...i opet je sve najbolje u najboljem od moguæih svjetova...

Još prošli tjedan èinilo mi se da sam totalno na dnu, da je sve što je moglo krenulo naopaèke, i da nema šanse da se pomaknem s mrtve toèke. Barem ne još neko vrijeme.
A onda su se stvari u mome životu poèele kretati nevjerovatnom brzinom.
U pozitivnom smjeru.

Ponovo imam posao. Što je vrlo važno. Najvažnije na svijetu.
I to dobar posao.
A što je najluðe od svega, ponuðen mi je i još jedan.
Frendica koju sam takoðer nedavno srela i kojoj sam se požalila na situaciju je obavijestila svog brata da sam ponovo u gradu i da tražim posao. A u charter agenciji njenog brata sam veæ radila. Prije nešto manje od 10 godina doduše, ali dobri agenti koji teèno vladaju s 3 jezika su uvijek traženi i dobrodošli. Tako da mi je ponudio posao. I to ne sezonski. Nego stalni.
Ok, posao veæ imam. Dobar posao. Ali opet... Hm... U ovom charteru plaæe nisu nimalo loše, a posao je nešto naporniji tek za vrijeme sezone, dok je ostatak godine...
U svakom sluèaju, lijepo je znati da me ljudi nisu zaboravili.

Dakle, veæ èetiri dana radim.
I jednostavno mi je predobro.
Opet sam sva u svom elementu. Ko rijetka tropska ribica u luksuznom akvariju.

Doduše, nije baš da sve teèe onako superglatko kako sam planirala.
Kolegica Kuja, naime.
Ona koja se nadala zauzeti mjesto frendice koja odlazi kroz dva tjedna, i kojoj sam poremetila planove.
I koja se uporno trudi usitno mi zagorèati život.

Kuja dijeli ured s frendicom i A, curom koja je takoðer radila tamo u vrijeme kad sam i ja radila, i koja je takoðer u meðuvremenu napredovala. Meðutim, A se kroz par dana seli u zajednièku sobu s cijelom prodajom, a frendica uskoro odlazi, tako da æu, izgleda, biti osuðena na dijeljenje radnog prostora s Kujom. Ja i ona same... I uopæe se ne radujem.

Odmah u srijedu sam dobila zadatak preuzeti izradu prijedloga plana rasporeda za sezonu od frendice, i bogami sam se dva dana dobro namuèila oko njega buduæi da se dosta toga kroz ovih par godina promijenilo, neki ljudi èiji naèin rada poznajem su otišli, stigli su neki novi, a tijekom travnja æemo zapoèeti sa zapošljavanjem još nekoliko terenskih ljudi za sezonski rad, i potrebno je stvarno pažljivo sastaviti taj plan izmeðu ostalog i da nam se ne bi dogodilo da usred najveæe gužve ostanemo zatrpani poslom i s manjkom ljudi, ili krivo rasporeðenim ljudima po regijama.
Tako da sam se slomila od posla. Zajedno s frendicom. Ali veæinom sama. Odmah drugi i treæi dan na poslu sam veæ ostala par sati dulje, izmuèila se konj, iskopla planove i prateæe izvještaje s kraja sezone od proteklih godina, na kraju odnijela posao doma i otišla u krevet oko dva ujutro, nakon što sam cijelu noæ provela za laptopom.
Do odlaska frendice koristim privremeni laptop namijenjen nekom buduæem sezonskom terencu jer æu njenim odlaskom naslijediti i raèunalo u kojem je sve što mi je potrebno za posao. Pa je frendica sve što mi je potrebno prebacila na zajednièki server. A ono što radim pohranjujem u file na serveru, s namjerom da kasnije sve prebacim u njen kompjuter.
Pa sam tako u petak ujutro pohranila i (napokon!) gotovi nacrt plana rada. 34 stranice u Wordu i 16 Excell sheetova. Kroz prijepodne obavila neke druge stvari. Dogovorila s šefom i ostalima prezentaciju nakon pauze. I otišla s frendicom i A na zasluženu kavu, ostavljajuæi Kuju samu u uredu jer je imala posla pa nam se pridružila tek dosta kasnije.

Nakon pauze otvorila sam folder s namjerom da sve isprintam i pripremim za sastanak, i imala što vidjeti!
Od 34 stranice 2 su nedostajale, jedna je bila potpuno prazna, na prvih nekoliko je bio promijenjen font, a kasnije sam otkrila da je tu i tamo bilo “pojedeno” nekoliko rijeèi ili reèenica u tekstu! Od 16 sheetova nedostajala su 4!
Dosta toga je bilo ispremiješano, izmijenjeno, u tablicama su bili obrisani stupci, i sve skupa je izgledalo kao djelo osobe koja se ne zna baš najbolje koristiti Officeom, a koja u svakom sluèaju ne zna ni obaviti posao kako treba.
Naravno da me je preplavio užas i uhvatila panika! Za 20 minuta sam morala predati moje remek djelo i plod truda, a nisam imala što predati! Tj. u panici sam mislila da nemam što predati, pa sam tako panièarila i panièarila, dok me frendica nije podsjetila da bih zapravo morala negdje kod sebe imati stick na kojem sam jutros donijela gotovi dokument i samo ga prebacila na server...
Ali stick nije bio kod mene!
Stick sam dan prije posudila od jednog deèka iz prodaje jer nisam imala svoj sa sobom, i èim sam prebacila stvar u kompjuter vratila sam mu stick. A deèko je u meðuvremenu otišao na pauzu dok smo mi bile vani.
A da stvar bude još bolja, nije ponio službeni mobitel sa sobom, a nitko nije imao njegov privatni broj jer svi meðusobno komuniciraju službenim mobitelima. Takoðer, nije otišao s nikim iz firme nego sam, jer je morao nešto obaviti preko pauze.
Zato je frendica sprašila do tajnice, koja nam je trebala pomoæi tako što æe pronaæi njegov cv i u njemu broj mobitela na koji su ga kontaktirali kad se zapošljavao.
Ali stvar s tajnicom i cv-jem nije bila baš tako jednostavna. Cura je tu došla tek prije pola mjeseca kao zamjena za porodiljni i nije imala pojma gdje su pohranjeni životopisi otprije neke dvije godine, a nije imala pojma ni gdje se nalaze podaci o zaposlenicima. Ok, njih ima šef. Ali nisam mogla doæi šefu i zatražiti broj od deèka jer nisam imala vremena, a i bilo bi malo glupo. Doduše, negdje je trebao postojati i registrator s isprintanim podacima, ali tajnica nije imala pojma ni gdje se to nalazi. A ja nisam imala vremena saèekati da cura nazove staru tajnicu koju mijenja i da joj ona objasni gdje da traži.
Sreæom, raèunovotkinja nam je iskopala registrator, pa sam nazvala broj mobitela, ali teta je rekla da je broj van funkcije.
E tek tada me uhvatila totalna panika!
I panièarila bih i dalje, da se frendica nije sjetila nazvati kuæni broj. Na kojem nam se javila deèkova sestra, objasnila da je promijenio operatera i dala nam novi privatni broj.

Na kraju je sve prošlo dobro da nije moglo bolje. Deèko je stick imao kod sebe u džepu, a kako je sreðivao nešto oko osiguranja auta tako je zamolio ljude u poslovnici da mu isprintaju stvar u 6 primjeraka, i donio mi sve spremno.
A šef je ionako kasnio više od pola sata, tako da sam plan imala u rukama s 20-ak minuta zakašnjenja, ali opet dovoljno prije šefovog dolaska.
S nekakvim gramatièkim greškama doduše, koje sam ujutro ispravljala na dokumentu koji je bio u serveru, a koje nisam stigla ispraviti, ali njih ionako nitko nije primjetio.
Moj nacrt plana je ispao poprilièno dobar. Naravno, ima tu toga dosta za ispraviti i poraditi na tome s kolegama, ali ne previše. U nekim stvarima sam cjepidlaèila, neke sam izostavila, ali zaboga, dugo me nije bilo u ovom poslu, a i ovo je samo prvi nacrt. Uostalom, nitko nije oèekivao da bude savršen. Više je trebao biti vježba za mene, a dovršit æu ga ovih dana s frendicom, to joj je zadnja obaveza prije nego što ode. U svakom sluèaju, poprilièno dobro za poèetak.

Meðutim, veæ sada vidim da mi neæe biti baš tako jednostavno na novom poslu.
Kuja je, naime, èekala do dolaska šefa i zamolila da i ona bude prisutna na sastanku. A kad sam ja bila gotova, izjavila je pred svima da bi bila jako sretna da mi može pomoæi u dovršavanju plana, jer eto ima dovoljno iskustva i svakako ostaje tu za razliku od frendice, kao i da je ona, eto, ovih dana samoinicijativno napravila neki svoj mali draft tog plana i ima nekoliko prijedloga i ideja, pa ako bi ih saslušali...
U nekoj drugoj situaciji ja bih zapravo bila oduševljena kolegièinom inicijativom. Ali u ovom konkretnom sluèaju mi se upalila lampica. I to crvena.
Doduše, šef joj se lijepo zahvalio i rekao da je to hvale vrijedna inicijativa, da se obrati meni i frendici, pa ako budemo smatrale da nam je pomoæ potrebna lako æemo se dogovoriti s njom, i da svakako ne sumnja da æemo uvažiti svaki njen prijedlog ako je dobar.

