Kraj prvi:
Jučer se u Zagrebu pojavila i moja sestra. Uh, da, imam ja i sestru, osam godina mlađu od sebe (i brata, ali on je glupi dugokosi biker koji stvarno nikoga ne zanima osim možda nekih groznih pretjerano našminkanih cura koje loču pivo, igraju biljar i znaju razliku između... pa, tih nekih motora!). Ali obično izbjegavam uopće razmišljati o svojoj sestri, jer me svaki put zaboli mozak od uzrujavanja.
Jako volim svoju sestru i mislim da je stvarno totalno posebno stvorenje. Ona je najdražesniji mračni cinik na svijetu sa tako hipertrofiranim smislom za crni humor da me ponekad jeza hvata od njene surove duhovitosti. Vjerujem da bi se moja Seka definitivno našla u karijeri stand up komičara, ali jako okrutnog, mada ona još uvijek varira između studija ekonomije (kojeg nikako da završi) i blistave poslovne karijere konobarice.
Međutim, koliko god ja nju obožavala, moja Seka me istovremeno dovodi na sam rub ludila.
Ne samo zato jer je 10-ak centimetara viša od mene, prokleto prirodno vitka (razgovarala sam često s frendicama koje imaju mlađe sestre o tom neobičnom fenomenu da su mlađe sestre uvijek nekako više i mršavije od starijih sestara... i složile smo se da je to definitivno pravilo, i da nas to jaaaaaaaaako baca u bed!), ne zato jer nam svi govore da smo iste u licu i da imamo iste oči (što je totalno nelogično, jer ona ima okruglije lice a ja ovalno, njene su oči prekrasne različak-plave a moje svijetlozelene, kapci su nam skroz drugačije dubine, oblik očiju je nešto drugačiji jer su moje okruglije ali nakošene u vanjskim kutevima dok su njene više bademaste, a da ne spominjem gustoću i oblik trepavica u čemu je šišam za duljinu Diorshow maskare i uvijača, i njen izraženiji donji kapak zbog kojeg uvijek djeluje blago neispavano!!!).
Ono što me stvarno dovodi do ludila jest kategoričko odbijanje moje sestre da se kultivira!!! Unatoč tome što je fantastičan materijal za vrhunski komad!!!
Znam zilijun žena koje bi ubile za njenu kosu. Seka ima lavovsku grivu, kao pravi horoskopski Lav, beskrajnu masu tamne kovrčave kose koja pretežno izgleda kao da se češlja granom!!!
Nekoliko puta sam je ispeglala, isfenirala, oblikovala kovrče u nešto oku prihvatljivo, ali bez ikakvog uspjeha u nagovaranju da tako i nastavi. Šteta, jer su svi oko nje padali u ekstazu, a brdo mojih frendica je pitalo ko joj je radio tako fantastične ekstenzije za gustoću, jer da izgledaju ko prave!!!
Osim oblika tog čuda na glavi, Seka je također sklona izrazito dosadnim bojama kose, od neugledne zagasitosmeđe do jeftine crvenkastokestenjaste, a kako se ne može odlučiti da dvaput zaredom pofarba kosu u istu boju, tako svaki put ima izrast drugačije nijanse od ostatka kose! Što mene dovodi do ludila!
Mada imamo jednaku sklonost prema torbama i cipelama, za nju je definicija cipele - tenisica, a ljetne sandale - gumena japanka! Seka ima milijun tenisica svih mogućih boja i vrsta, od klasičnih starki i fancy Masarottovih Startasica (ali ne onih slatkih roza na leopardov uzorak kao što su moje, jer Seka prezire sve što je roza!), preko Etniesica i ostalih skaterskih brandova, do standardnih Adidasa, šminkerskih Dieselovih modela i ovih visokih Nikeica koje ja totalno odbijam jer su se takve odvratne visoke stvari zadnji put nosile kad sam ja bila u sedmom osnovne (visoke kožne Pume ili Nikeice, spitfire jakna Carrera, jastučići na ramenima... horror...). A tek torbe... Platnene torbe, Converse torbe, Gola torbe, Diesel torbe, Reebok sportske torbe, indijske izvezene torbe... torbe s kojima se ne izlazi među ljude!!!
A tek garderoba! Njena garderoba je poseban slučaj!
