu pojavila i moja sestra. Uh, da, imam ja i sestru, osam godina mlaðu od sebe (i brata, ali on je glupi dugokosi biker koji stvarno nikoga ne zanima osim možda nekih groznih pretjerano našminkanih cura koje loèu pivo, igraju biljar i znaju razliku izmeðu... pa, tih nekih motora!). Ali obièno izbjegavam uopæe razmišljati o svojoj sestri, jer me svaki put zaboli mozak od uzrujavanja.
Jako volim svoju sestru i mislim da je stvarno totalno posebno stvorenje. Ona je najdražesniji mraèni cinik na svijetu sa tako hipertrofiranim smislom za crni humor da me ponekad jeza hvata od njene surove duhovitosti. Vjerujem da bi se moja Seka definitivno našla u karijeri stand up komièara, ali jako okrutnog, mada ona još uvijek varira izmeðu studija ekonomije (kojeg nikako da završi) i blistave poslovne karijere konobarice.
Meðutim, koliko god ja nju obožavala, moja Seka me istovremeno dovodi na sam rub ludila.

Ne samo zato jer je 10-ak centimetara viša od mene, prokleto prirodno vitka (razgovarala sam èesto s frendicama koje imaju mlaðe sestre o tom neobiènom fenomenu da su mlaðe sestre uvijek nekako više i mršavije od starijih sestara... i složile smo se da je to definitivno pravilo, i da nas to jaaaaaaaaako baca u bed!), ne zato jer nam svi govore da smo iste u licu i da imamo iste oèi (što je totalno nelogièno, jer ona ima okruglije lice a ja ovalno, njene su oèi prekrasne razlièak-plave a moje svijetlozelene, kapci su nam skroz drugaèije dubine, oblik oèiju je nešto drugaèiji jer su moje okruglije ali nakošene u vanjskim kutevima dok su njene više bademaste, a da ne spominjem gustoæu i oblik trepavica u èemu je šišam za duljinu Diorshow maskare i uvijaèa, i njen izraženiji donji kapak zbog kojeg uvijek djeluje blago neispavano!!!).
Ono što me stvarno dovodi do ludila jest kategorièko odbijanje moje sestre da se kultivira!!! Unatoè tome što je fantastièan materijal za vrhunski komad!!!
Znam zilijun žena koje bi ubile za njenu kosu. Seka ima lavovsku grivu, kao pravi horoskopski Lav, beskrajnu masu tamne kovrèave kose koja pretežno izgleda kao da se èešlja granom!!!
Nekoliko puta sam je ispeglala, isfenirala, oblikovala kovrèe u nešto oku prihvatljivo, ali bez ikakvog uspjeha u nagovaranju da tako i nastavi. Šteta, jer su svi oko nje padali u ekstazu, a brdo mojih frendica je pitalo ko joj je radio tako fantastiène ekstenzije za gustoæu, jer da izgledaju ko prave!!!
Osim oblika tog èuda na glavi, Seka je takoðer sklona izrazito dosadnim bojama kose, od neugledne zagasitosmeðe do jeftine crvenkastokestenjaste, a kako se ne može odluèiti da dvaput zaredom pofarba kosu u istu boju, tako svaki put ima izrast drugaèije nijanse od ostatka kose! Što mene dovodi do ludila!

Mada imamo jednaku sklonost prema torbama i cipelama, za nju je definicija cipele - tenisica, a ljetne sandale - gumena japanka! Seka ima milijun tenisica svih moguæih boja i vrsta, od klasiènih starki i fancy Masarottovih Startasica (ali ne onih slatkih roza na leopardov uzorak kao što su moje, jer Seka prezire sve što je roza!), preko Etniesica i ostalih skaterskih brandova, do standardnih Adidasa, šminkerskih Dieselovih modela i ovih visokih Nikeica koje ja totalno odbijam jer su se takve odvratne visoke stvari zadnji put nosile kad sam ja bila u sedmom osnovne (visoke kožne Pume ili Nikeice, spitfire jakna Carrera, jastuèiæi na ramenima... horror...). A tek torbe... Platnene torbe, Converse torbe, Gola torbe, Diesel torbe, Reebok sportske torbe, indijske izvezene torbe... torbe s kojima se ne izlazi meðu ljude!!!