OMB!
Iskreno, do tog trenutka mi nije ni padalo na pamet da je možda netko namjerno sabotirao moj rad. Zapravo nisam imala vremena uopæe razmišljati o tome što se dogodilo s dokumentom na serveru jer sam bila previše zaokupljena pokušajem da se dokopam sticka na kojem je bio saèuvan!
Ali frendica je nešto sumnjala.
A ako je i sumnjala, nakon sastanka joj je postalo jasno. Više jasno nego meni.
Zamolila je admina da pogleda kad je i ko je zadnji put radio na dokumentu. Pa je ispalo da je zadnji korisnik koji je kopao po njemu bila upravo – frendica! I to u vrijeme kad smo bile na pauzi!
Cure su, naime, meðusobno razmijenile lozinke, za sluèaj da je neka od njih odsutna ili na bolovanju, a nekome je potrebno nešto iz njenog kompjutera.
Dakle, netko se ulogirao u frendièin kompjuter i iz njega brljao po dokumentu na serveru.
A u uredu je u to vrijeme bila samo Kuja.

Lakše bi mi bilo povjerovati da sam ja sama sluèajno zabrljavila nešto. Zapravo, uopæe ne mogu probaviti èinjenicu da je netko mogao biti toliko bezobrazan i pasti toliko nisko da napravi nešto ovakvo!
Ili da bi Kuja mogla biti toliko glupa da napravi nešto što æe u svakom sluèaju baciti sumnju na nju.
Pogotovo jer od prvog dana vrlo eksplicitno izražava nezadovoljstvo zbog mog dolaska na frendièino mjesto, i što svi znaju da je vjerovala da æe posao voditeljice operative dobiti upravo ona. Dapaèe, mnogi su to mislili. Jer do mog pojavljivanja u firmi frendicu su od odlaska dijelila samo tri tjedna a nikakav natjeèaj nije bio raspisan za to radno mjesto, niti je puno ljudi znalo da šef zapravo razgovara s nekim ljudima do kojih je došao preko preporuke, pa je dotièna nekako vjerovala da je mjesto veæ njeno, zajedno s nešto veæom plaæom.
Izgleda da je Kuja veæ jednom prije godinu dana sabotirala kolegicu s više iskustva koja je trebala biti premještena na mjesto na kojem je sada Kuja. I da se toliko uvlaèila šefu, voditeljici marketinga, tadašnjem voditelju prodaje i šefovoj ženi, da su svi mislili kako je sva divna i krasna pa su je ubacili na bolje mjesto i dali joj veæu plaæu...
I zažalili.
Ne zbog toga što cura nije sposobna. Dapaèe, jako je sposobna. To joj nitko ne osporava. Ali i ne baš najugodniji suradnik. Koji greške, probleme i opæenito krivicu za sve što ne funkcionira vrlo vješto prebacuje na druge. A i bezobrazna je, kažu, do bola.
Zbog èega su joj oduzeli dio obaveza koje podrazumijevaju kontakte s partnerima i suradnicima, odlaske na sajmove i opæenito sve ono što je zabavno i ugodno u ovom poslu, a uvalili joj golu logistiku, administrative do bola, kao i brdo nekakvih stvari koje se nikome ne daju obavljati.
Posljednjih mjeseci, otkako je frendica poèela spominjati moguænost odlaska, Kuja se izgleda malo primirila, popravila, postala sva dražesna, sveprisutna i nezamjenjiva, i trudila se prikazati idealnom osobom za frendièinu nasljednicu.
Mada cure kažu da ipak niti u jednom trenutku nije bila uzeta u obzir za to mjesto.

Ali eto, kako god da okrenem, izgleda da ipak imam problem. I to u vlastitom radnom prostoru.
Ne postoji niti jedna druga prostorija u koju bi je mogli prebaciti. A ovdje je stvarala najmanje problema jer je frendica poprilièno autoritativna curka koja se ne da gnjaviti, šarmirati i manipulirati, dok je A najflegmatiènija osoba koju poznajem, koju ništa ne može izbaciti iz takta. Ali A takoðer odlazi iz ureda, i to na par mjeseci, dok traje sezona. Jer mora držati stalne i sezonce na oku.

Ja æu uskoro ostati sama s Kujom.
I nimalo se ne radujem tome.
Jer ako je veæ na poèetku pokazala zube, i to na ovako agresivan i nizak naèin, onda uopæe ne želim ni zamišljati što me sve još oèekuje.

I ne, ne mogu je tužakati šefu. Kako bi to izgledalo, da ne znam izlaziti na kraj s vlastitim podreðenima? Niti želim biti kuèka i pasti na njenu razinu. To bi tek bilo jadno. U tom sluèaju ne bih više zavrijeðivala ni posao na blagajni u Tommyju, a kamoli ovaj koji radim!

Ali eto, unatoè svemu prvi radni tjedan je na kraju uspješno okonèan.
Nakon njega je došao ovaj vikend, a vikend je bio dobar.
U srijedu sam se družila s Boyem, koji je oèekivao i zahtjevao da se pojavim vani. Ok, oèekivao je da se isto društvo koje je u srijedu bilo vani pojavi iu petak. Ali ja sam bila ta kojoj je poslao poruku na Faceu da se vidimo u petak u istoj postavi, a ne N-u koji je njegov stari frend ili V, koja ga takoðer dobro poznaje, a koja je u srijedu bila s nama. Da, u srijedu, kad je otkantao svoje društvo i dva sata proveo s nama.
Doduše, na kraju nisam bila u petak nego u subotu, i bez N-a s kojim sam se posvaðala na mrtvo ime i s kojim više ne razgovaram, ali sve je prošlo savršeno.
I da, dobila sam psa. Od Frenda o èijem immageu brinem.
Naime, otkako sam odselila od Najbolje užasno mi nedostaje njen pes, koji je zapravo cijelo to vrijeme bio više moj nego njen. A Frend zna koliko mi nedostaje. Zna to zato jer i njega i sve žive pilim kako mi fali pes i kako užasno želim istog, ali samo svog.
Pa je poduzeo nešto da ušutka moje žalopojke.

U subotu popodne me nazvao nepoznati gospodin i rekao da me zove po nalogu gospodina tog-i-tog (tj. mog Frenda) da se dogovorimo kako æe mi kroz 10-ak dana dostaviti kujicu.
Prvo sam pomislila da je to neka vrlo ružna preuranjena prvoaprilska šala, koju su mi prijatelji priredili jer sam im veæ popila krv s tim psiæem. Ali nije bila. Gospodin je predložio da mu dam mail da mi pošalje slike moje buduæe curice, koju je frend odabrao za mene. Objasnio je kako je Frend došao do njegove uzgajivaènice kad psiæi još nisu bili okoæeni i dogovorio jednu ženkicu za mene, i prije nekoliko dana bio osobno odabrati psa i platiti ga. Psiæ æe za koji dan napuniti dva mjeseca, dakle biti taman za odvajanje od braæe i sestara i odlazak u novu obitelj. A kako æe Frend u to vrijeme na dulje vrijeme biti odsutan, a uzgajivaè je na drugom dijelu Hrvatske, tako je Frend dogovorio s gospodinom da mi donese psa u Split.
I stvarno, nije šala. Moja curica je malena, preslatka, pametna, èarobna i jednostavno predivna. I od prekrasnih roditelja. I veæ sam joj dala ime. I vidjela je preko Skypea.
Sutra se bacam na kupovinu krevetiæa, torbe, ormica, uzice, šamponiæa, pelenica, igraèkica i ostale opreme za moju novu bebu. Kako je u Splitu ponuda opreme za pse stvarno katastrofalna, mislim da æe cure u Zagrebu i inozemstvu imati pune ruke posla.
Za moju princezu sve mora biti najslaðe i ružièasto.
Jednostavno ne mogu doèekati dolazak bebice u moje ruke!

Uskoro mi je i roðendan, pa pretpostavljam da je sve odjednom tako super jer sam ušla u svoje intenzivno razdoblje.
A možda je i Sudbina odluèila da je napokon krajnje vrijeme da mi se malo smiluje i da preokrene sreæu u moju korist.
Napokon, oduvijek sam vjerovala da, ako samo vjerujem da æe sve biti u redu, onda æe sve stvarno biti u najboljem redu.
I zato je opet sve najbolje u najboljem od moguæih svjetova...

28.03.2010. u 22:25 sati | 19 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Novi posao. I nova ja.

Subotnji izlazak u groznog Kvazimoda možda na kraju ipak nije bio baš takva katastrofa.
Naime, izmeðu ostalih nezanimljivih pijanih poznanika srela sam i jednog relativno trijeznog – muža moje frendice i bivše radne kolegice, koji je slavio nekakvu momaèku i smrtno se dosaðivao. Na pitanje što ima novo sa mnom, odgovorila sam mu da ništa jerbo da ne radim i da sam zbog toga totalno u komi.
U ponedjeljak ujutro me nazvao moj nekadašnji šef, frajer iz firme u kojoj sam radila zajedno s kolegicom èijeg muža sam srela.
Kaže, èuo je da sam u gradu i da sam bez posla, pa je pitao da li bih možda željela ponovo raditi kod njega...
I to ne svoj stari posao, onaj koji sam radila prije nekih 5 godina, i koji sam napustila zbog boljeg posla u Velikoj Firmi.
Mada ni protiv tog posla u ovoj situaciji ne bih imala ništa protiv
Ponudio mi je voditeljski posao. Onaj koji mi je bio ponuðen i prije 5 godina, a koji sam odbila radi promjene poslodavca.
Naime, kolegica èijeg sam muža srela u Kvazimodu, a koja je u to vrijeme dobila unaprijeðenje koje sam ja odbila, odlazi u drugu firmu. .

Naravno da sam prihvatila.
A poèela sam odmah danas.

Dakle nisam više nezaposlena.