Za moju Seku spektar se sastoji od slijedećih boja: siva, tamnosiva, prljavosiva, maslinastozelena, kaki boja bljuvotine, bljuvotina sa sirom, bljuvotina sa paštom bolonjeze, bljuvotina od blitve, crna, svježe crna, blago odstajala crna, crna koju nismo prali Dreftom, boja totalno ucrvane šljive, boja trulog mesa, boja plijesni na komadu tofua koji je 4 mjeseca trunuo u frižideru, te nekoliko detalja boje krizanteme koja je dočekala Božić u vazi na groblju i jedan šizofrenično crveni pulover.
Seka ima cice antičke boginje, krasne trice koje stoje same od sebe, zdravo čvrsto mliječno tkivo koje kategorički odbija razotkriti dekolteom dubljim od mini v-izrea koji dopire do ključne kosti...
I stalno nosi sumorne samterice i traperice, koje uvijek izgledaju jednako nezanimljivo, štofane uniseks hlače koje žalosno vise na njenom tako slatkom prćastom dupetu... Grozno!!! Izgleda ko ona strašna Ornela iz Big Brothera!!!
Njeno lice je ipak nešto što me posebno baca u očaj!!! Imamo isti ten, u prvoj polovici 20-ih i ja sam tu i tamo imala pms potkožne erupcije, ali bar sam naučila kako ih njegovati da bi danas imala besprijekornu meku glatkoću bez ijedne borice, dok je za Seku kozmetika državni neprijatelj broj jedan! Obrve je bar razdvojila u dvije, ali još uvijek su kovrčave i alanfordovske, olovka i sjenilo nikako da definiraju svoju zonu na licu, a maskara uvijek nekako završi po kapcima...
Moja Seka je oduvijek bila moj najveći neuspjeh!
Šefica moje bivše agencije je nudila da Seka radi za nju kao hostesa, ne po kafićima i sličnim mjestima nego na finim događanjima, frendovi iz svijeta mode htjeli su Seku uvaliti u modeling, ali seka je sve to agresivno odbila. Kao, što će ona tamo, nije za nju ništa što podrazumijeva odustajanje od njenog principa nujne nemarnosti.
Jučer je Seka bila moje najveće iznenađenje u životu...
Pojavila se prekrasno isfenirane blistavočokoladne kose, relativno uredno našminkana, u poprilično lijepim sivim hlačama i ravnim crnim čizmama, u dražesnom bijelom puloveru, i ja sam doslovno ostala bez riječi!
Drugi šok je uslijedio kad je izjavila da je kupila dobar fen, četku i peglu za kosu, i da ovaj novi uredni look održava već neka tri tjedna, da joj se sviđa i da je zadovoljna, da čak namjerava probušiti uši, i da traži neki novi posao!
Jednostavno nevjerovatno! Moja Seka je odjednom postala toliko nevjerovatno lijepa mlada žena da ne znam da li da plačem od sreće ili crknem od ljubomore!
I da, Seka je profesionalno oblikovala obrve!
Kraj drugi:
Kao svaka prava i normalna splićanka, za mene je podrazumijevajuće da iz kuće ne izlazim bez naočala za sunce, bilo da vani prži ili padaju sjekire.
Famozne cvike nisu samo modni dodatak, one su gotovo pa implantat, kulturološki obvezna ekstenzija gornjeg dijela lica.
Cvike nas čuvaju naše oči od strašnih i opasnih uv zraka. Svi znaju da je kod nas u Dalmaciji sve bijelo i plavo, kamen i more i nebo (ono malo zelenila u sredini koje djeluje tako neprirodno ionako spalimo svako ljeto, pa nismo valjda ona grozna Istra, zeleno lijevo i desno, to ponekad djeluje tako klaustrofobično...), i da je refleksija sunca ubitačna za oči, a oči su ogledalo duše, pa tako zapravo usput njegujemo i svoj duhovni život!
Cvike nas čuvaju da ne budemo razotkriveni. Naime, kad sjedimo na štekatu i srkućemo kavu, obično okom zvjeramo oko sebe ne bi li našli novu temu za sočan trač, a nema ništa gore nego kad objekt olajavanja skuži da govorimo o njemu (tj. njoj...). Ili da frajer kojeg već stoljećima snimamo primjeti da smo nedajbože zainteresirane za njega...
A vrlo često i da na nedjeljnoj kavici uz more sakriju tragove subotnjeg bančenja. Chillin' with hangover se daleko lakše izvodi ako je pola dehidriranog lica sakriveno golemim staklima...