A tek garderoba! Njena garderoba je poseban sluèaj!
Za moju Seku spektar se sastoji od slijedeæih boja: siva, tamnosiva, prljavosiva, maslinastozelena, kaki boja bljuvotine, bljuvotina sa sirom, bljuvotina sa paštom bolonjeze, bljuvotina od blitve, crna, svježe crna, blago odstajala crna, crna koju nismo prali Dreftom, boja totalno ucrvane šljive, boja trulog mesa, boja plijesni na komadu tofua koji je 4 mjeseca trunuo u frižideru, te nekoliko detalja boje krizanteme koja je doèekala Božiæ u vazi na groblju i jedan šizofrenièno crveni pulover.
Seka ima cice antièke boginje, krasne trice koje stoje same od sebe, zdravo èvrsto mlijeèno tkivo koje kategorièki odbija razotkriti dekolteom dubljim od mini v-izrea koji dopire do kljuène kosti...
I stalno nosi sumorne samterice i traperice, koje uvijek izgledaju jednako nezanimljivo, štofane uniseks hlaèe koje žalosno vise na njenom tako slatkom præastom dupetu... Grozno!!! Izgleda ko ona strašna Ornela iz Big Brothera!!!

Njeno lice je ipak nešto što me posebno baca u oèaj!!! Imamo isti ten, u prvoj polovici 20-ih i ja sam tu i tamo imala pms potkožne erupcije, ali bar sam nauèila kako ih njegovati da bi danas imala besprijekornu meku glatkoæu bez ijedne borice, dok je za Seku kozmetika državni neprijatelj broj jedan! Obrve je bar razdvojila u dvije, ali još uvijek su kovrèave i alanfordovske, olovka i sjenilo nikako da definiraju svoju zonu na licu, a maskara uvijek nekako završi po kapcima...

Moja Seka je oduvijek bila moj najveæi neuspjeh!

Šefica moje bivše agencije je nudila da Seka radi za nju kao hostesa, ne po kafiæima i sliènim mjestima nego na finim dogaðanjima, frendovi iz svijeta mode htjeli su Seku uvaliti u modeling, ali seka je sve to agresivno odbila. Kao, što æe ona tamo, nije za nju ništa što podrazumijeva odustajanje od njenog principa nujne nemarnosti.

Juèer je Seka bila moje najveæe iznenaðenje u životu...
Pojavila se prekrasno isfenirane blistavoèokoladne kose, relativno uredno našminkana, u poprilièno lijepim sivim hlaèama i ravnim crnim èizmama, u dražesnom bijelom puloveru, i ja sam doslovno ostala bez rijeèi!
Drugi šok je uslijedio kad je izjavila da je kupila dobar fen, èetku i peglu za kosu, i da ovaj novi uredni look održava veæ neka tri tjedna, da joj se sviða i da je zadovoljna, da èak namjerava probušiti uši, i da traži neki novi posao!
Jednostavno nevjerovatno! Moja Seka je odjednom postala toliko nevjerovatno lijepa mlada žena da ne znam da li da plaèem od sreæe ili crknem od ljubomore!
I da, Seka je profesionalno oblikovala obrve!

Kraj drugi:

Kao svaka prava i normalna spliæanka, za mene je podrazumijevajuæe da iz kuæe ne izlazim bez naoèala za sunce, bilo da vani prži ili padaju sjekire.
Famozne cvike nisu samo modni dodatak, one su gotovo pa implantat, kulturološki obvezna ekstenzija gornjeg dijela lica.
Cvike nas èuvaju naše oèi od strašnih i opasnih uv zraka. Svi znaju da je kod nas u Dalmaciji sve bijelo i plavo, kamen i more i nebo (ono malo zelenila u sredini koje djeluje tako neprirodno ionako spalimo svako ljeto, pa nismo valjda ona grozna Istra, zeleno lijevo i desno, to ponekad djeluje tako klaustrofobièno...), i da je refleksija sunca ubitaèna za oèi, a oèi su ogledalo duše, pa tako zapravo usput njegujemo i svoj duhovni život!
Cvike nas èuvaju da ne budemo razotkriveni. Naime, kad sjedimo na štekatu i srkuæemo kavu, obièno okom zvjeramo oko sebe ne bi li našli novu temu za soèan traè, a nema ništa gore nego kad objekt olajavanja skuži da govorimo o njemu (tj. njoj...). Ili da frajer kojeg veæ stoljeæima snimamo primjeti da smo nedajbože zainteresirane za njega...
A vrlo èesto i da na nedjeljnoj kavici uz more sakriju tragove subotnjeg banèenja. Chillin' with hangover se daleko lakše izvodi ako je pola dehidriranog lica sakriveno golemim staklima...
Uostalom, veæini žena su cvike za sunce jedini komad s dizajnerskim potpisom koji æe ikada imati u svom vlasništvu. Moj M je jednom rekao kako ga fascinira to što po Splitu vidi ljude odjevene u krpe iz Terranove i kineskih duæana kako na nosu nose najmanje tisuæu i po kuna naoèala... Zato niko normalan ne kupuje plastiène lažnjake ili jeftine naoèale od par stotina kuna bez pravog branda. Osim glupih turista ljeti, koji nabiju na oèi plastiku bez uv zaštite koju nije proizvela Luxottica i misle da su tako cool i zaštiæeni od zlog sunca (doduše, ta èudna vrsta takoðer šeta gradom izgorena i oguljena i ponosi se svojim opekotinama koje æe kasnije pokazivati frendovima doma kao kancerogeni suvenir s Jadrana). I, naravno, božemeprosti da nosimo isti model više sezona, kao što sam to viðala po Zagrebu, da skupo i lijepo odjevene žene šetaju s cvikama od prošle i pretprošle sezone...
Ja osobno trenutaèno imam nekoliko komada u opticaju: dva para klasiènih avijatièarskih Ray Bunki (tamnozelena stakla sa silver i gradirana ružièastosmeða sa bronze okvirom - njih se može nositi godinama i uvijek su jednako trendovske), Tom Fordice, dva para klasiènih Dior Gloss ogromnih naoèala (totalno crne i sa ljubièastim okvirom) i veeeeeelike smeðe Guccice.

Moja sestra je jutros takoðer doživjela šok. Ona je na dogovorenu kavu došla sa svojim velikim klasiènim Max Marama na nosu (poklon od mene), a ja sam došla - golog lica!
Da mi ona nije obratila pažnju na to, ja uopæe ne bi skužila da zapravo veæ skoro dva tjedna šetam gradom s naoèalama u torbi!!! Ko prava purgerica kad je vani kiša i oblaèno! Bože, totalno sam se asimilirala!!!Ressistance is futile...

Kraj treæi:

B je totalno prebolio Malog Ricki Martina! Nakon godine dana razlièitih faza prebolijevanja, od oèajnièkih poruka u 3 ujutro, pijanog plakanja s bocom u naruèju, trganja odjeæe i valjanja u lokvi alkohola na stolu uz najgore narodnjaèke naricaljke, faze on je divan i želim mu samo dobro u životu, faze nek mala kurva trune u Paklu, faze nekontoliranog promiskuiteta, faze isposništva, lijeèenja duševnih boli radom i samo radom, shoppingom, Iskricom, Smokvom, Rotkvom, plaæenim muškarcima, Isusom, Buddhom, Krišnom i Kabalom, èitanja knjiga tipa He's Not That Into You i svakodnevnog teroriziranja ljubavnim jadima svakoga ko je iole bio raspoložen slušati cviljenje o jednoj izdanoj ljubavi, B je došao u stanje u kojem veæ dva tjedna nije niti spomenuo malog izdajnika!
B je zaljubljen!
U frajera koji uzvraæa!
U sina mog okulista!!!

Divno je kada je najbolji prijatelj sretan.
Divno je što ne moram više slušat o Malom Gadu.
Divno je da se bar neko seksa...

Kraj èetvrti:

I što reæi za kraj 2008. godine? Kako sumirati? Ništa pametno.

Nešto dublje sam zagazila u 30-u a još se nisam udala.

Udebljala se, doduše, jesam, ali to mi uopæe nije bila namjera.

Nisam ispunila plan za zadnji kvartal, a taj je bio da se ekspresno uzdignem iz pepela sala kao prelijepi plavokosi Feniks konfekcijskog broja 36, bez celulita i ljubavnih jastuèiæa...

Doduše, ponovo sam plavuša. To je bar prošlo uspješno.

Promijenila sam posao, dala otkaz, doživjela i preživjela mobbing najniže vrste, tresnula na dno i ustala, ali na krivu nogu.

I prvi put nakon više od 10 godina, ovu æu 2009. najvjerovatnije doèekati solo. Ne samo sa statusom single (stare) cure (i totalnog promašaja, budimo realni), nego i bez razvratnog sudruga za sitne jutarnje sate.

I ako to nije razlog za propadanje u duboku kaljužu samosažaljenja, onda ne znam što bi to moglo biti gore od ovoga!

19.12.2008. u 11:19 sati | 26 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.