Dobra strana novog posla je što mi je još uvijek sve u glavi, kao da sam juèer radila istu stvar i danas samo nastavila.
Još jedna dobra strana je to što sam u uredu zatekla 11 cura (ok, i 3 deèka...) od njih 18 s kojima sam radila prije pet godina. Jedanaestoro ljudi koje obožavam i s kojima sam se super slagala. Kojima je bilo jednako drago što me vide, kao što je i meni bilo drago što ih vidim. I nekim èudom, èini mi se da nikome uopæe ne smeta što sam ovaj put došla nekima od njih budem šefica.
Ok, da ne ispadne sve savršeno, upozorena sam na dotiènu gospoðicu koja je u firmu došla nakon mene, a koja je raèunala doæi na mjesto kolegice koja odlazi. Kojoj sam valjda pomrsila planove. I koja mi je iskazala otvorenu antipatiju odmah pri prvom kontaktu.
A da mi dotièna gospoðica ne bi bila jedino zrno papra u sladoledu, firma je u meðuvremenu promijenila lokaciju. I sada je ni manje više nego u poslovnoj zgradi u kojoj su uredi firme u kojoj radi prokleti GMOP!

Naravno da su curke zadržale dobri stari obièaj izlaziti na pauzu u 12.00, i naravno da su za pauzu izabrale kafiæ u koji na pauzu takoðer zalaze i najbolji komadi iz zgrade...
Naravno da su najbolji komadi iz zgrade prilagodili svoje vrijeme izlaska na pauzu èoporu ženskinja od kojih veæina izgleda jaaaaaako dobro, i da su u meðuvremenu uspostavili nekakve friendly kontakte. Pa se druže i komuniciraju.
Tako da sam danas sluèajno imala i prvi u nizu buduæih a neželjenih susreta s GMOPom.

I ne, nije prošao dramatièno ni filmski.
Prošao je odvratno.
Majmunu je bilo užasno neugodno, pa je odvukao dva frenda na stranu, dok su ostala dvojica sjela s nama kokoškama.
Meni nije bilo neugodno.
Ali nije mi bilo ni drago.
Tako sam lijepo bila zaboravila na èinjenicu da uopæe postoji i da se moj život u bilo kojem trenutku ukrstio s njegovim. I uopæe mi se ne sviða moguænost da ga ubuduæe viðam svaki dan. I to u vrijeme rezervirano za predah od posla!

Osim toga, na odlasku s posla sam bacila pogled na ploèe s imenima tvrtki koje su se takoðer smjestile u zgradi.
I otkrila da je meðu njima i jedna od onih koje pripadaju Nezakonitom.
Ok, još u vrijeme dok smo bili zajedno planirao je ovu prebaciti u veæi i adekvatniji prostor, bilo je i za pretpostaviti da je to veæ napravio, ali, zaboga, ne ovdje! Ovdje sada i ja radim!
Ali ako tih par problemèiæa maknem na stranu, zapravo sam baš zadovoljna i presretna što ponovo radim. I to meðu ljudima koje otprije poznajem i volim. I posao koji dobro poznajem.

U meðuvremenu, èaèkala sam malo oko Boya...
I dobila raznorazne kontradiktorne informacije o njegovom trenutaènom statusu.
Po nekima je single, ali ima dijete. Po drugima živi s majkom svog djeteta. Po treæima živi s tom nekakvom curom koja ima dijete, ali dijete nije njegovo. Po èetvrtima ima dijete ali ne živi s majkom svog djeteta. Po petima ima dijete s nekom curom, ali živi s nekom skroz drugom. A po šestima nema uopæe dijete i živi sam. Tj. živio je s nekim ali više ne živi. Tj. sam je. Ali opet, možda i nije sam...

O, bože...

Ne znam što da mislim o tome.
Niti kome da vjerujem.
Možda je najbolje da jednostavno odustanem u startu.
Unatoè tome što smo baš poèeli lijepo komunicirati preko FB chata. Skoro svakodnevno.
O glupostima manje više.
Glazbi. I filmovima.
I traèevima o zajednièkim poznanicima.
Dakle, dižem ruke.

Staru ja ne bi bilo briga.
Stara ja bi se sva puna samopouzdanja bacila na frajera, bez obzira na moguæe postojanje žene i/ili djeteta u njegovom životu.
Nova ja ne želi više dovoditi sebe u takve situacije.
Novoj ja je to sve bezveze.

Uostalom, ponovo imam posao, i to sasvim dobar posao, i to bi mi trebalo bit dovoljno za sada.

23.03.2010. u 23:23 sati | 27 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Subotnje velièanstveno poniženje...

Tako to obièno bude, da kada ja poželim napokon jedan vikend pošteno izaæi vani, onda nema šanse da se skupi ekipa. Jer se prvo nekim èudom u petak nikome ne ide nigdje. A u subotu dvoje padnu u krevet od viroze, jednu u zadnji tren zazove frajer koji joj se inaèe javi svake prijestupne a ona je jako slaba na njega, jedan se zabije u stan i radi na nekom projektu s ovim drugim, dvije su na svadbi, jednoj je umrla baka, a ovo troje što je raspoloženo za izlazak u startu me satralo izjavom da uopæe nemaju namjeru iæi tamo gdje se meni ide nego upravo na mjesto na spomen kojeg mi padne mrak na oèi...

Naravno, meni se išlo tamo gdje sam mogla sresti Boya.
Tri mjesta na kojima je on svakako morao biti u subotu naveèer nikako nisu bila u planu curama kojima se išlo vani.
Ipak sam izašla, u nadi da æu ih nekako natjerati da promjene mišljenje i u tijeku izlaska svrate tamo gdje se meni ide...
Ali nisam uspjela u svom naumu.
Jer su nakon uberdosadnog Pulsa babe odluèile da se ide u meganezanimljivog Kvazimoda, buduæi da je tamo bio taj neki grozni lik kojeg Mare naganja, a taman se kao nešto poèelo dogaðati meðu njima. Tj. on nju kao gleda, a imaju i zajedniku frendicu koja æe biti tamo i kao upoznati ih. A kako ja još uvijek držim u tajnosti razlog zbog kojeg sam htjela iæi upravo na ona mjesta na koja mi se išlo, tako nisam mogla svojim argumentom pobijediti Marin. Uostalom, Mare veæ dugo trèi za likom, a kako ona Kvazimodo inaèe prezire više nego ja, tako je njena žrtva ipak bila veæa i dramatiènija, pa sam na kraju popustila.
Ok, zapravo sam popustila jer nisam imala dovoljno za taksi, a nitko me nije htio voziti doma i možda izgubiti fenomenalno a besplatno parkin mjesto u strogom centru.
U nadi da æu u Kvaziju pronaæi žrtvu raspoloženu za promjenu grozne lokacije u nešto ispoliraniju i uglancaniju, na kojoj je glazba uhu ugodnija, tijelu milija, a na kojoj bi se svakako morao naæi i Boy.

Ali avaj!
Takve žrtve ni na vidiku!
Ok, u jednom trenutku sam poslala poruku frendu za kojeg znam da se Boy druži i redovno izlazi s njim, sve u nadi neæu li ispipati koju informaciju o tome gdje se Boy nalazi. Izmijenili smo par sms-ova o stanju u razlièitim lokalima u gradu, ali do izviješæa o poziciji mog objekta žudnje niam došla. Mislim, ono, frend ionako nema pojma što mene zanima... Ali eto, nekako sam se nadala da æe ga spomenuti onako sluèajno. Što se nije dogodilo. Jer ionako nije bilo nikakvog logiènog razloga da mi ga spomene. Ali bar sam saznala da je frend s društvom prošao Hedonist, da su sada u Tenisa, i da možda odu do Jungle na Marka Nastiæa... Jas am malo naricala kako sam zaglavila u Kvazimoda, što je njemu bilo beskrajno zabavno, ali nije pokazao namjeru da doðe i izbavi me iz pakla. Imao je cilj, misiju i viziju. Naganjao je nekakvu curu kojoj je podredio plan i program izlaska.
Prokletstvo!
Pa sam nekih sat vremena odsjedila smrtno se dosaðujuæi uz prebuènu glazbu, nekoliko ne baš najzanimljivijih poznanika, previše cigareta upaljenih jedna za drugom i brdo votke koja nikako da poène djelovati u glavi. Prateæi razvoj Marine situacije. Kojoj je nakon 11 mjeseci uhoðenja lika i gmizanja za njim po gradu napokon pošlo za rukom upoznati objekt svoje žudnje i zalijepiti se za njega ko rak samac na moruzgvu, da je bilo upravo tragièno za gledati koliko ga pipka za rame i gladi po nadlaktici, gura mu cice pod nos i rže od smijeha klebeseæi se sama sebi, dok on bulji prvo u konobaricu, pa onda u nedozrelu klinku kojoj je hitno potrebno tuširanje i šišanje, pa u ludu J... Zapravo je najviše buljio u J, èak je par puta pokušao i zašprehati, samo što ona nije pokazivala ni najmanju želju za komunikacijom. Em iz solidarnosti prema Mari, em zato jer tip stvarno izgleda ko ocvala vreæa buha... A i uskoro se pojavio njen Padobranac, s kojim kao nešto ima pa nema veæ èetiri godine, a koji je odjednom sazreo za ženidbu pa je se uhvatio ko pijan plota i slijedi je svugdje po gradu dok ona glumi neuhvatljivu s prenatrpanim rasporedom, i na kraju æe joj se dogoditi da æe Padobranca uhvatiti prva s ambicijama jednakim njegovima koja bude dovoljno uporna... Ali to je veæ J-in problem.
U svakom sluèaju – katastrofa!
A cijela situacija je u meni probudila paranoju da se i ja ne pretvorim u nešto slièno Mari, i da nakon beskonaèno mnogo mjeseci naganjanja Boya (i to toliko eksplicitnog da bi i Ray Charles skužio na prvi pogled) ne postanem patetièni privjesak na liku koji zjaka okolo od dosade...

