Subotnji izlazak u groznog Kvazimoda možda na kraju ipak nije bio baš takva katastrofa.
Naime, između ostalih nezanimljivih pijanih poznanika srela sam i jednog relativno trijeznog – muža moje frendice i bivše radne kolegice, koji je slavio nekakvu momačku i smrtno se dosađivao. Na pitanje što ima novo sa mnom, odgovorila sam mu da ništa jerbo da ne radim i da sam zbog toga totalno u komi.
U ponedjeljak ujutro me nazvao moj nekadašnji šef, frajer iz firme u kojoj sam radila zajedno s kolegicom čijeg muža sam srela.
Kaže, čuo je da sam u gradu i da sam bez posla, pa je pitao da li bih možda željela ponovo raditi kod njega...
I to ne svoj stari posao, onaj koji sam radila prije nekih 5 godina, i koji sam napustila zbog boljeg posla u Velikoj Firmi.
Mada ni protiv tog posla u ovoj situaciji ne bih imala ništa protiv
Ponudio mi je voditeljski posao. Onaj koji mi je bio ponuđen i prije 5 godina, a koji sam odbila radi promjene poslodavca.
Naime, kolegica čijeg sam muža srela u Kvazimodu, a koja je u to vrijeme dobila unaprijeđenje koje sam ja odbila, odlazi u drugu firmu. .
Naravno da sam prihvatila.
A počela sam odmah danas.
Dakle nisam više nezaposlena.
Dobra strana novog posla je što mi je još uvijek sve u glavi, kao da sam jučer radila istu stvar i danas samo nastavila.
Još jedna dobra strana je to što sam u uredu zatekla 11 cura (ok, i 3 dečka...) od njih 18 s kojima sam radila prije pet godina. Jedanaestoro ljudi koje obožavam i s kojima sam se super slagala. Kojima je bilo jednako drago što me vide, kao što je i meni bilo drago što ih vidim. I nekim čudom, čini mi se da nikome uopće ne smeta što sam ovaj put došla nekima od njih budem šefica.
Ok, da ne ispadne sve savršeno, upozorena sam na dotičnu gospođicu koja je u firmu došla nakon mene, a koja je računala doći na mjesto kolegice koja odlazi. Kojoj sam valjda pomrsila planove. I koja mi je iskazala otvorenu antipatiju odmah pri prvom kontaktu.
A da mi dotična gospođica ne bi bila jedino zrno papra u sladoledu, firma je u međuvremenu promijenila lokaciju. I sada je ni manje više nego u poslovnoj zgradi u kojoj su uredi firme u kojoj radi prokleti GMOP!
Naravno da su curke zadržale dobri stari običaj izlaziti na pauzu u 12.00, i naravno da su za pauzu izabrale kafić u koji na pauzu također zalaze i najbolji komadi iz zgrade...
Naravno da su najbolji komadi iz zgrade prilagodili svoje vrijeme izlaska na pauzu čoporu ženskinja od kojih većina izgleda jaaaaaako dobro, i da su u međuvremenu uspostavili nekakve friendly kontakte. Pa se druže i komuniciraju.
Tako da sam danas slučajno imala i prvi u nizu budućih a neželjenih susreta s GMOPom.
I ne, nije prošao dramatično ni filmski.
Prošao je odvratno.
Majmunu je bilo užasno neugodno, pa je odvukao dva frenda na stranu, dok su ostala dvojica sjela s nama kokoškama.
Meni nije bilo neugodno.
Ali nije mi bilo ni drago.
Tako sam lijepo bila zaboravila na činjenicu da uopće postoji i da se moj život u bilo kojem trenutku ukrstio s njegovim. I uopće mi se ne sviđa mogućnost da ga ubuduće viđam svaki dan. I to u vrijeme rezervirano za predah od posla!
Osim toga, na odlasku s posla sam bacila pogled na ploče s imenima tvrtki koje su se također smjestile u zgradi.
I otkrila da je među njima i jedna od onih koje pripadaju Nezakonitom.
Ok, još u vrijeme dok smo bili zajedno planirao je ovu prebaciti u veći i adekvatniji prostor, bilo je i za pretpostaviti da je to već napravio, ali, zaboga, ne ovdje! Ovdje sada i ja radim!
Ali ako tih par problemčića maknem na stranu, zapravo sam baš zadovoljna i presretna što ponovo radim. I to među ljudima koje otprije poznajem i volim. I posao koji dobro poznajem.
U međuvremenu, čačkala sam malo oko Boya...
I dobila raznorazne kontradiktorne informacije o njegovom trenutačnom statusu.
Po nekima je single, ali ima dijete. Po drugima živi s majkom svog djeteta. Po trećima živi s tom nekakvom curom koja ima dijete, ali dijete nije njegovo. Po četvrtima ima dijete ali ne živi s majkom svog djeteta. Po petima ima dijete s nekom curom, ali živi s nekom skroz drugom. A po šestima nema uopće dijete i živi sam. Tj. živio je s nekim ali više ne živi. Tj. sam je. Ali opet, možda i nije sam...
O, bože...
Ne znam što da mislim o tome.
Niti kome da vjerujem.
Možda je najbolje da jednostavno odustanem u startu.
Unatoč tome što smo baš počeli lijepo komunicirati preko FB chata. Skoro svakodnevno.
O glupostima manje više.
Glazbi. I filmovima.
I tračevima o zajedničkim poznanicima.
Dakle, dižem ruke.
Staru ja ne bi bilo briga.
Stara ja bi se sva puna samopouzdanja bacila na frajera, bez obzira na moguće postojanje žene i/ili djeteta u njegovom životu.
Nova ja ne želi više dovoditi sebe u takve situacije.
Novoj ja je to sve bezveze.
Uostalom, ponovo imam posao, i to sasvim dobar posao, i to bi mi trebalo bit dovoljno za sada.
Post je objavljen 23.03.2010. u 23:23 sati.