Uostalom, većini žena su cvike za sunce jedini komad s dizajnerskim potpisom koji će ikada imati u svom vlasništvu. Moj M je jednom rekao kako ga fascinira to što po Splitu vidi ljude odjevene u krpe iz Terranove i kineskih dućana kako na nosu nose najmanje tisuću i po kuna naočala... Zato niko normalan ne kupuje plastične lažnjake ili jeftine naočale od par stotina kuna bez pravog branda. Osim glupih turista ljeti, koji nabiju na oči plastiku bez uv zaštite koju nije proizvela Luxottica i misle da su tako cool i zaštićeni od zlog sunca (doduše, ta čudna vrsta također šeta gradom izgorena i oguljena i ponosi se svojim opekotinama koje će kasnije pokazivati frendovima doma kao kancerogeni suvenir s Jadrana). I, naravno, božemeprosti da nosimo isti model više sezona, kao što sam to viđala po Zagrebu, da skupo i lijepo odjevene žene šetaju s cvikama od prošle i pretprošle sezone...
Ja osobno trenutačno imam nekoliko komada u opticaju: dva para klasičnih avijatičarskih Ray Bunki (tamnozelena stakla sa silver i gradirana ružičastosmeđa sa bronze okvirom - njih se može nositi godinama i uvijek su jednako trendovske), Tom Fordice, dva para klasičnih Dior Gloss ogromnih naočala (totalno crne i sa ljubičastim okvirom) i veeeeeelike smeđe Guccice.
Moja sestra je jutros također doživjela šok. Ona je na dogovorenu kavu došla sa svojim velikim klasičnim Max Marama na nosu (poklon od mene), a ja sam došla - golog lica!
Da mi ona nije obratila pažnju na to, ja uopće ne bi skužila da zapravo već skoro dva tjedna šetam gradom s naočalama u torbi!!! Ko prava purgerica kad je vani kiša i oblačno! Bože, totalno sam se asimilirala!!!Ressistance is futile...
Kraj treći:
B je totalno prebolio Malog Ricki Martina! Nakon godine dana različitih faza prebolijevanja, od očajničkih poruka u 3 ujutro, pijanog plakanja s bocom u naručju, trganja odjeće i valjanja u lokvi alkohola na stolu uz najgore narodnjačke naricaljke, faze on je divan i želim mu samo dobro u životu, faze nek mala kurva trune u Paklu, faze nekontoliranog promiskuiteta, faze isposništva, liječenja duševnih boli radom i samo radom, shoppingom, Iskricom, Smokvom, Rotkvom, plaćenim muškarcima, Isusom, Buddhom, Krišnom i Kabalom, čitanja knjiga tipa He's Not That Into You i svakodnevnog teroriziranja ljubavnim jadima svakoga ko je iole bio raspoložen slušati cviljenje o jednoj izdanoj ljubavi, B je došao u stanje u kojem već dva tjedna nije niti spomenuo malog izdajnika!
B je zaljubljen!
U frajera koji uzvraća!
U sina mog okulista!!!
Divno je kada je najbolji prijatelj sretan.
Divno je što ne moram više slušat o Malom Gadu.
Divno je da se bar neko seksa...
Kraj četvrti:
I što reći za kraj 2008. godine? Kako sumirati? Ništa pametno.
Nešto dublje sam zagazila u 30-u a još se nisam udala.
Udebljala se, doduše, jesam, ali to mi uopće nije bila namjera.
Nisam ispunila plan za zadnji kvartal, a taj je bio da se ekspresno uzdignem iz pepela sala kao prelijepi plavokosi Feniks konfekcijskog broja 36, bez celulita i ljubavnih jastučića...
Doduše, ponovo sam plavuša. To je bar prošlo uspješno.
Promijenila sam posao, dala otkaz, doživjela i preživjela mobbing najniže vrste, tresnula na dno i ustala, ali na krivu nogu.
I prvi put nakon više od 10 godina, ovu ću 2009. najvjerovatnije dočekati solo. Ne samo sa statusom single (stare) cure (i totalnog promašaja, budimo realni), nego i bez razvratnog sudruga za sitne jutarnje sate.
I ako to nije razlog za propadanje u duboku kaljužu samosažaljenja, onda ne znam što bi to moglo biti gore od ovoga!
Post je objavljen 19.12.2008. u 11:19 sati.