I tako sam sjedila i pila. I palila cigaretu za cigaretom, toliko da mi je veæ bilo zlo od nikotina i alkohola od kojeg mi se dizao želudac a glava postajala sve bistrija.
Piškilo mi se. I to veæ satima.
Samo što mi se nije dalo probijati kroz gužvu do wc-a, i onda visiti u kilometarskom redu da se dokopam konduta i na kraju, zbog goleme kolièine nakupljenog sadržaja u mjehuru, nepodnošljivog pritiska u istom i nezgodnog èuèeæeg položaja još i zapiškim cipelu.
Glava me bolila od buke i dosadne glazbe koja nije bila za plesanje. Bar ne po mom guštu.
Nitko, ali ama baš nitko mi nije bio zanimljiv.
Bila sam na poèetku veèeri tako ponosna na svoju ogromnu totalno snježnobijelu i glatku svilenu košulju skoro do koljena (relikt iz osamdeset i neke, malo prekrojen da odgovara 21-om stoljeæu) koja je tako pasala uz crne tajce, ogromni teški remen visoko u struku i sandale sa zakovicama na bosu nogu, i na to kako sam sama sebi izgledala prej****o, a usput i vitko u vintage kombinaciji, i tako zadovoljna novopodšišanom frizuricom i golemim crno-srebrnim munjama u ušima. A sada su me moje prokleto dobre sandalice žuljale, prsti na nogama stenjali od muke onako izgaženi, ušne resice se istegle do pupka od preteških naušnica, remen zaustavljao disanje i izazivao grèeve u od alkohola sprženom želucu... A na rukavu košulje je pod svjetlom vrištala golema fleka od crnog piva kojim me stari frend s faksa zalio dok me pokušavao oduševljeno zagrliti...
I osjeæala sam se jadno i bezveze.

Dok su svi oko mene bili nekako dobro raspoloženi i sretni.
Mislim, kvragu, što æu kad ne volim Kvazimodo!

Ok, u jednom trenutku se situacija malo popravila. Pojavio se Zubar, uvalio do mene s frendovima, i ubio mi nekih pola sata u ugodnom razgovoru.
A onda je zakljuèio da je umoran i da se previše napio, da bi bilo zgodno da sad ode doma i ubije oko jer da nije stao od petka popodne...
Pa se nagnuo da me zagrli i da mi pusicu u obrašèiæ za laku noæ...
I usput mi prolio neèiju Jeger-colu u krilo!
Cijelu do vrha punu èašu!

Što je definitivno bila èaša koja je prelila baèvu!

Sjedila sam tako u glupom klubu kojeg mrzim iz dna duše, dotuèena dosadom, ubivena glazbom i umorena gužvom, mokra i prljava, totalno na rubu suza, i sve što sam željela u tome trenutku je bilo pokupiti se i otperjati doma.
Slatkoj kuæi, slatkom krevetiæu, slatkom snu...
A prije toga usput slistiti neko masno i teško smeæe od brze hrane, da mi želudac ne izgori.

Napokon, nakon duge i beskrajne agonije, u trenutku kad sam veæ mislila da æu zaspat od muke usred sve te gužve i buke, sudbina se smilovala.
Zapravo, Mare je nekako smotala tu svoju vreæu buha da odu negdje nasamo, J je odluèila nestati s Padobrancem, a M je ionako veæ odavno otperjala, ali ona ionako živi u centru, na pljucomet od Kvazimoda, pa mi od nje nije bilo nikakve koristi.
Mene je kuæi morao voziti prijatelj od Marinog grozomornog lika. Na motoru! Po studeni! Odjevenu u kratku kožnu jaknicu i sandale na bosu nogu! Ali kvragu, bolje i to nego ništa...
Pa sam krenula za likom prema izlazu pa niz stepenice. Ma vraga presretna! U ekstazi što je agonija od izlaska napokon gotova!
Više me stvarno nije bilo briga nizašto, sve što sam htjela je bilo dokopati se doma slatkog doma. Pa sam dopustila kièmi da se pogrbi, bolnim nogama da nabadaju, i da opæenito izgledam ko hrpa jada. A muèninu koja me poèela hvatati neæu ni spominjati. Previše sam popila a bila sam trijezna, i nije mi bilo baš najbolje u želucu.
Ali, kao što rekoh, bilo mi je sasvim svejedno.

I dok sam tako silazila niz beskrajne stepenice sva mokra, prljava, nikakva i krajnje grozno raspoložena, ispod mene se pojavio frend s kojim sam nekih sat vremena ranije izmjenjivala sms-ove... A s njim cijelo društvance. Ukljuèujuæi i Boya!!!

Sjeæam se da je frend nešto govorio o tome kako zašto veæ idem i zar je tako grozno, i kako se nada da neæe ostati dugo jer da mu Kvazimodo užasno ide na živce, ali eto, neki od njih su pilali da baš nekako jako žele svratiti do Kvazimoda u kojem nisu bili stoljeæima, ono, kao, baš im nekako došlo, bilo bi zabavno, mogli bi, pa su na kraju svi pristali brzinski bacit oko, a imali su i sreæe s parkingom...
Nisam slušala.
Mislim da je to bilo zbog muènine. A možda malo i zbog blizine Boya.
Koji je prvo zjakao naokolo i izgledao užasno nezainteresirano, a onda odluèio milostivo mi udijeliti pozdrav.
Ali pozdrav s osmjehom.
I to tako širokim osmjehom da mi je srce instant palo u pete, a cijela horda leptira se uzbunila u želucu. Ma zapravo, vraga leptira – bili su to više šišmiši, i to tako uzrujani da su uzburkali sav onaj alkohol koji sam pospugala kroz veèer.
Došlo mi je zlo.

Odjednom sam morala istovremeno bljuvat i piškit, u roku odmah, i to sve u trenutku dok mi se pružala idealna prilika da zapoènem konverzaciju s objektom svoje žudnje koji mi je taman uputio jedan nonšalantni “ej šta ima”...

Ostatak prièe je krajnje ponižavajuæi.
Samo sam se okrenula na peti i potrèala nazad u klub, dok mi je sadržaj želuca bio negdje na pola jednjaka, zapinjuæi usput za stepenice, dok je prijatelj od Marine vreæe buha trèao za mnom a frend urlao da di æu i što se sad dogodilo.
Uspjela sam se probiti kroz red pred vratima wc-a (ovom prilikom zahvaljujem curama koje su me milostivo propustile unatoè tome što su veæ cijelu vjeènost èekale na piškenje), naciljati školjku i istresti sadržaj želuca u nju.
I zatim se malo dovesti u red.
Moj nesretni pratilac me strpljivo saèekao, pa sam praæena njime pokušala što neprimjetnije šmugnuti van, ali uzalud, jer je frend sa cijelim društvom još uvijek bio kraj ulaza.
Naravno da je pitao što se zaboga dogodilo.
I naravno da je ovaj moj pratilac neoprezno izjavio da ništa, da mi je samo došlo rigat jer sam puno popila...

OMB! Krajnje ponižavajuæe! Ono, totalno da poželim da se stepenice otvore ispod mene i da propadnem nekoliko katova niže. Do podruma. I još niže.
Samo da me Boy ne gleda ovakvu.
Na žalost, beton se ispod mene nije otvorio.

Koja sam ja prokleta pegula!!!
Ok, srela sam ga!
Toliko žuðeni susret se dogodio!
Ali je totalno pošao po zlu!
Trebala sam biti sva zgodna i dotjerana, trebala sam biti dobro raspoložena i inteligentno logoroièna, šarmantna i jednostavno opèaravajuæa...
A umjesto toga bila sam mokra i uflekana, jadna i, kao trešnja na šlagu na torti, ispovraæana!

Mislim da se neko vrijeme neæu pojavljivati na mjestima na kojima bih mogla doæi u situaciju da se sretnem s Boyem.
A u meðuvremenu moram ozbiljno razmisliti kako da posušim ovaj golemi minus koji sam vjerovatno zaradila sinoæ...
Jer bilo je strašno.
Stvarno strašno.
Brrrrr....
Ne želim više niti razmišljati o tome...

21.03.2010. u 17:31 sati | 20 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

I što da sad radim?

Još uvijek èekam na termin za glupi ginekološki operativni zahvat. Mislim, na operaciju idem sigurno. Ali... E, ali... Još uvijek nisu stigli nalazi biopsije koji su morali veæ odavno biti gotovi!
Kvragu i hrvatsko zdravstvo!
Gotovo da mi je krivo što sam tako tupila oko toga da budem dosljedna svojim principima i odluèila da, umjesto da zvrknem mamu da zovne kolegu-dvoje, idem redovnom procedurom za obiène smrtnike.

U meðuvremenu...
Pa, u meðuvremenu je došlo proljeæe.
Sutra æe i službeno doæi, znam, ali je klimatski veæ neko vrijeme tu.
I ne samo zato jer sam ja odluèila da je proljeæe, pa uskoèila u krznene prslukiæe, kožne jaknice i nove lagane kaputiæe (onaj bijeli... a i još jedan crveni. Ulovila ga superpovoljno u Benettonu, za samo 380 kuna, a bio je preko 1000. I onda ga gledala s toliko žudnje u od èežnje vlažnim oèima, koje su od pohlepe poprimile srneæe dimenzije, a sve to Bratu pred nosom, da jednostavno nije mogao ne kupiti mi ga...). Ili zato što sam spakovala šalove, kapice i rukavice. A niti zato jer sam nekidan snimila prvu grupicu glupih turista s britanskog govornog podruèja kako Rivom slijede vodièa odjeveni u kratke rukave.
Nego zato jer su se dani produljili, jer je toplije, jer su ljudi onako perspektivno prezaposleni izmilili na štekate, i jer sve oko mene miriše na proljeæe.

A N se napokon vratio iz Zagreba u Split. Na dulje vrijeme.
Ne, na moju veliku žalost, nije se vratio zbog toga što je prekinuo s onim svojim grozomornim psihièkim zlostavljaèem i kenjkavom budalom od deèka. Dapaèe, navodno je njihova ljubav jaèa i èvršæa nego ikad. Je, moš mislit. Ali ko sam ja da mu solim pamet kad mu je mozak ionako veæ davno pregorio od strasti prema krivom frajeru.
Tu je iz nekih drugih razloga. Nebitno kojih. Doduše, nisu baš najsretniji po njega ti razlozi.
Ali nema veze. Glavno da mi je N tu. Pri ruci.
Tj. teoretski pri ruci. Ono, mislim, pri ruci kako se uzme.
Jer je u nekakvom polutrulom psihièkom stanju. Totalno bipolaran. I manièno-depresivan.
Jedan dan je sav u plusu, uberradostan i megaoptimistièan, i onda ga to drži još nekakvih 20-ak sati, nakon èega upadne u neko od minus stanja kao što su jadanje, plakanje, bijes, agresivno pljuvanje po svemu po èemu stigne...
Grozno. Jednostavno nikako ne znam u kakvom æu ga stanju zateæ kad ga nazovem ili kad se vidimo.
A trenutaèno nisam u stanju ni sama sebe shvatiti ili sama sebi biti nekakva psihièka podrška, a kamoli još hendlati njegovu emotivnu klackalicu, pa ga samo lijepo pustim da se ispuše i melje sam sa sobom, dok ja klimam glavom u odgovarajuæem potvrdnom ili nijeènom smjeru i usput pijuckam kavu/sok/vino/votku/Zombie/rakiju i èitam Slobodnu/Jutarnji/Gloriju ili što mi se veæ naðe pod rukom...

Usput, moram priznati da sam totalno u komi.
Naime, dok èekam da eliminiraju neprijatelja moj seksualni život je na ledu. Sada veæ dobrih mjesec dana.
Nema prijatelja s povlasticama, nema “di si, šta ima, ja bi baš nekako...” sms-ova nekome od rezervnih, nema ni ni intimnijih upoznavanja sa simpatiènim mlaðahnim deèkiæima na izlascima... Ma ono, nema nièega!

Ok, nije lako, pogotovo kad se uzme u obzir otegotna okolnost da je poèelo feromonsko godišnje doba.

Nekako sam privremeno umlatila ženu u sebi. I izašla iz ðira.

U muškom društvu ponašam se totalno bezveze. Nimalo ženski, nimalo koketno, nimalo... zanimljivo..
A i osjeæam se loše i debelo. Opet. Negdje u vrijeme komplikacije sa zubom prestala sam iæi na treninge i opet omlitavila. Osim toga sam pekla i neke kolaèe, bila po nekim roðendanima (a u ovim godinama roðendani više nisu rijeke i potoci alkohola, niti divljanje po plesnim podijima do zore. Nego sjedeljke koje poèinju u kasnim popodnevnim satima uz brdo hrane i traju do kasno u noæ... uz još hrane. I još sjedenja)...
A i moje šivanje me prikovalo uz stolicu. Pogotovo prokleta haljinica iz pakla, uz koju su na krojnom arku iz Burde stajale samo dvije toèkice, što znaèi da nije trebala biti teška, ali se na kraju pokazala kao totalno sredstvo za muèenje. Spajanje skrojenih djelova je ispalo nekako èudno i prekomplicirano. A i ja sam zbog postizanja balon-efekta eksperimentirala nešto s fudrom i sve sprèkala, više puta. Od tolikog paranja i ponovnog prošivanja napravila sam rupe u materijalu, pa sam morala krpiti, prošivati na drugim mjestima... Ajme. Napokon, kad sam totalno izgubila živce, bacila je na pod, zgazila, nekoliko puta našutirala po sobi i na kraju je itnila preko balkona na parkiralište, sve to uz neartikulirane glasne izlijeve bijesa, odjednom mi je sinulo rješenje... Ali prekasno. Jer sam veæ izgubila tjedan dana živaca na njoj.

Nebitno.
Poanta je u tome da sam opet upala u debelu i ružnu fazu.
Onu kad se osjeæam stravièno neprivlaèno samoj sebi.

I onda u srijedu ja i N izaðemo na èašu-dvije vina do Egoista, pa završimo u susjednom Hedonistu na šampanjcu i spritzevima.
Jer nas je Boy tamo odvukao.

A meni se nikako nije dalo. Em nisam bila odjevena za izlazak srijedom, nego za obièno piæe srijedom. U onu peri-deri sivu haljinu bezveznjaèu iz X Nationa i još bezvezniju pamuènu majcu. I totalno bez šminke.
Na kraju sam se, nakon malo alkohola, pomirila sa stanjem.
I ukljuèila u razgovor izmeðu N i Boya.
Što je na kraju ispalo sasvim dobra stvar.
Tj. dobra kako se uzme.
Uvjetno dobra.

Boy je N-ov stari frend još iz osnovne škole i kvarta. Malo mlaði. Moje godište zapravo, ali generaciju (školsku) mlaði od mene.
Boya i ja poznajem iz viðenja, veæ nekih 15-ak godina. Dapaèe, i FB frendovi smo. Poslao mi je request zbog toga što sam redovni inventar lokala s kojim on ima neke poslovne veze, i tako. A i korisno ga je poznavati. Pa eto, kad je veæ izrazio želju...
Nekoliko puta smo i upali u rasprave preko komentara na profilima raznoraznih zajednièkih poznanika.
Ali to bi bilo to.

Mislim, poznajem ga iz viðenja veæ godinama.
Bio je onaj visoki mršavi koji je nekako uvijek visio na sliènim mjestima, družio se s nekim ljudima koje sam i ja poznavala, ali nikada nije bio prva postava, meðu onima koji su uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme, koji su uvijek pozivani na razna dogaðanja, koji su iz nekog razloga u to vrijeme bili dovoljno cool da bi zavrijedili pažnju mene i ljudi koji su mi bili važni.
Uostalom, bio je sladak, ali nekim mojim curama, ne i meni.
Falilo mu je malo onoga na što ja padam, fizièke mase.
A i studirao je na faksu na kojem studiraju bezveznjaci.
Mislim, ono...
U meðuvremenu, kroz posljednjih 7-8 godina, Boy je od obiènog Boya evoluirao u It Boya. Uzdigao se i društveno, a bogami i poslovno. Samo što mi još uvijek nije bio dovoljno zanimljiv...

A nije mi bio ni zanimljiv dok su on i N prièali za šankom...
Jer nekako ga nikada nisam doživljavala zanimljivim.
Dok se nisam ukljuèila u razgovor...
I totalno promijenila mišljenje.
Jer Boy je i pametan i duhovit. Boy zna sve o svemu što mene zanima. Boy ima stav, i svaka mu drži vodu. A usput je i zanimljiv...
Osim toga zamijetila sam i da je Boy oèito redovno pohodio teretane posljednjih godina, i dobio na volumenu.
Crte lica su mu izgubile onaj nedozreli i pomalo baby oblik i postao je prilièno markantan mladi muškarac...
A i oblaèi se prokleto dobro. Ne razmetljivo. Ali ukusno i jednostavno... prokleto dobro.
Ou jea.
Boy je postao It Boy.

Boy se sjetio naših prepucavanja i filozofiranja po statusima raznoraznih zajednièkih frendova.
Boy se sjetio i stare mene.
Ok, ne baš laskavo...
Naime, u jednom trenutku, kad je N otplahutao pozdraviti neku bivšu kolegicu, Boy je izjavio da mu nikada ne bi palo na pamet da sam ja tako normalna i pristupaèna osoba. Što je uzrokovalo roj upitnikiæa oko moje glave. Mislim, ono, ha-a-loooo? Ako je netko na ovome svijetu normalan i pristupaèan, onda sam to upravo ja!
A onda mi je pojasnio kako on zna mene iz viðenja i kako sam se družila s nekim zajednièkim frendovima. I kako je uvijek mislio da sam plitka napuhana pozerica. Jedna od ONIH filmašica, upravo je tako rekao. Moi? Da, moi, jer sam se uvijek družila s nekakvim èunkama i onima koji su u tome trenutku iz nekog razloga bili popularni. Jer sam radila ono što sam radila, i poznavala ovoga i onoga, i ljudi su mi se obraæali za raznorazne upade u diskoteke i na partije i sliène stvari.
Uostalom, zamjerio mi je prije desetak godina neke stvari.
Za što ja nisam imala pojma.
Pa me prisjetio.. Uhm... Nekih ne baš tako laskavih trenutaka kad je i on bio u istom društvu a ja se oèito nisam baš proslavila. Zapravo, u vezi kojih èak nisam bila ni registrirala njegovu prisutnost u isto društvu, o bože...

Prvi minus mi je bio.. Uhm... Paaaaa... Prije nekih 12-ak godina. Sjeæam se tog ljeta 98-e jer se zapravo sjeæam cipela koje su bile uzrok drami.
Sjedili smo u nekakvom veæem društvu na zidiæu ispred Jungle, i netko se sjetio da bi bilo zgodno da se maknemo na Zvonèac tj. na livadu, da na miru slistimo onih par boca votka-bittera i par jointa. Što meni nije odgovaralo. Taman sam se bila sva skockala onako kako je tog ljeta bio imperativ, u crne caprice, bijelu cK majcu i, naravno, famozne srebrne D&G natikaèice s remenèiæima. Koje mi je darovala Jen, malo rabljene, ali nebitno. Bile su èarobne. Ubermegafamozne sandalice koje su izazivale zavist i koje sam èuvala ko oèi u glavi. Naravno da sam graknula da nema šanse da ja sad tu orem i kopam svojim dragocjenim cipelicama po prašini i travi. Naravno da je graktanje potrajalo. I naravno da se na kraju svih 7-8 cura koliko je bilo u društvu solidariziralo sa mnom (mada su veæinom bile u Vans i Etnies tenisicama ili praktiènim natikaèama). Dapaèe, mi ženskinje smo na kraju poèele filozofirati kako klupe na livadi nisu dovoljno blizu jedna drugoj, kako neæemo sve moæi sjesti, kako æemo isflekati odjeæu po travi i zemlji a noæ je još duga i imamo planove, i naravno da sam ja bila najglasnija i najnapornija, pa smo na kraju posjedali na skutere i otišli na Marjan. Tj. na skutere smo posjedali mi koji smo imali skuter, i cure. Ostatak muškiæa je morao doæi pješke, što je potrajalo. A dok su oni došli do nas, alkohol i ostalo je veæ bilo pri kraju, a mi se spremali na parti na Obojenoj. Boy kaže da je naš zajednièki frend pitao mogu li ja prebaciti Boya, a ja sam odbila jer sam rekla da se sa mnom vozi samo B.
Boy mi je, izgleda, to zamjerio. A ja se toga uopæe ne sjeæam.
Dapaèe, kaže da sam ispala glupa ušminkana guska koja je natjerala svih da promjene plan samo zato jer nije htjela uprljati tamo neke cipele. I da je zbog mene tu veèer bez razloga otpješaèio golemu rutu.
Da mu nisam bila nimalo simpatièna.
Osim toga, jednom sam, kaže, sreðivala upad u Auroru ekipici u kojoj je bio i on. Tvrdi da sam rekla redaru da pusti neke ljude, meðu kojima je bio on sa tadašnjom curom, kao i jedan momak koji mi je u toj fazi iz ne znam više kojeg razloga bio stao na žulj pa ga nisam podnosila. Redar je pustio njih šestoro, a za Boya, curu mu i antipatiènog sam rekla da ovi ne idu unutra jer da ih ne poznajem. Što ga je naljutilo. Jer je dogovor bio da on vozi pola društva do Primoštena jer da svi imaju upad mukte, pa je lovu potrošio na benzin i nije imao za upad.
Tu sam mu, kaže, bila postala ekstra antipatièna.
Što je najgore, ja se uopæe ne sjeæam toga.
Ali ako on tvrdi da sam to napravila... Pa, valjda jesam.
Mislim, znam da sam radila takve stvari. Èisto zato jer mi se radilo tako. A i istina je da ga nisam poznavala. Tj. da sam ga znala iz viðenja. Kao b-postavu. Pa se nisam ni trudila biti ljubazna.
Plus, tvrdi da je jednom posudio jedan njemu vrlo važan cd svojem prijatelju koji ga je posudio meni, a ja taj cd nikad nisam vratila. I da se radilo o prvom albumu Daft Punk.
Èega se ja uopæe ne sjeæam.
Ali lako je moguæe. Jer imala sam obièaj posuðene cd-e zadržavati kod sebe. Mislim, ono, nekako... doživljavala sam ih kao poklon. Pogotovo ako su mi ih posudili momci koji su bili zaljubljeni u mene a ja u njih nisam bila.
Mislim da je taj Daft Punk još uvijek od mene.

Dakle, ispala sam grozna prema njemu više puta u prošlosti.
A da uopæe nije bila svjesna toga.

A on je ispao stvarno divan prema meni.
Nalio me alkoholom i slušao moja baljezganja, filozofirao sa mnom o glupostima, pa èak mi udijelio i Kompliment. Da sam normalna i pristupaèna, naime...

A ja sam ga gledala pijanim pogledom, i slušala pijanim ušima, i prièala, raspravljala, smijala se... I baš nekako si mislila: ajme, pa ovaj tip je baš dobar!
Fizièki dobar! Duhovno, mentalno, pa kvragu i materijalno dobar (prièali smo, naime, puno o poslu. Njegovom poslu)!
I privlaèan. Šarmantan.
Em je privlaène osobnosti, em je privlaèan i zbog one nonšalantne i baš-me-briga lakoæe komunikacije kakvu poprime popularni, u društvu voljeni i maženi, svima dragi ljudi...
Jer, napokon, on je evoluirao. Postao je It Boy.
Što meni u ovome trenutku više nije uopæe važno kad su frajeri u pitanju.

Ili možda zapravo jest važno.
Zato jer se stvar malo preokrenula.
Sada je popularan, tražen, i, kako sam saznala, objekt žudnje dobrostojeæih it cura u potrazi za deèkom i/ili mužem.
A ja sam ostarjela, razdebljala bezveznjaèa.
Koja održava kakav-takav status jeftinim trikovima kao što su “ekskluzivnost” tj. rijetko pojavljivanje vani, i na rijetkim mjestima, a sve to zato da prikrijem èinjenicu da trenutaèno nemam para za redovne izlaske, nemam auto kojim bih obišla sve važne punktove u istoj veèeri, kao i da nemam dovoljno odjeæe da se ne bih izložila poniženju da stalno vrtim iste tri-èetiri kombinacije za veèernje izlaske. Pa prodajem prièu da sam se umorila od stalnih izlazaka, stalnih uvijek istih mjesta, stalnih uvijek istih ljudi... Mislim, ono, jesam vraga.
Sreæom, moje drage cure su pustile u javnost da sam totalno uvenula otkako je B napustio ovaj svijet, i da bez njega više nemam volje za izlaske. Koju je i Boy èuo preko zajednièkih frendova (on je, naime, za razliku od mene bio prilièno dobar s B, ali B je bio dobar s apsolutno baš svima), a ja je samo potvrdila...

Ali svejedno.
Èinjenica je da je Boy in. A ja out. Da oko njega ima komada koji mu se uvaljuju ko halve. Cura koje su trenutaèno u puno povoljnijem poslovnom, financijskom i društvenom stanju od mene. I puno poželjnije. A da ne spominjem da su najstarije od njih cca 80-o godište...
I kako da se ja osjeæam konkurentno u takvom okruženju?

Jadna ja, pukla sam na Boya ko kokica.
Odavno me nije ovako strefilo.
Pretvorilo me u izbezumljenu teenagericu.
Zadnja tri dana ga manijaèki uhodim na Faceu, Googlam ga ko luda, kopam mu po slikama, izlistavam njegove prijatelje... Živi užas!
Stara, nonšalantna i neoptereæena ja bi mu uletila s nekom ležernom spikom.
Nova ja je sva ustrtarena.
Što da radim?
Kako da se ponašam?
Gdje da izaðem da ga sretnem?
Kako da nagovorim cure da izaðu upravo tamo gdje ja želim i gdje znam da æe on biti?
Što ako mu više ne budem zanimljiva za ništa više osim usputnog pozdrava glavom negdje u gužvi?
Što ako je u vezi?
Ako ima curu?
Ako ima neku odreðenu u planu?

I kod koga da se, zaboga, raspitam a da ne izazovem sumnju?
Kod N? Nema šanse! Pa da me sprda. Ili da se ide raspitivati, i usput izlane, a da reakcija bude negativna s Boyeve strane?

Uostalom, Boy je više od 10 godina duboko vjerovao da sam ja ultimativna guska nad guskama. I ne vjerujem da je samo par sati razgovora kod njega izazvalo promjenu stava.
Mislim, ono, zar ne bi bilo bolje da se prvo nekako kroz komunikaciju upoznamo...? Pa da on sam zakljuèi kako sam ja upravo divna i roðena iskljuèivo za to da budem majka njegove djece?
Ali kako?
Za to mi je potreban saveznik da ga zašprehava kad sam i ja u društvu.
Što me opet nekako dovodi do N.
A N je sav nestabilan ovih dana.
I, uostalom, N ima taj neki zloèesti tetkasti obièaj da sve izlaje u ovakvim situacijama. Jednostavno, ne može odolit.

Što, zaboga, što da napravim???
Kako da se ponašam???

Nije dobro.

Zatelebala sam se ko zadnja tuka. A kako sam sada starija i pametnija, tako sam prisiljena biti oprezna i držati jezik za zubima da ne postanem opæi predmet sprdnje...
Što je užasno teško.
Pogotovo kad je vani proljeæe...

20.03.2010. u 23:42 sati | 14 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovogodišnja ožujska premijera na subotnjoj Rivi (a usput æu vas upilat i s šivanjem...)

Ne volim ožujak.
Ni kad naglo uprži sunce.
Tako sam se lijepo bila navikla sjediti doma i po zatvorenim kafiæima, i sve mi je bilo tako kewl, i gadno vrijeme me uopæe više nije deprimiralo, i kao svaki pravi meteopat svaðala sam se i bila boleæiva na promjene vremena...
I onda granilo glupo sunce.
Dan ko iz bajke.
A ja glupaèa naveèer zaboravila spustiti rolete, pa me dan ko iz bajke probudio veæ oko 7 ujutro (‘bem ti idealnu orijentiranost stana od jugoistoka preko juga pa blago na jugozapad...) i nasilnim udarom sunèeve svjetlosti na krmežljive kapke.

A izgleda da nije pogodilo samo mene.
Veæ oko 9 je mobitel poludio od zvrndanja i skvièavih sms-ova.
Sve moje ljubièice, koje je mjesecima trebalo siliti na podnevne vikend kave, odjednom su odluèile da æe crknut od jada ako se ne uspiju osunèati na zubatom kasnozimskom suncu.
I da æe imati ozbiljne posljedice po psihu ako se to sunèanje bude odvijalo na bilo kojem drugom mjestu osim na – Rivi!!!

Me not like Riva. Otkako su je 3LHD-ovci unakazili, nikako je ne volim. Izgleda mi ko glupa pista za slijetanje na nosaèu aviona. I pokušavam je izbjeæi na sve moguæe naèine.
Ali granulo je sunce i cijeli grad je izmilio na Rivu, pa sam, ako sam željela tu podnevnu kavu, to morala i ja.

Dotjerala frizuru. Nabacila svoj novi nerc do koljena (Ok, lažni nerc. Sašila sam si trendovski dugi kaputiæ bez rukava od umjetnog krzna kupljenog prije tri godine na nekakvoj rasprodaji savršenih restlova. Izvana izgleda fenomenalno. Iznutra... hm... kao da je neko žvakao i kasapio podstavu, ali kvragu, ja sam ipak poèetnik, a i ta fodra mi nekako bježi pod mašinom... Ali ima ušitke za poprsje pa pada bolje od kupovnog, a stavila sam i petlje za remen pa odlièno pristaje, i sve skupa izgleda baš mrak i skupo... Izvana, naravno). Skockala se u tajce i Uggsice (tajce imaju krpanu rupu na dupetu, ali to se ionako ne vidi zbog kaputiæa...). Ožbukala lice odgovarajuæim bronzerom, zacementirala trepavice maskarom, premazala usne s par slojeva blješteæeg koraljnog sjajila. Nataknula goleme viseæe kandelir-naušnice u ušne resice.
Prebacila preko ruke novu golemu vreæastu torbu od brušene kože (koju sam skrojila sama od ostataka dugog starog kožnog ogrtaèa i dala postolaru da mi je prošije). I, naravno, prekrila pola lica Maminim vintage supercool Ghetaldusovim naoèalama za sunce s crvenim okvirom iz osamdeset i neke, zbog kojih me cure na ulici stalno zaustavljaju i pitaju gdje sam ih zaboga kupila tako dobre...

Smandrljala se pješke u grad. Sva propisno dotjerana za glumatanje, pozdravljanje, dijeljenje pusica u zrak i besposlièarenje na štekatiæu.
Dovukla se kroz gužvu do Banke.
I doživjela blaži napad panike, kombiniran s manjim naletom agora i fotofobije...

Naime... Ljudi.
Gomila ljudi. I sunca i otvorenog prostora.
I još ljudi...
Ljudi, i ljudi, i ljudi.
Koji prolaze oko mene gore i dolje i dijagonalno. Koji mimoilaze mene i mimoilaze se meðusobno, mile i plaze po tehnobetonu, stoje u èoporiæima, sjede na klupama, buèe, prièaju, srèu kave, pozdravljaju se, promatraju...
Horde skockanih subotnjih ljudi koji prešetavaju djecu za ruke, partnere pod rukom i psiæe na uzicama. I horde prateæe djece, partnera i psiæa, jednako prigodno casual dotjeranih.

Strava.
Skroz sam zaboravila kako to zapravo izgleda subotom u proljeæe na Rivi.
Jer prošle godine sam u ovo doba bila purgerica i gurala se po Bogoviæevoj i Cvjetnom, srkala veliku s toplim mlijekom i jednim Natreenom (i proždirala pitu od limete) ispred Floresa, vrludala po Jarunu, obilazila mallove i nakon toga doma krèkala ruèkoveèericu uz film za cure.

Dakle, doživjela sam napad splitske Rive u subotnje podne.
Šok i paniku.

A ne volim subotnju Rivu u podne.
Fale mi stari veliki štekati i tamni suncobrani i tende. I fali mi stari Vijeko.
Osjeæam se sigurnom na podnevnoj kavi u dobrog starog Egoista.
Malo ljudi. Malo sunca. Ogranièen pogled.

Zaboga, pretvorila sam se u Jeremiju.

Osim toga, smeta mi što sam postala tema dana. Èak veæa i od jedne trenutaène trudnoæe s blizancima i jednog bankrota.
Za što je kriva moja lajava rodica J.
Naime, za svoju boljeticu (koju æu ionako riješiti rutinskim zahvatom za dva tjedna) sam rekla samo njoj. I zaprijetila joj da drži jezik za zubima.
Nakon èega je J, naravno, odmah otrèala sve izlajati V i M.
A V i M, naravno, nisu odoljele da prošire prièu dalje. I usput je zaèine tu i tamo pokojim detaljèiæem...
Tako da su se danas sve moje cure koje su se zatekle na kavi, a i svi poznanici koje smo srele usput i koji su prišli da nam se jave, èudili kako to da sam tako živahna i pritom izgledam poprilièno svježe, kad me oèekuje histerektomija i nakon toga zraèenje i kemoterapija, i kako to da još uvijek nisam æelava... A od jedne poznanice sam èula i da imam rak dojke???
OMB! Isuse i Marijo!
Mislim, koliko ja znam, moja maternica je još uvijek živa, zdrava i nezahvaæena nièim! I niko je neæe vaditi zbog malog neprijatelja koji je još uvijek strogo ogranièen na grliæ. A takoðer znam da neæu nakon operacije biti izložena nièemu što bi ukljuèivalo tako drastiène metode koje izazivaju gubitak kose. Osim toga, i cice su mi žive i zdrave, i još uvijek prpošno prkose gravitaciji...
Ali nema veze. Sve je to tako simptomatièno za moj dragi Split.
A s J æu se veæ obraèunati nasamo.

Nakon pola sata sjedenja na suncu veæ sam se aklimatizirala i organizam se prestao buniti zbog okruženja i gužve.
Mislim da zapravo jedva èekam iduæu subotu.
Za koju spremam dugu hippy haljinu koja je još u fazi krojenja, nove èizmice i novu brušenu kožnu jaknu.
Jer ipak treba održavati staru reputaciju trendovske djevojke.
A i kaputiæ i torba su danas pobrali brdo komplimenata i izazvali divljenje i upite tipa koje su marke i gdje sam ih pobogu tako dobre kupila...
J želi isti. I spremna mi je i platiti šivanje, èak i ako podstava ispadne jednako ne baš savršena kao na mom. A ostalo mi je još lažnog nerca, i naravno da bih ga njoj sašila drage volje i besplatno. Tj. u zamjenu za onu ogrlicu od masivnog srebra i gorskih kristala na koju veæ odavno bacam oko a koju ona ionako ne nosi. Ili klutch iz Pennyblacka koji bi mi fenomenalno išao uz ljubièaste salonke. Ali neæu. Iz inata. Jer je izlajala okolo da mi je hramiæ oskrvnut. Ma o.k, slaba sam na nju, mada je grozna i diže mi živce, pa vjerovatno i hoæu na kraju. Ali ne još.

Barem dok ne savladam dovoljno krojaèke vještine da mogu raditi i za druge. Ili dok ne završim sa cijelim teèajem, i upišem i onaj napredni.
Ili bar ne savladam glupu fodru dovoljno dobro da mi ne bježi pod mašinom...

Teèaj šivanja je definitivno najbolja stvar koja mi se dogodila u životu.
Oduvijek sam željela nauèiti šiti, ali nikad nikad nisam imala dovoljno vremena da upišem teèaj. A i tetica je stalno šivala sve što bi meni palo na pamet, pa se nisam previše optereæivala.

Obožavam odjeæu. I nikad mi je nije dosta, bez obzira koliko je imala u ormaru.
Volim trendovsku odjeæu, a volim i onu klasiènu, bezvremensku. Luda sam za finim i kvalitetim tkaninama koje maze kožu i predano ih njegujem i održavam, èuvam od vremena i branim od moljaca. Nije mi žao dati novaca za lijep i poseban komad. A nije mi nikada bio problem ni kupiti komad i onda ga malo suziti ili uhvatiti kojim šavom da savršeno pristaje.
Još kao klinka sam pratila razne modne èasopise (a toga je u La famigliji uvijek bilo na bacanje. Kupovalo se i pratilo sve što je izdavano u Francuskoj, Italiji i Americi, šivalo ili naruèivalo iz inozemstva... Odrasla sam u ženskom klanu koji je uvijek držao do odjeæe) i prema njima crtala haljine, suknje, hlaèe, topove i bluze koje je Tetica izraðivala a ja se pravila važna u njima. I džeparac se trošio na prave traperice, tenisice, torbe i ruksake za školu i sve što je bilo od životne važnosti za jednu malu šminkericu koja drži do sebe.
Èak i grunge fazi koja me kratko držala u srednjoj školi sve je trebalo biti savršeno, od pravog modela Martensica i idealnog broja rupa za vezice na njima, pa do odgovarajuæeg nakita od kože ili perlica.
Kroz cijelu osnovnu i srednju školu èak sam ozbiljno razmišljala o školovanju za modnog dizajnera.
I na kraju odustala, jer je pritisak La Famiglie bio prevelik (od èega namjeravam živjeti).
Pa sam odustala.
Ali je strast prema odjeæi ostala.
A sada napokon imam priliku izraðivati za sebe upravo sve ono što zaželim i zamislim.
I odlièno mi ide.
Unatoè tome što smo na teèaju tek dovršili prvu suknju i sad polako zapoèinjemo s košuljom, ja sam se doma veæ bacila na eksperimentiranje. Vrijeme provodim konstruirajuæi krojeve u malom formatu, izraðujuæi ih na pak-papiru, prebacujuæi ih na stare plahte, šijuæi, griješeæi, parajuæi, sužavajuæi, šireæi, griješeæi, pogaðajuæi, smijuæi se sama sebi, oèajavajuæi, vrišteæi, radujuæi se kad mi nešto poðe za rukom, i, na kraju, izraðujuæi svoju prvu odjeæu. Prvo prema krojevima iz Burde, a sad veæ i prema vlastitim (još uvijek poprilièno jednostavnim) idejama iz glave.
I sretna sam ko prase u koritu!
A pogotovo nakon što su moj krznenjak i torba doživjeli takav uspjeh na današnjem testu u javnosti (ok, nitko nije vidio podstavu...).

Doduše, svojima doma užasno idem na živce jer ih cjelonoæno brujanje Slavice užasno živcira, ali kvragu, nikad nisam za takve stvari bila dnevni tip!
Ali bolje i to nego da po cijele dane sjetim ispred tv-a i bojim se operacije... (a ja se jako volim bojati doktora i diranja u moje tijelo...).

06.03.2010. u 17:10 sati | 33 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Vrlo kratak (za moje pojmove) i poprilièno besmislen post o malim stvarima...

Nemam stalan posao, kronièno sam bez novaca, nemam što obuæi (i obuti i odjenuti), banka i kartiène kuæe mi ozbiljno prijete, zdravlje mi je ugroženo... A nikad u životu se nisam osjeæala bolje.
Totalno neoptereæeno. Easy like Sunday morning...
(Mada zapravo ne volim nedjeljna jutra. Ni nedjelje opæenito. Nedjeljom ne rade duæani i sve je nekako pusto, a i ljudi su u komi jer je sutra ponedjeljak...).

A super mi je i novo rodilište. Nekako udobno. I one crvene kožne stolice ( a možda i nisu kožne, možda su od skaja...). Kad sam jednom skužila gdje je zapravo ulaz u zgradu sve je postalo nekako veselo.

Èak mi ni neprekidna i beskrajna kiša ne smeta. S dobrim gumenim èizmama gacanje po lokvama postaje beskrajni užitak i radost.

Najbolja je u posljednje vrijeme èesto poslom u ovim krajevima pa se viðamo na kavama i veèerama u hotelu Park. I ona je u nekoj plus fazi pa se zajedno dižemo.

A ni Šarmantnog Gada nigdje nema veæ neko vrijeme, pa se osjeæam predivno i neoptereæeno do jaja.
Ono, nije da mi ne fali. Ali sasvim se dobro nosim s tim...

Ok, lažem ko pas!
Totalno sam jadna i nevoljna.
Evo me opet nakon tjedan dana na biopsiji jer su nekako uspjeli na patologiji oštetili jedan od mojih uzoraka! Unatoè tome što je veæ dovoljno viðeno i kad sam prvi put širila noge pred doktorom koji je sve to iznutra promatrao kroz ono nešto ...S punom vayayom gaze, u polusvjesnom stanju jer sam nakon totalno neugodnog zahvata krajièkom oka uhvatila poprilièno krvav tampon koji je doktor izvadio iz mene... jako krvav...a da ne spominjem krvarenje nakon štipanja osjetljivog tkiva!
Plus, bez obzira na nalaze, doktor je odmah po viðenom najavio operaciju za tri tjedna, pa se bojim unaprijed.

Usput, jesam li spomenula da je gospodin pred kojim sam ležala u jako neugodnom položaju dok je on kopao i opservirao po mojim najintimnijim prostorima osoba s kojom sam prije nekih 10-ak godina IZLAZILA I DRUŽILA SE?!?!?!
Naravno da nisam.
Dovoljno je neugodan bio prvi pregled, kad me pokušao opustiti prièama o zajednièkoj prošlosti, zajednièkim prijateljima i tome kako smo mu mjesecima namještali stariju sestru moje V koja ga u to vrijeme nije htjela a onda je napokon pristala na kino (mislim da su gledali Svi Su Ludi Za Mary. Ja sam mu kupila karte jer je on bio previše pod tremom) i danas je majka njegove djece... A ja sam cijelo vrijeme mislila na to kako po meni kopa èovjek kojeg sam gledala kako povraæa u kantu za smeæe mog tadašnjeg deèka veèer prije svog vjenèanja...

I da, fali mi Šarmantni Gad. Imam nekakvu suludu želju i potrebu da ga nazovem i prièam s njim. Napokon, kad je prije godinu dana on imao onaj svoj dražestan mali melanomèiæ èesto je provodio vrijeme sa mnom, a ja sam mu pružala prijateljsku podršku i utjehu da æe sve bit ok...
Ali ne pada mi napamet da suludu želju i realiziram.

Ok, life sucks.
Ali nemam puno izbora. Mogu opet potonuti u blaženu duševnu bol i dobru staru depresiju i bacit se kroz prozor.
Ili zakljuèiti da je život predragocjen da bih opet izgubila godinu dana odbijajuæi Zoloft, cmizdreæi na terapijama (mada žena od depre super smršavi, ali uzalud kad je nije briga za to da bude lijepa), pa se probudila se iz kome nepovratno starija i s par nepotrebnih bora viška.
A uostalom, been there, done that, i ne da mi se ponovo.

Bar sam imala kjutiæ vikend.
Subotu sam provela s Klokanom u njegovom malom mjestu, chillajuæi na suncu, kuhajuæi i uèeæi igrati cricket.
Poprilièno besmislen, naporan i dosadan sport, ako smijem primjetiti.
I kasno naveèer se vratila u Split totalno opuštena.
Po onako lijepom vremenu èak su me spopadale neke èudne ideje o tome kako zapravo uopæe i ne bi bilo baš tako jako loše živjeti u prirodi. Mirnim životom kuæanice iz predgraða. U lijepoj velikoj kuæi s vlastitom plažicom i podnim grijanjem. Razvijati umijeæe punjenja paprika i ostale kulinarske vještine do savršenstva, podizati djeèicu i svakodnevno vježbati s Tammy na steperu pred plazmom u dnevnom boravku. A naveèer svježa, odmorna, neoptereæena i sva stress free, preplavljena endorfinom i serotoninom, zaskakati mužiæa u braènoj postelji...
Jea rajt.
Do Svih Svetih i prve višetjedne beskrajne kišurine, kad bi me uhvatila klaustrofobija, prirodofobija, selendrofobija, besposlenofobija i sve ostalo što može spopasti besposlenu ženu daleko od asfalta i civilizacije.
A ne usudim se niti pomisliti na proljeæe i sezonu prokletih alergija, zbog èega zapravo mrzim i izbjegavam zelenilo oko sebe. Beskrajno kihanje i kašljanje, suhe oèi, nadražene sluznice, rijeke sluzi koje beskrajno teku iz nateèenog nosa, koji pritom i stalno svrbi (zbog èega ljudima oko mene na pamet padaju razne ideje o prirodi mog èešanja i trljanja nosa...)... Omamljenost od antihistaminika... Joj, kuku lele...
Kad malo bolje razmislim, ne bi išlo.

Mada je Klokan užasno ugodan sam po sebi.
I zastrašujuæe privlaèan.
I vrlo obziran, pa ništa niti ne pokušava.
I beskrajno pažljiv, onako kako su veæ svi oni pažljivi prije nego zabiju gol, pa svaki dan zivka, šalje medene sms-ove od kojih se rastapam, fwdira funny mailove, ponekad vozi nakon posla u civilizaciju samo da bi sa mnom popio kavu, i opæenito mi razvija ovisnost o svojoj prisutnosti.

A nedjelju sam provela s Frendom. U shoppingu. Malo Jokera, malo Emmezete, puno krpica i nešto tehnièke robe za njega i novi kaput za mene. Lijepi, prljavo bijeli, lagani. Iz Playlifea. Puna cijena je bila preko 1300 kuna. Zadnji dan rasprodaje je pao na nešto manje od 400. I kjut ravne niske crne èizmice sa zakovicama iz Dorothy Perkins za samo 200-tinjak kuna (ok, te sam platila sama). I ruèak, kavice, Žbirac, traèanje, totalna joga za mozak i fitness za dušu.
Frendu se netko sviða.
A srami se malo napraviti ulet.
Pa sam ga savjetovala i kovala planove, jer je opæepoznata stvar da patim od Emma sindroma i da mi je kupleršpil omiljen oblik razonode.

Našla sam vremena èak i za kavu sa Zubarom.

Život je zapravo totalno ugodan kad se puno flertuje i dejta, a da se suprotnu stranu unaprijed upozori da u skorije vrijeme cijelo to dejtanje i flertanje neæe dovesti nièemu.
Bez oèekivanja, bez komplikacija. A još se i trude. Ooooo, kako se samo trude.
Ali ni to nije rješenje za ubijanje dosade.
Jer meni je dosadno.
O, kako mi je samo dosadno...

Nego, ponovo sam brineta. I totalno sam zadovoljna. Napokon sam, sasvim sluèajno, pogodila pravu boju. Ni presvijetlu ni pretamnu, a taman dovoljno zlatastu da ne vuèe na crveno ali niti da bude bapska, a da mi usput da malo bolje u licu.
Pola sjenila i rumenila koje sam do sada koristila a koja su na meni kao plavuši bila blijedunjava sada sam pobacala i razdijelila. Smiješno, ali izgledam sama sebi zdravija nego dok je sa mnom sve bilo u najboljem moguæem redu.
Èak sam otkrila i tajnu uspješnog lakiranja noktiju. O, daaaaaaaaa.... nakon 30 godina bezupješnih pokušaja (još od vrtiæke dobi) napokon sam otkrila naèin da mi se lak ne zguli, zapravo doslovno u komadu odlijepi s nokta cca 5 minuta nakon što sam nanijela zadnji sloj.
Naime, tajna je u – acetonu! Skidaèu laka za nokte! Sve što sam morala napraviti je bilo to da prije lakiranja prebrišem nokat s malo acetona i “razmastim” ga!
Nevjerovatno!
Nakon 12 godina akrila i zatim gela, umjetnih noktiju i francuske manikure ili trajno obojanog nokta, a sve u svrhu postizanja urednoh izgleda noktiju, napokon imam lak na svojim vlastitim noktima, a da se ne radi o onima na nožnim prstima!!!
Jupi!
Ja i Rouge Noir, together forever!
A imam pik in a Alice In Wonderland O.P.I. jevu kolekciju lakova (Absolutely Alice i Off With Her Red, naravno!).
I tako po tjedan dana, i dulje, tek nabacim još sloj preko, a onda skinem i lakiram ispoèetka...
Male stvari, naoko beznaèajne, da, ali nevjerovatno kako male stvari život èine ljepšim...

01.03.2010. u 13:47 sati | 25 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.